ZAKON O JEDNOKRATNOM POREZU NA
EKSTRA DOHODAK I EKSTRA IMOVINU STEČENE ISKORIŠĆAVANJEM POSEBNIH POGODNOSTI
"Sl. glasnik RS", br.
36/2001, "Sl. list SRJ", br. 17/2002 - odluka SUS i "Sl. glasnik
RS", br. 72/2011 - odluka US
Osnovne odredbe
Član
1
Ovim zakonom se uvodi jednokratni porez na ekstra dohodak i
ekstra imovinu, stečene iskorišćavanjem posebnih pogodnosti (u daljem tekstu:
jednokratni porez), kao vanredni prihod budžeta Republike.
Predmet
oporezivanja
Član 2**
Jednokratnim porezom oporezuju se ekstra dohodak i ekstra
imovina, stečeni u periodu od 1. januara 1989. godine iskorišćavanjem posebnih
pogodnosti, utvrđenih ovih zakonom, na osnovu kojih je jednom fizičkom ili
pravnom licu data mogućnost ostvarivanja dohotka, odnosno sticanja imovine pod
uslovima koji nisu bili dostupni svim licima.
Dohotkom se, u smislu ovog zakona, smatra zbir svih prihoda,
po odbitku troškova, na način utvrđen ovim zakonom, ostvaren od strane fizičkog
ili pravnog lica.
Imovinom se, u smislu ovog zakona, smatra ukupnost
imovinskih (apsolutnih i relativnih) prava fizičkog ili pravnog lica, izražena
u novcu.
Ekstra dohotkom, odnosno ekstra imovinom se, u smislu ovog
zakona, smatraju dohodak, odnosno imovina, stečeni u periodu iz stava 1. ovog
člana, iskorišćavanjem posebnih pogodnosti, utvrđenih ovim zakonom.
Transakcije
iz kojih nastaje predmet oporezivanja
Član
3*
Pod iskorišćavanjem posebnih pogodnosti iz člana 2. ovog
zakona smatra se naročito:
1) korišćenje sredstava primarne i sive emisije novca u
finansijskim transakcijama;
2) kupovina deviza po zvaničnom kursu Narodne banke
Jugoslavije u situaciji kada je tržišni kurs bio viši;
3) iznošenje deviza po osnovu avansnog plaćanja uvoza koji
kasnije nije realizovan, odnosno po osnovu fakturisanih, a neizvršenih usluga;
4) uvoz i distribucija akciznih proizvoda bez plaćanja
carina, drugih uvoznih dažbina, akciza, drugih poreza na potrošnju i poreza na
promet;
5) uvoz i izvoz proizvoda na režimu kontingenta ili kvote,
ostvaren korišćenjem posebnih pogodnosti za dobijanje kontingenta, odnosno
kvote;
6) korišćenje sredstava pravnog lica na koja nisu plaćene
propisane javne dažbine (korišćenje sredstava nepredatog pazara, drugih
sredstava od naplaćenih potraživanja koja nisu prikazana kao prihod i dr.);
7) snabdevanje robnih rezervi i kupovina iz robnih rezervi
pod privilegovanim uslovima (bez javne licitacije, odnosno neposrednom
pogodbom);
8) raspolaganje budžetskim sredstvima, sredstvima
organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, sredstvima javnih fondova i
sredstvima javnih preduzeća i javnih ustanova suprotno propisima, odnosno
utvrđenoj nameni;
9) korišćenje sredstava iz tačke 8), deponovanih po kamati
nižoj od kamate koja bi se u trenutku deponovanja mogla postići na tržištu, za
plasman po višoj kamatnoj stopi;
10) nenamensko korišćenje sredstava dodeljenih po osnovu
dnevnica solidarnosti, sredstava ostvarenih od posebne takse na poslovne
transakcije, doprinosa solidarnosti na poslovne transakcije za otklanjanje
posledica zemljotresa u Kolubarskom okrugu i drugih javnih prihoda sa sličnom
namenom;
11) zloupotrebe u privatizaciji preduzeća od strane
direktora i članova organa upravljanja ili članova njihovih porodica;
12) otkup stana (stanova) ukupne površine veće od 90 metara
kvadratnih od strane izabranog, postavljenog ili imenovanog funkcionera,
funkcionera političke stranke, direktora ili člana organa upravljanja pravnog
lica u državnoj, društvenoj ili mešovitoj svojini sa pretežnim učešćem
društvenog kapitala, osim ako odgovarajućim opštim aktom nije bilo predviđeno
pravo na stan veće površine, u kojem se slučaju kao pripadajuća uzima tako
predviđena površina;
13) korišćenje kredita za kupovinu, odnosno za otkup stana
(stanova) iz tačke 12) ovog stava;
14) izgradnja reprezentativnog stambenog, odnosno poslovnog
objekta, čija je ukupna površina veća od propisane i dozvoljene;
15) korišćenje kredita za sticanje poslovnog prostora ili
drugih nepokretnosti, odnosno opreme, pod uslovima povoljnijim za dužnika od
tržišnih;
16) poslovanje javnim sredstvima ili sredstvima društvenih,
mešovitih, odnosno državnih preduzeća, ili njihovo korišćenje, od strane
fizičkog ili pravnog lica, po osnovu transferisanja tih sredstava u
inostranstvo na račun toga lica ili na račun drugog fizičkog ili pravnog lica;
17) korišćenje sredstava deponovanih od strane građana u
piramidalnim bankama i štedionicama kao pozajmica;
18) (Prestala da
važi Odlukom SUS)
19) korišćenje sredstava po osnovu Zajma za privredni razvoj
Srbije;
20) kupovina gradskog građevinskog ili poljoprivrednog
zemljišta koje je bilo u društvenoj svojini od strane izabranog, postavljenog
ili imenovanog lica, odnosno funkcionera lokalne samouprave, te članova njegove
porodice, kada je na licitaciji učestvovalo samo jedno lice.
Sivom emisijom u smislu stava 1. tačka 1) ovog zakona smatra
se emitovanje novca bez pokrića van Narodne banke Jugoslavije (od strane
narodnih banaka republika i autonomnih pokrajina, Službe društvenog
knjigovodstva, odnosno Službe za platni promet, Trezora Federacije i dr.).
Reprezentativnim stambenim, odnosno poslovnim objektom
smatra se objekat čija je tržišna vrednost veća od 500.000 DEM.
Postojanje posebnih pogodnosti, odnosno njihovo
iskorišćavanje utvrđuje se prema činjeničnom stanju u momentu događaja koji se
kvalifikuje kao posebna pogodnost.
Podatke o dnevnom tržišnom kursu deviza objavljuje Narodna
banka Jugoslavije.
Poreski
obveznik
Član
4
Obveznik jednokratnog poreza je fizičko ili pravno lice koje
je u periodu i na način iz člana 2. ovog zakona ostvarilo ekstra dohodak ili
steklo ekstra imovinu.
Drugi
poreski dužnici
Član
5*
Jednokratni porez, kao solidarni jemac, duguje fizičko ili
pravno lice na koje je poreski obveznik besteretnim pravnim poslom preneo
stvari ili prava iz svoje imovine, stečene, odnosno uvećane na način iz člana
2. ovog zakona, u periodu od 1. januara 1989. godine do dana okončanja postupka
određivanja poreske obaveze ili drugog postupka u kome su utvrđene činjenice
vezane za sticanje ekstra dohotka i ekstra imovine od značaja za primenu ovog
zakona.
Ukoliko je do prenosa iz stava 1. ovog člana došlo teretnim
pravnim poslom, kojim je bitno narušena jednakost uzajamnih davanja, posao će
se smatrati besteretnim.
Jednokratni porez, kao solidarni jemac, duguje i direktor
pravnog lica iz člana 4. ovog zakona u državnoj, društvenoj ili mešovitoj
svojini sa pretežnim učešćem društvenog kapitala.
Jednokratni porez, kao solidarni jemac, duguje i fizičko ili
pravno lice u čiju su korist obavljane oporezive transakcije iz člana 3. ovog
zakona, a koje u odnosu na poreskog obveznika ima status povezanog lica.
Povezanim licem se, u smislu ovog zakona, smatra lice koje
je kao takvo određeno u zakonu kojim se uređuje porez na dohodak građana,
odnosno porez na dobit preduzeća.
Član
porodice, odnosno domaćinstva kao poreski dužnik
Član
6
Obveznik jednokratnog poreza je i srodnik, odnosno član
porodice i domaćinstva kome je lice koje je, iskoristivši posebne pogodnosti iz
člana 2. ovog zakona, omogućilo da stekne prihode, odnosno imovinu pod uslovima
koji nisu bili dostupni svim građanima.
Jednokratni porez, kao solidarni jemac, duguju fizička lica
iz stava 1. ovog člana.
Članovima porodice poreskog obveznika, u smislu ovog zakona,
smatraju se:
1) deca, odnosno usvojenici i članovi njihovih porodica;
2) roditelji, odnosno usvojioci;
3) braća i sestre i članovi njihovih porodica;
4) bračni drug;
5) razvedeni supružnik;
6) srodnici po tazbini do drugog stepena srodstva,
uključujući i srodnike po tazbini preko razvedenog supružnika.
Odgovornost
osnivača pravnog lica
Član
7
Za pravno lice koje je ostvarilo ekstra dohodak, odnosno
steklo ekstra imovinu, koristeći posebne pogodnosti iz člana 3. ovog zakona, a
prestalo je da postoji usled stečaja ili likvidacije, poreski dužnik za jednokratni
porez je fizičko ili pravno lice - osnivač pravnog lica koje je prestalo da
postoji.
Ako je protiv pravnog lica pokrenut stečajni, odnosno
likvidacioni postupak, a jednokratni porez se ne može u celosti naplatiti iz
stečajne, odnosno likvidacione mase, poreski dužnik je fizičko ili pravno lice
- osnivač pravnog lica koje prestaje da postoji.
Kada je poreski obveznik pravno lice, njegov osnivač je
supsidijerni jemac.
Poreska
osnovica
Član
8
Osnovicu jednokratnog poreza čini:
1) razlika između realne vrednosti kredita dobijenog iz
primarne, odnosno sive emisije i realne vrednosti vraćenog kredita;
2) za devize kupljene kod Narodne banke Jugoslavije, odnosno
poslovne banke - razlika između dinarske protivvrednosti deviza obračunate po
tržišnom kursu i dinarske protivvrednosti tih deviza obračunate po zvaničnom
kursu na dan kupovine;
3) vrednost nerealizovanog uvoza po osnovu izvršenog
avansnog plaćanja, odnosno vrednost fakturisanih, a neizvršenih usluga;
4) vrednost neplaćenih javnih dažbina ukapitalisana po
kamatnoj stopi jednakoj eskontnoj stopi Narodne banke Jugoslavije, uvećanoj za
30% primenom konformne metode;
5) vrednost uvoza, odnosno izvoza prema carinskim propisima;
6) vrednost naplaćenog, a nepredatog pazara i drugih
naplaćenih, a neoporezovanih sredstava od kupaca, po umanjenju troškova
nastalih za ostvarenje prihoda;
7) razlika između cene po kojoj su robne rezerve nabavile
robu od obveznika i tržišne cene te robe, odnosno razlika između tržišne cene
po kojoj bi se roba iz robnih rezervi mogla prodati i cene po kojoj je prodata
obvezniku;
8) neto prihod iskazan u novcu, pokretnim stvarima ili
nepokretnostima, koji je ostvaren raspolaganjem budžetskim sredstvima,
sredstvima organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, sredstvima javnih
fondova i sredstvima javnih preduzeća i javnih ustanova suprotno propisima,
odnosno utvrđenoj nameni;
9) razlika između kamate po kojoj su sredstva iz tačke 8)
plasirana i kamate po kojoj su deponovana;
10) iznos sredstava uvećan primenom stope zatezne kamate;
11) nominalna vrednost privatizacijom stečenih akcija
(udela), odnosno - u slučaju otuđenja - tržišna vrednost takvih akcija (udela);
12) tržišna vrednost površine stana iznad pripadajuće
površine iz člana 3. stav 1. tačka 12) ovog zakona;
13) tržišna vrednost površine stana iznad pripadajuće
površine iz člana 3. stav 1. tačka 13) ovog zakona;
14) tržišna vrednost viška izgrađene površine
reprezentativnog stambenog, odnosno poslovnog objekta iznad propisane, odnosno
dozvoljene površine;
15) iznos kredita uvećan primenom stope zatezne kamate i
umanjen za iznos vraćene glavnice i plaćene kamate;
16) devizni iznos transferisanih sredstava, uvećan za
zateznu kamatu jednaku LIBOR + 2% primenom konformne metode;
17) devizni iznos sredstava uzetih na korišćenje, uvećan za
zateznu kamatu jednaku LIBOR + 2% primenom konformne metode;
18) vrednost sredstava koja su bila predmet privilegovane
isplate;
19) razlika između realne vrednosti na zajam dobijenih
sredstava i realne vrednosti vraćenih sredstava;
20) razlika između plaćenog iznosa i realne tržišne
vrednosti.
Poreska osnovica iskazuje se u DEM, a ministar finansija i
ekonomije propisuje bliže uslove i način iskazivanja deviznih iznosa u
dinarskoj protivvrednost i obratno.
Realnom vrednošću kredita, odnosno na zajam dobijenih
sredstava iz stava 1. ovog člana smatra se vrednost iskazana u DEM prema
tržišnom kursu na dan kada je kredit, odnosno zajam dobijen, a realnom
vrednošću vraćenog kredita, odnosno zajma vrednost iskazana u DEM prema
tržišnom kursu na dan kada je kredit, odnosno zajam vraćen.
Tržišnu vrednost, odnosno vrednost uvoza iz stava 1. ovog
člana utvrđuje nadležni poreski organ.
Član
9
U slučaju kada je jedan poreski dužnik ostvario ekstra
dohodak, odnosno ekstra imovinu, po više različitih osnova iz člana 3. ovog
zakona, poreska osnovica iz ovog zakona se utvrđuje za svaki osnov posebno.
Ukupna poreska osnovica u smislu ovog zakona predstavlja
zbir pojedinačno utvrđenih osnovica po svim osnovama.
Poreske
stope
Član
10
Stope jednokratnog poreza su progresivne i iznose:
Na poresku
osnovicu
|
Plaća se na
ime poreza
|
do 100.000 DEM
|
30%
|
od 100.000 DEM
do 200.000 DEM
|
30.000 DEM +
33%
na iznos preko 100.000 DEM
|
od 200.000 DEM
do 400.000 DEM
|
63.000 DEM +
36%
na iznos preko 200.000 DEM
|
od 400.000 DEM
do 600.000 DEM
|
135.000 DEM +
39%
na iznos preko 400.000 DEM
|
od 600.000 DEM
do 800.000 DEM
|
213.000 DEM +
42%
na iznos preko 600.000 DEM
|
od 800.000 DEM
do 1.000.000 DEM
|
297.000 DEM +
45%
na iznos preko 800.000 DEM
|
od 1.000.000 DEM
do 1.200.000 DEM
|
387.000 DEM +
48%
na iznos preko 1.000.000 DEM
|
od 1.200.000 DEM
do 1.400.000 DEM
|
483.000 DEM +
51%
na iznos preko 1.200.000 DEM
|
od 1.400.000 DEM
do 1.600.000 DEM
|
585.000 DEM +
54%
na iznos preko 1.400.000 DEM
|
od 1.600.000 DEM
do 1.800.000 DEM
|
693.000 DEM +
57%
na iznos preko 1.600.000 DEM
|
od 1.800.000 DEM
do 2.000.000 DEM
|
807.000 DEM +
60%
na iznos preko 1.800.000 DEM
|
od 2.000.000 DEM
do 3.000.000 DEM
|
927.000 DEM +
63%
na iznos preko 2.000.000 DEM
|
od 3.000.000 DEM
do 4.000.000 DEM
|
1.557.000 DEM
+ 66%
na iznos preko 3.000.000 DEM
|
od 4.000.000 DEM
do 5.000.000 DEM
|
2.217.000 DEM
+ 69%
na iznos preko 4.000.000 DEM
|
od 5.000.000 DEM
do 6.000.000 DEM
|
2.907.000 DEM
+ 72%
na iznos preko 5.000.000 DEM
|
od 6.000.000 DEM
do 7.000.000 DEM
|
3.627.000 DEM
+ 75%
na iznos preko 6.000.000 DEM
|
od 7.000.000 DEM
do 8.000.000 DEM
|
4.377.000 DEM
+ 78%
na iznos preko 7.000.000 DEM
|
od 8.000.000 DEM
do 9.000.000 DEM
|
5.157.000 DEM
+ 81%
na iznos preko 8.000.000 DEM
|
od 9.000.000 DEM
do 10.000.000 DEM
|
5.967.000 DEM
+ 85%
na iznos preko 9.000.000 DEM
|
preko
10.000.000 DEM
|
6.817.000 DEM
+ 90%
na iznos preko 10.000.000 DEM
|
Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, na osnovice iz
člana 8. stav 1. tač. 12) i 13) primenjuje se stopa od 90%.
Podnošenje
poreske prijave
Član 11*
(Prestao
da važi Odlukom SUS)
Drugi
načini otpočinjanja postupka utvrđivanja poreza
Član
12
Postupak utvrđivanja i naplate jednokratnog poreza počinje i
dostavljanjem izveštaja Komisije Vlade Republike Srbije za ispitivanje zloupotreba
u oblasti privrede i finansijskog poslovanja nadležnom poreskom organu.
Organi unutrašnjih poslova, Carina i drugi državni organi,
koji u okviru svoje nadležnosti, dođu do saznanja o činjenicama koje ukazuju na
postojanje predmeta oporezivanja iz člana 2. ovog zakona, dužni su da u roku od
osam dana od dana saznanja dostave izveštaj o ovim činjenicama nadležnom
poreskom organu.
Postupak utvrđivanja i naplate jednokratnog poreza pokreće
po službenoj dužnosti nadležni poreski organ, ako se u postupku kontrole utvrdi
postojanje predmeta oporezivanja iz člana 2. ovog zakona.
Nadležni poreski organ donosi rešenje o pokretanju postupka
utvrđivanja i naplate poreza iz st. 1. i 2. ovog člana u roku od osam dana od
dobijanja izveštaja, odnosno u roku od osam dana od dana kada je poreski organ
u postupku kontrole ustanovio ispunjenost uslova iz stava 3. ovog člana, pri
čemu nalaže pravnom, odnosno fizičkom licu da u roku od 15 dana od dana
dostavljanja rešenja podnese poresku prijavu.
Dokazivanje
nepostojanja poreske obaveze
Član
13
Ako nadležni poreski organ utvrdi postojanje predmeta
oporezivanja, poreski obveznik, odnosno drugi poreski dužnik može dokazivati da
je dohodak ostvario, odnosno imovinu stekao pod uslovima i na način koji
isključuju nastanak poreske obaveze iz člana 1. ovog zakona.
Postupak dokazivanja iz stava 1. ovog člana uključuje i
dokumentovanje izvora prihoda, ostvarenih u periodu iz člana 2. ovog zakona,
kao i činjenice da su na njih uredno plaćeni porezi, doprinosi, drugi javni
prihodi i ostale propisane dažbine.
Ocena
dokaza
Član
14
U postupku utvrđivanja postojanja predmeta oporezivanja iz
člana 2. ovog zakona nadležni poreski organ ceni sve relevantne činjenice i
dokaze.
Postojanje predmeta oporezivanja utvrđuje se nezavisno od
iskazanih pojedinih pozicija računovodstvenih iskaza poreskog obveznika,
odnosno drugog poreskog dužnika, ukoliko druge činjenice, odnosno dokazi
ukazuju na nerealnost računovodstvenog iskaza.
Nadležni poreski organ može, ukoliko poreski obveznik,
odnosno drugi poreski dužnik ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom,
angažovati organizaciju specijalizovanu za veštačenje u određenoj oblasti.
Tajnost
podataka
Član
15
Podaci do kojih se dođe u postupku utvrđivanja jednokratnog
poreza, a nisu vezani za predmet oporezivanja iz člana 2. ovog zakona,
predstavljaju službenu tajnu i ne mogu se saopštavati neovlašćenim licima.
Nadležnost
poreskog organa
Član
16
Nadležnim poreskim organom u smislu ovog zakona smatra se
područna jedinica Republičke uprave javnih prihoda prema mestu prebivališta,
odnosno sedišta poreskog obveznika, odnosno drugog poreskog dužnika.
Ako poreski obveznik, odnosno drugi poreski dužnik nema
prebivalište, odnosno sedište na teritoriji Republike, nadležan poreski organ
je Republička uprava javnih prihoda - centar Beograd.
Žalba
Član
17
Protiv rešenja o utvrđivanju jednokratnog poreza može se
uložiti žalba Republičkoj upravi javnih prihoda, u roku od osam dana od dana
dostavljanja prvostepenog rešenja.
Žalba iz stava 1. ovog člana ne odlaže izvršenje.
Upravni
spor
Član
18
Protiv odluke drugostepenog organa iz člana 17. stav 1. ovog
zakona, kojom se žalba odbija, dopušten je upravni spor pred Vrhovnim sudom
Srbije.
Dospelost
poreskog duga
Član 19*
Poreski obveznik, odnosno drugi poreski dužnik dužan je da
plati jednokratni porez u roku od 15 dana od dana dostavljanja prvostepenog
rešenja.
Lice iz stava 1. ovog člana ima pravo da u roku od osam dana
od dana dostavljanja prvostepenog rešenja traži da mu se odobri plaćanje
utvrđenog poreza na rate, s tim što broj odobrenih rata ne može biti veći od
tri, a poslednja mora biti uplaćena najkasnije u roku od šest meseci od dana
dospelosti poreza.
Rešenje kojim se usvaja ili odbija zahtev za plaćanje poreza
na rate donosi nadležni prvostepeni poreski organ u roku od osam dana od dana
podnošenja zahteva.
Pre donošenja rešenja iz stava 3. ovog člana, nadležni
poreski organ može da zatraži hipoteku, ručnu zalogu, jemstvo ili drugo
obezbeđenje plaćanja.
Redovna
naplata
Član
20
Jednokratni porez plaća se u novcu.
Izuzetno, kod pravnih lica u društvenoj, odnosno mešovitoj
svojini sa pretežnim učešćem društvenog kapitala, koja nisu u mogućnosti da
porez plate u novcu, naplata se može izvršiti predajom Republici odgovarajućeg
udela u kapitalu takvih pravnih lica.
Kamata
Član
21
Za dospeli, a neplaćeni jednokratni porez poreski dužnik
plaća kamatu po stopi propisanoj zakonom kojim se uređuje zatezna kamata.
Prinudna
naplata
Član
22
Prinudnu naplatu jednokratnog poreza sprovodi se na osnovu
shodne primene odredaba zakona kojim se uređuje porez na dohodak građana,
odnosno porez na dobit preduzeća, ukoliko ovim zakonom nije drukčije uređeno.
Prinudna
naplata na nepokretnostima
Član
23
Prinudna naplata na nepokretnostima sprovodi poreski organ
koji je nadležan prema mestu gde se nalazi nepokretnost.
Član
24
U postupku prinudne naplate iz člana 23. nadležni poreski
organ:
1. donosi rešenje o sprovođenju prinudne naplate na
nepokretnostima, ako nađe da druga sredstva, odnosno predmeti izvršenja ne
obezbeđuju efikasnu naplatu poreza;
2. pribavlja dokaz o svojini dužnika na nepokretnost i koja
je predmet sprovođenja prinudne naplate;
3. podnosi zahtev zemljišno-knjižnom sudu ili drugom organu
koji vodi javne knjige za upis rešenja o prinudnoj naplati na nepokretnosti,
kojim se stiče pravo na prvenstveno namirenje;
4. sprovodi postupak utvrđivanja vrednosti nepokretnosti
koja je predmet prinudne naplate i utvrđuje vrednost rešenjem;
5. zaključkom određuje prodaju nepokretnosti radi namirenja
poreza.
Na postupak pribavljanja dokaza o svojini, na postupak
utvrđivanja vrednosti nepokretnosti, na namirenje postojećih založnih
poverilaca koji imaju ranije upisanu hipoteku na nepokretnosti koja je predmet
prinudne naplate i na ostvarivanje prava preče kupovine na toj nepokretnosti
shodno se primenjuju pravila Zakona o izvršnom postupku o izvršenju na
nepokretnostima.
Član
25
Prodaja nepokretnosti vrši se putem usmenog javnog
nadmetanja.
Postupku prodaje može se pristupiti po proteku roka od
najmanje 15 dana od dana donošenja zaključka o određivanju prodaje
nepokretnosti radi namirenja poreza.
Zaključak o određivanju prodaje nepokretnosti radi namirenja
poreza objavljuje se isticanjem na oglasnoj tabli poreskog organa i dostavlja
poreskom dužniku, založnim poveriocima i licima koja imaju upisano ili zakonsko
pravo preče kupovine na nepokretnosti koja je predmet prinudne naplate.
Član
26
Ročište za prodaju nepokretnosti održava se u sedištu organa
koji sprovodi prinudnu naplatu na nepokretnosti.
Organ koji sprovodi posutpak zaključkom utvrđuje uslove
prodaje, a naročito:
1. bliži opis nepokretnosti sa pripacima;
2. naznačenje službenosti i drugih tereta koje preuzima
kupac;
3. utvrđenu vrednost nepokretnosti;
4. iznos jemstva koje mora da položi lice koje učestvuje na
nadmetanju;
5. rok u kojem je kupac dužan da plati cenu.
Na prvom ročištu radi javnog nadmetanja nepokretnost se ne
može prodati ispod utvrđene vrednosti.
Ako se nepokretnost nije mogla prodati na prvom ročištu,
zakazuje se novo, u roku od najmanje 15 dana.
Na drugom ročištu nepokretnost će biti prodata ako bude
ponuđeno najmanje 50% od utvrđene vrednosti.
Ako nepokretnost ne bude prodata ni na drugom ročištu,
ročišta će se ponavljati pod uslovima iz stava 4. ovog člana, sve do prodaje
nepokretnosti.
Nepokretnost se može prodati ispod vrednosti utvrđenih u st.
2-5. ovog člana, ako se sa time pismeno saglasi poreski dužnik.
Član
27
Poreski organ koji sprovodi postupak prinudne naplate na
nepokretnostima može odrediti prodaju neposrednom pogodbom ako nepokretnost ne
bude prodata po pravilima o javnom nadmetanju u roku od šest meseci od dana
donošenja zaključka o određivanju prodaje.
U slučaju iz stava 1. ovog člana, cena prodaje nepokretnosti
slobodnom pogodbom ne može biti manja od jedne trećine utvrđene vrednosti.
Član
28
Kupac je dužan da položi cenu u roku određenom zaključkom o
uslovima prodaje, koji ne može biti duži od 30 dana.
Ako kupac ne položi cenu u roku iz stava 1. ovog člana,
rešenje o prodaji nepokretnosti kupcu se oglašava nevažećim i određuje nova
prodaja, a kupac nema prava na povraćaj položenog jemstva.
Član
29
Na predaju nepokretnosti kupcu i zaštitu prava kupca shodno
se primenjuju pravila Zakona o izvršnom postupku.
Prvenstvo
u naplati
Član
30
Jednokratni porez prinudno se naplaćuje pre svih drugih
potraživanja koja postoje prema poreskom dužniku, bez obzira na osnov i vreme
njihovog nastanka, uključujući i potraživanja koja imaju prvenstvo naplate
prema odredbama drugih zakona.
Prinudna naplata iz stava 1. ovog člana odvija se po
sledećem redosledu:
1) troškovi prinudne naplate;
2) kamata;
3) novčana kazna za prekršaje iz ovog zakona;
4) glavni poreski dug.
Zastarelost
Član 31*
Odredbe o zastarelosti iz poreskih zakona ne primenjuju se u
postupku utvrđivanja i naplate jednokratnog poreza.
Kaznene
odredbe
Član 32*
Novčanom kaznom od 50.000 do 200.000 dinara kazniće se za
prekršaj pravno lice ako ne podnese poresku prijavu (čl. 12).
Novčanom kaznom od 25.000 do 100.000 dinara kazniće se za
prekršaj fizičko lice ako ne podnese poresku prijavu (čl. 12).
Novčanom kaznom od dvostrukog do desetostrukog iznosa
dugovanog poreza kazniće se za prekršaj poreski obveznik ili drugi poreski
dužnik koji prekršajnom radnjom iz st. 1. i 2. ovog člana, ili unošenjem u
poresku prijavu netačnih podataka, izbegne plaćanje poreza.
Za radnje iz st. 1. i 3. ovog člana odgovorno lice u pravnom
licu kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 25.000 do 100.000 dinara.
Član
33
Kontrolu rada Komisije Vlade Republike Srbije i nadležnog
poreskog organa u postupku sprovođenja ovog zakona vrši nadležni odbor Narodne
skupštine Republike Srbije.
Komisija Vlade Republike Srbije i Republička uprava javnih
prihoda dužni su da nadležnom odboru Narodne skupštine Republike Srbije podnose
redovne mesečne izveštaje o svim postupcima koji se vode po odredbama ovog
zakona, kao i da dostave sve potrebne podatke i informacije po zahtevu
nadležnog odbora.
Prelazne
i završne odredbe
Član
34
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana
objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".