ZAKON O POREZU NA DOBIT PRAVNIH LICA
"Sl. glasnik RS", br. 25/2001, 80/2002,
80/2002 - dr. zakon, 43/2003, 84/2004, 18/2010, 101/2011, 119/2012, 47/2013,
108/2013, 68/2014 - dr. zakon i 142/2014
Deo
prvi
PORESKI
OBVEZNIK
Vrste poreskih obveznika
Član 1
Poreski obveznik poreza na dobit
pravnih lica (u daljem tekstu: poreski obveznik) je privredno društvo, odnosno
preduzeće, odnosno drugo pravno lice koje je osnovano radi obavljanja
delatnosti u cilju sticanja dobiti.
Poreski obveznik je i zadruga koja
ostvaruje prihode prodajom proizvoda na tržištu ili vršenjem usluga uz naknadu.
Poreski obveznik je, u skladu sa
ovim zakonom, i drugo pravno lice koje nije osnovano radi ostvarivanja dobiti,
već je u skladu sa zakonom osnovano radi postizanja drugih ciljeva utvrđenih u
njegovim opštim aktima, ako ostvaruje prihode prodajom proizvoda na tržištu ili
vršenjem usluga uz naknadu (u daljem tekstu: nedobitna organizacija).
Oblik organizovanja obveznika iz
stava 3. ovog člana (ustanova, udruženje i drugo) nije opredeljujući za
sticanje statusa nedobitne organizacije u smislu ovog zakona.
Izuzetno od st. 1. do 3. ovog člana,
pravno lice koje, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje posebnim
porezom po tonaži broda, ispunjava uslove i opredeli se da, u skladu sa tim
zakonom, umesto poreza na deo dobiti, plaća poseban porez po tonaži broda, za
taj deo dobiti nije poreski obveznik u skladu sa ovim zakonom.
Rezidenti i nerezidenti
Član 2
Poreski obveznik iz člana 1. ovog
zakona je rezident Republike Srbije (u daljem tekstu: rezidentni obveznik) koji
podleže oporezivanju dobiti koju ostvari na teritoriji Republike Srbije (u
daljem tekstu: Republika) i izvan nje.
Rezidentni obveznik je, u smislu
ovog zakona, pravno lice koje je osnovano ili ima mesto stvarne uprave i
kontrole na teritoriji Republike.
Član 3
Nerezident Republike (u daljem
tekstu: nerezidentni obveznik) podleže oporezivanju dobiti koju ostvari
poslovanjem preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi na teritoriji
Republike na način propisan ovim zakonom, ukoliko međunarodnim ugovorom o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije uređeno.
Nerezidentni obveznik je, u smislu
ovog zakona, pravno lice koje je osnovano i ima mesto stvarne uprave i kontrole
van teritorije Republike.
Član 3a
Za potrebe primene odredbi ovog
zakona, jurisdikcijom sa preferencijalnim poreskim sistemom smatra se
teritorija sa poreskim suverenitetom na kojoj se primenjuje zakonodavstvo koje
pruža mogućnosti za značajno manje poresko opterećenje dobiti pravnih lica,
bilo svih pravnih lica ili onih koja ispunjavaju posebne uslove, kao i
dividendi koje ona raspodeljuju svojim osnivačima u poređenju sa onim
predviđenim odredbama ovog zakona i zakona koji uređuje oporezivanje dohotka
građana, odnosno za onemogućavanje ili otežavanje utvrđivanja stvarnih vlasnika
pravnih lica od strane poreskih organa Republike Srbije i onemogućavanje ili
otežavanje utvrđivanja onih poreskih činjenica koje bi bile od značaja za
utvrđivanje poreskih obaveza prema propisima Republike Srbije (u daljem tekstu:
jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom).
Nerezidentnim pravnim licem iz
jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom smatra se nerezidentno
pravno lice koje:
1) je osnovano na teritoriji
jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom, ili
2) ima registrovano sedište na
teritoriji jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom, ili
3) ima sedište uprave na teritoriji
jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom, ili
4) ima mesto stvarne uprave na
teritoriji jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom.
Stav 2. ovog člana se ne primenjuje
u slučaju da se nerezidentno pravno lice može smatrati rezidentom druge države
ugovornice za potrebe primene međunarodnog ugovora o izbegavanju dvostrukog
oporezivanja između te države i Republike Srbije.
Za potrebe primene stava 1. ovog
člana ministar finansija utvrđuje listu jurisdikcija sa preferencijalnim
poreskim sistemom.
Član 4
Stalna poslovna jedinica je svako
stalno mesto poslovanja preko kojeg nerezidentni obveznik obavlja delatnost, a
naročito:
1. ogranak;
2. pogon;
3. predstavništvo;
4. mesto proizvodnje, fabrika ili
radionica;
5. rudnik, kamenolom ili drugo mesto
eksploatacije prirodnog bogatstva.
Stalnu poslovnu jedinicu čine i
stalno ili pokretno gradilište, građevinski ili montažni radovi, ako traju duže
od šest meseci, i to:
a) jedna od više izgradnji ili
montaža koje se uporedno obavljaju, ili
b) nekoliko izgradnji ili montaža
koje se obavljaju bez prekida jedna za drugom.
Ako lice, zastupajući nerezidentnog
obveznika, ima i vrši ovlašćenje da zaključuje ugovore u ime tog obveznika,
smatra se da nerezidentni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u pogledu
poslova koje zastupnik vrši u ime obveznika.
Ne postoji stalna poslovna jedinica
ako nerezidentni obveznik obavlja delatnost preko komisionara, brokera ili bilo
kog drugog lica koje, u okviru vlastite delatnosti, posluje u svoje ime, a za
račun obveznika.
Stalnu poslovnu jedinicu ne čini ni:
1. držanje zaliha robe ili
materijala koji pripadaju nerezidentnom obvezniku isključivo u svrhu
skladištenja, prikazivanja ili isporuke, kao ni korišćenje prostorija
isključivo za to namenjenih;
2. držanje zaliha robe ili
materijala koji pripadaju nerezidentnom obvezniku isključivo u svrhu prerade u
drugom preduzeću ili od strane preduzetnika;
3. držanje stalnog mesta poslovanja
isključivo u svrhu nabavljanja robe ili prikupljanja informacija za potrebe
nerezidentnog obveznika, kao ni u svrhu obavljanja bilo koje druge aktivnosti
pripremnog ili pomoćnog karaktera za potrebe nerezidentnog obveznika.
Član 5
Nerezidentni obveznik koji obavlja
delatnost na teritoriji Republike poslovanjem preko stalne poslovne jedinice
koja vodi poslovne knjige u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo
i revizija (ogranak i drugi organizacioni delovi nerezidentnog obveznika koji
obavljaju delatnost), oporezivu dobit utvrđuje u skladu sa ovim zakonom i
podnosi za stalnu poslovnu jedinicu poreski bilans i poresku prijavu.
Nerezidentni obveznik koji obavlja
delatnost preko stalne poslovne jedinice koja ne vodi poslovne knjige u skladu
sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, dužan je da vodi u toj
stalnoj poslovnoj jedinici evidenciju kojom se obuhvataju svi podaci o
prihodima i rashodima, kao i drugi podaci od značaja za utvrđivanje dobiti koju
ta jedinica ostvaruje poslovanjem na teritoriji Republike, i da podnosi poreski
bilans i poresku prijavu.
Poreski bilans i poresku prijavu
podnosi i nerezidentni obveznik koji delatnost na teritoriji Republike obavlja
preko stalne poslovne jedinice koja se saglasno međunarodnom ugovoru o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja ne smatra stalnom poslovnom jedinicom.
Deo drugi
PORESKA
OSNOVICA
Oporeziva dobit
Član 6
Osnovica poreza na dobit pravnih
lica je oporeziva dobit.
Oporeziva dobit utvrđuje se u
poreskom bilansu usklađivanjem dobiti obveznika iskazane u bilansu uspeha, koji
je sačinjen u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima (u daljem
tekstu: MRS), odnosno međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja (u
daljem tekstu: MSFI) i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, na
način utvrđen ovim zakonom.
Oporeziva dobit obveznika koji,
prema propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, ne primenjuje MRS,
odnosno MSFI, utvrđuje se u poreskom bilansu usklađivanjem dobiti obveznika,
iskazane u skladu sa načinom priznavanja, merenja i procenjivanja prihoda i
rashoda koji propisuje ministar finansija, na način utvrđen ovim zakonom.
Usklađivanje rashoda
Član 7
Za utvrđivanje oporezive dobiti
priznaju se rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspeha, u skladu sa MRS,
odnosno MSFI i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim
rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.
Za utvrđivanje oporezive dobiti
obveznika koji, prema propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, ne
primenjuje MRS, odnosno MSFI, priznaju se rashodi utvrđeni u skladu sa načinom
priznavanja, merenja i procenjivanja rashoda koji propisuje ministar finansija,
osim rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.
Član 7a
Na teret rashoda ne priznaju se:
1) troškovi koji se ne mogu dokumentovati;
2) ispravke vrednosti pojedinačnih
potraživanja od lica kome se istovremeno duguje, do iznosa obaveze prema tom
licu;
3) pokloni i prilozi dati političkim
organizacijama;
4) pokloni čiji je primalac povezano
lice iz člana 59. ovog zakona;
5) kamate zbog neblagovremeno
plaćenih poreza, doprinosa i drugih javnih dažbina;
5a) troškovi postupka prinudne
naplate poreza i drugih dugovanja, troškovi poreskoprekršajnog postupka i
drugih prekršajnih postupaka koji se vode pred nadležnim organom;
6) novčane kazne koje izriče
nadležni organ, ugovorne kazne i penali;
7) zatezne kamate između povezanih
lica;
8) troškovi koji nisu nastali u
svrhu obavljanja poslovne delatnosti, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.
Član 8
Troškovi materijala i nabavna vrednost
prodate robe priznaju se u iznosima obračunatim primenom metode ponderisane
prosečne cene ili FIFO metode.
U pogledu nabavne cene materijala i
vrednosti robe nabavljenih od povezanih lica primenjuju se odredbe člana 61.
ovog zakona.
Član 9
Troškovi zarada, odnosno plata,
priznaju se u iznosu obračunatom na teret poslovnih rashoda.
Član 9a
Obračunate otpremnine i novčane
naknade zaposlenom po osnovu odlaska u penziju ili prestanka radnog odnosa po
drugom osnovu, priznaju se kao rashod u poreskom bilansu u poreskom periodu u
kome su isplaćene.
Član 10
Amortizacija stalnih sredstava
priznaje se kao rashod u iznosu i na način utvrđen ovim zakonom.
Stalna sredstva iz stava 1. ovog
člana obuhvataju materijalna sredstva čiji je vek trajanja duži od jedne godine
i koja se saglasno propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija i MRS,
odnosno MSFI, u poslovnim knjigama obveznika priznaju kao stalna sredstva, osim
prirodnih bogatstava koja se ne troše, kao i nematerijalna sredstva, osim
goodwill-a.
Sredstva iz stava 2. ovog člana
razvrstavaju se u pet grupa sa sledećim amortizacionim stopama:
1) I grupa 2,5%;
2) II grupa 10%;
3) III grupa 15%;
4) IV grupa 20%;
5) V grupa 30%.
Amortizacija za stalna sredstva
razvrstana u I grupu utvrđuje se primenom proporcionalne metode, na osnovicu
koju čini nabavna vrednost sredstva, za svako stalno sredstvo posebno, a u
slučaju kada su stalna sredstva iz ove grupe stečena u toku poreskog perioda,
utvrđuje se primenom proporcionalne metode srazmerno vremenu od kada je započet
obračun amortizacije do kraja poreskog perioda.
Amortizacija za stalna sredstva
razvrstana u grupe II-V utvrđuje se primenom degresivne metode na vrednost
sredstava razvrstanih po grupama.
Osnovicu za amortizaciju iz stava 5.
ovog člana u prvoj godini čini nabavna vrednost, a u narednim periodima
neotpisana vrednost.
Stalna sredstva razvrstana u I grupu
jesu nepokretnosti.
Ministar finansija bliže uređuje
način razvrstavanja stalnih sredstava po grupama i način utvrđivanja
amortizacije.
Član 10a
U slučaju da je stalno sredstvo na
koje se primenjuju odredbe člana 10. ovog zakona nabavljeno iz transakcije sa
povezanim licem iz člana 59. ovog zakona, osnovicu za njegovu amortizaciju čini
manji od sledeća dva iznosa:
1) transferna nabavna cena stalnog
sredstva u smislu člana 59. ovog zakona;
2) nabavna cena stalnog sredstva
utvrđena primenom principa "van dohvata ruke" u smislu čl. 60. i 61.
ovog zakona.
Čl.
11-14
Brisani
Član 15
Kao rashod u poreskom bilansu
obveznika priznaju se izdaci u zbirnom iznosu najviše do 5% od ukupnog prihoda
za:
1) zdravstvene, obrazovne, naučne,
humanitarne, verske i sportske namene, zaštitu životne sredine, kao i davanja
učinjena ustanovama socijalne zaštite osnovanim u skladu sa zakonom koji
uređuje socijalnu zaštitu;
2) humanitarnu pomoć, odnosno
otklanjanje posledica nastalih u slučaju vanredne situacije, koji su učinjeni
Republici, autonomnoj pokrajini, odnosno jedinici lokalne samouprave.
Izdaci iz stava 1. tačka 1) ovog
člana priznaju se kao rashod samo ako su izvršeni licima registrovanim za te
namene u skladu sa posebnim propisima, koja navedena davanja isključivo koriste
za obavljanje delatnosti iz stava 1. tačka 1) ovog člana.
Izdaci za ulaganja u oblasti
kulture, uključujući i kinematografsku delatnost, priznaju se kao rashod u
iznosu najviše do 5% od ukupnog prihoda.
Članarine komorama, savezima i
udruženjima priznaju se kao rashod u poreskom bilansu najviše do 0,1% ukupnog
prihoda.
Članarine čija je visina propisana
zakonom priznaju se kao rashod u iznosu koji je propisan zakonom.
Izdaci za reklamu i propagandu
priznaju se kao rashod u iznosu do 10% od ukupnog prihoda.
Izdaci za reprezentaciju priznaju se
kao rashod u iznosu do 0,5% od ukupnog prihoda.
Kao rashodi propagande u poreskom
bilansu se priznaju samo oni pokloni i drugi rashodi koji služe promociji
poslovanja poreskog obveznika.
Bliže propise o tome šta se u smislu
ovog zakona smatra ulaganjem u oblasti kulture donosi ministar nadležan za
poslove kulture, po pribavljenom mišljenju ministra finansija.
Član 16
Na teret rashoda priznaje se otpis
vrednosti pojedinačnih potraživanja koja se u skladu sa propisima o
računovodstvu i reviziji i MRS, odnosno MSFI iskazuju kao prihod, osim
potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, pod uslovom:
1) da se nesumnjivo dokaže da su ta
potraživanja prethodno bila uključena u prihode obveznika;
2) da su ta potraživanja u knjigama
poreskog obveznika otpisana kao nenaplativa;
3) da poreski obveznik pruži dokaze
da su potraživanja utužena, odnosno da je pokrenut izvršni postupak radi
naplate potraživanja, ili da su potraživanja prijavljena u likvidacionom ili
stečajnom postupku nad dužnikom.
Na teret rashoda priznaje se i otpis
vrednosti pojedinačnih potraživanja koja se u skladu sa propisima o
računovodstvu i reviziji i MRS, odnosno MSFI ne iskazuju kao prihod, osim
potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, ukoliko obveznik ispuni uslove
propisane odredbama stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana.
Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana,
na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja, pod
uslovom da su ta potraživanja obuhvaćena finansijskim restrukturiranjem,
sprovedenim na način propisan zakonom koji uređuje sporazumno finansijsko
restrukturiranje privrednih društava.
Na teret rashoda priznaje se otpis
vrednosti pojedinačnih potraživanja za koja su ispunjeni uslovi iz stava 1.
tač. 1) i 2), odnosno stava 2. ovog člana, pod uslovom da su troškovi utuženja
pojedinačnog dužnika veći od ukupnog iznosa potraživanja od tog dužnika.
Pod troškovima utuženja u smislu
stava 4. ovog člana smatraju se takse i drugi javni prihodi koji se plaćaju za
podnošenje tužbe u skladu sa Zakonom kojim se uređuju sudske takse.
Na teret rashoda priznaje se
ispravka vrednosti pojedinačnih potraživanja iz st. 1. i 2. ovog člana, ako je
od roka za njihovu naplatu, odnosno realizaciju prošlo najmanje 60 dana.
Za iznos rashoda po osnovu ispravke
vrednosti pojedinačnih potraživanja iz stava 6. ovog člana i člana 22a ovog
zakona, koji su bili priznati u poreskom bilansu, uvećavaju se prihodi u
poreskom bilansu u poreskom periodu u kome obveznik izvrši otpis vrednosti
istih potraživanja, ako nije kumulativno ispunio uslove iz stava 1, odnosno
stava 2. ovog člana.
Sva otpisana, ispravljena i druga
potraživanja iz st. 1, 2, 3. i 6. ovog člana koja su priznata kao rashod, a
koja se kasnije naplate ili za koja poverilac povuče tužbu, predlog za
izvršenje, odnosno prijavu potraživanja, u momentu naplate ili povlačenja
tužbe, predloga za izvršenje, odnosno prijave potraživanja, ulaze u prihode
poreskog obveznika.
Sva otpisana, ispravljena i druga
potraživanja koja nisu priznata kao rashod, a koja se kasnije naplate, u
momentu naplate ne ulaze u prihode poreskog obveznika.
Član 16a
Gubitak od prodaje potraživanja
priznaje se kao rashod u iznosu koji je iskazan u bilansu uspeha obveznika,
koji je sačinjen u skladu sa MRS, odnosno MSFI i propisima kojima se uređuje
računovodstvo i revizija, odnosno u skladu sa načinom priznavanja, merenja i
procenjivanja prihoda i rashoda koji propisuje ministar finansija za obveznike
koji ne primenjuju MRS, odnosno MSFI.
Na ispravku vrednosti potraživanja
koja je u skladu sa čl. 16. i 22a ovog zakona bila priznata kao rashod ne
primenjuju se odredbe člana 16. stav 1. tačka 3) i stav 2. ovog zakona u
poreskom periodu u kojem je izvršena prodaja potraživanja.
Čl.
17 i 18
Brisani
Član 19
Na teret rashoda u poreskom bilansu
priznaju se ukupno obračunate kamate, izuzev kamata zbog neblagovremeno
plaćenih poreza, doprinosa i drugih javnih dažbina.
U slučaju kredita od povezanih lica,
obračunata kamata umanjiće se na način predviđen u članu 62. ovog zakona.
Član 20
Kamata i pripadajući troškovi po
osnovu zajma odobrenog stalnoj poslovnoj jedinici iz člana 4. ovog zakona od
strane njene nerezidentne centrale ne priznaju se kao rashod u poreskom bilansu
stalne poslovne jedinice.
Naknada po osnovu autorskog i
srodnih prava i prava industrijske svojine, koju stalna poslovna jedinica iz
člana 4. ovog zakona isplaćuje svojoj nerezidentnoj centrali, ne priznaje se
kao rashod u poreskom bilansu stalne poslovne jedinice.
Član 21
Brisan
Član 22
Na teret rashoda priznaju se u
poreskom bilansu porezi, doprinosi, takse i druge javne dažbine koje ne zavise
od rezultata poslovanja, koje su plaćene u poreskom periodu.
Član 22a
Na teret rashoda u poreskom bilansu
banke priznaje se uvećanje ispravke vrednosti potraživanja bilansne aktive i
rezervisanja za gubitke po vanbilansnim stavkama u iznosu obračunatom na nivou
banke, koja su u skladu sa unutrašnjim aktima banke iskazani u bilansu uspeha
na teret rashoda u poreskom periodu, u skladu sa propisima Narodne banke
Srbije.
Na teret rashoda u poreskom bilansu
društva za osiguranje priznaje se uvećanje indirektnog otpisa prema
kategorijama naplativosti potraživanja, obračunato i iskazano u bilansu uspeha
na teret rashoda u poreskom periodu, do visine određene u skladu sa propisima
Narodne banke Srbije.
Član 22b
Na teret rashoda priznaju se
izvršena dugoročna rezervisanja za obnavljanje prirodnih bogatstava, za
troškove u garantnom roku i zadržane kaucije i depozite, kao i druga obavezna
dugoročna rezervisanja u skladu sa zakonom.
Na teret rashoda priznaju se i dugoročna
rezervisanja za izdate garancije i druga jemstva, u visini iskorišćenih iznosa
tih rezervisanja u poreskom periodu, odnosno izmirenih obaveza i odliva resursa
po osnovu tih rezervisanja.
Član 22v
Na teret rashoda u poreskom bilansu
ne priznaju se rashodi nastali po osnovu obezvređenja imovine, koje se utvrđuje
kao razlika između neto sadašnje vrednosti imovine utvrđene u skladu sa MRS,
odnosno MSFI i njene procenjene nadoknadive vrednosti, ali se priznaju u
poreskom periodu u kome je ta imovina otuđena, odnosno upotrebljena, odnosno u
kome je nastalo oštećenje te imovine usled više sile.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, na
teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se rashodi nastali po osnovu
obezvređenja obveznikovog učešća u kapitalu subjekta privatizacije u postupku
restrukturiranja, stečenog konverzijom obveznikovog potraživanja u učešće u
kapitalu tog subjekta.
Usklađivanje prihoda
Član 23
Za utvrđivanje oporezive dobiti
priznaju se prihodi u iznosima utvrđenim bilansom uspeha, u skladu sa MRS, odnosno
MSFI i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim prihoda za
koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.
Za utvrđivanje oporezive dobiti
obveznika koji, prema propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, ne
primenjuje MRS, odnosno MSFI, priznaju se prihodi utvrđeni u skladu sa načinom
priznavanja, merenja i procenjivanja prihoda koji propisuje ministar finansija,
osim prihoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.
Član 24
Brisan
Član 25
Prihod koji rezidentni obveznik
ostvari po osnovu dividendi i udela u dobiti, uključujući i dividendu iz člana
35. ovog zakona, od drugog rezidentnog obveznika, ne ulazi u poresku osnovicu.
Prihod koji rezidentni obveznik
ostvari od kamata po osnovu dužničkih hartija od vrednosti čiji je izdavalac, u
skladu sa Zakonom, Republika, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave
ili Narodna banka Srbije, ne ulazi u poresku osnovicu.
Ministar finansija bliže uređuje
način izuzimanja prihoda iz st. 1. i 2. ovog člana iz poreske osnovice.
Član 25a
Prihodi nastali po osnovu
neiskorišćenih dugoročnih rezervisanja koja nisu bila priznata kao rashod u
poreskom periodu u kom su izvršena, ne ulaze u poresku osnovicu u poreskom
periodu u kom su iskazani.
Prihodi nastali u vezi sa rashodima
koji u poreskom periodu nisu bili priznati u skladu sa članom 7a ovog zakona,
ne ulaze u poresku osnovicu u poreskom periodu u kom su iskazani.
Ministar finansija bliže uređuje
način izuzimanja prihoda iz st. 1. i 2. ovog člana iz poreske osnovice.
Član 26
U vrednost zaliha nedovršene
proizvodnje, poluproizvoda i gotovih proizvoda, za obračun oporezive dobiti
priznaju se troškovi proizvodnje u skladu sa zakonom kojim se uređuje
računovodstvo i revizija.
U slučajevima dugog proizvodnog
ciklusa i naglašenog sezonskog uticaja na obim aktivnosti, dopušteno je da se u
vrednost zaliha iz stava 1. ovog člana uključi i pripadajući deo opštih
troškova upravljanja i prodaje i troškova finansiranja.
Vrednost zaliha obračunata saglasno
st. 1. i 2. ovog člana ne može biti veća od njihove prodajne vrednosti na dan
podnošenja poreskog bilansa.
Čl.
26a-26k
Brisano
Kapitalni dobici i gubici
Član 27
Kapitalnim dobitkom smatra se prihod
koji obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom uz naknadu (u daljem
tekstu: prodaja):
1) nepokretnosti koje je koristio
kao osnovno sredstvo za obavljanje delatnosti;
2) prava industrijske svojine;
3) udela u kapitalu pravnih lica i
akcija i ostalih hartija od vrednosti, koje u skladu sa MRS, odnosno MSFI
predstavljaju dugoročne finansijske plasmane, osim obveznica izdatih u skladu
sa propisima kojima se uređuje izmirenje obaveze Republike po osnovu zajma za
privredni razvoj, devizne štednje građana i dužničkih hartija od vrednosti čiji
je izdavalac, u skladu sa zakonom, Republika, autonomna pokrajina, jedinica
lokalne samouprave ili Narodna banka Srbije;
4) investicione jedinice otkupljene
od strane otvorenog investicionog fonda, u skladu sa zakonom kojim se uređuju
investicioni fondovi.
Kapitalnim dobitkom smatra se i
prihod koji ostvari nerezidentni obveznik od prodaje imovine iz stava 1. tač.
1), 3) i 4) ovog člana, kao i od prodaje nepokretnosti na teritoriji Republike
koju nije koristio za obavljanje delatnosti.
Kapitalni dobitak predstavlja
razliku između prodajne cene imovine iz st. 1. i 2. ovog člana (u daljem
tekstu: imovina) i njene nabavne cene, utvrđene prema odredbama ovog zakona.
Ako je razlika iz stava 3. ovog
člana negativna, u pitanju je kapitalni gubitak.
Član 28
Za svrhu određivanja kapitalnog
dobitka, u smislu ovog zakona, prodajnom cenom se smatra ugovorena cena,
odnosno, u slučaju prodaje povezanom licu iz člana 59. ovog zakona, tržišna
cena ako je ugovorena cena niža od tržišne.
Kao ugovorena, odnosno tržišna cena
iz stava 1. ovog člana uzima se cena bez poreza na prenos apsolutnih prava.
Kod prenosa prava putem razmene za
drugo pravo, prodajnom cenom se smatra tržišna cena prava koje se dobija u
naknadu, korigovana za eventualno primljenu ili plaćenu razliku u novcu.
Član 29
Za svrhu određivanja kapitalnog
dobitka, nabavna cena, u smislu ovog zakona, jeste cena po kojoj je obveznik
stekao imovinu, umanjena po osnovu amortizacije utvrđene u skladu sa ovim
zakonom.
Nabavna cena iz stava 1. ovog člana
koriguje se na procenjenu, odnosno fer vrednost, utvrđenu u skladu sa MRS,
odnosno MSFI i usvojenim računovodstvenim politikama, ukoliko je promena na fer
vrednost iskazivana u celini kao prihod perioda u kome je vršena.
Nabavna cena imovine stečene
konverzijom obveznikovog potraživanja u učešće u kapitalu subjekta
privatizacije u postupku restrukturiranja, jeste najniža obezvređena vrednost
te imovine nakon izvršene konverzije, utvrđena u skladu sa MRS, odnosno MSFI i
usvojenim računovodstvenim politikama, osim u slučaju iz stava 2. ovog člana.
Ako cena po kojoj je imovina
nabavljena nije iskazana u poslovnim knjigama obveznika, ili nije iskazana u
skladu sa odredbama st. 1. i 2. ovog člana, nabavna cena za svrhu određivanja
kapitalnog dobitka jeste tržišna cena na dan nabavke, koju utvrdi nadležni
poreski organ, na način propisan odredbama st. 1. i 2. ovog člana.
Kod prodaje nepokretnosti u
izgradnji, nabavnu cenu čini iznos troškova izgradnje koji su do dana prodaje
iskazani u skladu sa MRS, odnosno MSFI i propisima kojima se uređuje
računovodstvo i revizija.
Za nepokretnost stečenu putem
osnivačkog uloga ili povećanjem osnivačkog uloga, nabavna cena jeste tržišna
cena nepokretnosti na dan unosa uloga.
Kod hartija od vrednosti kojima se
trguje na organizovanom tržištu, u smislu zakona kojim se uređuje tržište
hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, nabavna cena jeste
cena koju obveznik dokumentuje kao stvarno plaćenu, a ako ne poseduje
odgovarajuću dokumentaciju - najniža tržišna cena ostvarena na organizovanom
tržištu u periodu od godinu dana koji prethodi prodaji te hartije od vrednosti
ili u periodu trgovanja, ukoliko se trgovalo kraće od godinu dana.
Kod hartija od vrednosti kojima se
ne trguje na organizovanom tržištu, nabavna cena hartije od vrednosti jeste
cena koju obveznik dokumentuje kao stvarno plaćenu, a ako ne poseduje
odgovarajuću dokumentaciju - njena nominalna vrednost.
Kod hartija od vrednosti
pribavljenih putem osnivačkog uloga ili povećanjem osnivačkog uloga, nabavnu
cenu čini tržišna cena koja je važila na organizovanom tržištu na dan unosa
uloga ili ukoliko takva cena nije bila formirana, nominalna vrednost hartije od
vrednosti na dan unosa uloga.
Nabavna cena udela u kapitalu
pravnih lica i prava industrijske svojine jeste cena koju obveznik dokumentuje
kao stvarno plaćenu. Nabavna cena udela u kapitalu pravnih lica i prava
industrijske svojine, stečenih putem osnivačkog uloga ili povećanjem osnivačkog
uloga jeste tržišna cena na dan unosa uloga.
Nabavna cena investicione jedinice
sastoji se od neto vrednosti imovine otvorenog fonda po investicionoj jedinici
na dan uplate, uvećane za naknadu za kupovinu ukoliko je društvo za upravljanje
naplaćuje, u skladu sa zakonom koji uređuje investicione fondove.
Član 30
Kapitalni dobitak uključuje se u
oporezivu dobit u iznosu određenom na način iz čl. 27-29. ovog zakona.
Kapitalni gubitak ostvaren pri
prodaji jednog prava iz imovine može se prebiti sa kapitalnim dobitkom
ostvarenim pri prodaji drugog prava iz imovine u istoj godini.
Ako se i posle prebijanja iz stava
2. ovog člana iskaže kapitalni gubitak, dopušteno je njegovo prebijanje na
račun budućih kapitalnih dobitaka u narednih pet godina.
Član 31
Statusna promena rezidentnih
obveznika izvršena u skladu sa zakonom kojim se uređuju privredna društva (u
daljem tekstu: statusna promena), odlaže nastanak poreske obaveze po osnovu
kapitalnih dobitaka.
Poreska obaveza po osnovu kapitalnih
dobitaka iz stava 1. ovog člana nastaće u trenutku kad pravno lice koje je
imovinu iz člana 27. ovog zakona steklo statusnom promenom izvrši prodaju te
imovine.
Kapitalni dobitak iz stava 2. ovog
člana obračunava se kao razlika između prodajne cene imovine i njene nabavne
cene koju je platilo pravno lice koje je tu imovinu statusnom promenom prenelo
na drugo pravno lice, usklađene na način iz člana 29. ovog zakona od dana
nabavke do dana prodaje.
Pravo na odlaganje plaćanja poreza
na dobit pravnih lica za kapitalne dobitke ostvarene na način iz stava 1. ovog
člana stiče se ako je vlasnik pravnog lica koje je izvršilo prenos imovine
prilikom statusne promene dobio naknadu u obliku akcija ili udela u pravnom
licu na koje je prenos imovine izvršen, kao i eventualnu gotovinsku naknadu,
čiji iznos ne prelazi 10% nominalne vrednosti dobijenih akcija, odnosno udela.
Ako gotovinska naknada iz stava 4.
ovog člana prelazi 10% nominalne vrednosti dobijenih akcija, odnosno udela,
poreska obaveza po osnovu kapitalnog dobitka nastaje u momentu statusne
promene, a kapitalni dobitak se obračunava kao razlika između cene po kojoj bi
se imovina mogla prodati na tržištu i nabavne cene iz člana 29. ovog zakona.
Poreski tretman poslovnih gubitaka
Član 32
Gubici ostvareni iz poslovnih,
finansijskih i neposlovnih transakcija, utvrđeni u poreskom bilansu, izuzev
onih iz kojih proizlaze kapitalni dobici i gubici utvrđeni u skladu sa ovim
zakonom, mogu se preneti na račun dobiti utvrđene u godišnjem poreskom bilansu
iz budućih obračunskih perioda, ali ne duže od pet godina.
Član 33
Korišćenje poreske pogodnosti u
skladu sa članom 32. ovog zakona ne prestaje u slučaju statusnih promena ili
promena pravne forme privrednih društava.
U slučaju podele ili odvajanja,
pogodnost iz člana 32. ovog zakona srazmerno se deli i o tome se obaveštava
nadležni poreski organ.
Deo treći
PORESKI
TRETMAN LIKVIDACIJE I STEČAJA OBVEZNIKA
Član 34
Dobit obveznika u postupku
likvidacije, u postupku stečaja od dana donošenja rešenja o otvaranju stečajnog
postupka do dana početka primene plana reorganizacije ili pravosnažnog rešenja
o nastavljanju stečajnog postupka bankrotstvom, kao i u postupku
reorganizacije, oporezuje se u skladu sa ovim zakonom.
Obveznik iz stava 1. ovog člana
podnosi poresku prijavu i poreski bilans u roku od 60 dana od dana:
1) otvaranja postupka likvidacije sa
stanjem na dan otvaranja postupka likvidacije;
2) okončanja postupka likvidacije sa
stanjem na dan okončanja postupka likvidacije;
3) otvaranja postupka stečaja sa
stanjem na dan otvaranja postupka stečaja;
4) početka primene plana
reorganizacije sa stanjem na taj dan.
Dobit obveznika u periodu od
pravosnažnosti rešenja o nastavljanju stečajnog postupka bankrotstvom do
pravosnažnosti rešenja o zaključenju stečajnog postupka (u daljem tekstu:
period stečaja) utvrđuje se kao pozitivna razlika vrednosti imovine obveznika
sa kraja i sa početka perioda stečaja, posle namirenja poverilaca. Vrednost
imovine obveznika sa početka perioda stečaja je vrednost imovine na dan
otvaranja stečajnog postupka korigovana za promene nastale do početka perioda
stečaja.
Obveznik iz stava 3. ovog člana
podnosi poresku prijavu i poreski bilans u roku od 60 dana od dana:
1) pravosnažnosti rešenja o
nastavljanju stečajnog postupka bankrotstvom sa stanjem na dan pravosnažnosti
tog rešenja;
2) pravosnažnosti rešenja o
zaključenju stečajnog postupka bankrotstvom na dan pravosnažnosti tog rešenja.
Član 35
Likvidacioni ostatak, odnosno višak
deobne mase u novcu, odnosno nenovčanoj imovini, iznad vrednosti uloženog
kapitala koji se raspodeljuje članovima privrednog društva nad kojim je okončan
postupak likvidacije, odnosno zaključen postupak stečaja, smatra se dividendom.
Vrednost nenovčane imovine iz stava
1. ovog člana jednaka je njenoj tržišnoj vrednosti.
Ministar finansija bliže uređuje
način i postupak utvrđivanja dividende iz stava 1. ovog člana.
Čl.
36 i 37
Brisani
Deo četvrti
PORESKI
PERIOD
Član 38
Poreski period za koji se obračunava
porez na dobit je poslovna godina.
Poslovna godina je kalendarska
godina, osim u slučaju prestanka ili otpočinjanja obavljanja delatnosti u toku
godine, uključujući i statusne promene, kao i u slučaju pokretanja postupka
stečaja ili likvidacije.
Na zahtev poreskog obveznika koji je
dobio saglasnost ministra finansija, odnosno guvernera Narodne banke Srbije, da
sastavlja i prikazuje finansijske izveštaje sa stanjem na poslednji dan
poslovne godine koja je različita od kalendarske, nadležan poreski organ
odobrava rešenjem da se poslovna godina i kalendarska godina razlikuju, s tim
da poreski period traje 12 meseci. Tako odobreni poreski period obveznik je
dužan da primenjuje najmanje pet godina.
Poreski obveznik iz stava 3. ovog
člana dužan je da podnese poresku prijavu i poreski bilans za utvrđivanje
konačne poreske obaveze za period od 1. januara tekuće godine do dana kada, po
rešenju nadležnog poreskog organa, započinje poslovnu godinu koja se razlikuje
od kalendarske, u roku od deset dana od dana isteka roka propisanog za
podnošenje finansijskih izveštaja za period za koji se podnosi poreska prijava
i poreski bilans.
Ako je obveznik poreza u vidu
akontacije platio manje poreza nego što je bio dužan da plati po obavezi
obračunatoj u poreskoj prijavi, dužan je da razliku uplati najkasnije do
podnošenja poreske prijave uz podnošenje dokaza o uplati razlike poreza.
Ako je obveznik poreza u vidu akontacije
platio više poreza nego što je bio dužan da plati po obavezi obračunatoj u
poreskoj prijavi, više plaćeni porez uračunava se kao akontacija za naredni
period ili se obvezniku vraća na njegov zahtev u roku od 30 dana od dana
prijema zahteva za povraćaj.
Izuzetno od stava 2. ovog člana, za
poreskog obveznika iz člana 34. stav 3. ovog zakona, poreski period je period
stečaja.
Deo peti
PORESKA
STOPA
Član 39
Stopa poreza na dobit pravnih lica
je proporcionalna i jednoobrazna.
Stopa poreza na dobit pravnih lica
iznosi 15%.
Član 40
Ukoliko međunarodnim ugovorom o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije uređeno, porez na dobit po
odbitku po stopi od 20% obračunava se i plaća na prihode koje ostvari
nerezidentno pravno lice od rezidentnog pravnog lica po osnovu:
1) dividendi i udela u dobiti u
pravnom licu, uključujući i dividendu iz člana 35. ovog zakona;
2) naknada po osnovu autorskog i
srodnih prava i prava industrijske svojine (u daljem tekstu: autorska naknada);
3) kamata;
4) naknada po osnovu zakupa i
podzakupa nepokretnosti i pokretnih stvari na teritoriji Republike.
Porez po odbitku iz stava 1. ovog
člana obračunava se i plaća i na prihode nerezidentnog pravnog lica po osnovu
izvođenja estradnog, zabavnog, umetničkog, sportskog ili sličnog programa u
Republici.
Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana,
na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice iz jurisdikcije sa
preferencijalnim poreskim sistemom po osnovu autorskih naknada, kamata, naknada
po osnovu zakupa i podzakupa nepokretnosti i pokretnih stvari kao i naknada po
osnovu usluga, bez obzira na mesto njihovog pružanja ili korišćenja, obračunava
se i plaća porez po odbitku po stopi od 25%.
Porez po odbitku iz st. 1. i 3. ovog
člana ne plaća se na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice, odnosno
nerezidentno pravno lice iz jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom,
od kamata po osnovu dužničkih hartija od vrednosti čiji je izdavalac, u skladu
sa zakonom, Republika, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili
Narodna banka Srbije.
Na prihode koje ostvari nerezidentno
pravno lice od rezidentnog pravnog lica, drugog nerezidentnog pravnog lica,
fizičkog lica, nerezidentnog ili rezidentnog ili od otvorenog investicionog
fonda, na teritoriji Republike, po osnovu kapitalnih dobitaka nastalih u skladu
sa odredbama čl. 27. do 29. ovog zakona, obračunava se i plaća porez po rešenju
po stopi od 20% ako međunarodnim ugovorom o izbegavanju dvostrukog oporezivanja
nije drukčije uređeno.
Porez po rešenju obračunava se i
plaća i na prihode iz stava 1. tačka 4) ovog člana koje nerezidentno pravno
lice ostvaruje od lica koje nije dužno da obračunava, obustavlja i plaća porez
po odbitku.
Nerezidentno pravno lice - primalac
prihoda iz st. 5. i 6. ovog člana, dužan je da nadležnom poreskom organu, u
opštini na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost, sedište privrednog društva
u kojem nerezidentno pravno lice ima udeo ili hartije od vrednosti koji su
predmet prodaje, odnosno sedište ili prebivalište isplatioca prihoda po osnovu
zakupa, odnosno podzakupa pokretnih stvari, preko poreskog punomoćnika
određenog u skladu sa propisima kojima se uređuje poreski postupak i poreska
administracija, podnese poresku prijavu u roku od 30 dana od dana ostvarivanja
prihoda, na osnovu koje nadležni poreski organ donosi rešenje.
Sadržaj poreske prijave iz stava 7.
ovog člana bliže uređuje ministar finansija.
Porez po odbitku iz st. 1. i 2. ovog
člana i porez po rešenju iz st. 5. i 6. ovog člana ne obračunava se i ne plaća
ako se prihod iz st. 1, 2, 5. i 6. ovog člana isplaćuje stalnoj poslovnoj
jedinici nerezidentnog obveznika iz člana 4. ovog zakona.
Ukoliko rezidentno pravno lice
isplaćuje prihode stalnoj poslovnoj jedinici nerezidentnog pravnog lica iz
jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom, ono je dužno da obračuna i
uplati porez po odbitku u skladu sa odredbama stava 1. tačka 1) i stava 3. ovog
člana.
U slučaju primene stava 10. ovog
člana prihodi na koje se primenjuju odredbe stava 1. tačka 1) i stava 3. ovog
člana kao i rashodi sa njima povezani ne uzimaju se u obzir za potrebe
utvrđivanja poreske osnovice stalne poslovne jedinice nerezidentnog pravnog lica
iz jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom.
Rezidentni obveznik koji otkupljuje
sekundarne sirovine i otpad od rezidentnog, odnosno nerezidentnog pravnog lica,
dužan je da prilikom isplate naknade tim licima obračuna, obustavi i na
propisani račun uplati porez po odbitku po stopi od 1% od iznosa isplaćene
naknade, kao i da podnese poresku prijavu nadležnom poreskom organu.
Iznos naknade iz stava 12. ovog
člana ne sadrži porez na dodatu vrednost.
Sadržaj poreske prijave iz stava 12.
ovog člana bliže uređuje ministar finansija.
Član 40a
Kod obračuna poreza po odbitku na
prihode nerezidenta, isplatilac prihoda primenjuje odredbe ugovora o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja, pod uslovom da nerezident dokaže status
rezidenta države sa kojom je Republika zaključila ugovor o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja i da je nerezident stvarni vlasnik prihoda.
Status rezidenta države sa kojom je
zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u smislu stava 1. ovog
člana, nerezident dokazuje potvrdom o rezidentnosti u skladu sa zakonom kojim
se uređuje poreski postupak i poreska administracija.
Ako isplatilac prihoda primeni
odredbe ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, a nisu ispunjeni uslovi
iz st. 1. i 2. ovog člana, što za posledicu ima manje plaćeni iznos poreza,
dužan je da plati razliku između plaćenog poreza i dugovanog poreza po ovom
zakonu.
Nadležni poreski organ, na zahtev
nerezidenta, dužan je da izda potvrdu o porezu plaćenom u Republici.
Na nerezidentno pravno lice -
primaoca prihoda iz člana 40. st. 5. i 6. ovog zakona, primenjuju se odredbe
ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u skladu sa odredbama st. 1. do
3. ovog člana.
Ako isplatilac prihoda u momentu
isplate prihoda nerezidentu ne raspolaže potvrdom iz stava 2. ovog člana, dužan
je da prilikom isplate prihoda primeni odredbe ovog zakona.
Ako nerezidentno pravno lice dostavi
nadležnom poreskom organu potvrdu iz stava 2. ovog člana, razlika između iznosa
plaćenog poreza iz stava 6. ovog člana i iznosa poreza za koji bi postojala
obaveza plaćanja da je obveznik u momentu isplate prihoda raspolagao potvrdom
iz stava 2. ovog člana, smatra se više plaćenim porezom.
Deo šesti
PORESKI
PODSTICAJI
Član 41
Radi ostvarivanja ciljeva ekonomske
politike u pogledu stimulisanja privrednog rasta, obveznicima se pružaju
poreski podsticaji.
Poreski podsticaji u odnosu na porez
na dobit pravnih lica utvrđuju se samo ovim zakonom.
Čl.
42 i 43
Brisano
Poreska oslobođenja
Član 44
Plaćanja poreza na dobit oslobađa se
nedobitna organizacija za poreski period u kojem ostvareni višak prihoda nad
rashodima nije veći od 400.000 dinara, pod uslovom da:
1) ne raspodeljuje ostvareni višak
svojim osnivačima, članovima, direktorima, zaposlenima ili sa njima povezanim
licima;
2) godišnji iznos ličnih primanja
koja isplaćuje zaposlenima, direktorima i sa njima povezanim licima nije veći
od dvostrukog iznosa prosečne godišnje zarade po zaposlenom u Republici u
godini za koju se utvrđuje pravo na poresko oslobođenje, prema podacima
republičkog organa nadležnog za poslove statistike;
3) ne raspodeljuje imovinu u korist
svojih osnivača, članova, direktora, zaposlenih ili sa njima povezanih lica;
4) da nema monopolski ili dominantan
položaj na tržištu u smislu zakona kojim se uređuje zaštita konkurencije.
Povezanim licima iz stava 1. tač. 1)
do 3) ovog člana smatraju se lica iz člana 59. ovog zakona.
Nedobitna organizacija dužna je da
vodi evidenciju o prihodima i rashodima, da podnese poreski bilans i poresku
prijavu.
Član 45
Brisan
Član 46
Oslobađa se plaćanja poreza na dobit
pravnih lica preduzeće za radno osposobljavanje, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje invalidnih lica, srazmerno učešću tih lica u ukupnom broju
zaposlenih.
Član 46a-50
Brisano
Podsticaji kod ulaganja
Član 50a
Poreski obveznik koji uloži u svoja
osnovna sredstva, odnosno u čija osnovna sredstva drugo lice uloži više od
jedne milijarde dinara, koji ta sredstva koristi za obavljanje pretežne
delatnosti i delatnosti upisanih u osnivačkom aktu obveznika, odnosno navedenih
u drugom aktu obveznika, kojim se određuju delatnosti koje obveznik obavlja i u
periodu ulaganja dodatno zaposli na neodređeno vreme najmanje 100 lica,
oslobađa se plaćanja poreza na dobit pravnih lica u periodu od deset godina
srazmerno tom ulaganju.
Ulaganjem u osnovna sredstva od
strane drugog lica, u smislu stava 1. ovog člana, smatra se i ulaganje u
osnovni kapital i povećanje osnovnog kapitala u skladu sa zakonom.
U slučaju iz stava 2. ovog člana,
osnovna sredstva vrednuju se po tržišnoj (fer) vrednosti.
Poresko oslobođenje primenjuje se po
ispunjenju uslova iz stava 1. ovog člana, od prve godine u kojoj je ostvarena
oporeziva dobit.
Novozaposlenim licima u smislu stava
1. ovog člana smatraju se lica koja je obveznik zaposlio u periodu sticanja
uslova za poresko oslobođenje, tako da u momentu ispunjenja uslova za
korišćenje navedenog poreskog oslobođenja obveznik ima najmanje 100 dodatno
zaposlenih, a koji su i neposredno radno angažovani kod obveznika, u odnosu na
broj zaposlenih koji je imao u periodu kada je počeo da stiče pravo na ovo
poresko oslobođenje.
Novozaposlenim licima u smislu stava
1. ovog člana ne smatraju se lica koja su bila zaposlena u, posredno ili
neposredno, povezanom licu u smislu člana 59. ovog zakona.
Član 50b
Brisan
Član 50v
Ako obveznik iz člana 50a ovog
zakona, smanji broj zaposlenih koji su i neposredno radno angažovani kod
obveznika, ispod broja ukupno zaposlenih na neodređeno vreme u odnosu na broj
zaposlenih koje je imao u poreskom periodu u kome je ispunio uslove za poresko
oslobođenje iz člana 50a stav 1. ovog zakona, gubi pravo na poresko oslobođenje
za ceo period korišćenja poreskog oslobođenja i dužan je da danom podnošenja
poreske prijave za naredni poreski period, u toj poreskoj prijavi obračuna, kao
i da plati porez koji bi platio da nije koristio ovaj podsticaj, valorizovan od
dana podnošenja poreske prijave za poreski period u kome je ostvario pravo na poresko
oslobođenje, do dana podnošenja poreske prijave za naredni poreski period,
indeksom potrošačkih cena prema podacima republičkog organa nadležnog za
poslove statistike.
Član 50g
Ako pre isteka perioda poreskog
oslobođenja obveznik iz člana 50a ovog zakona prekine sa poslovanjem, prestane
da koristi ili otuđi sredstva iz člana 50a stav 1. ovog zakona, a u nova
osnovna sredstva ne uloži u istom poreskom periodu iznos jednak tržišnoj ceni
otuđenih sredstava, a najmanje u vrednosti koja obezbeđuje da ukupan iznos
ulaganja ne padne ispod iznosa utvrđenih u članu 50a ovog zakona, gubi pravo na
poresko oslobođenje i dužan je da danom podnošenja poreske prijave za naredni
poreski period, u toj poreskoj prijavi obračuna, kao i da plati porez koji bi
platio da nije koristio ovaj podsticaj, valorizovan od dana podnošenja poreske
prijave za poreski period u kome je ostvario pravo na poresko oslobođenje, do
dana podnošenja poreske prijave za naredni poreski period, indeksom potrošačkih
cena prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike.
Član 50d
Brisan
Član 50đ
Ukoliko obveznik iz člana 50a ovog
zakona stekne imovinu statusnom promenom, uz odlaganje kapitalnog dobitka u
skladu sa članom 31. ovog zakona, u periodu od tri godine koje prethode ispunjenju
uslova i tokom perioda poreskog oslobođenja iz člana 50a, dužan je da plati
porez na ostvarenu dobit, srazmerno ovako stečenoj imovini.
Član 50e
Srazmera iz čl. 50a i 50đ ovog
zakona utvrđuje se na način koji bliže uređuje ministar finansija.
Srazmera ulaganja iz stava 1. ovog
člana utvrđuje se za svaki poreski period u vremenu trajanja poreskog
oslobođenja.
Član 50ž
Ministar finansija bliže uređuje
način vođenja knjigovodstvene evidencije poslovanja za korisnike poreskih
podsticaja iz člana 50a ovog zakona.
Član 50z
Nadležna organizaciona jedinica
Poreske uprave utvrđuje ispunjenost uslova za korišćenje poreskih podsticaja iz
člana 50a ovog zakona.
Član 50i
Pravo na poreski podsticaj kod
ulaganja iz člana 50a ovog zakona, ne ostvaruje se za nabavku opreme već
korišćene u Republici.
Poreski podsticaj iz stava 1. ovog
člana ne može se preneti na drugo pravno lice, koje nije steklo pravo na
korišćenje tog podsticaja u smislu ovog zakona, ni u slučaju kada drugo pravno
lice učestvuje u statusnoj promeni sa obveznikom koji koristi navedeni poreski
podsticaj.
Pravo na poreski podsticaj iz stava
1. ovog člana ne ostvaruje se za osnovna sredstva, i to za: vazduhoplove i
plovne objekte koji se ne koriste za obavljanje delatnosti; putničke
automobile, osim automobila za taksi prevoz, rent-a-car, obuku vozača i
specijalnih putničkih automobila sa ugrađenim uređajima za bolesnike; nameštaj,
osim nameštaja za opremanje hotela, motela, restorana, omladinskih, dečijih i
radničkih odmarališta; tepihe; umetnička dela likovne i primenjene umetnosti i
ukrasne predmete za uređenje prostora; mobilne telefone; klima uređaje; opremu
za video nadzor; oglasna sredstva, kao i alat i inventar sa kalkulativnim
otpisom.
Deo sedmi
OTKLANJANJE
DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA DOBITI OSTVARENE U DRUGOJ DRŽAVI
Dobit stalne poslovne jedinice rezidentnog obveznika
Član 51
Ako rezidentni obveznik ostvari
dobit poslovanjem u drugoj državi na koju je plaćen porez u toj državi, na
račun poreza na dobit pravnih lica utvrđenog prema odredbama ovog zakona
odobrava mu se poreski kredit u visini poreza na dobit plaćenog u toj drugoj
državi.
Poreski kredit iz stava 1. ovog
člana ne može biti veći od iznosa koji bi se obračunao primenom odredaba ovog
zakona na dobit ostvarenu u inostranstvu.
Međukompanijske dividende
Član 52
Matično pravno lice - rezidentni
obveznik Republike može umanjiti obračunati porez na dobit pravnih lica za
iznos poreza koji je njegova nerezidentna filijala platila u drugoj državi na
dobit iz koje su isplaćene dividende, koje se uključuju u prihode matičnog
pravnog lica, kao i za iznos poreza po odbitku koji je nerezidentna filijala
platila u drugoj državi na te isplaćene dividende.
Prihodi od dividendi iz nerezidentne
filijale uključuju se u prihode rezidentnog matičnog pravnog lica u iznosu
uvećanom za plaćeni porez na dobit pravnih lica i plaćeni porez po odbitku na
dividende iz stava 1. ovog člana.
Obaveza iz stava 2. ovog člana
postoji samo u slučaju primene poreskog kredita iz stava 1. ovog člana.
Poreski kredit iz stava 1. ovog
člana može se koristiti za umanjenje obračunatog poreza matičnog pravnog lica u
iznosu plaćenog poreza u drugoj državi, a najviše do iznosa poreza koji bi, po
stopi propisanoj odredbom člana 39. stav 2. ovog zakona, bio obračunat na
prihode od dividendi iz nerezidentne filijale u iznosu uvećanom za porez koji
je njegova nerezidentna filijala platila u drugoj državi na dobit iz koje su
isplaćene dividende.
Neiskorišćeni deo poreskog kredita
iz stava 4. ovog člana može se preneti na račun poreza matičnog pravnog lica iz
budućih obračunskih perioda, ali ne duže od pet godina.
Matičnim pravnim licem, u smislu
ovog zakona, smatra se pravno lice koje poseduje akcije ili udele drugih
pravnih lica pod uslovima predviđenim ovim zakonom.
Filijalom, u smislu ovog zakona,
smatra se pravno lice u čijem kapitalu matično pravno lice učestvuje pod
uslovima predviđenim ovim zakonom.
Član 53
Pravo na poreski kredit iz člana 52.
ovog zakona ima matično pravno lice koje je neprekidno u periodu od najmanje
godinu dana koji prethodi podnošenju bilansa posedovalo 10% ili više akcija,
odnosno udela nerezidentne filijale.
Obveznik iz stava 1. ovog člana je
dužan da nadležnom poreskom organu podnese odgovarajuće dokaze o veličini svog
učešća u kapitalu nerezidentne filijale, dužini trajanja tog učešća i porezu
koji je filijala platila u drugoj državi, zajedno sa njenim bilansom uspeha i
poreskim bilansom.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana
shodno se primenjuju i u slučaju kada matično pravno lice ostvaruje posrednu
kontrolu nad nerezidentnom filijalom kroz posedovanje 10% ili više akcija,
odnosno udela druge nerezidentne filijale.
Član 53a
Rezidentni obveznik koji iz druge
države ostvari prihode od kamata, autorskih naknada, naknada po osnovu zakupa
nepokretnosti i pokretnih stvari, kao i od dividendi koje ne ispunjavaju uslove
da bi se na njih primenile odredbe člana 52. ovog zakona, na koje je plaćen
porez po odbitku u toj drugoj državi, može umanjiti obračunati porez na dobit
pravnih lica u Republici za iznos poreza po odbitku plaćenog u toj drugoj
državi.
Ukoliko rezidentni obveznik koristi
pravo na poreski kredit iz stava 1. ovog člana, prihodi od kamata, autorskih
naknada, naknada po osnovu zakupa nepokretnosti i pokretnih stvari, kao i od
dividendi koje ne ispunjavaju uslove da bi se na njih primenile odredbe člana
52. ovog zakona, ostvareni u drugoj državi, a po osnovu kojih se koristi pravo
na poreski kredit iz stava 1. ovog člana, uključuju se u prihode rezidentnog
pravnog lica u iznosu uvećanom za plaćeni porez po odbitku na kamate, autorske
naknade, naknade po osnovu zakupa nepokretnosti i pokretnih stvari, kao i
dividende koje ne ispunjavaju uslove da bi se na njih primenile odredbe člana
52. ovog zakona.
Poreski kredit iz stava 1. ovog
člana može se koristiti za umanjenje obračunatog poreza rezidentnog pravnog
lica u iznosu plaćenog poreza u drugoj državi, a najviše do iznosa koji bi se
dobio primenom poreske stope iz člana 39. stav 2. ovog zakona na osnovicu koja
odgovara iznosu od 40% ostvarenih prihoda iz stava 1. ovog člana na koje je u
drugoj državi plaćen porez po odbitku i koji se shodno stavu 2. ovog člana
uključuje u prihode rezidentnog obveznika.
Član 54
Način ostvarivanja prava na poreski
kredit iz čl. 52, 53. i 53a ovog zakona bliže uređuje ministar finansija.
Ministar finansija će bliže urediti
postupak ostvarivanja prava na otklanjanje dvostrukog oporezivanja predviđenih
međunarodnim ugovorima o izbegavanju dvostrukog oporezivanja.
Deo osmi
GRUPNO
OPOREZIVANJE I TRANSFERNE CENE
Poresko konsolidovanje
Član 55
Matično pravno lice i zavisna pravna
lica, u smislu ovog zakona, čine grupu povezanih pravnih lica ako među njima
postoji neposredna ili posredna kontrola nad najmanje 75% akcija ili udela.
Povezana pravna lica imaju pravo da
traže poresko konsolidovanje pod uslovom da su sva povezana pravna lica
rezidenti Republike.
Zahtev za poreskim konsolidovanjem
matično pravno lice podnosi nadležnom poreskom organu najranije istekom
poreskog perioda u kome su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2. ovog člana, od
početka do kraja tog poreskog perioda.
Ukoliko su ispunjeni uslovi iz st.
1. do 3. ovog člana, nadležni poreski organ u roku od 30 dana od dana
podnošenja zahteva donosi rešenje kojim se odobrava poresko konsolidovanje,
počev od poreskog perioda u kome su ispunjeni uslovi iz st. 1-3. ovog člana.
Član 56
Svaki član grupe povezanih pravnih
lica dužan je da podnese svoju poresku prijavu i svoj poreski bilans, a matično
pravno lice podnosi i konsolidovani poreski bilans za grupu povezanih pravnih
lica.
U konsolidovanom poreskom bilansu
gubici poreskog perioda jednog ili više povezanih pravnih lica prebijaju se na
račun dobiti ostalih povezanih pravnih lica u grupi, u tom poreskom periodu.
Oporeziva dobit koju ostvari član
grupe povezanih pravnih lica a koja se iskazuje u konsolidovanom poreskom
bilansu ne može se umanjiti za iznos gubitka iz poreskog bilansa prethodnih
godina, odnosno prethodnih poreskih perioda, tog člana grupe povezanih pravnih
lica.
Za obračunati porez po
konsolidovanom bilansu obveznici su pojedinačna povezana pravna lica iz grupe,
srazmerno oporezivoj dobiti iz pojedinačnog poreskog bilansa.
Ministar finansija bliže uređuje
način sprečavanja dvostrukog oslobođenja ili dvostrukog oporezivanja pojedinih
pozicija u konsolidovanom poreskom bilansu.
Član 57
Jednom odobreno poresko
konsolidovanje primenjuje se najmanje pet godina, odnosno poreskih perioda.
Ako se pre isteka roka iz stava 1.
ovog člana izmene uslovi iz člana 55. st. 1. i 2. ovog zakona, ili se jedno
pravno lice, više povezanih pravnih lica, ili sva povezana pravna lica u grupi
naknadno opredele za pojedinačno oporezivanje pre isteka roka iz stava 1. ovog
člana, sva povezana pravna lica su dužna da srazmerno plate razliku na ime
poreske privilegije koju su iskoristili.
Član 58
Brisano
Transferne cene
Član 59
Transfernom cenom smatra se cena
nastala u vezi sa transakcijama sredstvima ili stvaranjem obaveza među
povezanim licima.
Licem povezanim sa obveznikom smatra
se ono fizičko ili pravno lice u čijim se odnosima sa obveznikom javlja
mogućnost kontrole ili značajnijeg uticaja na poslovne odluke.
U slučaju posrednog ili neposrednog
posedovanja najmanje 25% akcija ili udela smatra se da postoji mogućnost
kontrole nad obveznikom.
Mogućnost značajnijeg uticaja na
poslovne odluke postoji, pored slučaja predviđenog u stavu 3. ovog člana i kada
lice posredno ili neposredno poseduje najmanje 25% glasova u obveznikovim
organima upravljanja.
Licem povezanim sa obveznikom smatra
se i ono pravno lice u kome, kao i kod obveznika, ista fizička ili pravna lica
neposredno ili posredno učestvuju u upravljanju, kontroli ili kapitalu, na
način predviđen u st. 3. i 4. ovog člana.
Licima povezanim sa obveznikom
smatraju se bračni ili vanbračni drug, potomci, usvojenici i potomci
usvojenika, roditelji, usvojioci, braća i sestre i njihovi potomci, dedovi i
babe i njihovi potomci, kao i braća i sestre i roditelji bračnog ili vanbračnog
druga, lica koje je sa obveznikom povezano na način predviđen u st. 3. i 4.
ovog člana.
Izuzetno od st. 2. do 6. ovog člana,
licem povezanim sa obveznikom smatra se i svako nerezidentno pravno lice iz
jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom.
Član 60
Obveznik je dužan da transakcije iz
člana 59. stav 1. ovog zakona posebno prikaže u svom poreskom bilansu.
U svom poreskom bilansu obveznik je,
u smislu stava 1. ovog člana, dužan da posebno prikaže kamatu po osnovu
depozita, zajma, odnosno kredita, do nivoa propisanog odredbama člana 62. ovog
zakona.
Obveznik je dužan da uz poreski
bilans priloži dokumentaciju u okviru koje i na način koji propiše ministar
finansija, zajedno sa transakcijama iz člana 59. stav 1. ovog zakona i st. 1. i
2. ovog člana, posebno prikazuje vrednost istih transakcija po cenama koje bi
se ostvarile na tržištu takvih ili sličnih transakcija da se nije radilo o
povezanim licima (princip "van dohvata ruke").
U smislu stava 3. ovog člana, za
potrebe prikazivanja vrednosti transakcije sa povezanim licem po transfernoj
ceni i njene vrednosti po ceni utvrđenoj po principu "van dohvata
ruke" dozvoljena je, kada je to primereno okolnostima slučaja, primena
objedinjenog pristupa za veći broj pojedinačnih transakcija, odnosno razloženog
pristupa u slučaju složenih transakcija, gde je jednom transakcijom obuhvaćen
veći broj pojedinačnih transakcija.
U slučaju da se obveznikova
transferna cena po osnovu transakcije sa pojedinačnim povezanim licem razlikuje
od cene te transakcije utvrđene primenom principa "van dohvata ruke",
on je dužan da u poresku osnovicu uključi:
1) iznos pozitivne razlike između
prihoda po osnovu transakcije po ceni utvrđenoj primenom principa "van
dohvata ruke" i prihoda po osnovu te transakcije po transfernoj ceni, ili
2) iznos pozitivne razlike između
rashoda po osnovu te transakcije po transfernoj ceni i rashoda po osnovu te
transakcije po ceni utvrđenoj primenom principa "van dohvata ruke".
U slučaju kada je kod određivanja
cene transakcije po principu "van dohvata ruke" utvrđen njen raspon,
smatra se da se transferna cena te transakcije ne razlikuje od njene cene po
principu "van dohvata ruke" ukoliko se vrednost transferne cene
nalazi u okviru tog raspona.
U slučaju kada je kod cene
transakcije po principu "van dohvata ruke" utvrđen njen raspon, a
vrednost transferne cene transakcije je izvan tog raspona, cena po principu
"van dohvata ruke" za potrebe primene stava 5. ovog člana je jednaka
središnjoj vrednosti utvrđenog raspona.
Ministar finansija može predvideti
slučajeve u kojima je dozvoljeno umanjenje iznosa koji se u skladu sa stavom 5.
ovog člana uključuje u poresku osnovicu po osnovu transakcije između poreskog
obveznika i određenog povezanog lica, s tim da to umanjenje ne može dovesti do
umanjenja poreske osnovice obveznika ispod iznosa koji bi bio utvrđen po osnovu
njene transferne cene.
Obveznik može umanjiti poresku
osnovicu po osnovu transakcija sa povezanim licima samo u slučaju primene
odgovarajućih odredbi međunarodnih ugovora o izbegavanju dvostrukog
oporezivanja.
Obaveze iz st. 1. do 9. ovog člana
odnose se i na transakcije između stalne poslovne jedinice iz člana 4. ovog
zakona i njene nerezidentne centrale.
Član 61
Kod utvrđivanja cene transakcije po
principu "van dohvata ruke", koriste se sledeće metode:
1) metoda uporedive cene na tržištu;
2) metoda cene koštanja uvećane za
uobičajenu zaradu (metoda troškova uvećanih za bruto maržu);
3) metoda preprodajne cene;
4) metoda transakcione neto marže;
5) metoda podele dobiti;
6) bilo koja druga metoda kojom je
moguće utvrditi cenu transakcije po principu "van dohvata ruke", pod
uslovom da primena metoda prethodno navedenih u ovom stavu nije moguća ili da
je ta druga metoda primerenija okolnostima slučaja od metoda prethodno
navedenih u ovom stavu.
Prilikom utvrđivanja cene
transakcije po principu "van dohvata ruke" koristi se ona metoda koja
najviše odgovara okolnostima slučaja, pri čemu je moguće koristiti i
kombinaciju više metoda kada je to potrebno.
Za potrebe utvrđivanja iznosa kamate
koja bi se po principu "van dohvata ruke" obračunavala na zajmove,
odnosno kredite između povezanih lica, ministar finansija može propisati iznose
kamatnih stopa za koje će se smatrati da su u skladu sa principom "van
dohvata ruke".
Poreski obveznik ima pravo da umesto
iznosa kamatne stope iz stava 3. ovog člana za potrebe utvrđivanja iznosa
kamatne stope koja bi se po principu "van dohvata ruke" obračunavala
na zajam odnosno kredit sa povezanim licima, primeni opšta pravila o
utvrđivanju cene transakcije po principu "van dohvata ruke" iz čl.
60. i 61. st. 1. i 2. ovog zakona.
Poreski obveznik koji se odluči da
iskoristi pravo predviđeno u stavu 4. ovog člana, dužan je da opšta pravila o
utvrđivanju cene transakcije po principu "van dohvata ruke" iz čl.
60. i 61. st. 1. i 2. ovog zakona primeni na sve zajmove, odnosno kredite sa
povezanim licima.
Ukoliko poreski obveznik odluči da
iskoristi pravo predviđeno u stavu 4. ovog člana, poreska uprava, za potrebe
utvrđivanja iznosa kamate koja bi se po principu "van dohvata ruke"
obračunavala na zajmove, odnosno kredite između tog obveznika i sa njima
povezanih lica nije vezana iznosima kamatnih stopa iz stava 3. ovog člana.
Član 61a
Ministar finansija će, oslanjajući
se na izvore vezane za oporezivanje transakcija između povezanih lica
Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), kao i drugih međunarodnih
organizacija, bliže urediti primenu odredbi člana 10a i čl. 59. do 61. ovog
zakona.
Član 61b
Republika, autonomna pokrajina,
odnosno jedinica lokalne samouprave ne smatraju se pravnim licima za svrhu
primene čl. 59. do 61a ovog zakona.
Kamata "van dohvata ruke" i sprečavanje utanjene
kapitalizacije
Član 62
Kod duga prema poveriocu sa statusom
povezanog lica iz člana 59. ovog zakona, poreskom obvezniku, izuzev banci i
privrednom društvu koje obavlja delatnost finansijskog lizinga u skladu sa
propisima koji uređuju finansijski lizing (u daljem tekstu: davalac
finansijskog lizinga), priznaje se kao rashod u poreskom bilansu iznos kamate i
pripadajućih troškova na zajam, odnosno kredit do visine četvorostruke
vrednosti obveznikovog sopstvenog kapitala.
Za banke i davaoce finansijskog
lizinga limit iz stava 1. ovog člana je desetostruki iznos obveznikovog
sopstvenog kapitala.
Sopstveni kapital, u smislu ovog
zakona, jednak je razlici između aktive na osnovu koje obveznik ostvaruje
prihod i dugova sa njom povezanih, s tim što su i aktiva i dugovi uprosečeni za
stanje na dan 1. januara i 31. decembra tekuće godine.
Ministar finansija bliže uređuje
način sprečavanja utanjene kapitalizacije.
Deo deveti
UTVRĐIVANJE
I NAPLATA POREZA NA DOBIT PRAVNIH LICA
Podnošenje poreske prijave
Član 63
Poreski obveznik je dužan da
nadležnom poreskom organu podnese poresku prijavu u kojoj je obračunat porez,
za period za koji se utvrđuje porez.
Uz poresku prijavu poreski obveznik
je dužan da podnese i poreski bilans za period iz stava 1. ovog člana.
Poreska prijava podnosi se u roku od
180 dana od dana isteka perioda za koji se utvrđuje porez.
Pored poreske prijave iz stava 3.
ovog člana, obveznik iz člana 34. stav 1. ovog zakona podnosi i poresku prijavu
u roku koji je propisan stavom 2. tog člana ovog zakona.
Poreski obveznik iz člana 34. stav
3. ovog zakona podnosi isključivo poreske prijave u rokovima propisanim stavom
4. tog člana ovog zakona.
Izuzetno od stava 3. ovog člana, u
slučaju statusne promene koja ima za posledicu prestanak društva, poreska
prijava podnosi se u roku od 60 dana od dana statusne promene.
Ako poreski obveznik uz poresku
prijavu ne podnese i poreski bilans smatra se da poreska prijava nije podneta.
Odredbe st. 1. do 3. ovog člana
shodno se primenjuju i na nerezidentnog obveznika iz člana 5. ovog zakona.
Sadržaj poreske prijave i poreskog
bilansa koje podnosi poreski obveznik iz člana 1. st. 1. do 3. i člana 5. ovog
zakona bliže uređuje ministar finansija.
Član 64
Obveznik poreza koji u toku godine
otpočne sa obavljanjem delatnosti dužan je da podnese poresku prijavu u roku od
15 dana od dana upisa u registar nadležnog organa.
U poreskoj prijavi iz stava 1. ovog
člana obveznik daje procenu prihoda, rashoda i dobiti za poreski period koji,
za obveznika registrovanog do 15. u mesecu, započinje mesecom u kome je
registrovan, a za obveznika registrovanog od 16. do kraja meseca, prvim
narednim mesecom. U poreskoj prijavi obveznik obračunava i mesečni iznos
akontacije poreza na dobit.
Član 65
Brisan
Obračunavanje i plaćanje poreza
Član 66
Poreski obveznik je dužan da u
poreskoj prijavi obračuna porez na dobit za poreski period za koji se prijava
podnosi.
Ako je obveznik poreza u vidu
akontacije platio manje poreza nego što je bio dužan da plati po obavezi
obračunatoj u poreskoj prijavi, dužan je da razliku uplati najkasnije do
podnošenja poreske prijave.
Ako je obveznik poreza u vidu
akontacije platio više poreza nego što je bio dužan da plati po obavezi
obračunatoj u poreskoj prijavi, više plaćeni porez uračunava se kao akontacija
za naredni period ili se obvezniku vraća na njegov zahtev.
Član 67
Poreski obveznik, osim nedobitne
organizacije i poreskog obveznika iz člana 34. ovog zakona, sa izuzetkom
poreskog obveznika u postupku reorganizacije, tokom godine porez na dobit plaća
u vidu mesečnih akontacija, čiju visinu utvrđuje na osnovu oporezive dobiti
koja ne sadrži kapitalne dobitke i gubitke, a koja je iskazana u poreskoj
prijavi za prethodnu godinu, odnosno prethodni poreski period, i u kojoj se
iskazuju i podaci od značaja za utvrđivanje visine akontacije u tekućoj godini.
Mesečna akontacija poreza na dobit
plaća se do 15-og u mesecu za prethodni mesec.
Plaćanje mesečnih akontacija u
skladu sa poreskom prijavom iz stava 1. ovog člana vrši se za mesec u kome je
prijava podneta, i to počev od prvog dana narednog meseca u odnosu na mesec u
kome je prijava podneta.
Do početka plaćanja mesečne
akontacije u skladu sa stavom 3. ovog člana, obveznik u tekućoj godini plaća
mesečnu akontaciju u visini koja odgovara mesečnoj akontaciji iz poslednjeg
meseca prethodnog poreskog perioda, a početkom plaćanja mesečne akontacije u
skladu sa stavom 3. ovog člana, visina tih akontacija se koriguje naviše ili
naniže, tako da se ukupno plaćene akontacije od početka tekuće godine, odnosno
početka poreskog perioda dovedu na iznos kao da je uplata akontacija vršena u skladu
sa poreskom prijavom iz stava 3. ovog člana.
Na iznos mesečnih akontacija koje
nisu plaćene u roku utvrđenom u stavu 2. ovog člana, poreski obveznik dužan je
da obračuna i plati kamatu, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poreski
postupak i poreska administracija.
Član 68
Ako u tekućoj godini dođe do
značajnih promena u poslovanju obveznika, promene poreskih instrumenata ili
drugih okolnosti koje bitno utiču na visinu mesečne akontacije poreza, poreski
obveznik može, po podnošenju poreske prijave iz člana 63. stav 1. ovog zakona,
podneti poresku prijavu sa poreskim bilansom, u kojoj će iskazati podatke od
značaja za izmenu mesečne akontacije i obračunati njenu visinu, najkasnije u
roku od 30 dana po isteku perioda za koji se sastavlja poreski bilans.
Poreski obveznik može započeti
plaćanje akontacije u skladu sa poreskom prijavom iz stava 1. ovog člana za
mesec u kome je prijava podneta, i to počev od prvog dana narednog meseca u
odnosu na mesec u kome je prijava podneta.
Član 68a
Poreski obveznik koji nema obavezu
plaćanja poreza na dobit u vidu mesečnih akontacija u skladu sa ovim zakonom,
porez na dobit plaća za poreski period u roku propisanom za podnošenje poreske
prijave i poreskog bilansa za taj period.
Član 69
Ako obveznik poreza ne podnese poresku
prijavu ili ako se u postupku poreske kontrole utvrdi da je poreska prijava
nepotpuna, da sadrži netačne podatke ili da postoje drugi nedostaci i
nepravilnosti od značaja za utvrđivanje poreske obaveze, Poreska uprava
utvrđuje poresku obavezu za poreski period, odnosno mesečnu akontaciju za
tekuću godinu, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poreski postupak i poreska
administracija.
Član 70
Brisan
Član 70a
Rešenje po podnetoj poreskoj prijavi
iz člana 40. stav 7. ovog zakona nadležni poreski organ donosi u roku od 15
dana od dana prijema prijave.
Porez utvrđen rešenjem nadležnog
poreskog organa iz stava 1. ovog člana, poreski obveznik je dužan da uplati u
roku od 15 dana od dana kada mu je rešenje dostavljeno.
Porez po odbitku
Član 71
Porez po odbitku na prihode iz člana
40. st. 1, 2, 3. i 12. ovog zakona za svakog obveznika i za svaki pojedinačno
ostvareni, odnosno isplaćeni prihod isplatilac obračunava, obustavlja i
uplaćuje na propisane račune na dan kada je prihod ostvaren, odnosno isplaćen.
Prihod iz stava 1. ovog člana je
bruto prihod koji bi nerezidentno pravno lice, odnosno rezidentni obveznik
ostvario, odnosno naplatio da porez nije odbijen od ostvarenog, odnosno
isplaćenog prihoda.
Poreska prijava za porez po odbitku
iz stava 1. ovog člana podnosi se na dan isplate prihoda na koji se obračunava
i plaća porez po odbitku u skladu sa ovim zakonom.
Porez po odbitku iz stava 1. ovog
člana obračunava se i plaća po propisima koji važe na dan ostvarivanja, odnosno
isplate prihoda.
Član 71a
Ako poreska prijava sadrži
nedostatke u pogledu formalne ispravnosti i matematičke tačnosti, Poreska
uprava u elektronskom obliku obaveštava podnosioca poreske prijave o tim
nedostacima.
Ponovno dostavljanje poreske prijave
sa otklonjenim nedostacima iz stava 1. ovog člana, ne smatra se podnošenjem
izmenjene poreske prijave.
Poreska prijava smatra se podnetom
kada Poreska uprava potvrdi formalnu ispravnost i matematičku tačnost iskazanih
podataka, dodeli broj prijave, broj odobrenja za plaćanje ukupnog iznosa
obaveze po tom osnovu i u elektronskom obliku dostavi te informacije podnosiocu
poreske prijave.
Čl.
72 i 73
Prestali da važe
Primena
zakona koji uređuje poreski postupak
Član 74
U pogledu utvrđivanja, naplate i
povraćaja poreza, pravnih lekova, kaznenih odredaba i drugih pitanja koja nisu
uređena ovim zakonom primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje poreski
postupak i poreska administracija.
Čl.
75 i 76
Brisani
Čl.
77-110
Prestali da važe
Jemstvo
Član 111
Za isplatu poreza po odbitku jemči
isplatilac prihoda.
Za neizmirene poreske obaveze
pravnog lica organizovanog u obliku ortačkog društva neograničeno solidarno
odgovara svaki član društva svojom imovinom.
Za neizmirene poreske obaveze
pravnog lica organizovanog u obliku komanditnog društva odgovara neograničeno
solidarno komplementar.
Akcionar, odnosno član društva sa
ograničenom odgovornošću koji poseduje 50% i više akcija, odnosno udela
odgovara neograničeno solidarno za neizmirene poreske obaveze zavisnog društva.
Poreske obaveze u smislu st. 2. do
4. ovog člana obuhvataju i troškove prinudne naplate, kamate i novčane kazne,
kao i troškove poresko-prekršajnog postupka.
Deo deseti
KAZNENE
ODREDBE
Član 112
Prestao da važi
Član 112a
U slučaju da poreski obveznik propusti
da priloži uz poreski bilans dokumentaciju iz člana 60. stav 3. ovog zakona,
odnosno priloži je u nepotpunom obliku, nadležni poreski organ će mu izdati
opomenu i naložiti da to učini ili da je dopuni u roku koji ne može biti kraći
od 30 niti duži od 90 dana od dana dostavljanja opomene.
Član 113
Prestao da važi
Član
114
Prestao da važi
Deo jedanaesti
PRELAZNE
I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 115
Obveznik koji je do dana stupanja na
snagu ovog zakona stekao pravo na poresko oslobođenje i olakšice iz čl. 42. i
46. Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni glasnik RS", br.
43/94, 53/95, 52/96, 54/96, 42/98, 48/99 i 54/99) ima pravo da koristi to
oslobođenje do isteka roka do koga je utvrđeno.
Član 116
Postupak utvrđivanja i naplate
poreza na dobit preduzeća za 2001. godinu, koji je započet po čl. 43. i 60a
Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni glasnik RS", br. 43/94,
53/95, 52/96, 54/96, 42/98, 48/99 i 54/99) okončaće se u skladu sa tim zakonom.
Član 117
Poreski bilans za period od 1.
januara do 30. juna 2001. godine sastaviće se u skladu sa propisima koji su
važili do dana početka primene ovog zakona.
Poreski bilans iz stava 1. ovog
člana podnosi se u roku od osam dana po isteku roka propisanog za podnošenje
polugodišnjeg obračuna rezultata poslovanja.
Član 118
Danom početka primene ovog zakona
prestaje da važi Zakon o porezu na dobit preduzeća ("Službeni glasnik
RS", br. 43/94, 53/95, 52/96, 54/96, 42/98, 48/99 i 54/99).
Do donošenja propisa po odredbama
ovog zakona primenjivaće se propisi doneti na osnovu zakona iz stava 1. ovog
člana.
Član 119
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana
od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a
primenjivaće se od 1. jula 2001. godine, osim člana 107. koji se primenjuje od
dana stupanja na snagu Zakona.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit preduzeća
"Sl. glasnik RS", br. 80/2002
Član 9
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana
od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a
primenjuje se od 1. januara 2003. godine, osim člana 1. koji se primenjuje od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit preduzeća
"Sl. glasnik RS", br. 43/2003
Član 5
Banke i druge finansijske
organizacije poreski bilans za 2003. godinu i naredne godine sastavljaju u
skladu sa članom 2. ovog zakona.
Član 6
Ovaj zakon stupa na snagu narednog
dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit preduzeća
"Sl. glasnik RS", br. 84/2004
Član 50
Efekti usklađivanja početnog stanja
u poslovnim knjigama od 1. januara 2004. godine, radi primene MRS u skladu sa
propisima koji uređuju računovodstvo, i član 16. ovog zakona, nisu od uticaja
na utvrđenu poresku obavezu obveznika za 2003. godinu i na visinu utvrđene
akontacije za 2004. godinu.
Član 51
Vlada Republike Srbije urediće način
utvrđivanja i plaćanja mesečnih akontacija poreza na dobit za 2004. godinu
posle stupanja na snagu ovog zakona.
Član 52
Poreski kredit iz člana 30. ovog
zakona, poreski obveznik može ostvarivati u 2004. godini po osnovu ulaganja u
osnovna sredstva koja su izvršena u skladu sa odredbama tog člana, od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član 53
Obveznik koji je do dana stupanja na
snagu ovog zakona stekao pravo i započeo korišćenje poreske olakšice po članu
49. Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni glasnik RS", br.
25/2001, 80/2002 i 43/2003), nastavlja sa korišćenjem te olakšice do isteka
roka njenog korišćenja, pod uslovima koji su bili propisani odredbama tog
člana.
Član 54
Poreski obveznici koji ostvare pravo
na poreske podsticaje po ovom zakonu, ne mogu se dovesti u nepovoljniji položaj
u pogledu uslova i rokova za ostvarivanje tih prava zbog naknadne izmene zakona
i drugih propisa.
Član 55
Poreski bilans za 2004. godinu
sastaviće se u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 56
Odredbe čl. 1-14. i čl. 16-19. ovog
zakona primenjivaće se od 1. januara 2004. godine.
Član 57
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana
od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit preduzeća
"Sl. glasnik RS", br. 18/2010
Član 71
Poreski obveznik koji do 31.
decembra 2009. godine nije ostvario pravo na poreski podsticaj iz čl. 50a i 50b
Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni glasnik RS", br. 25/01,
80/02, 80/02 - dr. zakon, 43/03 i 84/04), navedene poreske podsticaje koristi
pod uslovima utvrđenim propisima koji važe od 1. januara 2010. godine.
Član 72
Poreski obveznik koji je do 31.
decembra 2009. godine ostvario pravo na prenos kapitalnog gubitka i prenos
gubitka iz člana 30. stav 3. i člana 32, kao i na prenos neiskorišćenog dela
poreskog kredita iz člana 52. stav 4. Zakona o porezu na dobit preduzeća
("Službeni glasnik RS", br. 25/01, 80/02, 80/02 - dr. zakon, 43/03 i
84/04) i iskazao podatke u poreskom bilansu i poreskoj prijavi za 2009. godinu,
može to pravo da koristi do isteka roka i na način propisan tim zakonom.
Član 73
Propise iz čl. 3, 18, 30, 53. i 59.
ovog zakona, ministar finansija doneće najkasnije u roku od 12 meseci od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član 74
Poreski bilans za 2009. godinu
sastaviće se u skladu sa propisima koji su važili na dan 31. decembra 2009.
godine.
Član 75
Po odredbama ovog zakona vršiće se
utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreske obaveze počev od 1. januara 2010.
godine, saglasno odredbama čl. 3, 6, 8, 9, 10, 11, 15, 16, 18, 20, 21, 29, 33,
34, 39, 40, 41, 47, 52, 58. i 59. ovog zakona.
Član 76
Ovaj zakon stupa na snagu narednog
dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit pravnih lica
"Sl. glasnik RS", br. 101/2011
Član 13
Odredbe ovog zakona primenjuju se na
utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreske obaveze počev za 2012. godinu.
Član 14
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana
od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a
odredba člana 1. stav 1. ovog zakona primenjuje se od 1. februara 2012. godine.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit pravnih lica
"Sl. glasnik RS", br. 119/2012
Član 53
Poreski obveznik koji je do 31.
decembra 2012. godine, ostvario pravo na poreske podsticaje iz čl. 45, 48a, 50a
i 50b Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Službeni glasnik RS",
br. 25/01, 80/02, 80/02 - dr. zakon, 43/03, 84/04, 18/10 i 101/11) i iskazao
podatke u poreskom bilansu i poreskoj prijavi za 2012. godinu, može to pravo da
koristi do isteka roka i na način propisan tim zakonom.
Član 54
Poreski obveznik koji do 31.
decembra 2012. godine, nije ispunio uslove za ostvarivanje prava na poreski
podsticaj iz člana 50a Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Službeni
glasnik RS", br. 25/01, 80/02, 80/02 - dr. zakon, 43/03, 84/04, 18/10 i
101/11), navedeni poreski podsticaj koristi pod uslovima utvrđenim propisima
koji važe od 1. januara 2013. godine.
Član 55
Propise iz čl. 1, 15, 38. i 42. ovog
zakona, ministar finansija doneće najkasnije u roku od šest meseci od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član 56
Odredbe ovog zakona primenjuju se na
utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreske obaveze počev za 2013. godinu, a
odredbe čl. 1, 6, 7, 15, 18, 19, 22, 47. i 48. ovog zakona primenjuju se od
narednog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Akontaciju poreza na dobit pravnih
lica za 2013. godinu, koja se utvrđuje u poreskoj prijavi za 2012. godinu,
obveznik utvrđuje i plaća primenom stope iz člana 17. ovog zakona.
Do početka plaćanja mesečne
akontacije u skladu sa stavom 2. ovog člana, obveznik plaća akontaciju, počev
za januar 2013. godine do početka plaćanja akontacije utvrđene u poreskoj
prijavi za 2012. godinu, u visini koja odgovara iznosu akontacije obračunate za
mesec decembar 2012. godine, uvećanom za 50%.
Član 57[s6]
Obveznik koji porez utvrđuje za
poreski period različit od kalendarske godine dužan je da akontaciju za januar
2013. godine, i svaki naredni mesec 2013. godine, do isteka poreskog perioda u
2013. godini, uveća za 50%.
Za poreski period koji je započeo u
2012. godini, i koji ističe u 2013. godini, obveznik iz stava 1. ovog člana
poreski bilans podnosi u skladu sa odredbama ovog zakona, a konačnu poresku
obavezu obračunava primenjujući poresku stopu koja predstavlja ponderisani
prosek poreskih stopa od 10% i 15%.
Ponderisana prosečna poreska stopa
iz stava 2. ovog člana obračunava se tako što se iznos dobijen množenjem broja
10 i broja meseci poreskog perioda tokom kalendarske 2012. godine, sabere sa
iznosom dobijenim množenjem broja 15 i broja meseci poreskog perioda tokom
kalendarske 2013. godine, tako dobijeni iznos podeli sa 12 i doda oznaka %.
Član 58
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana
od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit pravnih lica
"Sl. glasnik RS", br. 47/2013
Član 20
Odredbe ovog zakona primenjuju se na
utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreske obaveze počev za 2013. godinu, a
odredbe čl. 9, 10. i 18. ovog zakona primenjuju se od narednog dana od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Odredba člana 1. stav 4. ovog zakona
primenjuje se od dana stupanja na snagu zakona kojim se uređuje oporezivanje
posebnim porezom po tonaži broda.
Član 21
Ovaj zakon stupa na snagu narednog
dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit pravnih lica
"Sl. glasnik RS", br. 108/2013
Član 3
Poreski obveznik koji je do 31. decembra
2013. godine ostvario pravo na poreski podsticaj iz člana 48. Zakona o porezu
na dobit pravnih lica ("Službeni glasnik RS", br. 25/01, 80/02, 80/02
- dr. zakon, 43/03, 84/04, 18/10, 101/11, 119/12 i 47/13) i iskazao podatke u
poreskom bilansu i poreskoj prijavi za 2013. godinu, može to pravo da koristi
do isteka roka i na način propisan tim zakonom.
Član 4
Ovaj zakon stupa na snagu narednog
dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a
primenjivaće se od 1. januara 2014. godine.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit pravnih lica
"Sl. glasnik RS", br. 142/2014
Član 20
Na utvrđivanje, obračunavanje i
plaćanje poreske obaveze obveznika nad kojima nije okončan, odnosno zaključen
postupak koji se sprovodi u skladu sa zakonom kojim se uređuje likvidacija,
odnosno u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečaj, do dana stupanja na snagu
ovog zakona, primenjuju se odredbe Zakona o porezu na dobit pravnih lica
("Službeni glasnik RS", br. 25/01, 80/02, 80/02 - dr. zakon, 43/03,
84/04, 18/10, 101/11, 119/12, 47/13, 108/13 i 68/14 - dr. zakon).
Član 21
Odredbe čl. 3. i 12. ovog zakona
primenjuju se na utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreske obaveze za 2014.
godinu.
Odredbe člana 9. st. 7. do 9, člana
18. stav 1. i člana 19. ovog zakona primenjuju se od dana koji je određen
zakonom kojim se uređuju poreski postupak i poreska administracija kao dan od
kojeg se poreske prijave podnose isključivo u elektronskom obliku.
Član 22
Ovaj zakon stupa na snagu narednog
dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".