ZAKON O
RADU
"Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005,
54/2009, 32/2013 i 75/2014
I OSNOVNE ODREDBE
1.
Predmet
Član 1
Prava,
obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, uređuju se
ovim zakonom i posebnim zakonom, u skladu sa ratifikovanim međunarodnim
konvencijama.
Prava,
obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju se i kolektivnim ugovorom i
ugovorom o radu, a pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu - samo kada je
to ovim zakonom određeno.
Član 2
Odredbe
ovog zakona primenjuju se na zaposlene koji rade na teritoriji Republike
Srbije, kod domaćeg ili stranog pravnog, odnosno fizičkog lica (u daljem
tekstu: poslodavac), kao i na zaposlene koji su upućeni na rad u inostranstvo
od strane poslodavca ako zakonom nije drukčije određeno.
Odredbe
ovog zakona primenjuju se i na zaposlene u državnim organima, organima
teritorijalne autonomije i lokalne samouprave i javnim službama, ako zakonom
nije drukčije određeno.
Odredbe
ovog zakona primenjuju se i na zaposlene kod poslodavaca u oblasti saobraćaja,
ako posebnim propisom nije drukčije određeno.
Odredbe
ovog zakona primenjuju se na zaposlene strane državljane i lica bez
državljanstva koji rade kod poslodavca na teritoriji Republike Srbije, ako
zakonom nije drukčije određeno.
Član 3
Kolektivnim
ugovorom kod poslodavca, u skladu sa zakonom, uređuju se prava, obaveze i
odgovornosti iz radnog odnosa i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora.
Pravilnikom
o radu, odnosno ugovorom o radu, u skladu sa zakonom, uređuju se prava, obaveze
i odgovornosti iz radnog odnosa:
1) ako
kod poslodavca nije osnovan sindikat ili nijedan sindikat ne ispunjava uslove
reprezentativnosti ili nije zaključen sporazum o udruživanju u skladu sa ovim
zakonom;
2) ako
nijedan učesnik kolektivnog ugovora ne pokrene inicijativu za početak pregovora
radi zaključivanja kolektivnog ugovora;
3) ako
učesnici kolektivnog ugovora ne postignu saglasnost za zaključivanje
kolektivnog ugovora u roku od 60 dana od dana započinjanja pregovora;
4) ako
sindikat, u roku od 15 dana od dana dostavljanja poziva za početak pregovora za
zaključivanje kolektivnog ugovora, ne prihvati inicijativu poslodavca.
U
slučaju iz stava 2. tačka 3) ovog člana učesnici kolektivnog ugovora dužni su
da nastave pregovore u dobroj veri.
U
slučaju iz stava 2. tačka 3) ovog člana, poslodavac je dužan da pravilnik o
radu dostavi reprezentativnom sindikatu u roku od sedam dana od dana njegovog
stupanja na snagu.
Poslodavac
koji ne prihvati inicijativu reprezentativnog sindikata za pristupanje
pregovorima za zaključenje kolektivnog ugovora, ne može pravilnikom o radu da
uredi prava i obaveze iz radnog odnosa.
Pravilnik
o radu donosi nadležni organ kod poslodavca, utvrđen zakonom, odnosno
osnivačkim ili drugim opštim aktom poslodavca, a kod poslodavca koji nema svojstvo
pravnog lica donosi ovlašćeno lice u skladu sa zakonom.
Pravilnik
o radu javnog preduzeća i društva kapitala čiji je osnivač Republika, autonomna
pokrajina ili jedinica lokalne samouprave (u daljem tekstu: javno preduzeće) i
društva kapitala čiji je osnivač javno preduzeće, donosi se uz prethodnu
saglasnost osnivača.
Pravilnik
o radu prestaje da važi danom stupanja na snagu kolektivnog ugovora iz stava 1.
ovog člana.
Član 4
Opšti i
poseban kolektivni ugovor moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Kolektivni
ugovor kod poslodavca, pravilnik o radu i ugovor o radu moraju biti u
saglasnosti sa zakonom, a kod poslodavca iz čl. 256. i 257. ovog zakona - i sa
opštim i posebnim kolektivnim ugovorom.
2.
Značenje pojedinih pojmova
Član 5
Zaposleni,
u smislu ovog zakona, jeste fizičko lice koje je u radnom odnosu kod
poslodavca.
Poslodavac,
u smislu ovog zakona, jeste domaće, odnosno strano pravno ili fizičko lice koje
zapošljava, odnosno radno angažuje, jedno ili više lica.
Član 6
Sindikatom,
u smislu ovog zakona, smatra se samostalna, demokratska i nezavisna
organizacija zaposlenih u koju se oni dobrovoljno udružuju radi zastupanja,
predstavljanja, unapređenja i zaštite svojih profesionalnih, radnih,
ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih pojedinačnih i kolektivnih interesa.
Član 7
Udruženjem
poslodavaca, u smislu ovog zakona, smatra se samostalna, demokratska i
nezavisna organizacija u koju poslodavci dobrovoljno stupaju radi
predstavljanja, unapređenja i zaštite svojih poslovnih interesa, u skladu sa
zakonom.
3.
Međusobni odnos zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu
Član 8
Kolektivni
ugovor i pravilnik o radu (u daljem tekstu: opšti akt) i ugovor o radu ne mogu
da sadrže odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji
uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom.
Opštim
aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada
od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena
zakonom, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 9
Ako
opšti akt i pojedine njegove odredbe utvrđuju nepovoljnije uslove rada od
uslova utvrđenih zakonom, primenjuju se odredbe zakona.
Pojedine
odredbe ugovora o radu kojima su utvrđeni nepovoljniji uslovi rada od uslova
utvrđenih zakonom i opštim aktom, odnosno koje se zasnivaju na netačnom
obaveštenju od strane poslodavca o pojedinim pravima, obavezama i
odgovornostima zaposlenog - ništave su.
Član 10
Posebnim
kolektivnim ugovorom ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi rada
zaposlenom od prava i uslova utvrđenih opštim kolektivnim ugovorom koji
obavezuje poslodavce koji su članovi udruženja poslodavaca koje zaključuje taj
poseban kolektivni ugovor.
Kolektivnim
ugovorom kod poslodavca ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi
rada zaposlenom od prava i uslova utvrđenih opštim, odnosno posebnim
kolektivnim ugovorom koji obavezuje tog poslodavca.
Član 11
Ništavost
odredaba ugovora o radu utvrđuje se pred nadležnim sudom.
Pravo
da se zahteva utvrđivanje ništavosti ne zastareva.
4.
Osnovna prava i obaveze
1) Prava zaposlenih
Član 12
Zaposleni
ima pravo na odgovarajuću zaradu, bezbednost i zdravlje na radu, zdravstvenu
zaštitu, zaštitu ličnog integriteta, dostojanstvo ličnosti i druga prava u
slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti,
materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti, kao i pravo na
druge oblike zaštite, u skladu sa zakonom i opštim aktom, odnosno ugovorom o
radu.
Zaposlena
žena ima pravo na posebnu zaštitu za vreme trudnoće i porođaja.
Zaposleni
ima pravo na posebnu zaštitu radi nege deteta, u skladu sa ovim zakonom.
Zaposleni
mlađi od 18 godina života i zaposlena osoba sa invaliditetom imaju pravo na
posebnu zaštitu, u skladu sa zakonom.
Član 13
Zaposleni
neposredno, odnosno preko svojih predstavnika, imaju pravo na udruživanje,
učešće u pregovorima za zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rešavanje
kolektivnih i individualnih radnih sporova, konsultovanje, informisanje i
izražavanje svojih stavova o bitnim pitanjima u oblasti rada.
Zaposleni,
odnosno predstavnik zaposlenih, zbog aktivnosti iz stava 1. ovog člana ne može
biti pozvan na odgovornost, niti stavljen u nepovoljniji položaj u pogledu
uslova rada, ako postupa u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Član 14
Ugovorom
o radu ili odlukom poslodavca može se utvrditi učešće zaposlenog u dobiti
ostvarenoj u poslovnoj godini, u skladu sa zakonom i opštim aktom.
2) Obaveze zaposlenih
Član 15
Zaposleni
je dužan:
1) da
savesno i odgovorno obavlja poslove na kojima radi;
2) da
poštuje organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i uslove i pravila
poslodavca u vezi sa ispunjavanjem ugovornih i drugih obaveza iz radnog odnosa;
3) da
obavesti poslodavca o bitnim okolnostima koje utiču ili bi mogle da utiču na
obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu;
4) da
obavesti poslodavca o svakoj vrsti potencijalne opasnosti za život i zdravlje i
nastanak materijalne štete.
3) Obaveze poslodavca
Član 16
Poslodavac
je dužan da:
1)
zaposlenom za obavljeni rad isplati zaradu, u skladu sa zakonom, opštim aktom i
ugovorom o radu;
2)
zaposlenom obezbedi uslove rada i organizuje rad radi bezbednosti i zaštite
života i zdravlja na radu, u skladu sa zakonom i drugim propisima;
3)
zaposlenom pruži obaveštenje o uslovima rada, organizaciji rada, pravilima iz
člana 15. tačka 2) ovog zakona i pravima i obavezama koje proizlaze iz propisa
o radu i propisa o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu;
4)
zaposlenom obezbedi obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu;
5)
zatraži mišljenje sindikata u slučajevima utvrđenim zakonom, a kod poslodavca
kod koga nije obrazovan sindikat od predstavnika koga odrede zaposleni.
4) Obaveze poslodavca
i zaposlenog
Član 17
Poslodavac
i zaposleni dužni su da se pridržavaju prava i obaveza utvrđenih zakonom,
opštim aktom i ugovorom o radu.
5.
Zabrana diskriminacije
Član 18
Zabranjena
je neposredna i posredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje, kao i
zaposlenih, s obzirom na pol, rođenje, jezik, rasu, boju kože, starost,
trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnu pripadnost,
veroispovest, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredeljenje,
političko ili drugo uverenje, socijalno poreklo, imovinsko stanje, članstvo u
političkim organizacijama, sindikatima ili neko drugo lično svojstvo.
Član 19
Neposredna
diskriminacija, u smislu ovog zakona, jeste svako postupanje uzrokovano nekim
od osnova iz člana 18. ovog zakona kojim se lice koje traži zaposlenje, kao i
zaposleni, stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili
sličnoj situaciji.
Posredna
diskriminacija, u smislu ovog zakona, postoji kada određena naizgled neutralna
odredba, kriterijum ili praksa stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u
odnosu na druga lica - lice koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, zbog
određenog svojstva, statusa, opredeljenja ili uverenja iz člana 18. ovog
zakona.
Član 20
Diskriminacija
iz člana 18. ovog zakona zabranjena je u odnosu na:
1)
uslove za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla;
2) uslove
rada i sva prava iz radnog odnosa;
3)
obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje;
4)
napredovanje na poslu;
5)
otkaz ugovora o radu.
Odredbe
ugovora o radu kojima se utvrđuje diskriminacija po nekom od osnova iz člana
18. ovog zakona ništave su.
Član 21
Zabranjeno
je uznemiravanje i seksualno uznemiravanje.
Uznemiravanje,
u smislu ovog zakona, jeste svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od
osnova iz člana 18. ovog zakona koje ima za cilj ili predstavlja povredu
dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, a koje izaziva strah
ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Seksualno
uznemiravanje, u smislu ovog zakona, jeste svako verbalno, neverbalno ili
fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica
koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog u sferi polnog života, a koje izaziva
strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Član 22
Ne
smatra se diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva
u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u
takvim uslovima da karakteristike povezane sa nekim od osnova iz člana 18. ovog
zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uslov obavljanja posla, i da je svrha
koja se time želi postići opravdana.
Odredbe
zakona, opšteg akta i ugovora o radu koje se odnose na posebnu zaštitu i pomoć
određenim kategorijama zaposlenih, a posebno one o zaštiti osoba sa
invaliditetom, žena za vreme porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege
deteta, posebne nege deteta, kao i odredbe koje se odnose na posebna prava
roditelja, usvojitelja, staratelja i hranitelja - ne smatraju se
diskriminacijom.
Član 23
U
slučajevima diskriminacije u smislu odredaba čl. 18-21. ovog zakona lice koje
traži zaposlenje, kao i zaposleni, može da pokrene pred nadležnim sudom
postupak za naknadu štete od poslodavca, u skladu sa zakonom.
Ako je
u toku postupka tužilac učinio verovatnim da je izvršena diskriminacija u
smislu ovog zakona, teret dokazivanja da nije bilo ponašanja koje predstavlja
diskriminaciju je na tuženom.
II ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA
1.
Uslovi za zasnivanje radnog odnosa
Član 24
Radni
odnos može da se zasnuje sa licem koje ima najmanje 15 godina života i
ispunjava druge uslove za rad na određenim poslovima, utvrđene zakonom, odnosno
pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova (u daljem tekstu:
pravilnik).
Pravilnikom
se utvrđuju organizacioni delovi kod poslodavca, naziv i opis poslova, vrsta i
stepen zahtevane stručne spreme, odnosno obrazovanja i drugi posebni uslovi za
rad na tim poslovima, a može da se utvrdi i broj izvršilaca.
Za rad
na određenim poslovima, izuzetno, mogu da se utvrde najviše dva uzastopna
stepena stručne spreme, odnosno obrazovanja u skladu sa zakonom.
Pravilnik
donosi nadležni organ kod poslodavca, odnosno lice utvrđeno zakonom ili opštim
aktom poslodavca.
Obaveza
donošenja pravilnika ne odnosi se na poslodavca koji ima 10 i manje zaposlenih.
Član 25
Radni
odnos sa licem mlađim od 18 godina života može da se zasnuje uz pismenu
saglasnost roditelja, usvojioca ili staraoca, ako takav rad ne ugrožava njegovo
zdravlje, moral i obrazovanje, odnosno ako takav rad nije zabranjen zakonom.
Lice
mlađe od 18 godina života može da zasnuje radni odnos samo na osnovu nalaza
nadležnog zdravstvenog organa kojim se utvrđuje da je sposobno za obavljanje
poslova za koje zasniva radni odnos i da takvi poslovi nisu štetni za njegovo
zdravlje.
Troškove
lekarskog pregleda za lica iz stava 2. ovog člana koja su na evidenciji
nezaposlenih koju vodi republička organizacija nadležna za zapošljavanje -
snosi ta organizacija.
Član 26
Kandidat
je dužan da, prilikom zasnivanja radnog odnosa, poslodavcu dostavi isprave i
druge dokaze o ispunjenosti uslova za rad na poslovima za koje zasniva radni
odnos, utvrđenih pravilnikom.
Poslodavac
ne može od kandidata da zahteva podatke o porodičnom, odnosno bračnom statusu i
planiranju porodice, odnosno dostavljanje isprava i drugih dokaza koji nisu od
neposrednog značaja za obavljanje poslova za koje zasniva radni odnos.
Poslodavac
ne može da uslovljava zasnivanje radnog odnosa testom trudnoće, osim ako se
radi o poslovima kod kojih postoji znatan rizik za zdravlje žene i deteta
utvrđen od strane nadležnog zdravstvenog organa.
Poslodavac
ne može da uslovljava zasnivanje radnog odnosa prethodnim davanjem izjave o
otkazu ugovora o radu od strane kandidata.
Član 27
Poslodavac
je dužan da pre zaključivanja ugovora o radu kandidata obavesti o poslu,
uslovima rada, pravima i obavezama iz radnog odnosa i pravilima iz člana 15.
tačka 2) ovog zakona.
Član 28
Osoba
sa invaliditetom zasniva radni odnos pod uslovima i na način utvrđen ovim
zakonom, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Član 29
Strani
državljanin ili lice bez državljanstva može da zasnuje radni odnos pod uslovima
utvrđenim ovim zakonom i posebnim zakonom.
2.
Ugovor o radu
Član 30
Radni
odnos zasniva se ugovorom o radu.
Ugovor
o radu zaključuju zaposleni i poslodavac.
Ugovor
o radu smatra se zaključenim kad ga potpišu zaposleni i poslodavac.
Ugovor
o radu zaključuje se u najmanje tri primerka od kojih se jedan obavezno predaje
zaposlenom, a dva zadržava poslodavac.
Ugovor
o radu u ime i za račun poslodavca zaključuje nadležni organ kod poslodavca,
odnosno lice utvrđeno zakonom ili opštim aktom poslodavca ili lice koje oni
ovlaste.
Član 31
Ugovor
o radu može da se zaključi na neodređeno ili određeno vreme.
Ugovor
o radu u kome nije utvrđeno vreme na koje se zaključuje smatra se ugovorom o
radu na neodređeno vreme.
Član 32
Ugovor
o radu zaključuje se pre stupanja zaposlenog na rad, u pisanom obliku.
Ako
poslodavac sa zaposlenim ne zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1. ovog
člana, smatra se da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom
stupanja na rad.
Član 33
Ugovor
o radu sadrži:
1)
naziv i sedište poslodavca;
2)
lično ime zaposlenog, mesto prebivališta, odnosno boravišta zaposlenog;
3)
vrstu i stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja zaposlenog, koji su uslov za
obavljanje poslova za koje se zaključuje ugovor o radu;
4)
naziv i opis poslova koje zaposleni treba da obavlja;
5)
mesto rada;
6)
vrstu radnog odnosa (na neodređeno ili određeno vreme);
7)
trajanje ugovora o radu na određeno vreme i osnov za zasnivanje radnog odnosa
na određeno vreme;
8) dan
početka rada;
9)
radno vreme (puno, nepuno ili skraćeno);
10)
novčani iznos osnovne zarade na dan zaključenja ugovora o radu;
11)
elemente za utvrđivanje osnovne zarade, radnog učinka, naknade zarade, uvećane
zarade i druga primanja zaposlenog;
12)
rokove za isplatu zarade i drugih primanja na koja zaposleni ima pravo;
13)
trajanje dnevnog i nedeljnog radnog vremena.
Ugovor
o radu ne mora da sadrži elemente iz stava 1. tač. 11-13) ovog člana ako su oni
utvrđeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim aktom
poslodavca u skladu sa zakonom, u kom slučaju u ugovoru mora da se naznači akt
kojim su ta prava utvrđena u momentu zaključenja ugovora o radu.
Na
prava i obaveze koja nisu utvrđena ugovorom o radu primenjuju se odgovarajuće
odredbe zakona i opšteg akta.
3.
Stupanje na rad
Član 34
Zaposleni
ostvaruje prava i obaveze iz radnog odnosa danom stupanja na rad.
Ako
zaposleni ne stupi na rad danom utvrđenim ugovorom o radu, smatra se da nije
zasnovao radni odnos, osim ako je sprečen da stupi na rad iz opravdanih razloga
ili ako se poslodavac i zaposleni drukčije dogovore.
Član 35
Poslodavac
je dužan da ugovor o radu, odnosno drugi ugovor u skladu sa ovim zakonom ili
njihovu kopiju drži u sedištu ili drugoj poslovnoj prostoriji poslodavca ili na
drugom mestu, u zavisnosti od toga gde zaposleni ili radno angažovano lice
radi.
4.
Probni rad
Član 36
Ugovorom
o radu može da se ugovori probni rad za obavljanje jednog ili više povezanih,
odnosno srodnih poslova utvrđenih ugovorom o radu.
Probni
rad može da traje najduže šest meseci.
Pre isteka
vremena za koji je ugovoren probni rad, poslodavac ili zaposleni može da otkaže
ugovor o radu sa otkaznim rokom koji ne može biti kraći od pet radnih dana.
Poslodavac je dužan da obrazloži otkaz ugovora o radu.
Zaposlenom
koji za vreme probnog rada nije pokazao odgovarajuće radne i stručne
sposobnosti prestaje radni odnos danom isteka roka određenog ugovorom o radu.
5.
Radni odnos na određeno vreme
Član 37
Ugovor
o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije
je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili
izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme
trajanja tih potreba.
Poslodavac
može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu
kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima
ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca.
Prekid
kraći od 30 dana ne smatra se prekidom perioda iz stava 2. ovog člana.
Izuzetno
od stava 2. ovog člana, ugovor o radu na određeno vreme može da se zaključi:
1) ako
je to potrebno zbog zamene privremeno odsutnog zaposlenog, do njegovog
povratka;
2) za
rad na projektu čije je vreme unapred određeno, najduže do završetka projekta;
3) sa
stranim državljaninom, na osnovu dozvole za rad u skladu sa zakonom, najduže do
isteka roka na koji je izdata dozvola;
4) za
rad na poslovima kod novoosnovanog poslodavca čiji upis u registar kod
nadležnog organa u momentu zaključenja ugovora o radu nije stariji od jedne
godine, na vreme čije ukupno trajanje nije duže od 36 meseci;
5) sa
nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na
starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u
skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Poslodavac
može sa istim zaposlenim da zaključi novi ugovor o radu na određeno vreme po
isteku roka iz stava 4. tač. 1-3) ovog člana po istom, odnosno drugom pravnom
osnovu, u skladu sa ovim članom.
Ako je
ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili
ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku
vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na
neodređeno vreme.
6.
Radni odnos za obavljanje poslova sa povećanim rizikom
Član 38
Ugovor
o radu može da se zaključi za poslove sa povećanim rizikom, utvrđenim u skladu
sa zakonom samo ako zaposleni ispunjava uslove za rad na tim poslovima.
Zaposleni
može da radi na poslovima iz stava 1. ovog člana samo na osnovu prethodno
utvrđene zdravstvene sposobnosti za rad na tim poslovima od strane nadležnog
zdravstvenog organa, u skladu sa zakonom.
7.
Radni odnos sa nepunim radnim vremenom
Član 39
Radni
odnos može da se zasnuje i za rad sa nepunim radnim vremenom, na neodređeno ili
određeno vreme.
Član 40
Zaposleni
koji radi sa nepunim radnim vremenom ima pravo na zaradu, druga primanja i
druga prava iz radnog odnosa srazmerno vremenu provedenom na radu, osim ako za
pojedina prava zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drukčije određeno.
Poslodavac
je dužan da zaposlenom koji radi sa nepunim radnim vremenom obezbedi iste
uslove rada kao i zaposlenom sa punim radnim vremenom koji radi na istim ili
sličnim poslovima.
Poslodavac
je dužan da blagovremeno obavesti zaposlene o dostupnosti poslova sa punim i
nepunim radnim vremenom, na način i u rokovima utvrđenim opštim aktom.
Poslodavac
je dužan da razmotri zahtev zaposlenog sa nepunim radnim vremenom za prelazak
na puno radno vreme, kao i zaposlenog sa punim radnim vremenom za prelazak na
nepuno radno vreme.
Kolektivnim
ugovorom uređuje se saradnja i informisanje sindikata o poslovima sa nepunim
radnim vremenom.
Član 41
Zaposleni
koji radi sa nepunim radnim vremenom kod jednog poslodavca može za ostatak
radnog vremena da zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca i da na taj način
ostvari puno radno vreme.
8.
Radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca
Član 42
Radni
odnos može da se zasnuje za obavljanje poslova van prostorija poslodavca.
Radni
odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca obuhvata rad na daljinu i
rad od kuće.
Ugovor
o radu koji se zaključuje u smislu stava 1. ovog člana, pored odredaba iz člana
33. ovog zakona, sadrži i:
1)
trajanje radnog vremena prema normativima rada;
2)
način vršenja nadzora nad radom i kvalitetom obavljanja poslova zaposlenog;
3)
sredstva za rad za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan da nabavi,
instalira i održava;
4)
korišćenje i upotrebu sredstava za rad zaposlenog i naknadu troškova za njihovu
upotrebu;
5)
naknadu drugih troškova rada i način njihovog utvrđivanja;
6)
druga prava i obaveze.
Osnovna
zarada zaposlenog iz stava 1. ovog člana ne može biti utvrđena u manjem iznosu
od osnovne zarade zaposlenog koji radi na istim poslovima u prostorijama
poslodavca.
Odredbe
ovog zakona o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodeli radnog
vremena, noćnom radu, odmorima i odsustvima primenjuju se i na ugovor o radu iz
stava 1. ovog člana, ako drukčije nije određeno opštim aktom ili ugovorom o
radu.
Količina
i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju po osnovu ugovora iz stava 1.
ovog člana ne mogu se odrediti na način kojim se zaposlenom onemogućava da
koristi prava na odmor u toku dnevnog rada, dnevni, nedeljni i godišnji odmor,
u skladu sa zakonom i opštim aktom.
Član 43
Brisan
Član 44
Poslodavac
može da ugovori poslove van svojih prostorija koji nisu opasni ili štetni po
zdravlje zaposlenog i drugih lica i ne ugrožavaju životnu sredinu.
9.
Radni odnos sa kućnim pomoćnim osobljem
Član 45
Radni
odnos može da se zasnuje za obavljanje poslova kućnog pomoćnog osoblja.
Ugovorom
o radu iz stava 1. ovog člana može da se ugovori isplata dela zarade i u
naturi.
Isplatom
dela zarade u naturi smatra se obezbeđivanje stanovanja i ishrane, odnosno samo
obezbeđivanje stanovanja ili ishrane.
Vrednost
dela davanja u naturi mora se izraziti u novcu.
Najmanji
procenat zarade koji se obavezno obračunava i isplaćuje u novcu utvrđuje se
ugovorom o radu i ne može biti niži od 50% od zarade zaposlenog.
Ako je
zarada ugovorena delom u novcu, a delom u naturi, za vreme odsustvovanja sa
rada uz naknadu zarade poslodavac je dužan da zaposlenom naknadu zarade
isplaćuje u novcu.
Ugovor
iz stava 1. ovog člana ne može da se zaključi sa supružnikom, usvojiocem ili
usvojenikom, krvnim srodnikom u pravoj liniji bez obzira na stepen srodstva i u
pobočnoj liniji do drugog stepena srodstva i sa tazbinskim srodnikom do drugog
stepena srodstva.
Član 46
Brisan
10.
Pripravnici
Član 47
Poslodavac
može da zasnuje radni odnos sa licem koje prvi put zasniva radni odnos, u
svojstvu pripravnika, za zanimanje za koje je to lice steklo određenu vrstu i
stepen stručne spreme, ako je to kao uslov za rad na određenim poslovima
utvrđeno zakonom ili pravilnikom.
Odredba
stava 1. ovog člana odnosi se i na lice koje je radilo kraće od vremena
utvrđenog za pripravnički staž u stepenu stručne spreme koja je uslov za rad na
tim poslovima.
Pripravnički
staž traje najduže godinu dana, ako zakonom nije drukčije određeno.
Za
vreme pripravničkog staža, pripravnik ima pravo na zaradu i sva druga prava iz
radnog odnosa, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
III
UGOVOR O PRAVIMA I OBAVEZAMA DIREKTORA
Član 48
Direktor,
odnosno drugi zakonski zastupnik poslodavca (u daljem tekstu: direktor) može da
zasnuje radni odnos na neodređeno ili određeno vreme.
Radni
odnos zasniva se ugovorom o radu.
Radni
odnos na određeno vreme može da traje do isteka roka na koji je izabran
direktor, odnosno do njegovog razrešenja.
Međusobna
prava, obaveze i odgovornosti direktora koji nije zasnovao radni odnos i
poslodavca uređuju se ugovorom.
Lice
koje obavlja poslove direktora iz stava 4 ovog člana ima pravo na naknadu za
rad i druga prava, obaveze i odgovornosti u skladu sa ugovorom.
Ugovor
iz st. 2. i 4. ovog člana sa direktorom zaključuje u ime poslodavca nadležni
organ utvrđen zakonom ili opštim aktom poslodavca.
IV
OBRAZOVANJE, STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE
Član 49
Poslodavac
je dužan da zaposlenom omogući obrazovanje, stručno osposobljavanje i
usavršavanje kada to zahteva potreba procesa rada i uvođenje novog načina i
organizacije rada.
Zaposleni
je dužan da se u toku rada obrazuje, stručno osposobljava i usavršava za rad.
Troškovi
obrazovanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja obezbeđuju se iz sredstava
poslodavca i drugih izvora, u skladu sa zakonom i opštim aktom.
U
slučaju da zaposleni prekine obrazovanje, stručno osposobljavanje ili
usavršavanje, dužan je da poslodavcu naknadi troškove, osim ako je to učinio iz
opravdanih razloga.
V RADNO
VREME
1.
Pojam radnog vremena
Član 50
Radno
vreme je vremenski period u kome je zaposleni dužan, odnosno raspoloživ da
obavlja poslove prema nalozima poslodavca, na mestu gde se poslovi obavljaju, u
skladu sa zakonom.
Zaposleni
i poslodavac mogu se sporazumeti da jedan period radnog vremena u okviru
ugovorenog radnog vremena zaposleni poslove obavlja od kuće.
Radnim
vremenom ne smatra se vreme u kome je zaposleni pripravan da se odazove na
poziv poslodavca da obavlja poslove ako se ukaže takva potreba, pri čemu se
zaposleni ne nalazi na mestu gde se njegovi poslovi obavljaju, u skladu sa
zakonom.
Vreme
pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se zakonom, opštim aktom ili
ugovorom o radu.
Vreme
koje zaposleni u toku pripravnosti provede u obavljanju poslova po pozivu
poslodavca smatra se radnim vremenom.
2. Puno
i nepuno radno vreme
Član 51
Puno
radno vreme iznosi 40 časova nedeljno, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Opštim
aktom može da se utvrdi da puno radno vreme bude kraće od 40 časova nedeljno,
ali ne kraće od 36 časova nedeljno.
Zaposleni
iz stava 2. ovog člana ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa
punim radnim vremenom.
Nepuno
radno vreme, u smislu ovog zakona, jeste radno vreme kraće od punog radnog
vremena.
3.
Skraćeno radno vreme
Član 52
Zaposlenom
koji radi na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima,
utvrđenim zakonom ili opštim aktom, na kojima i pored primene odgovarajućih
mera bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, sredstava i opreme za
ličnu zaštitu na radu postoji povećano štetno dejstvo na zdravlje zaposlenog -
skraćuje se radno vreme srazmerno štetnom dejstvu uslova rada na zdravlje i
radnu sposobnost zaposlenog, a najviše 10 časova nedeljno (poslovi sa povećanim
rizikom).
Skraćeno
radno vreme utvrđuje se na osnovu stručne analize, u skladu sa zakonom.
Zaposleni
koji radi skraćeno radno vreme ima sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa
punim radnim vremenom.
4.
Prekovremeni rad
Član 53
Na
zahtev poslodavca, zaposleni je dužan da radi duže od punog radnog vremena u
slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada
je neophodno da se u određenom roku završi posao koji nije planiran (u daljem
tekstu: prekovremeni rad).
Prekovremeni
rad ne može da traje duže od osam časova nedeljno.
Zaposleni
ne može da radi duže od 12 časova dnevno uključujući i prekovremeni rad.
Zaposlenom
koji radi na poslovima na kojima je uvedeno skraćeno radno vreme u skladu sa
članom 52. ovog zakona ne može da se odredi prekovremeni rad na tim poslovima,
ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 54
Dežurstvo
u zdravstvenim ustanovama, kao prekovremeni rad, uređuje se posebnim zakonom.
5.
Raspored radnog vremena
Član 55
Radna
nedelja traje, po pravilu, pet radnih dana.
Raspored
radnog vremena u okviru radne nedelje utvrđuje poslodavac.
Radni
dan, po pravilu, traje osam časova.
Poslodavac
kod koga se rad obavlja u smenama, noću ili kad priroda posla i organizacija
rada to zahteva - radnu nedelju i raspored radnog vremena može da organizuje na
drugi način.
Ako
priroda posla i organizacija rada dozvoljava, početak i završetak radnog
vremena može se utvrditi, odnosno ugovoriti u određenom vremenskom intervalu
(klizno radno vreme).
Član 56
Poslodavac
je dužan da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena
najmanje pet dana unapred, osim u slučaju uvođenja prekovremenog rada.
Izuzetno
poslodavac može da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog
vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 48 časova unapred u slučaju
potrebe posla usled nastupanja nepredviđenih okolnosti.
Kod
poslodavca kod koga je rad organizovan u smenama ili to zahteva organizacija
rada, puno ili nepuno radno vreme zaposlenog ne mora biti raspoređeno jednako
po radnim nedeljama, već se utvrđuje kao prosečno nedeljno radno vreme na
mesečnom nivou.
U
slučaju iz stava 3. ovog člana, zaposleni može da radi najduže 12 časova
dnevno, odnosno 48 časova nedeljno uključujući i prekovremeni rad.
6.
Preraspodela radnog vremena
Član 57
Poslodavac
može da izvrši preraspodelu radnog vremena kada to zahteva priroda delatnosti,
organizacija rada, bolje korišćenje sredstava rada, racionalnije korišćenje
radnog vremena i izvršenje određenog posla u utvrđenim rokovima.
Preraspodela
radnog vremena vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od šest
meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od ugovorenog radnog
vremena zaposlenog.
Kolektivnim
ugovorom može da se utvrdi da se preraspodela radnog vremena ne vezuje za
kalendarsku godinu, odnosno da može trajati i duže od šest meseci, a najduže
devet meseci.
Zaposlenom
koji se saglasio da u preraspodeli radnog vremena radi u proseku duže od
vremena utvrđenog u st. 2. i 3. ovog člana časovi rada duži od prosečnog radnog
vremena obračunavaju se i isplaćuju kao prekovremeni rad.
U
slučaju preraspodele radnog vremena, radno vreme ne može da traje duže od 60
časova nedeljno.
Član 58
Preraspodela
radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom.
Član 59
Brisan
Član 60
Preraspodela
radnog vremena ne može se vršiti na poslovima na kojima je uvedeno skraćeno
radno vreme, u skladu sa članom 52 ovog zakona.
Član 61
Zaposleni
kome je radni odnos prestao pre isteka vremena za koje se vrši preraspodela
radnog vremena ima pravo da mu se časovi rada duži od ugovorenog radnog vremena
ostvareni u preraspodeli radnog vremena preračunaju u njegovo radno vreme i da
ga poslodavac odjavi sa obaveznog socijalnog osiguranja po isteku tog vremena
ili da mu te časove rada obračuna i isplati kao časove prekovremenog rada.
7.
Noćni rad i rad u smenama
Član 62
Rad
koji se obavlja u vremenu od 22,00 časa do 6,00 časova narednog dana smatra se
radom noću.
Zaposlenom
koji radi noću najmanje tri časa svakog radnog dana ili trećinu punog radnog
vremena u toku jedne radne nedelje poslodavac je dužan da obezbedi obavljanje
poslova u toku dana ako bi, po mišljenju nadležnog zdravstvenog organa, takav
rad doveo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja.
Poslodavac
je dužan da pre uvođenja noćnog rada zatraži mišljenje sindikata o merama
bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu zaposlenih koji rad obavljaju
noću.
Član 63
Rad u
smenama je organizacija rada kod poslodavca prema kojoj se zaposleni na istim
poslovima smenjuju prema utvrđenom rasporedu, pri čemu izmena smena može da
bude kontinuirana ili sa prekidima tokom određenog perioda dana ili nedelja.
Zaposleni
koji radi u smenama je zaposleni koji kod poslodavca kod koga je rad
organizovan u smenama u toku meseca posao obavlja u različitim smenama najmanje
trećinu svog radnog vremena.
Ako je
rad organizovan u smenama koje uključuju noćni rad, poslodavac je dužan da
obezbedi izmenu smena, tako da zaposleni ne radi neprekidno više od jedne radne
nedelje noću.
Zaposleni
može da radi noću duže od jedne radne nedelje, samo uz njegovu pisanu
saglasnost.
VI
ODMORI I ODSUSTVA
1.
Odmor u toku dnevnog rada
Član 64
Zaposleni
koji radi najmanje šest časova dnevno ima pravo na odmor u toku dnevnog rada u
trajanju od najmanje 30 minuta.
Zaposleni
koji radi duže od četiri, a kraće od šest časova dnevno ima pravo na odmor u
toku rada u trajanju od najmanje 15 minuta.
Zaposleni
koji radi duže od 10 časova dnevno, ima pravo na odmor u toku rada u trajanju
od najmanje 45 minuta.
Odmor u
toku dnevnog rada ne može da se koristi na početku i na kraju radnog vremena.
Vreme
odmora iz st. 1-3. ovog člana uračunava se u radno vreme.
Član 65
Odmor u
toku dnevnog rada organizuje se na način kojim se obezbeđuje da se rad ne
prekida, ako priroda posla ne dozvoljava prekid rada, kao i ako se radi sa
strankama.
Odluku
o rasporedu korišćenja odmora u toku dnevnog rada donosi poslodavac.
2.
Dnevni odmor
Član 66
Zaposleni
ima pravo na odmor u trajanju od najmanje 12 časova neprekidno u okviru 24
časa, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Zaposleni
koji radi u smislu člana 57. ovog zakona ima pravo na odmor u okviru 24 časa u
neprekidnom trajanju od najmanje 11 časova.
3.
Nedeljni odmor
Član 67
Zaposleni
ima pravo na nedeljni odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno kojem se
dodaje vreme odmora iz člana 66. ovog zakona, ako zakonom nije drukčije
određeno.
Nedeljni
odmor se, po pravilu, koristi nedeljom.
Poslodavac
može da odredi drugi dan za korišćenje nedeljnog odmora ako priroda posla i
organizacija rada to zahteva.
Izuzetno
od stava 1. ovog člana, zaposleni koji zbog obavljanja posla u različitim
smenama ili u preraspodeli radnog vremena ne može da koristi odmor u trajanju
utvrđenom u stavu 1. ovog člana, ima pravo na nedeljni odmor u trajanju od
najmanje 24 časa neprekidno.
Ako je
neophodno da zaposleni radi na dan svog nedeljnog odmora, poslodavac je dužan
da mu obezbedi odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno u toku naredne
nedelje.
4.
Godišnji odmor
1) Sticanje prava na
godišnji odmor
Član 68
Zaposleni
ima pravo na godišnji odmor u skladu sa ovim zakonom.
Zaposleni
stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini posle mesec
dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca.
Pod
neprekidnim radom smatra se i vreme privremene sprečenosti za rad u smislu
propisa o zdravstvenom osiguranju i odsustva sa rada uz naknadu zarade.
Zaposleni
ne može da se odrekne prava na godišnji odmor, niti mu se to pravo može
uskratiti ili zameniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog
odnosa u skladu sa ovim zakonom.
2) Dužina godišnjeg
odmora
Član 69
U svakoj
kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom
opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana.
Dužina
godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana
uvećava po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne
spreme zaposlenog i drugih kriterijuma utvrđenih opštim aktom ili ugovorom o
radu.
Član 70
Pri
utvrđivanju dužine godišnjeg odmora radna nedelja računa se kao pet radnih
dana.
Praznici
koji su neradni dani u skladu sa zakonom, odsustvo sa rada uz naknadu zarade i
privremena sprečenost za rad u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju ne
uračunavaju se u dane godišnjeg odmora.
Ako je
zaposleni za vreme korišćenja godišnjeg odmora privremeno sprečen za rad u
smislu propisa o zdravstvenom osiguranju - ima pravo da po isteku te
sprečenosti za rad nastavi korišćenje godišnjeg odmora.
Član 71
Brisano
4) Srazmerni deo
godišnjeg odmora
Član 72
Zaposleni
ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora iz člana 69. ovog zakona (srazmerni
deo) za svaki mesec dana rada u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni
odnos ili u kojoj mu prestaje radni odnos.
5) Korišćenje
godišnjeg odmora u delovima
Član 73
Godišnji
odmor koristi se jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa ovim
zakonom.
Ako
zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od
najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak
najkasnije do 30. juna naredne godine.
Zaposleni
ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela, osim ako se sa poslodavcem
sporazume da godišnji odmor koristi u više delova.
Zaposleni
koji nije u celini ili delimično iskoristio godišnji odmor u kalendarskoj
godini zbog odsutnosti sa rada radi korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva
sa rada radi nege deteta i posebne nege deteta - ima pravo da taj odmor
iskoristi do 30. juna naredne godine.
Član 74
Brisano
7) Raspored korišćenja
godišnjeg odmora
Član 75
U
zavisnosti od potrebe posla, poslodavac odlučuje o vremenu korišćenja godišnjeg
odmora, uz prethodnu konsultaciju zaposlenog.
Rešenje
o korišćenju godišnjeg odmora zaposlenom se dostavlja najkasnije 15 dana pre
datuma određenog za početak korišćenja godišnjeg odmora.
Izuzetno,
ako se godišnji odmor koristi na zahtev zaposlenog, rešenje o korišćenju
godišnjeg odmora poslodavac može dostaviti i neposredno pre korišćenja godišnjeg
odmora.
Poslodavac
može da izmeni vreme određeno za korišćenje godišnjeg odmora ako to zahtevaju
potrebe posla, najkasnije pet radnih dana pre dana određenog za korišćenje
godišnjeg odmora.
U
slučaju korišćenja kolektivnog godišnjeg odmora kod poslodavca ili u
organizacionom delu poslodavca, poslodavac može da donese rešenje o godišnjem
odmoru u kome navodi zaposlene i organizacione delove u kojima rade i da isto
istakne na oglasnoj tabli, najmanje 15 dana pre dana određenog za korišćenje
godišnjeg odmora, čime se smatra da je rešenje uručeno zaposlenima.
Rešenje
o korišćenju godišnjeg odmora poslodavac može dostaviti zaposlenom u
elektronskoj formi, a na zahtev zaposlenog poslodavac je dužan da to rešenje
dostavi i u pisanoj formi.
8) Naknada štete za neiskorišćeni
godišnji odmor
Član 76
U
slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije
iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu
umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12
meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.
Naknada
iz stava 1. ovog člana ima karakter naknade štete.
5.
Odsustvo uz naknadu zarade (plaćeno odsustvo)
Član 77
Zaposleni
ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu zarade (plaćeno odsustvo) u ukupnom
trajanju do pet radnih dana u toku kalendarske godine, u slučaju sklapanja
braka, porođaja supruge, teže bolesti člana uže porodice i u drugim slučajevima
utvrđenim opštim aktom i ugovorom o radu.
Vreme
trajanja plaćenog odsustva iz stava 1. ovog člana utvrđuje se opštim aktom i
ugovorom o radu.
Pored
prava na odsustvo iz stava 1. ovog člana zaposleni ima pravo na plaćeno
odsustvo još:
1) pet
radnih dana zbog smrti člana uže porodice;
2) dva
uzastopna dana za svaki slučaj dobrovoljnog davanja krvi računajući i dan
davanja krvi.
Članovima
uže porodice u smislu st. 1. i 3. ovog člana smatraju se bračni drug, deca,
braća, sestre, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.
Poslodavac
može da odobri zaposlenom odsustvo iz st. 1. i 3. ovog člana za srodnike koji
nisu navedeni u stavu 4. ovog člana i za druga lica koja žive u zajedničkom
porodičnom domaćinstvu sa zaposlenim, u trajanju utvrđenom rešenjem poslodavca.
Opštim
aktom i ugovorom o radu može da se utvrdi pravo na plaćeno odsustvo u trajanju
dužem od trajanja utvrđenog, u smislu st. 1. i 3. ovog člana, odnosno širi krug
lica iz stava 4. ovog člana.
6.
Neplaćeno odsustvo
Član 78
Poslodavac
može zaposlenom da odobri odsustvo bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo).
Za
vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa,
ako za pojedina prava i obaveze zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije
drukčije određeno.
7.
Mirovanje radnog odnosa
Član 79
Zaposlenom
miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i
obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drukčije
određeno, ako odsustvuje sa rada zbog:
1)
odlaska na odsluženje, odnosno dosluženje vojnog roka;
2)
upućivanja na rad u inostranstvo od strane poslodavca ili u okviru
međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna
i druga predstavništva;
3)
privremenog upućivanja na rad kod drugog poslodavca u smislu člana 174. ovog
zakona;
4)
izbora, odnosno imenovanja na funkciju u državnom organu, sindikatu, političkoj
organizaciji ili drugu javnu funkciju čije vršenje zahteva da privremeno
prestane da radi kod poslodavca;
5)
izdržavanja kazne zatvora, odnosno izrečene mere bezbednosti, vaspitne ili
zaštitne mere, u trajanju do šest meseci.
Zaposleni
kome miruju prava i obaveze iz stava 1. ovog člana ima pravo da se u roku od 15
dana od dana odsluženja, odnosno dosluženja vojnog roka, prestanka rada u
inostranstvu, odnosno kod drugog poslodavca, prestanka funkcije, povratka sa
izdržavanja kazne zatvora, odnosno mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere
- vrati na rad kod poslodavca.
Prava
iz st. 1. i 2. ovog člana ima i bračni drug zaposlenog koji je upućen na rad u
inostranstvo u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u
diplomatska, konzularna i druga predstavništva.
VII
ZAŠTITA ZAPOSLENIH
1.
Opšta zaštita
Član 80
Zaposleni
ima pravo na bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu, u skladu sa
zakonom.
Zaposleni
je dužan da poštuje propise o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu
kako ne bi ugrozio svoju bezbednost i zdravlje, kao i bezbednost i zdravlje
zaposlenih i drugih lica.
Zaposleni
je dužan da obavesti poslodavca o svakoj vrsti potencijalne opasnosti koja bi
mogla da utiče na bezbednost i zdravlje na radu.
Član 81
Zaposleni
ne može da radi prekovremeno ako bi, po nalazu nadležnog zdravstvenog organa,
takav rad mogao da pogorša njegovo zdravstveno stanje.
Zaposleni
sa zdravstvenim smetnjama, utvrđenim od strane nadležnog zdravstvenog organa u
skladu sa zakonom, ne može da obavlja poslove koji bi izazvali pogoršanje
njegovog zdravstvenog stanja ili posledice opasne za njegovu okolinu.
Član 82
Na
poslovima na kojima postoji povećana opasnost od povređivanja, profesionalnih
ili drugih oboljenja može da radi samo zaposleni koji, pored posebnih uslova
utvrđenih pravilnikom, ispunjava i uslove za rad u pogledu zdravstvenog stanja,
psihofizičkih sposobnosti i doba života, u skladu sa zakonom.
2.
Zaštita ličnih podataka
Član 83
Zaposleni
ima pravo uvida u dokumente koji sadrže lične podatke koji se čuvaju kod
poslodavca i pravo da zahteva brisanje podataka koji nisu od neposrednog
značaja za poslove koje obavlja, kao i ispravljanje netačnih podataka.
Lični
podaci koji se odnose na zaposlenog ne mogu da budu dostupni trećem licu, osim
u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom ili ako je to potrebno radi
dokazivanja prava i obaveza iz radnog odnosa ili u vezi sa radom.
Lične
podatke zaposlenih može da prikuplja, obrađuje, koristi i dostavlja trećim
licima samo zaposleni ovlašćen od strane direktora.
3.
Zaštita omladine
Član 84
Zaposleni
mlađi od 18 godina života ne može da radi na poslovima:
1) na
kojima se obavlja naročito težak fizički rad, rad pod zemljom, pod vodom ili na
velikoj visini;
2) koji
uključuju izlaganje štetnom zračenju ili sredstvima koja su otrovna,
kancerogena ili koja prouzrokuju nasledna oboljenja, kao i rizik po zdravlje
zbog hladnoće, toplote, buke ili vibracije;
3) koji
bi, na osnovu nalaza nadležnog zdravstvenog organa, mogli štetno i sa povećanim
rizikom da utiču na njegovo zdravlje i život s obzirom na njegove psihofizičke
sposobnosti.
Član 85
Zaposleni
između navršene 18 i 21 godine života može da radi na poslovima iz člana 84.
tač. 1) i 2) ovog zakona samo na osnovu nalaza nadležnog zdravstvenog organa
kojim se utvrđuje da takav rad nije štetan za njegovo zdravlje.
Član 86
Troškove
lekarskog pregleda iz člana 84. tačka 3) i člana 85. snosi poslodavac.
Član 87
Puno
radno vreme zaposlenog mlađeg od 18 godina života ne može da se utvrdi u trajanju
dužem od 35 časova nedeljno, niti dužem od osam časova dnevno.
Član 88
Zabranjen
je prekovremeni rad i preraspodela radnog vremena zaposlenog koji je mlađi od
18 godina života.
Zaposleni
mlađi od 18 godina života ne može da radi noću, osim:
1) ako
obavlja poslove u oblasti kulture, sporta, umetnosti i reklamne delatnosti;
2) kada
je neophodno da se nastavi rad prekinut usled više sile, pod uslovom da takav
rad traje određeno vreme i da mora da se završi bez odlaganja, a poslodavac
nema na raspolaganju u dovoljnom broju druge punoletne zaposlene.
Poslodavac
je dužan da u slučaju iz stava 2. ovog člana obezbedi nadzor nad radom
zaposlenog mlađeg od 18 godina života od strane punoletnog zaposlenog.
4.
Zaštita materinstva
Član 89
Zaposlena
za vreme trudnoće i zaposlena koja doji dete ne može da radi na poslovima koji
su, po nalazu nadležnog zdravstvenog organa, štetni za njeno zdravlje i
zdravlje deteta, a naročito na poslovima koji zahtevaju podizanje tereta ili na
kojima postoji štetno zračenje ili izloženost ekstremnim temperaturama i
vibracijama.
Poslodavac
je dužan da zaposlenoj iz stava 1. ovog člana obezbedi obavljanje drugih
odgovarajućih poslova, a ako takvih poslova nema, da je uputi na plaćeno
odsustvo.
Član 90
Zaposlena
za vreme trudnoće i zaposlena koja doji dete ne može da radi prekovremeno i
noću, ako bi takav rad bio štetan za njeno zdravlje i zdravlje deteta, na
osnovu nalaza nadležnog zdravstvenog organa.
Zaposlena
za vreme trudnoće ima pravo na plaćeno odsustvo sa rada u toku dana radi
obavljanja zdravstvenih pregleda u vezi sa trudnoćom, određenih od strane
izabranog lekara u skladu sa zakonom, o čemu je dužna da blagovremeno obavesti
poslodavca.
Član 91
Jedan
od roditelja sa detetom do tri godine života može da radi prekovremeno, odnosno
noću, samo uz svoju pisanu saglasnost.
Samohrani
roditelj koji ima dete do sedam godina života ili dete koje je težak invalid
može da radi prekovremeno, odnosno noću, samo uz svoju pisanu saglasnost.
Član 92
Poslodavac
može da izvrši preraspodelu radnog vremena zaposlenoj ženi za vreme trudnoće i
zaposlenom roditelju sa detetom mlađim od tri godine života ili detetom sa
težim stepenom psihofizičke ometenosti - samo uz pisanu saglasnost zaposlenog.
Član 93
Prava
iz čl. 91. i 92. ovog zakona ima i usvojilac, hranitelj, odnosno staratelj
deteta.
Član
93a
Poslodavac
je dužan da zaposlenoj ženi, koja se vrati na rad pre isteka godinu dana od
rođenja deteta, obezbedi pravo na jednu ili više dnevnih pauza u toku dnevnog
rada u ukupnom trajanju od 90 minuta ili na skraćenje dnevnog radnog vremena u
trajanju od 90 minuta, kako bi mogla da doji svoje dete, ako dnevno radno vreme
zaposlene žene iznosi šest i više časova.
Pauza
ili skraćeno radno vreme iz stava 1. ovog člana računaju se u radno vreme, a
naknada zaposlenoj po tom osnovu isplaćuje se u visini osnovne zarade, uvećane
za minuli rad.
5.
Porodiljsko odsustvo i odsustvo sa rada radi nege deteta
Član 94
Zaposlena
žena ima pravo na odsustvo sa rada zbog trudnoće i porođaja (u daljem tekstu:
porodiljsko odsustvo), kao i odsustvo sa rada radi nege deteta, u ukupnom
trajanju od 365 dana.
Zaposlena
žena ima pravo da otpočne porodiljsko odsustvo na osnovu nalaza nadležnog
zdravstvenog organa najranije 45 dana, a obavezno 28 dana pre vremena određenog
za porođaj.
Porodiljsko
odsustvo traje do navršena tri meseca od dana porođaja.
Zaposlena
žena, po isteku porodiljskog odsustva, ima pravo na odsustvo sa rada radi nege
deteta do isteka 365 dana od dana otpočinjanja porodiljskog odsustva iz stava
2. ovog člana.
Otac
deteta može da koristi pravo iz stava 3. ovog člana u slučaju kad majka napusti
dete, umre ili je iz drugih opravdanih razloga sprečena da koristi to pravo
(izdržavanje kazne zatvora, teža bolest i dr.). To pravo otac deteta ima i kada
majka nije u radnom odnosu.
Otac
deteta može da koristi pravo iz stava 4. ovog člana.
Za
vreme porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege deteta zaposlena žena,
odnosno otac deteta, ima pravo na naknadu zarade, u skladu sa zakonom.
Član
94a
Zaposlena
žena ima pravo na porodiljsko odsustvo i pravo na odsustvo sa rada radi nege
deteta za treće i svako naredno novorođeno dete u ukupnom trajanju od dve
godine.
Pravo
na porodiljsko odsustvo i odsustvo sa rada radi nege deteta u ukupnom trajanju
od dve godine ima i zaposlena žena koja u prvom porođaju rodi troje ili više
dece, kao i zaposlena žena koja je rodila jedno, dvoje ili troje dece a u
narednom porođaju rodi dvoje ili više dece.
Zaposlena
žena iz st. 1. i 2. ovog člana, po isteku porodiljskog odsustva, ima pravo na
odsustvo sa rada radi nege deteta do isteka dve godine od dana otpočinjanja
porodiljskog odsustva iz člana 94. stav 2. ovog zakona.
Otac
deteta iz st. 1. i 2. ovog člana može da koristi pravo na porodiljsko odsustvo
u slučajevima i pod uslovima utvrđenim u članu 94. stav 5. ovog zakona, a pravo
na odsustvo sa rada radi nege deteta u dužini utvrđenoj u stavu 3. ovog člana.
Član 95
Pravo
da koristi porodiljsko odsustvo u trajanju utvrđenom u članu 94. stav 3. ovog
zakona ima i zaposlena žena ako se dete rodi mrtvo ili umre pre isteka
porodiljskog odsustva.
6.
Odsustvo sa rada radi posebne nege deteta ili druge osobe
Član 96
Jedan
od roditelja deteta kome je neophodna posebna nega zbog teškog stepena
psihofizičke ometenosti, osim za slučajeve predviđene propisima o zdravstvenom
osiguranju, ima pravo da, po isteku porodiljskog odsustva i odsustva sa rada
radi nege deteta, odsustvuje sa rada ili da radi sa polovinom punog radnog
vremena, najduže do navršenih pet godina života deteta.
Pravo u
smislu stava 1. ovog člana ostvaruje se na osnovu mišljenja nadležnog organa za
ocenu stepena psihofizičke ometenosti deteta, u skladu sa zakonom.
Za
vreme odsustvovanja sa rada, u smislu stava 1. ovog člana, zaposleni ima pravo
na naknadu zarade, u skladu sa zakonom.
Za
vreme rada sa polovinom punog radnog vremena, u smislu stava 1. ovog člana,
zaposleni ima pravo na zaradu u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o
radu, a za drugu polovinu punog radnog vremena - naknadu zarade u skladu sa
zakonom.
Uslove,
postupak i način ostvarivanja prava na odsustvo sa rada radi posebne nege
deteta bliže uređuje ministar nadležan za društvenu brigu o deci.
Član 97
Hranitelj,
odnosno staratelj deteta mlađeg od pet godina života ima pravo da, radi nege
deteta, odsustvuje sa rada osam meseci neprekidno od dana smeštaja deteta u
hraniteljsku, odnosno starateljsku porodicu, a najduže do navršenih pet godina
života deteta.
Ako je
smeštaj u hraniteljsku, odnosno starateljsku porodicu nastupio pre navršena tri
meseca života deteta, hranitelj, odnosno staratelj deteta ima pravo da, radi
nege deteta, odsustvuje sa rada do navršenih 11 meseci života deteta.
Pravo
iz st. 1. i 2. ovog člana ima i lice kome je, u skladu sa propisima o
usvojenju, upućeno dete na prilagođavanje pre zasnivanja usvojenja, a po zasnivanju
usvojenja - i jedan od usvojilaca.
Za
vreme odsustva sa rada radi nege deteta, lice koje koristi pravo iz st. 1-3.
ovog člana ima pravo na naknadu zarade u skladu sa zakonom.
Član 98
Roditelj
ili staratelj, odnosno lice koje se stara o osobi oštećenoj cerebralnom
paralizom, dečjom paralizom, nekom vrstom plegije ili oboleloj od mišićne
distrofije i ostalih teških oboljenja, na osnovu mišljenja nadležnog
zdravstvenog organa, može na svoj zahtev da radi sa nepunim radnim vremenom,
ali ne kraćim od polovine punog radnog vremena.
Zaposleni
koji radi sa nepunim radnim vremenom u smislu stava 1. ovog člana ima pravo na
odgovarajuću zaradu, srazmerno vremenu provedenom na radu, u skladu sa zakonom,
opštim aktom i ugovorom o radu.
Član 99
Prava
iz člana 96. ovog zakona ima i jedan od usvojilaca, hranitelj, odnosno
staratelj deteta, ako je detetu, s obzirom na stepen psihofizičke ometenosti,
potrebna posebna nega.
Član
100
Jedan
od roditelja, usvojilac, hranitelj, odnosno staratelj ima pravo da odsustvuje
sa rada dok dete ne navrši tri godine života.
Za
vreme odsustvovanja sa rada iz stava 1. ovog člana prava i obaveze po osnovu
rada miruju, ako za pojedina prava zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije
drukčije određeno.
7.
Zaštita osoba sa invaliditetom i zaposlenog sa zdravstvenim smetnjama
Član
101
Zaposlenom
- osobi sa invaliditetom i zaposlenom iz člana 81. stav 2. ovog zakona
poslodavac je dužan da obezbedi obavljanje poslova prema radnoj sposobnosti, u
skladu sa zakonom.
Član
102
Poslodavac
može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji odbije da prihvati posao u smislu
člana 101. ovog zakona.
Ako
poslodavac ne može zaposlenom da obezbedi odgovarajući posao u smislu člana
101. ovog zakona, zaposleni se smatra viškom u smislu člana 179. stav 5. tačka
1) ovog zakona.
8.
Obaveštenje o privremenoj sprečenosti za rad
Član
103
Zaposleni
je dužan da, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja privremene
sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, o tome dostavi
poslodavcu potvrdu lekara koja sadrži i vreme očekivane sprečenosti za rad.
U
slučaju teže bolesti, umesto zaposlenog, potvrdu poslodavcu dostavljaju članovi
uže porodice ili druga lica sa kojima živi u porodičnom domaćinstvu.
Ako
zaposleni živi sam, potvrdu je dužan da dostavi u roku od tri dana od dana
prestanka razloga zbog kojih nije mogao da dostavi potvrdu.
Lekar
je dužan da izda potvrdu iz stava 1. ovog člana.
Ako
poslodavac posumnja u opravdanost razloga za odsustvovanje sa rada u smislu
stava 1. ovog člana, može da podnese zahtev nadležnom zdravstvenom organu radi
utvrđivanja zdravstvene sposobnosti zaposlenog, u skladu sa zakonom.
Način
izdavanja i sadržaj potvrde o nastupanju privremene sprečenosti za rad u smislu
propisa o zdravstvenom osiguranju sporazumno propisuju ministar i ministar
nadležan za zdravlje.
VIII
ZARADA, NAKNADA ZARADE I DRUGA PRIMANJA
1.
Zarada
Član
104
Zaposleni
ima pravo na odgovarajuću zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim
aktom i ugovorom o radu.
Zaposlenima
se garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju
kod poslodavca.
Pod
radom jednake vrednosti podrazumeva se rad za koji se zahteva isti stepen
stručne spreme, odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti, u kome je ostvaren
jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost.
Odluka
poslodavca ili sporazum sa zaposlenim koji nisu u skladu sa stavom 2. ovog
člana - ništavi su.
U
slučaju povrede prava iz stava 2. ovog člana zaposleni ima pravo na naknadu
štete.
Član
105
Zarada
iz člana 104. stav 1. ovog zakona sastoji se od zarade za obavljeni rad i vreme
provedeno na radu, zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu
poslodavca (nagrade, bonusi i sl.) i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u
skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.
Pod
zaradom u smislu stava 1. ovog člana smatra se zarada koja sadrži porez i
doprinose koji se plaćaju iz zarade.
Pod
zaradom u smislu stava 1 ovog člana smatraju se sva primanja iz radnog odnosa,
osim primanja iz člana 14, člana 42. stav 3. tač. 4) i 5), člana 118. tač. 1-4),
člana 119, člana 120. tačka 1) i člana 158. ovog zakona.
2.
Zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu
Član
106
Zarada
za obavljeni rad i vreme provedeno na radu sastoji se od osnovne zarade, dela
zarade za radni učinak i uvećane zarade.
Član
107
Osnovna
zarada određuje se na osnovu uslova, utvrđenih pravilnikom, potrebnih za rad na
poslovima za koje je zaposleni zaključio ugovor o radu i vremena provedenog na
radu.
Radni
učinak određuje se na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i odnosa
zaposlenog prema radnim obavezama.
Opštim
aktom utvrđuju se elementi za obračun i isplatu osnovne zarade i zarade po
osnovu radnog učinka iz st. 1. i 2. ovog člana.
Ugovorom
o radu može da se utvrdi osnovna zarada u većem iznosu od osnovne zarade
utvrđene na osnovu elemenata iz opšteg akta.
Član
108
Zaposleni
ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu,
i to:
1) za
rad na dan praznika koji je neradni dan - najmanje 110% od osnovice;
2) za
rad noću, ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade -
najmanje 26% od osnovice;
3) za
prekovremeni rad - najmanje 26% od osnovice;
4) po
osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom
odnosu kod poslodavca (u daljem tekstu: minuli rad) - najmanje 0,4% od
osnovice.
Pri
obračunu minulog rada računa se i vreme provedeno u radnom odnosu kod
poslodavca prethodnika iz člana 147. ovog zakona, kao i kod povezanih lica sa
poslodavcem u skladu sa zakonom.
Ako su
se istovremeno stekli uslovi po više osnova utvrđenih u stavu 1. ovog člana,
procenat uvećane zarade ne može biti niži od zbira procenata po svakom od
osnova uvećanja.
Opštim
aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni
ima pravo na uvećanu zaradu, kao što je uvećanje zarade po osnovu rada u
smenama.
Osnovicu
za obračun uvećane zarade čini osnovna zarada utvrđena u skladu sa zakonom,
opštim aktom i ugovorom o radu.
Član
109
Pripravnik
ima pravo na zaradu najmanje u visini 80% osnovne zarade za poslove za koje je
zaključio ugovor o radu, kao i na naknadu troškova i druga primanja, u skladu
sa opštim aktom i ugovorom o radu.
Član
110
Zarada
se isplaćuje u rokovima utvrđenim opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje
jedanput mesečno, a najkasnije do kraja tekućeg meseca za prethodni mesec.
Zarada
se isplaćuje samo u novcu, ako zakonom nije drukčije određeno.
3.
Minimalna zarada
Član
111
Zaposleni
ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i vreme provedeno na radu.
Minimalna
zarada određuje se na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa ovim
zakonom, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz
zarade.
Opštim
aktom, odnosno ugovorom o radu utvrđuju se razlozi za donošenje odluke o
uvođenju minimalne zarade.
Po
isteku roka od šest meseci od donošenja odluke o uvođenju minimalne zarade
poslodavac je dužan da obavesti reprezentativni sindikat o razlozima za
nastavak isplate minimalne zarade.
Poslodavac
je dužan da minimalnu zaradu isplati zaposlenom u visini koja se određuje na
osnovu odluke o minimalnoj ceni rada koja važi za mesec u kojem se vrši
isplata.
Zaposleni
koji prima minimalnu zaradu, ima pravo na uvećanu zaradu iz člana 108. ovog
zakona, na naknadu troškova i druga primanja koja se smatraju zaradom u skladu
sa zakonom.
Osnovica
za obračun uvećane zarade iz stava 6. ovog člana je minimalna zarada
zaposlenog.
Član
112
Minimalna
cena rada utvrđuje se odlukom socijalno-ekonomskog saveta osnovanog za
teritoriju Republike Srbije (u daljem tekstu: Socijalno-ekonomski savet).
Ako Socijalno-ekonomski
savet ne donese odluku u roku od 15 dana od dana početka pregovora, odluku o
visini minimalne cene rada donosi Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu:
Vlada) u narednom roku od 15 dana.
Pri
utvrđivanju minimalne cene rada polazi se naročito od: egzistencijalnih i
socijalnih potreba zaposlenog i njegove porodice izraženih kroz vrednost
minimalne potrošačke korpe, kretanja stope zaposlenosti na tržištu rada, stope
rasta bruto domaćeg proizvoda, kretanja potrošačkih cena, kretanja produktivnosti
i kretanja prosečne zarade u Republici.
Odluka
o utvrđivanju minimalne cene rada sadrži obrazloženje koje odražava sve
elemente iz stava 3. ovog člana.
Ako
dođe do značajne promene nekog od elemenata iz stava 3. ovog člana,
Socijalno-ekonomski savet je obavezan da razmotri obrazloženu inicijativu
jednog od učesnika Socijalno-ekonomskog saveta za otpočinjanje pregovora za
utvrđivanje nove minimalne cene rada.
Minimalna
cena rada utvrđuje se po radnom času bez poreza i doprinosa, za kalendarsku
godinu, najkasnije do 15. septembra tekuće godine, a primenjuje se od 1.
januara naredne godine.
Minimalna
cena rada ne može se utvrditi u nižem iznosu od minimalne cene rada utvrđene za
prethodnu godinu.
Član
113
Odluka
o visini minimalne cene rada iz člana 112. ovog zakona objavljuje se u
"Službenom glasniku Republike Srbije".
4.
Naknada zarade
Član
114
Zaposleni
ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u
skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, za vreme odsustvovanja sa rada na dan
praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne vežbe
i odazivanja na poziv državnog organa.
Poslodavac
ima pravo na refundiranje isplaćene naknade zarade iz stava 1. ovog člana u
slučaju odsustvovanja zaposlenog sa rada zbog vojne vežbe ili odazivanja na
poziv državnog organa, od organa na čiji se poziv zaposleni odazvao, ako
zakonom nije drukčije određeno.
Član
115
Zaposleni
ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene
sprečenosti za rad do 30 dana, i to:
1)
najmanje u visini 65% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem
je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od
minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, ako je sprečenost za rad
prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ako zakonom nije drukčije
određeno;
2) u
visini 100% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je
nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne
zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, ako je sprečenost za rad
prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, ako zakonom nije
drukčije određeno.
Član
116
Zaposleni
ima pravo na naknadu zarade najmanje u visini 60% prosečne zarade u prethodnih
12 meseci, s tim da ne može biti manja od minimalne zarade utvrđene u skladu sa
ovim zakonom, za vreme prekida rada, odnosno smanjenja obima rada do kojeg je
došlo bez krivice zaposlenog, najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini.
Izuzetno,
u slučaju prekida rada, odnosno smanjenja obima rada koje zahteva duže
odsustvo, poslodavac može, uz prethodnu saglasnost ministra, uputiti zaposlenog
na odsustvo duže od 45 radnih dana, uz naknadu zarade iz stava 1. ovog člana.
Pre
davanja saglasnosti iz stava 2. ovog člana, ministar će zatražiti mišljenje
reprezentativnog sindikata grane ili delatnosti osnovanog na nivou Republike.
Član
117
Zaposleni
ima pravo na naknadu zarade u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu
za vreme prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili
nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i
zdravlja na radu, koja je uslov daljeg obavljanja rada bez ugrožavanja života i
zdravlja zaposlenih i drugih lica, i u drugim slučajevima, u skladu sa zakonom.
Opštim
aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni
ima pravo na naknadu zarade.
5.
Naknada troškova
Član
118
Zaposleni
ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, i to:
1) za
dolazak i odlazak sa rada, u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju,
ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz;
2) za
vreme provedeno na službenom putu u zemlji;
3) za
vreme provedeno na službenom putu u inostranstvu;
4)
smeštaja i ishrane za rad i boravak na terenu, ako poslodavac nije zaposlenom
obezbedio smeštaj i ishranu bez naknade;
5) za
ishranu u toku rada, ako poslodavac ovo pravo nije obezbedio na drugi način;
6) za
regres za korišćenje godišnjeg odmora.
Visina
troškova iz stava 1. tačka 5) ovog člana mora biti izražena u novcu.
Promena
mesta stanovanja zaposlenog nakon zaključenja ugovora o radu, ne može da utiče
na uvećanje troškova prevoza koje je poslodavac dužan da naknadi zaposlenom u
trenutku zaključenja ugovora o radu, bez saglasnosti poslodavca.
6.
Druga primanja
Član
119
Poslodavac
je dužan da isplati, u skladu sa opštim aktom:
1)
zaposlenom otpremninu pri odlasku u penziju, najmanje u visini dve prosečne
zarade;
2)
zaposlenom naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti člana uže porodice,
a članovima uže porodice u slučaju smrti zaposlenog;
3)
zaposlenom naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja.
Poslodavac
može deci zaposlenog starosti do 15 godina života da obezbedi poklon za Božić i
Novu godinu u vrednosti do neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim
se uređuje porez na dohodak građana.
Pod
prosečnom zaradom iz stava 1. tačka 1) ovog člana smatra se prosečna zarada u
Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa
nadležnog za statistiku.
Članovima
uže porodice, u smislu stava 1. tačka 2) ovog člana, smatraju se bračni drug i
deca zaposlenog.
Poslodavac
može zaposlenima uplaćivati premiju za dobrovoljno dodatno penzijsko
osiguranje, kolektivno osiguranje od posledica nezgoda i kolektivno osiguranje
za slučaj težih bolesti i hirurških intervencija, a u cilju sprovođenja
kvalitetne dodatne socijalne zaštite.
Član
120
Opštim
aktom, odnosno ugovorom o radu može da se utvrdi pravo na:
1)
jubilarnu nagradu i solidarnu pomoć;
Tač. 2)
i 3) (prestale da važe);
4)
druga primanja.
7.
Obračun zarade i naknade zarade
Član
121
Poslodavac
je dužan da zaposlenom prilikom svake isplate zarade i naknade zarade dostavi
obračun.
Poslodavac
je dužan da zaposlenom dostavi obračun i za mesec za koji nije izvršio isplatu
zarade, odnosno naknade zarade.
Uz
obračun iz stava 2. ovog člana poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi i
obaveštenje da isplata zarade, odnosno naknade zarade, nije izvršena i razloge
zbog kojih nije izvršena isplata.
Obračun
zarade, odnosno naknade zarade, iz stava 2. ovog člana poslodavac je dužan da
zaposlenom dostavi najdocnije do kraja meseca za prethodni mesec.
Obračun
iz stava 1. ovog člana na osnovu koga je isplaćena zarada, odnosno naknada
zarade u celosti može se dostaviti zaposlenom u elektronskoj formi.
Obračun
zarade i naknade zarade koje je dužan da isplati poslodavac u skladu sa zakonom
predstavlja izvršnu ispravu.
Zaposleni
kome je zarada i naknada zarade isplaćena u skladu sa obračunom iz st. 1. i 2.
ovog člana, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava zakonitost tog
obračuna.
Sadržaj
obračuna iz st. 1. i 2. ovog člana propisuje ministar.
8.
Evidencija zarade i naknade zarade
Član
122
Poslodavac
je dužan da vodi mesečnu evidenciju o zaradi i naknadi zarade.
Evidencija
sadrži podatke o zaradi, zaradi po odbitku poreza i doprinosa iz zarade i
odbicima od zarade, za svakog zaposlenog.
Evidenciju
potpisuje lice ovlašćeno za zastupanje ili drugo lice koje ono ovlasti.
9.
Zaštita zarade i naknade zarade
Član
123
Poslodavac
može novčano potraživanje prema zaposlenom naplatiti obustavljanjem od njegove
zarade samo na osnovu pravnosnažne odluke suda, u slučajevima utvrđenim zakonom
ili uz pristanak zaposlenog.
Na
osnovu pravnosnažne odluke suda i u slučajevima utvrđenim zakonom poslodavac
može zaposlenom da obustavi od zarade najviše do jedne trećine zarade, odnosno
naknade zarade, ako zakonom nije drukčije određeno.
IX
POTRAŽIVANJA ZAPOSLENIH U SLUČAJU STEČAJNOG POSTUPKA
Član
124
Pravo
na isplatu neisplaćenih potraživanja kod poslodavca nad kojim je otvoren
stečajni postupak (u daljem tekstu: potraživanje), u skladu sa ovim zakonom,
ima zaposleni kome su potraživanja utvrđena u skladu sa zakonom kojim se
uređuje stečajni postupak i koji ispunjava uslove za ostvarivanje prava u
skladu sa ovim zakonom.
Prava
iz stava 1. ovog člana ostvaruju se u skladu sa ovim zakonom, ako nisu
isplaćena u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečajni postupak.
Ako su
prava iz stava 1. ovog člana delimično isplaćena u skladu sa zakonom kojim se
uređuje stečajni postupak, zaposlenom pripada pravo na razliku do nivoa prava
utvrđenih po ovom zakonu.
Pravo
na isplatu potraživanja iz stava 1. ovog člana nema preduzetnik, kao i osnivač,
odnosno član privrednog društva i drugog privrednog subjekta, osim ako je
zasnovao radni odnos u skladu sa zakonom.
Pravo
na isplatu potraživanja iz stava 1. ovog člana nema zaposleni ako je doneto
rešenje o potvrđivanju usvajanja plana reorganizacije poslodavca nad kojim je
otvoren stečaj, u skladu sa zakonom.
Član
125
Zaposleni
ima pravo na isplatu:
1)
zarade i naknade zarade za vreme odsutnosti sa rada zbog privremene sprečenosti
za rad po propisima o zdravstvenom osiguranju koju je bio dužan da isplati
poslodavac u skladu sa ovim zakonom, za poslednjih devet meseci pre otvaranja
stečajnog postupka;
2)
naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor krivicom poslodavca, za
kalendarsku godinu u kojoj je otvoren stečajni postupak, ako je to pravo imao
pre otvaranja stečajnog postupka;
3)
otpremnine zbog odlaska u penziju u kalendarskoj godini u kojoj je otvoren
stečajni postupak, ako je pravo na penziju ostvario pre otvaranja stečajnog
postupka;
4)
naknade štete na osnovu odluke suda donete u kalendarskoj godini u kojoj je
otvoren stečajni postupak, zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja,
ako je ta odluka postala pravnosnažna pre otvaranja stečajnog postupka.
Zaposleni
ima pravo i na uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za isplate iz
stava 1. tačka 1) ovog člana, u skladu sa propisima o obaveznom socijalnom
osiguranju.
Član
126
Zarada
i naknada zarade iz člana 125. stav 1. tačka 1) ovog zakona isplaćuje se u
visini utvrđenoj odlukom stečajnog suda, a najviše u visini minimalne zarade.
Naknada
štete za neiskorišćeni godišnji odmor iz člana 125. stav 1. tačka 2) ovog
zakona isplaćuje se u visini utvrđenoj odlukom stečajnog suda, a najviše u
visini minimalne zarade.
Otpremnina
zbog odlaska u penziju iz člana 125. stav 1. tačka 3) ovog zakona isplaćuje se
u visini dve prosečne zarade u Republici, prema poslednjem objavljenom podatku
republičkog organa nadležnog za poslove statistike.
Naknada
štete iz člana 125. stav 1. tačka 4) ovog zakona isplaćuje se u visini naknade
utvrđene odlukom suda.
Osnivanje
Fonda solidarnosti
Član
127
Za
ostvarivanje prava iz člana 125. ovog zakona osniva se Fond solidarnosti (u
daljem tekstu: Fond).
Delatnost
Fonda je obezbeđivanje i isplata potraživanja u skladu sa ovim zakonom.
Fond
ima svojstvo pravnog lica i posluje kao javna služba.
Sedište
Fonda je u Beogradu.
Član
128
Sredstva
za osnivanje i početak rada Fonda obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.
Fond
počinje sa radom danom upisa u registar, u skladu sa zakonom.
Organi
Fonda
Član
129
Organi
Fonda su:
1)
upravni odbor;
2)
nadzorni odbor;
3)
direktor.
Član
130
Upravni
odbor Fonda ima šest članova, i to: dva predstavnika Vlade, dva predstavnika
reprezentativnih sindikata i dva predstavnika reprezentativnih udruženja
poslodavaca, osnovanih za teritoriju Republike Srbije.
Svaki
član upravnog odbora Fonda ima svog zamenika koji ga zamenjuje u slučaju
odsutnosti.
Članove
upravnog odbora Fonda i njihove zamenike imenuje Vlada na period od četiri
godine, i to:
1)
predstavnike Vlade na predlog ministra;
2)
predstavnike sindikata i udruženja poslodavaca, na predlog reprezentativnih sindikata,
odnosno reprezentativnih udruženja poslodavaca, članova Socijalno-ekonomskog
saveta.
Upravni
odbor iz reda svojih članova bira predsednika i zamenika predsednika upravnog
odbora.
Član
131
Način
rada, kao i druga pitanja od značaja za rad upravnog odbora, uređuju se
statutom i opštim aktom Fonda.
Član
132
Upravni
odbor:
1)
donosi statut i druge opšte akte Fonda, ako ovim zakonom nije drukčije
određeno;
2)
donosi finansijski plan i usvaja godišnji obračun Fonda;
3)
imenuje direktora Fonda;
4)
obavlja druge poslove utvrđene ovim zakonom i statutom Fonda.
Vlada
daje saglasnost na statut Fonda, finansijski plan i godišnji obračun Fonda i
odluku o imenovanju direktora Fonda.
Upravni
odbor podnosi izveštaj o poslovanju Fonda Vladi najkasnije do 31. marta tekuće
godine za prethodnu godinu.
Član
133
Nadzorni
odbor Fonda ima tri člana, i to: jednog predstavnika Vlade, jednog predstavnika
reprezentativnih sindikata i jednog predstavnika reprezentativnih udruženja
poslodavaca, osnovanih za teritoriju Republike Srbije.
Svaki
član nadzornog odbora Fonda ima svog zamenika, koji ga zamenjuje u slučaju
odsutnosti.
Članove
nadzornog odbora Fonda i njihove zamenike imenuje Vlada na period od četiri
godine, i to:
1)
predstavnika Vlade na predlog ministra;
2)
predstavnike sindikata i udruženja poslodavaca, na predlog reprezentativnih
sindikata i reprezentativnih udruženja poslodavaca, članova
Socijalno-ekonomskog saveta.
Nadzorni
odbor iz reda svojih članova bira predsednika i zamenika predsednika nadzornog
odbora.
Član 134
Nadzorni
odbor:
1) vrši
nadzor nad finansijskim poslovanjem Fonda;
2) vrši
uvid u sprovođenje zakona i drugih propisa u vezi sa finansijskim poslovanjem
Fonda;
3) vrši
uvid u sprovođenje odluka upravnog odbora;
4)
obavlja i druge poslove utvrđene ovim zakonom i statutom Fonda.
Nadzorni
odbor podnosi izveštaj o finansijskom poslovanju Fonda Vladi najkasnije do 31.
marta tekuće godine za prethodnu godinu.
Član
135
Direktor
Fonda:
1)
organizuje rad i poslovanje u Fondu i odgovara za zakonitost rada u Fondu;
2)
predstavlja i zastupa Fond;
3)
izvršava odluke upravnog odbora Fonda;
4)
donosi akt o organizaciji i sistematizaciji poslova u Fondu, uz saglasnost
Vlade;
5)
rukovodi radom zaposlenih u Fondu;
6) vrši
i druge poslove u skladu sa ovim zakonom i statutom Fonda.
Član
136
Administrativno-stručne
poslove za Fond obavljaju zaposleni u Fondu.
Na
zaposlene iz stava 1. ovog člana primenjuju se propisi o radnim odnosima u
javnim službama.
Finansiranje
Fonda
Član
137
Prihodi
Fonda su sredstva iz budžeta Republike Srbije i drugih izvora u skladu sa
zakonom.
Sredstva
Fonda koriste se u skladu sa ovim zakonom.
Član
138
Ako se
godišnjim obračunom prihoda i rashoda Fonda utvrdi da su ukupno ostvareni
prihodi Fonda veći od ostvarenih rashoda, razlika sredstava uplaćuje se na račun
budžeta Republike Srbije i raspoređuje za sprovođenje programa aktivne politike
zapošljavanja.
Postupak
za ostvarivanje prava zaposlenih
Član
139
Postupak
za ostvarivanje prava iz člana 125. ovog zakona pokreće se na zahtev zaposlenog
(u daljem tekstu: zahtev).
Zahtev
se podnosi Fondu u roku od 45 dana od dana dostavljanja odluke kojom je
utvrđeno pravo na potraživanje, u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečajni
postupak.
Član
140
Zahtev
se podnosi na posebnom obrascu.
Uz
zahtev zaposleni dostavlja:
1)
ugovor o radu, odnosno drugi akt o zasnivanju radnog odnosa, a lice kome je
prestao radni odnos - akt kojim je prestao radni odnos;
2) akt
kojim je utvrđeno pravo na potraživanje iz člana 125. stav 1. tačka 1) ovog
zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečajni postupak;
3)
dokaze o postojanju potraživanja iz člana 125. stav 1. tač. 2) - 4) ovog
zakona.
Sadržaj
obrasca iz stava 1. ovog člana i ostalu dokumentaciju koju zaposleni treba da
dostavi propisuje ministar.
Član
141
Stečajni
upravnik, poslodavac i zaposleni dužni su da na zahtev Fonda, u roku od 15 dana
od dana prijema zahteva, dostave sve podatke koji su od značaja za donošenje
rešenja iz člana 142. ovog zakona.
Član
142
Upravni
odbor Fonda odlučuje o zahtevu rešenjem.
Protiv
rešenja može se podneti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja.
O žalbi
protiv rešenja odlučuje ministar, u roku od 30 dana od dana podnošenja žalbe.
Rešenje
ministra je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Član
143
Zahtev
za ostvarivanje prava pred Fondom može podneti samo lice kome navedeno pravo
pripada, lično ili preko punomoćnika.
Ako u
toku postupka ostvarivanja prava pred Fondom nastupi smrt stranke, pravo na
nastavak postupka ima naslednik stranke u skladu sa zakonom.
Član
144
Ako je
potraživanje iz člana 125. ovog zakona isplaćeno u potpunosti ili delimično u
skladu sa propisima kojima je uređen stečajni postupak pre izvršenja rešenja iz
člana 142. ovog zakona, Fond će po službenoj dužnosti poništiti rešenje i
doneti odluku o zahtevu u skladu sa novim činjeničnim stanjem.
Na
postupak pred Fondom koji nije posebno uređen ovim zakonom, primenjuju se
odgovarajuće odredbe zakona kojim se uređuje upravni postupak.
Povraćaj
neopravdano dobijenih sredstava
Član
145
Fond je
dužan da od zaposlenog zahteva povraćaj sredstava, isplaćenih u skladu sa čl.
125. i 126. ovog zakona, uvećanih za zakonsku zateznu kamatu i troškove
postupka, ako su prava stečena na osnovu neistinitih i netačnih podataka,
odnosno ako zaposleni nije obavestio Fond o činjenicama koje utiču na sticanje
i ostvarivanje prava utvrđenih ovim zakonom - u roku od godinu dana od dana
saznanja o činjenicama koje su osnov za povraćaj sredstava.
Zaposleni
je dužan da u roku od 30 dana od dana dostavljanja zahteva za povraćaj sredstava
izvrši povraćaj na žiro račun Fonda.
Nadzor
nad zakonitošću rada
Član
146
Nadzor
nad zakonitošću rada Fonda vrši ministarstvo nadležno za rad (u daljem tekstu:
ministarstvo).
X PRAVA
ZAPOSLENIH KOD PROMENE POSLODAVCA
Član
147
U
slučaju statusne promene, odnosno promene poslodavca, u skladu sa zakonom,
poslodavac sledbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšti akt i sve ugovore
o radu koji važe na dan promene poslodavca.
Član
148
Poslodavac
prethodnik dužan je da poslodavca sledbenika potpuno i istinito obavesti o
pravima i obavezama iz opšteg akta i ugovora o radu koji se prenose.
Član
149
Poslodavac
prethodnik dužan je da o prenošenju ugovora o radu na poslodavca sledbenika
pismenim putem obavesti zaposlene čiji se ugovor o radu prenosi.
Ako
zaposleni odbije prenos ugovora o radu ili se ne izjasni u roku od pet radnih
dana od dana dostavljanja obaveštenja iz stava 1. ovog člana, poslodavac
prethodnik može zaposlenom da otkaže ugovor o radu.
Član
150
Poslodavac
sledbenik dužan je da primenjuje opšti akt poslodavca prethodnika najmanje
godinu dana od dana promene poslodavca, osim ako pre isteka tog roka:
1)
istekne vreme na koje je zaključen kolektivni ugovor kod poslodavca
prethodnika;
2) kod
poslodavca sledbenika bude zaključen novi kolektivni ugovor.
Član
151
Poslodavac
prethodnik i poslodavac sledbenik dužni su da najmanje 15 dana pre promene
poslodavca, obaveste reprezentativni sindikat kod poslodavca o:
1)
datumu ili predloženom datumu promene poslodavca;
2)
razlozima za promenu poslodavca;
3)
pravnim, ekonomskim i socijalnim posledicama promene poslodavca na položaj
zaposlenih i merama za njihovo ublažavanje.
Poslodavac
prethodnik i poslodavac sledbenik dužni su da, najmanje 15 dana pre promene
poslodavca, u saradnji sa reprezentativnim sindikatom, preduzmu mere u cilju
ublažavanja socijalno-ekonomskih posledica na položaj zaposlenih.
Ako kod
poslodavca ne postoji reprezentativni sindikat, zaposleni imaju pravo da budu
neposredno obavešteni o okolnostima iz stava 1 ovog člana.
Član
152
Brisan
XI
VIŠAK ZAPOSLENIH
Član
153
Poslodavac
je dužan da donese program rešavanja viška zaposlenih (u daljem tekstu:
program), ako utvrdi da će zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih
promena u okviru perioda od 30 dana doći do prestanka potrebe za radom
zaposlenih na neodređeno vreme, i to za najmanje:
1) 10
zaposlenih kod poslodavca koji ima u radnom odnosu više od 20, a manje od 100
zaposlenih na neodređeno vreme;
2) 10%
zaposlenih kod poslodavca koji ima u radnom odnosu najmanje 100, a najviše 300
zaposlenih na neodređeno vreme;
3) 30
zaposlenih kod poslodavca koji ima u radnom odnosu preko 300 zaposlenih na
neodređeno vreme.
Program
je dužan da donese i poslodavac koji utvrdi da će doći do prestanka potrebe za
radom najmanje 20 zaposlenih u okviru perioda od 90 dana, iz razloga navedenih
u stavu 1. ovog člana, bez obzira na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca.
Član
154
Poslodavac
je dužan da, pre donošenja programa, u saradnji sa reprezentativnim sindikatom
kod poslodavca i republičkom organizacijom nadležnom za zapošljavanje, preduzme
odgovarajuće mere za novo zapošljavanje viška zaposlenih.
Član
155
Program
naročito sadrži:
1)
razloge prestanka potrebe za radom zaposlenih;
2)
ukupan broj zaposlenih kod poslodavca;
3)
broj, kvalifikacionu strukturu, godine starosti i staž osiguranja zaposlenih
koji su višak i poslove koje obavljaju;
4)
kriterijume za utvrđivanje viška zaposlenih;
5) mere
za zapošljavanje: premeštaj na druge poslove, rad kod drugog poslodavca,
prekvalifikacija ili dokvalifikacija, nepuno radno vreme ali ne kraće od
polovine punog radnog vremena i druge mere;
6)
sredstva za rešavanje socijalno-ekonomskog položaja viška zaposlenih;
7) rok
u kome će biti otkazan ugovor o radu.
Poslodavac
je dužan da predlog programa dostavi sindikatu iz člana 154. ovog zakona i
republičkoj organizaciji nadležnoj za zapošljavanje, najkasnije osam dana od
dana utvrđivanja predloga programa, radi davanja mišljenja.
Program
u ime i za račun poslodavca donosi nadležni organ kod poslodavca, odnosno lice
utvrđeno zakonom ili opštim aktom poslodavca.
Član
156
Sindikat
iz člana 154. ovog zakona dužan je da dostavi mišljenje na predlog programa u
roku od 15 dana od dana dostavljanja predloga programa.
Republička
organizacija nadležna za zapošljavanje dužna je da, u roku iz stava 1. ovog
člana, dostavi poslodavcu predlog mera u cilju da se spreče ili na najmanju
meru smanji broj otkaza ugovora o radu, odnosno obezbedi prekvalifikacija,
dokvalifikacija, samozapošljavanje i druge mere za novo zapošljavanje viška
zaposlenih.
Poslodavac
je dužan da razmotri i uzme u obzir predloge republičke organizacije nadležne
za zapošljavanje i mišljenje sindikata, i da ih obavesti o svom stavu u roku od
osam dana.
Član
157
Kriterijum
za utvrđivanje viška zaposlenih ne može da bude odsustvovanje zaposlenog sa
rada zbog privremene sprečenosti za rad, trudnoće, porodiljskog odsustva, nege
deteta i posebne nege deteta.
Član
158
Poslodavac
je dužan da pre otkaza ugovora o radu, u smislu člana 179. stav 5. tačka 1)
ovog zakona, zaposlenom isplati otpremninu u skladu sa ovim članom.
Visina
otpremnine iz stava 1. ovog člana utvrđuje se opštim aktom ili ugovorom o radu,
s tim što ne može biti niža od zbira trećine zarade zaposlenog za svaku
navršenu godinu rada u radnom odnosu kod poslodavca kod koga ostvaruje pravo na
otpremninu.
Za
utvrđivanje visine otpremnine računa se i vreme provedeno u radnom odnosu kod
poslodavca prethodnika u slučaju statusne promene i promene poslodavca u smislu
člana 147. ovog zakona, kao i kod povezanih lica sa poslodavcem u skladu sa
zakonom.
Promena
vlasništva nad kapitalom ne smatra se promenom poslodavca u smislu ostvarivanja
prava na otpremninu u skladu sa ovim članom.
Opštim
aktom ili ugovorom o radu ne može da se utvrdi duži period za isplatu
otpremnine od perioda utvrđenog u st. 2. i 3. ovog člana.
Zaposleni
ne može da ostvari pravo na otpremninu za isti period za koji mu je već
isplaćena otpremnina kod istog ili drugog poslodavca.
Član
159
Zaradom
u smislu člana 158. ovog zakona smatra se prosečna mesečna zarada zaposlenog
isplaćena za poslednja tri meseca koja prethode mesecu u kojem se isplaćuje
otpremnina.
Član
160
Zaposleni
kome poslodavac posle isplate otpremnine iz člana 158 ovog zakona otkaže ugovor
o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom ostvaruje pravo na novčanu
naknadu i pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje i zdravstvenu zaštitu, u
skladu sa propisima o zapošljavanju.
XII
KLAUZULA ZABRANE KONKURENCIJE
Član
161
Ugovorom
o radu mogu da se utvrde poslovi koje zaposleni ne može da radi u svoje ime i
za svoj račun, kao i u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog lica, bez
saglasnosti poslodavca kod koga je u radnom odnosu (u daljem tekstu: zabrana
konkurencije).
Zabrana
konkurencije može da se utvrdi samo ako postoje uslovi da zaposleni radom kod
poslodavca stekne nova, posebno važna tehnološka znanja, širok krug poslovnih
partnera ili da dođe do saznanja važnih poslovnih informacija i tajni.
Opštim
aktom i ugovorom o radu utvrđuje se i teritorijalno važenje zabrane konkurencije,
u zavisnosti od vrste posla na koji se zabrana odnosi.
Ako
zaposleni prekrši zabranu konkurencije, poslodavac ima pravo da od zaposlenog
zahteva naknadu štete.
Član
162
Ugovorom
o radu poslodavac i zaposleni mogu da ugovore i uslove zabrane konkurencije u
smislu člana 161 ovog zakona po prestanku radnog odnosa, u roku koji ne može da
bude duži od dve godine po prestanku radnog odnosa.
Zabrana
konkurencije iz stava 1. ovog člana može se ugovoriti ako se poslodavac
ugovorom o radu obaveže da će zaposlenom isplatiti novčanu naknadu u ugovorenoj
visini.
XIII
NAKNADA ŠTETE
Član
163
Zaposleni
je odgovoran za štetu koju je na radu ili u vezi s radom, namerno ili krajnjom
nepažnjom, prouzrokovao poslodavcu, u skladu sa zakonom.
Ako
štetu prouzrokuje više zaposlenih, svaki zaposleni je odgovoran za deo štete
koju je prouzrokovao.
Ako se
za zaposlenog iz stava 2. ovog člana ne može utvrditi deo štete koju je
prouzrokovao, smatra se da su svi zaposleni podjednako odgovorni i štetu
naknađuju u jednakim delovima.
Ako je
više zaposlenih prouzrokovalo štetu krivičnim delom sa umišljajem, za štetu
odgovaraju solidarno.
Postojanje
štete, njenu visinu, okolnosti pod kojima je nastala, ko je štetu prouzrokovao
i kako se naknađuje - utvrđuje poslodavac, u skladu sa opštim aktom, odnosno
ugovorom o radu.
Ako se
naknada štete ne ostvari u skladu sa odredbama stava 5. ovog člana, o naknadi
štete odlučuje nadležni sud.
Zaposleni
koji je na radu ili u vezi s radom namerno ili krajnjom nepažnjom prouzrokovao
štetu trećem licu, a koju je naknadio poslodavac, dužan je da poslodavcu
naknadi iznos isplaćene štete.
Član
164
Ako
zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je
dužan da mu naknadi štetu, u skladu sa zakonom i opštim aktom.
XIV
UDALJENJE ZAPOSLENOG SA RADA
Član
165
Zaposleni
može da bude privremeno udaljen sa rada:
1) ako
je protiv njega započeto krivično gonjenje u skladu sa zakonom zbog krivičnog
dela učinjenog na radu ili u vezi sa radom;
2) ako
nepoštovanjem radne discipline ili povredom radne obaveze ugrožava imovinu veće
vrednosti utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu;
3) ako
je priroda povrede radne obaveze, odnosno nepoštovanja radne discipline ili je
ponašanje zaposlenog takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca pre isteka
roka iz člana 180. stav 1. ovog zakona.
Član
166
Zaposleni
kome je određen pritvor udaljuje se sa rada od prvog dana pritvora, dok pritvor
traje.
Član
167
Udaljenje
iz člana 165. ovog zakona može da traje najduže tri meseca, a po isteku tog
perioda poslodavac je dužan da zaposlenog vrati na rad ili da mu otkaže ugovor
o radu ili izrekne drugu meru u skladu sa ovim zakonom ako za to postoje
opravdani razlozi iz člana 179. st. 2. i 3. ovog zakona.
Ako je
protiv zaposlenog započeto krivično gonjenje zbog krivičnog dela učinjenog na
radu ili u vezi sa radom, udaljenje može da traje do pravnosnažnog okončanja
tog krivičnog postupka.
Član
168
Za
vreme privremenog udaljenja zaposlenog sa rada u smislu čl. 165. i 166. ovog
zakona, zaposlenom pripada naknada zarade u visini jedne četvrtine, a ako
izdržava porodicu u visini jedne trećine osnovne zarade.
Naknada
zarade za vreme privremenog udaljenja sa rada u smislu člana 166. ovog zakona
isplaćuje se na teret organa koji je odredio pritvor.
Član
169
Zaposlenom
za vreme privremenog udaljenja sa rada, u smislu čl. 165. i 166. ovog zakona,
pripada razlika između iznosa naknade zarade primljene po osnovu člana 168.
ovog zakona i punog iznosa osnovne zarade, i to:
1) ako
krivični postupak protiv njega bude obustavljen pravnosnažnom odlukom, ili ako
pravnosnažnom odlukom bude oslobođen optužbe, ili je optužba protiv njega
odbijena, ali ne zbog nenadležnosti;
2) ako
se ne utvrdi odgovornost zaposlenog za povredu radne obaveze ili nepoštovanje
radne discipline iz člana 179. st. 2. i 3. ovog zakona.
Član
170
Brisan
XV
IZMENA UGOVORA O RADU
1.
Izmena ugovorenih uslova rada
Član
171
Poslodavac
može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (u daljem tekstu: aneks
ugovora):
1) radi
premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije
rada;
2) radi
premeštaja u drugo mesto rada kod istog poslodavca, u skladu sa članom 173.
ovog zakona;
3) radi
upućivanja na rad na odgovarajući posao kod drugog poslodavca, u skladu sa
članom 174. ovog zakona;
4) ako
je zaposlenom koji je višak obezbedio ostvarivanje prava iz člana 155. stav 1.
tačka 5) ovog zakona;
5) radi
promene elemenata za utvrđivanje osnovne zarade, radnog učinka, naknade zarade,
uvećane zarade i drugih primanja zaposlenog koji su sadržani u ugovoru o radu u
skladu sa članom 33. stav 1. tačka 11) ovog zakona;
6) u
drugim slučajevima utvrđenim zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
Odgovarajućim
poslom u smislu stava 1. tač. 1) i 3) ovog člana smatra se posao za čije se
obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom
o radu.
Član
172
Uz
aneks ugovora o radu (u daljem tekstu: aneks ugovora) poslodavac je dužan da
zaposlenom dostavi pismeno obaveštenje koje sadrži: razloge za ponuđeni aneks
ugovora, rok u kome zaposleni treba da se izjasni koji ne može biti kraći od
osam radnih dana i pravne posledice koje mogu da nastanu nepotpisivanjem aneksa
ugovora.
Ako
zaposleni potpiše aneks ugovora u ostavljenom roku, zadržava pravo da pred
nadležnim sudom osporava zakonitost tog aneksa.
Zaposleni
koji odbije ponudu aneksa ugovora u ostavljenom roku, zadržava pravo da u
sudskom postupku povodom otkaza ugovora o radu u smislu člana 179. stav 5.
tačka 2) ovog zakona, osporava zakonitost aneksa ugovora.
Smatra
se da je zaposleni odbio ponudu aneksa ugovora ako ne potpiše aneks ugovora u
roku iz stava 1. ovog člana.
Član
172a
Ako je
potrebno da se određeni posao izvrši bez odlaganja, zaposleni može biti
privremeno premešten na druge odgovarajuće poslove na osnovu rešenja, bez ponude
aneksa ugovora u smislu člana 172. ovog zakona, najduže 45 radnih dana u
periodu od 12 meseci.
U
slučaju premeštaja iz stava 1. ovog člana zaposleni zadržava osnovnu zaradu
utvrđenu za posao sa koga se premešta ako je to povoljnije za zaposlenog.
Odredbe
člana 172. ovog zakona ne primenjuju se i u slučaju zaključivanja aneksa
ugovora na inicijativu zaposlenog.
Izmena
ličnih podataka o zaposlenom i podataka o poslodavcu i drugih podataka kojima
se ne menjaju uslovi rada može da se konstatuje aneksom ugovora, na osnovu
odgovarajuće dokumentacije, bez sprovođenja postupka za ponudu aneksa u smislu
člana 172. ovog zakona.
Ugovor
o radu sa aneksima koji su sastavni deo tog ugovora mogu da se zamene
prečišćenim tekstom ugovora o radu, koji potpisuju poslodavac i zaposleni.
2.
Premeštaj u drugo mesto rada
Član
173
Zaposleni
može da bude premešten u drugo mesto rada:
1) ako
je delatnost poslodavca takve prirode da se rad obavlja u mestima van sedišta
poslodavca, odnosno njegovog organizacionog dela;
2) ako je
udaljenost od mesta u kome zaposleni radi do mesta u koje se premešta na rad
manja od 50 km i ako je organizovan redovan prevoz koji omogućava blagovremeni
dolazak na rad i povratak sa rada i obezbeđena naknada troškova prevoza u
visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju.
Zaposleni
može da bude premešten u drugo mesto rada van slučajeva iz stava 1. ovog člana
samo uz svoj pristanak.
3.
Upućivanje na rad kod drugog poslodavca
Član
174
Zaposleni
može da bude privremeno upućen na rad kod drugog poslodavca na odgovarajući
posao ako je privremeno prestala potreba za njegovim radom, dat u zakup
poslovni prostor ili zaključen ugovor o poslovnoj saradnji, dok traju razlozi
za njegovo upućivanje, a najduže godinu dana.
Zaposleni
može, uz svoju saglasnost, u slučajevima iz stava 1. ovog člana i u drugim
slučajevima utvrđenim opštim aktom ili ugovorom o radu, da bude privremeno
upućen na rad kod drugog poslodavca i duže od godinu dana, dok traju razlozi za
njegovo upućivanje.
Zaposleni
može da bude privremeno upućen u smislu stava 1. ovog člana u drugo mesto rada
ako su ispunjeni uslovi iz člana 173. stav 1. tačka 2) ovog zakona.
Zaposleni
sa poslodavcem kod koga je upućen na rad zaključuje ugovor o radu na određeno
vreme.
Po
isteku roka na koji je upućen na rad kod drugog poslodavca zaposleni ima pravo
da se vrati na rad kod poslodavca koji ga je uputio.
XVI
PRESTANAK RADNOG ODNOSA
1.
Razlozi za prestanak radnog odnosa
Član
175
Radni
odnos prestaje:
1)
istekom roka za koji je zasnovan;
2) kad
zaposleni navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, ako se
poslodavac i zaposleni drukčije ne sporazumeju;
3)
sporazumom između zaposlenog i poslodavca;
4)
otkazom ugovora o radu od strane poslodavca ili zaposlenog;
5) na
zahtev roditelja ili staratelja zaposlenog mlađeg od 18 godina života;
6)
smrću zaposlenog;
7) u
drugim slučajevima utvrđenim zakonom.
Član
176
Zaposlenom
prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca:
1) ako
je na način propisan zakonom utvrđeno da je kod zaposlenog došlo do gubitka
radne sposobnosti - danom dostavljanja pravnosnažnog rešenja o utvrđivanju
gubitka radne sposobnosti;
2) ako
mu je, po odredbama zakona, odnosno pravnosnažnoj odluci suda ili drugog
organa, zabranjeno da obavlja određene poslove, a ne može da mu se obezbedi
obavljanje drugih poslova - danom dostavljanja pravnosnažne odluke;
3) ako
zbog izdržavanja kazne zatvora mora da bude odsutan sa rada u trajanju dužem od
šest meseci - danom stupanja na izdržavanje kazne;
4) ako
mu je izrečena mera bezbednosti, vaspitna ili zaštitna mera u trajanju dužem od
šest meseci i zbog toga mora da bude odsutan sa rada - danom početka
primenjivanja te mere;
5) u
slučaju prestanka rada poslodavca, u skladu sa zakonom.
2.
Sporazumni prestanak radnog odnosa
Član
177
Radni
odnos može da prestane na osnovu pisanog sporazuma poslodavca i zaposlenog.
Pre
potpisivanja sporazuma, poslodavac je dužan da zaposlenog pisanim putem
obavesti o posledicama do kojih dolazi u ostvarivanju prava za slučaj
nezaposlenosti.
3.
Otkaz od strane zaposlenog
Član
178
Zaposleni
ima pravo da poslodavcu otkaže ugovor o radu.
Otkaz
ugovora o radu zaposleni dostavlja poslodavcu u pisanom obliku, najmanje 15
dana pre dana koji je zaposleni naveo kao dan prestanka radnog odnosa (otkazni
rok).
Opštim
aktom ili ugovorom o radu može da se utvrdi duži otkazni rok ali ne duži od 30
dana.
4.
Otkaz od strane poslodavca
1) Razlozi za otkaz
Član
179
Poslodavac
može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji
se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog i njegovo ponašanje i to:
1) ako
ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za
obavljanje poslova na kojima radi;
2) ako
je pravnosnažno osuđen za krivično delo na radu ili u vezi sa radom;
3) ako
se ne vrati na rad kod poslodavca u roku od 15 dana od dana isteka roka
mirovanja radnog odnosa iz člana 79. ovog zakona, odnosno neplaćenog odsustva
iz člana 100. ovog zakona.
Poslodavac
može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne
obaveze, i to:
1) ako
nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze;
2) ako
zloupotrebi položaj ili prekorači ovlašćenja;
3) ako
necelishodno i neodgovorno koristi sredstva rada;
4) ako
ne koristi ili nenamenski koristi obezbeđena sredstva ili opremu za ličnu
zaštitu na radu;
5) ako
učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o
radu.
Poslodavac
može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, i to:
1) ako
neopravdano odbije da obavlja poslove i izvršava naloge poslodavca u skladu sa
zakonom;
2) ako
ne dostavi potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad u smislu člana 103. ovog
zakona;
3) ako
zloupotrebi pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad;
4) zbog
dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno
upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima
ili može da ima uticaj na obavljanje posla;
5) ako
njegovo ponašanje predstavlja radnju izvršenja krivičnog dela učinjenog na radu
i u vezi sa radom, nezavisno od toga da li je protiv zaposlenog pokrenut
krivični postupak za krivično delo;
6) ako
je dao netačne podatke koji su bili odlučujući za zasnivanje radnog odnosa;
7) ako
zaposleni koji radi na poslovima sa povećanim rizikom, na kojima je kao poseban
uslov za rad utvrđena posebna zdravstvena sposobnost, odbije da bude podvrgnut
oceni zdravstvene sposobnosti;
8) ako
ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo
ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.
Poslodavac
može zaposlenog da uputi na odgovarajuću analizu u ovlašćenu zdravstvenu
ustanovu koju odredi poslodavac, o svom trošku, radi utvrđivanja okolnosti iz
stava 3. tač. 3) i 4) ovog člana ili da utvrdi postojanje navedenih okolnosti
na drugi način u skladu sa opštim aktom. Odbijanje zaposlenog da se odazove na
poziv poslodavca da izvrši analizu smatra se nepoštovanjem radne discipline u
smislu stava 3. ovog člana.
Zaposlenom
može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi
na potrebe poslodavca i to:
1) ako
usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za
obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla;
2) ako
odbije zaključenje aneksa ugovora u smislu člana 171. stav 1. tač. 1-5) ovog
zakona.
2) Mere za
nepoštovanje radne discipline, odnosno povredu radnih obaveza
Član
179a
Poslodavac
može zaposlenom za povredu radne obaveze ili nepoštovanje radne discipline u
smislu člana 179. st. 2. i 3. ovog zakona da, ako smatra da postoje
olakšavajuće okolnosti ili da povreda radne obaveze, odnosno nepoštovanje radne
discipline, nije takve prirode da zaposlenom treba da prestane radni odnos,
umesto otkaza ugovora o radu, izrekne jednu od sledećih mera:
1)
privremeno udaljenje sa rada bez naknade zarade, u trajanju od jednog do 15
radnih dana;
2)
novčanu kaznu u visini do 20% osnovne zarade zaposlenog za mesec u kome je
novčana kazna izrečena, u trajanju do tri meseca, koja se izvršava obustavom od
zarade, na osnovu rešenja poslodavca o izrečenoj meri;
3)
opomenu sa najavom otkaza u kojoj se navodi da će poslodavac zaposlenom
otkazati ugovor o radu bez ponovnog upozorenja iz člana 180. ovog zakona, ako u
narednom roku od šest meseci učini istu povredu radne obaveze ili nepoštovanje
radne discipline.
3) Postupak pre
prestanka radnog odnosa ili izricanja druge mere
Član
180
Poslodavac
je dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. st. 2. i 3. ovog
zakona, zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora
o radu i da mu ostavi rok od najmanje osam dana od dana dostavljanja upozorenja
da se izjasni na navode iz upozorenja.
U
upozorenju iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan da navede osnov za
davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za
otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje.
Član
180a
Poslodavac
može zaposlenom iz člana 179. stav 1. tačka 1) ovog zakona da otkaže ugovor o
radu ili izrekne neku od mera iz člana 179a ovog zakona, ako mu je prethodno
dao pisano obaveštenje u vezi sa nedostacima u njegovom radu, uputstvima i
primerenim rokom za poboljšanje rada, a zaposleni ne poboljša rad u ostavljenom
roku.
Član
181
Zaposleni
uz izjašnjenje može da priloži mišljenje sindikata čiji je član, u roku iz
člana 180. ovog zakona.
Poslodavac
je dužan da razmotri priloženo mišljenje sindikata.
Član
182
Ako
otkaže ugovor o radu zaposlenom u slučaju iz člana 179. stav 5. tačka 1) ovog
zakona, poslodavac ne može na istim poslovima da zaposli drugo lice u roku od
tri meseca od dana prestanka radnog odnosa, osim u slučaju iz člana 102. stav
2. ovog zakona.
Ako pre
isteka roka iz stava 1. ovog člana nastane potreba za obavljanjem istih
poslova, prednost za zaključivanje ugovora o radu ima zaposleni kome je prestao
radni odnos.
Član
183
Opravdanim
razlogom za otkaz ugovora o radu, u smislu člana 179. ovog zakona, ne smatra
se:
1)
privremena sprečenost za rad usled bolesti, nesreće na radu ili profesionalnog
oboljenja;
2)
korišćenje porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva
sa rada radi posebne nege deteta;
3)
odsluženje ili dosluženje vojnog roka;
4)
članstvo u političkoj organizaciji, sindikatu, pol, jezik, nacionalna
pripadnost, socijalno poreklo, veroispovest, političko ili drugo uverenje ili
neko drugo lično svojstvo zaposlenog;
5)
delovanje u svojstvu predstavnika zaposlenih, u skladu sa ovim zakonom;
6)
obraćanje zaposlenog sindikatu ili organima nadležnim za zaštitu prava iz
radnog odnosa u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
5.
Postupak u slučaju otkaza
1) Rok zastarelosti
Član
184
Otkaz
ugovora o radu iz člana 179. stav 1. tačka 1) i st. 2. i 3. ovog zakona
poslodavac može dati zaposlenom u roku od šest meseci od dana saznanja za
činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od godinu dana od
dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza.
Otkaz
ugovora o radu iz člana 179. stav 1. tačka 2) ovog zakona poslodavac može dati
zaposlenom najkasnije do isteka roka zastarelosti za krivično delo utvrđeno
zakonom.
2) Dostavljanje akta o
otkazu ugovora o radu
Član
185
Ugovor
o radu otkazuje se rešenjem, u pisanom obliku, i obavezno sadrži obrazloženje i
pouku o pravnom leku.
Rešenje
mora da se dostavi zaposlenom lično, u prostorijama poslodavca, odnosno na
adresu prebivališta ili boravišta zaposlenog.
Ako
poslodavac zaposlenom nije mogao da dostavi rešenje u smislu stava 2. ovog
člana, dužan je da o tome sačini pismenu belešku.
U
slučaju iz stava 3. ovog člana rešenje se objavljuje na oglasnoj tabli poslodavca
i po isteku osam dana od dana objavljivanja smatra se dostavljenim.
Zaposlenom
prestaje radni odnos danom dostavljanja rešenja osim ako ovim zakonom ili
rešenjem nije određen drugi rok.
Zaposleni
je dužan da narednog dana od dana prijema rešenja u pisanom obliku obavesti
poslodavca ako želi da spor rešava pred arbitrom u smislu člana 194. ovog
zakona.
3) Obaveza isplate
zarade i naknade zarade
Član
186
Poslodavac
je dužan da zaposlenom, u slučaju prestanka radnog odnosa, isplati sve
neisplaćene zarade, naknade zarade i druga primanja koja je zaposleni ostvario
do dana prestanka radnog odnosa u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.
Isplatu
obaveza iz stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan da izvrši najkasnije u roku
od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.
6.
Posebna zaštita od otkaza ugovora o radu
Član
187
Za
vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i
odsustva sa rada radi posebne nege deteta poslodavac ne može zaposlenom da
otkaže ugovor o radu.
Zaposlenom
iz stava 1. ovog člana rok za koji je ugovorom zasnovao radni odnos na određeno
vreme produžava se do isteka korišćenja prava na odsustvo.
Rešenje
o otkazu ugovora o radu ništavo je ako je na dan donošenja rešenja o otkazu
ugovora o radu poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stava 1. ovog
člana ili ako zaposleni u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa
obavesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stava 1. ovog člana i o tome
dostavi odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara ili drugog nadležnog organa.
Član
188
Poslodavac
ne može da otkaže ugovor o radu, niti na drugi način da stavi u nepovoljan
položaj zaposlenog zbog njegovog statusa ili aktivnosti u svojstvu predstavnika
zaposlenih, članstva u sindikatu ili učešća u sindikalnim aktivnostima.
Teret
dokazivanja da otkaz ugovora o radu ili stavljanje u nepovoljan položaj
zaposlenog nije posledica statusa ili aktivnosti iz stava 1. ovog člana je na
poslodavcu.
7.
Otkazni rok i novčana naknada
Član
189
Zaposleni
kome je ugovor o radu otkazan zato što ne ostvaruje potrebne rezultate rada,
odnosno nema potrebna znanja i sposobnosti u smislu člana 179. stav 1. tačka 1)
ovog zakona, ima pravo na otkazni rok koji se utvrđuje opštim aktom ili
ugovorom o radu, u zavisnosti od staža osiguranja, a koji ne može biti kraći od
osam niti duži od 30 dana.
Otkazni
rok počinje da teče narednog dana od dana dostavljanja rešenja o otkazu ugovora
o radu.
Zaposleni
može, u sporazumu sa nadležnim organom iz člana 192. ovog zakona, da prestane
sa radom i pre isteka otkaznog roka, s tim što mu se za to vreme obezbeđuje
naknada zarade u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu.
Član
189a
Zaposleni
kome je radni odnos prestao ima pravo da od poslodavca zahteva potvrdu koja
sadrži datum zasnivanja i prestanka radnog odnosa i vrstu, odnosno opis poslova
na kojima je radio.
Na
zahtev zaposlenog poslodavac može dati i ocenu njegovog ponašanja i rezultata
rada u potvrdi iz stava 1. ovog člana ili u posebnoj potvrdi.
Član
190
Brisan
8.
Pravne posledice nezakonitog prestanka radnog odnosa
Član
191
Ako sud
u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova,
na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati
naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje
za period u kome zaposleni nije radio.
Naknada
štete iz stava 1. ovog člana utvrđuje se u visini izgubljene zarade koja u sebi
sadrži pripadajući porez i doprinose u skladu sa zakonom, u koju ne ulazi
naknada za ishranu u toku rada, regres za korišćenje godišnjeg odmora, bonusi,
nagrade i druga primanja po osnovu doprinosa poslovnom uspehu poslodavca.
Naknada
štete iz stava 1. ovog člana isplaćuje se zaposlenom u visini izgubljene
zarade, koja je umanjena za iznos poreza i doprinosa koji se obračunavaju po
osnovu zarade u skladu sa zakonom.
Porez i
doprinos za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio
obračunava se i plaća na utvrđeni mesečni iznos izgubljene zarade iz stava 2.
ovog člana.
Ako sud
u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova,
a zaposleni ne zahteva da se vrati na rad, sud će, na zahtev zaposlenog,
obavezati poslodavca da zaposlenom isplati naknadu štete u iznosu od najviše 18
zarada zaposlenog, u zavisnosti od vremena provedenog u radnom odnosu kod
poslodavca, godina života zaposlenog i broja izdržavanih članova porodice.
Ako sud
u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova,
ali u toku postupka poslodavac dokaže da postoje okolnosti koje opravdano
ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obe
strane u sporu, nije moguć, sud će odbiti zahtev zaposlenog da se vrati na rad
i dosudiće mu naknadu štete u dvostrukom iznosu od iznosa utvrđenog u skladu sa
stavom 5. ovog člana.
Ako sud
u toku postupka utvrdi da je postojao osnov za prestanak radnog odnosa, ali da
je poslodavac postupio suprotno odredbama zakona kojima je propisan postupak za
prestanak radnog odnosa, sud će odbiti zahtev zaposlenog za vraćanje na rad, a
na ime naknade štete dosudiće zaposlenom iznos do šest zarada zaposlenog.
Pod
zaradom iz st. 5. i 7. ovog člana smatra se zarada koju je zaposleni ostvario u
mesecu koji prethodi mesecu u kome mu je prestao radni odnos.
Naknada
iz st. 1, 5, 6. i 7. ovog člana umanjuje se za iznos prihoda koje je zaposleni
ostvario po osnovu rada, po prestanku radnog odnosa.
XVII
OSTVARIVANJE I ZAŠTITA PRAVA ZAPOSLENIH
Član
192
O
pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa odlučuje:
1) u
pravnom licu - nadležni organ kod poslodavca, odnosno lice utvrđeno zakonom ili
opštim aktom poslodavca ili lice koje oni ovlaste;
2) kod
poslodavca koji nema svojstvo pravnog lica - preduzetnik ili lice koje on
ovlasti.
Ovlašćenje
iz stava 1. ovog člana daje se u pisanom obliku.
Član
193
Zaposlenom
se u pisanom obliku dostavlja rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i
odgovornosti, sa obrazloženjem i poukom o pravnom leku, osim u slučaju iz člana
172. ovog zakona.
Odredbe
člana 185. st. 2 - 4. ovog zakona odnose se i na postupak dostavljanja rešenja
iz stava 1. ovog člana.
Zaštita
pojedinačnih prava
Član
194
Opštim
aktom i ugovorom o radu može se predvideti postupak sporazumnog rešavanja
spornih pitanja između poslodavca i zaposlenog.
Sporna
pitanja u smislu stava 1. ovog člana rešava arbitar.
Arbitra
sporazumom određuju strane u sporu iz reda stručnjaka u oblasti koja je predmet
spora.
Rok za
pokretanje postupka pred arbitrom jeste tri dana od dana dostavljanja rešenja
zaposlenom.
Arbitar
je dužan da donese odluku u roku od 10 dana od dana podnošenja zahteva za
sporazumno rešavanje spornih pitanja.
Za
vreme trajanja postupka pred arbitrom zbog otkaza ugovora o radu, zaposlenom
miruje radni odnos.
Ako
arbitar u roku iz stava 5. ovog člana ne donese odluku, rešenje o otkazu
ugovora o radu postaje izvršno.
Odluka
arbitra je konačna i obavezuje poslodavca i zaposlenog.
Član
195
Protiv
rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kad je zaposleni saznao za
povredu prava, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je zaposleni član
ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom.
Rok za
pokretanje spora jeste 60 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja
za povredu prava.
Rokovi
zastarelosti potraživanja iz radnog odnosa
Član
196
Sva
novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarevaju u roku od tri godine od dana
nastanka obaveze.
XVIII
POSEBNE ODREDBE
1. Rad
van radnog odnosa
1) Privremeni i
povremeni poslovi
Član
197
Poslodavac
može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od
120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju
privremenih i povremenih poslova sa:
1)
nezaposlenim licem;
2)
zaposlenim koji radi nepuno radno vreme - do punog radnog vremena;
3)
korisnikom starosne penzije.
Ugovor
iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku.
Član
198
Poslodavac
može za obavljanje privremenih i povremenih poslova da zaključi ugovor sa licem
koje je član omladinske ili studentske zadruge u skladu sa propisima o
zadrugama.
2) Ugovor o delu
Član
199
Poslodavac
može sa određenim licem da zaključi ugovor o delu, radi obavljanja poslova koji
su van delatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili
opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili
intelektualnog posla.
Ugovor
o delu može da se zaključi i sa licem koje obavlja umetničku ili drugu
delatnost u oblasti kulture u skladu sa zakonom.
Ugovor
iz stava 2. ovog člana mora da bude u saglasnosti sa posebnim kolektivnim
ugovorom za lica koja samostalno obavljaju delatnost u oblasti umetnosti i
kulture, ako je takav kolektivni ugovor zaključen.
Ugovor
iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku.
Član
200
Brisano
4) Ugovor o stručnom
osposobljavanju i usavršavanju
Član
201
Ugovor
o stručnom osposobljavanju može da se zaključi, radi obavljanja pripravničkog
staža, odnosno polaganja stručnog ispita, kad je to zakonom, odnosno
pravilnikom predviđeno kao poseban uslov za samostalan rad u struci.
Ugovor
o stručnom usavršavanju može da se zaključi, radi stručnog usavršavanja i
sticanja posebnih znanja i sposobnosti za rad u struci, odnosno obavljanja
specijalizacije, za vreme utvrđeno programom usavršavanja, odnosno
specijalizacije, u skladu sa posebnim propisom.
Poslodavac
može licu na stručnom osposobljavanju ili usavršavanju da obezbedi novčanu
naknadu i druga prava, u skladu sa zakonom, opštim aktom ili ugovorom o
stručnom osposobljavanju i usavršavanju.
Novčana
naknada iz stava 3. ovog člana ne smatra se zaradom u smislu ovog zakona.
Ugovor
iz st. 1. i 2. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku.
5) Dopunski rad
Član
202
Zaposleni
koji radi sa punim radnim vremenom kod poslodavca može da zaključi ugovor o
dopunskom radu sa drugim poslodavcem, a najviše do jedne trećine punog radnog
vremena.
Ugovorom
o dopunskom radu utvrđuje se pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze
po osnovu rada.
Ugovor
iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku.
Član
203
Brisano
3.
Radna knjižica
Član
204*
Zaposleni
ima radnu knjižicu, koju predaje poslodavcu prilikom zasnivanja radnog odnosa.
Radna
knjižica je javna isprava.
Radnu
knjižicu izdaje opštinska uprava.
Poslodavac
je dužan da zaposlenom vrati uredno popunjenu radnu knjižicu na dan prestanka
radnog odnosa.
U radnu
knjižicu zabranjeno je unositi negativne podatke o zaposlenom.
Sadržinu
radne knjižice, način unošenja podataka u radnu knjižicu i način vođenja
registra o izdatim radnim knjižicama propisuje ministar.
XIX
ORGANIZACIJE ZAPOSLENIH I POSLODAVACA
1.
Savet zaposlenih
Član
205
Zaposleni
kod poslodavca koji ima više od 50 zaposlenih mogu obrazovati savet zaposlenih,
u skladu sa zakonom.
Savet
zaposlenih daje mišljenje i učestvuje u odlučivanju o ekonomskim i socijalnim
pravima zaposlenih, na način i pod uslovima utvrđenim zakonom i opštim aktom.
2. Sindikat
zaposlenih
Član
206
Zaposlenima
se jamči sloboda sindikalnog organizovanja i delovanja bez odobrenja, uz upis u
registar.
Član
207
Zaposleni
pristupa sindikatu potpisivanjem pristupnice.
Poslodavac
je dužan da zaposlenom koji je član sindikata na ime sindikalne članarine
odbije iznos od zarade na osnovu njegove pismene izjave i da taj iznos uplati
na odgovarajući račun sindikata.
Član
208
Sindikat
je dužan da dostavi poslodavcu akt o upisu u registar sindikata i odluku o
izboru predsednika i članova organa sindikata, u roku od osam dana od dana
dostavljanja akta o upisu sindikata u registar, odnosno od dana izbora organa
sindikata.
Član
209
Sindikat
ima pravo da bude obavešten od strane poslodavca o ekonomskim i
radno-socijalnim pitanjima od značaja za položaj zaposlenih, odnosno članova
sindikata.
Član
210
Poslodavac
je dužan da sindikatu koji okuplja zaposlene kod poslodavca obezbedi
tehničko-prostorne uslove u skladu sa prostornim i finansijskim mogućnostima,
kao i da mu omogući pristup podacima i informacijama neophodnim za obavljanje
sindikalnih aktivnosti.
Tehničko-prostorni
uslovi za obavljanje aktivnosti sindikata utvrđuju se kolektivnim ugovorom ili
sporazumom poslodavca i sindikata.
Član
211
Kolektivnim
ugovorom ili sporazumom između poslodavca i sindikata kod poslodavca, može se
utvrditi pravo na plaćeno odsustvo predstavniku sindikata, radi obavljanja
sindikalne funkcije, srazmerno broju članova sindikata.
Ako
kolektivni ugovor ili sporazum iz stava 1. ovog člana nije zaključen, lice
ovlašćeno za zastupanje i predstavljanje reprezentativnog sindikata kod
poslodavca za obavljanje sindikalne funkcije ima pravo:
1) na
40 plaćenih časova rada mesečno ako sindikat ima najmanje 200 članova i po
jedan čas mesečno za svakih sledećih 100 članova;
2) na
srazmerno manje plaćenih časova ako sindikat ima manje od 200 članova.
Ako
kolektivni ugovor ili sporazum iz stava 1. ovog člana nije zaključen,
predsednik podružnice i član organa sindikata imaju pravo na 50% plaćenih
časova iz stava 2. ovog člana.
Član
212
Sindikalni
predstavnik ovlašćen za kolektivno pregovaranje, odnosno određen za člana
odbora za kolektivno pregovaranje, ima pravo na plaćeno odsustvo za vreme
pregovaranja.
Član
213
Sindikalni
predstavnik koji je određen da zastupa zaposlenog u radnom sporu sa poslodavcem
pred arbitrom ili sudom ima pravo na plaćeno odsustvo sa rada za vreme
zastupanja.
Član
214
Sindikalni
predstavnik koji odsustvuje sa rada u skladu sa čl. 211-213. ovog zakona ima
pravo na naknadu zarade koja ne može biti veća od njegove prosečne zarade u
prethodnih 12 meseci u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.
Naknadu
zarade iz stava 1. ovog člana plaća poslodavac.
3.
Osnivanje sindikata i udruženja poslodavaca
Član
215
Sindikat,
u smislu člana 6. ovog zakona, može da se osnuje u skladu sa opštim aktom
sindikata.
Član
216
Udruženje
poslodavaca mogu da osnuju poslodavci koji zapošljavaju najmanje 5% zaposlenih
u odnosu na ukupan broj zaposlenih u određenoj grani, grupi, podgrupi ili
delatnosti, odnosno na teritoriji određene teritorijalne jedinice.
Član
217
Sindikat
i udruženje poslodavaca upisuju se u registar u skladu sa zakonom i drugim
propisom.
Način
upisa u registar sindikata i udruženja poslodavaca propisuje ministar.
4.
Reprezentativnost sindikata
Član
218
Sindikat
se smatra reprezentativnim:
1) ako
je osnovan i deluje na načelima slobode sindikalnog organizovanja i delovanja;
2) ako
je nezavisan od državnih organa i poslodavaca;
3) ako
se finansira pretežno iz članarine i drugih sopstvenih izvora;
4) ako
ima potreban broj članova na osnovu pristupnica u skladu sa čl. 219. i 220.
ovog zakona;
5) ako
je upisan u registar u skladu sa zakonom i drugim propisom.
Prilikom
utvrđivanja reprezentativnosti na osnovu broja članova, prioritet ima poslednja
potpisana pristupnica sindikatu.
Član
219
Reprezentativnim
sindikatom kod poslodavca smatra se sindikat koji ispunjava uslove iz člana
218. ovog zakona i u koji je učlanjeno najmanje 15% zaposlenih od ukupnog broja
zaposlenih kod poslodavca.
Reprezentativnim
sindikatom kod poslodavca smatra se i sindikat u grani, grupi, podgrupi ili
delatnosti u koji je neposredno učlanjeno najmanje 15% zaposlenih kod tog
poslodavca.
Član
220
Reprezentativnim
sindikatom za teritoriju Republike Srbije, odnosno jedinice teritorijalne
autonomije ili lokalne samouprave, odnosno za granu, grupu, podgrupu ili
delatnost, smatra se sindikat koji ispunjava uslove iz člana 218 ovog zakona i
u koji je učlanjeno najmanje 10% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih u
grani, grupi, podgrupi ili delatnosti, odnosno na teritoriji određene
teritorijalne jedinice.
5.
Reprezentativnost udruženja poslodavaca
Član
221
Udruženje
poslodavaca smatra se reprezentatavnim:
1) ako
je upisano u registar u skladu sa zakonom;
2) ako
ima potreban broj zaposlenih kod poslodavaca - članova udruženja poslodavaca, u
skladu sa članom 222. ovog zakona.
Član
222
Reprezentativnim
udruženjem poslodavaca, u smislu ovog zakona, smatra se udruženje poslodavaca u
koje je učlanjeno 10% poslodavca od ukupnog broja poslodavaca u grani, grupi,
podgrupi ili delatnosti, odnosno na teritoriji određene teritorijalne jedinice,
pod uslovom da ti poslodavci zapošljavaju najmanje 15% od ukupnog broja
zaposlenih u grani, grupi, podgrupi ili delatnosti, odnosno na teritoriji
određene teritorijalne jedinice.
6. Utvrđivanje
reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca
1) Organ nadležan za
utvrđivanje reprezentativnosti
Član
223
Reprezentativnost
sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac u prisustvu predstavnika
zainteresovanih sindikata, u skladu sa ovim zakonom.
Sindikat
može da podnese zahtev za utvrđivanje reprezentativnosti Odboru za utvrđivanje
reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca (u daljem tekstu: Odbor):
1) ako
mu nije utvrđena reprezentativnost u smislu stava 1. ovog člana u roku od 15
dana od dana podnošenja zahteva;
2) ako
smatra da reprezentativnost sindikata nije utvrđena u skladu sa ovim zakonom.
Član
224
Reprezentativnost
sindikata za teritoriju Republike Srbije, odnosno jedinice teritorijalne
autonomije ili lokalne samouprave, odnosno u grani, grupi, podgrupi ili
delatnosti, i reprezentativnost udruženja poslodavaca - utvrđuje ministar, na
predlog Odbora, u skladu sa ovim zakonom.
Član
225
Odbor
čine po tri predstavnika Vlade, sindikata i udruženja poslodavaca, koji se
imenuju na četiri godine.
Predstavnike
Vlade imenuje Vlada na predlog ministra, a predstavnike sindikata i udruženja
poslodavaca imenuju sindikati i udruženja poslodavaca - članovi
Socijalno-ekonomskog saveta.
Administrativno-stručne
poslove za Odbor obavlja ministarstvo.
2) Zahtev za
utvrđivanje reprezentativnosti
Član
226
Zahtev
za utvrđivanje reprezentativnosti (u daljem tekstu: zahtev) u smislu člana 223.
stav 1. ovog zakona sindikat podnosi poslodavcu.
Uz
zahtev se podnosi dokaz o ispunjenju uslova reprezentativnosti iz člana 218.
stav 1. tač. 4) i 5) i člana 219. ovog zakona.
Član
227
Zahtev
za utvrđivanje reprezentativnosti u smislu člana 223. stav 2. i člana 224. ovog
zakona sindikat, odnosno udruženje poslodavaca, podnosi Odboru.
Uz
zahtev se podnosi dokaz o ispunjenju uslova reprezentativnosti iz člana 218.
stav 1. tač. 4) i 5) i čl. 219-222. ovog zakona, a za sindikat kod poslodavca i
dokaz o ispunjenosti uslova iz člana 223. stav 2. ovog zakona.
Uz
zahtev se dostavlja izjava lica ovlašćenog za zastupanje i predstavljanje
sindikata, odnosno udruženja poslodavaca, o broju članova.
Ukupan
broj zaposlenih i poslodavaca na teritoriji određene teritorijalne jedinice, u
grani, grupi, podgrupi ili delatnosti utvrđuje se na osnovu podataka organa
nadležnog za statistiku, odnosno drugog organa koji vodi odgovarajuću
evidenciju.
Ukupan
broj zaposlenih kod poslodavca utvrđuje se na osnovu potvrde poslodavca.
Poslodavac
je dužan da izda potvrdu o broju zaposlenih na zahtev sindikata.
3) Postupak po zahtevu
Član
228
U postupku
utvrđivanja reprezentativnosti sindikata kod poslodavca učestvuju i
predstavnici sindikata osnovanih kod poslodavca.
O
zahtevu iz člana 226. ovog zakona poslodavac odlučuje rešenjem na osnovu
podnetih dokaza o ispunjenju uslova reprezentativnosti, u roku od 15 dana od
dana podnošenja zahteva.
Član
229
Odbor
utvrđuje da li su zahtev i dokazi podneti u skladu sa članom 227. ovog zakona.
Podnosilac
zahteva dužan je da na zahtev Odbora dostavi i pristupnice sindikatu, odnosno
sporazume i druge dokaze o pristupanju poslodavaca udruženju poslodavaca.
Podnosilac
zahteva dužan je da u roku od 15 dana otkloni nedostatke, ako uz zahtev nisu
podneti dokazi iz člana 227. ovog zakona.
Zahtev
se smatra urednim i blagovremenim ako podnosilac zahteva otkloni nedostatke u
roku utvrđenom u stavu 3. ovog člana.
Odbor
može raditi i usvajati predlog ako je na sednici prisutno najmanje dve trećine
ukupnog broja članova Odbora.
Odbor
usvaja predlog većinom glasova od ukupnog broja članova Odbora.
Ako
Odbor ne dostavi odgovarajući predlog u odgovarajućem roku, a najkasnije u roku
od 30 dana od dana podnošenja zahteva, ministar može da odluči o zahtevu i bez
predloga Odbora.
Član
230
Ministar
na predlog Odbora donosi zaključak o odbacivanju zahteva:
1) ako
je sindikat kod poslodavca podneo zahtev pre podnošenja zahteva za utvrđivanje
reprezentativnosti poslodavcu, odnosno pre isteka roka iz člana 223. stav 2.
tačka 1) ovog zakona;
2) ako
podnosilac zahteva ne otkloni nedostatke u roku utvrđenom u članu 229 stav 3
ovog zakona.
Član
231
Ministar
donosi rešenje o utvrđivanju reprezentativnosti sindikata, odnosno udruženja
poslodavaca, na predlog Odbora, ako su ispunjeni uslovi utvrđeni ovim zakonom.
Rešenje
iz stava 1. ovog člana donosi se u roku od 15 dana od dana podnošenja zahteva,
odnosno od dana otklanjanja nedostataka u smislu člana 229. stav 3. ovog
zakona.
Ministar
donosi rešenje o odbijanju zahteva, na predlog Odbora, ako sindikat, odnosno
udruženje poslodavaca, ne ispunjava uslove reprezentativnosti utvrđene ovim
zakonom.
Protiv
rešenja iz st. 1. i 3. ovog člana može se pokrenuti upravni spor.
Član
232
Ministar
može da zahteva od Odbora preispitivanje predloga o utvrđivanju
reprezentativnosti, u roku od osam dana od dana dostavljanja predloga, ako
oceni da nisu utvrđene sve činjenice bitne za utvrđivanje reprezentativnosti.
Odbor
je dužan da se izjasni o zahtevu iz stava 1. ovog člana i dostavi konačan
predlog ministru u roku od tri dana od dana dostavljanja zahteva za
preispitivanje predloga Odbora.
Ministar
je dužan da postupi po predlogu iz stava 2 ovog člana i donese rešenje u smislu
člana 231. ovog zakona.
4) Preispitivanje
utvrđene reprezentativnosti
Član
233
Sindikat,
poslodavci i udruženje poslodavaca mogu podneti zahtev za preispitivanje
utvrđene reprezentativnosti po isteku roka od tri godine od dana donošenja
rešenja iz člana 228. stav 2, člana 231. stav 1. i člana 232. stav 3. ovog
zakona.
Preispitivanje
reprezentativnosti sindikata kod poslodavca, utvrđene rešenjem poslodavca, može
se pokrenuti na inicijativu poslodavca, odnosno na zahtev drugog sindikata kod
tog poslodavca.
Zahtev
za preispitivanje reprezentativnosti sindikata kod poslodavca utvrđene rešenjem
ministra može podneti poslodavac kod koga je osnovan sindikat čija se
reprezentativnost preispituje ili drugi sindikat kod tog poslodavca.
Zahtev
za preispitivanje reprezentativnosti sindikata iz člana 220. ovog zakona može
da podnese sindikat osnovan za teritorijalnu jedinicu, odnosno granu, grupu,
podgrupu ili delatnost za koju je osnovan sindikat čija se reprezentativnost
preispituje.
Zahtev
za preispitavanje reprezentativnosti udruženja poslodavaca iz člana 222. ovog
zakona može da podnese udruženje poslodavaca osnovano za granu, grupu, podgrupu
ili delatnost, odnosno teritorijalnu jedinicu za koju je osnovano udruženje
poslodavaca čija se reprezentativnost preispituje.
Član
234
Zahtev
iz člana 233. stav 2. ovog zakona podnosi se poslodavcu kod koga je osnovan
sindikat čija se reprezentativnost preispituje.
Zahtev
i inicijativa iz člana 233. stav 2. sadrže naziv sindikata, broj akta o
registraciji, razloge zbog kojih se zahteva preispitavanje reprezentativnosti i
navođenje dokaza koji na to ukazuju.
Poslodavac
je dužan da u roku od osam dana od dana prijema zahteva iz stava 1. ovog člana,
odnosno pokretanja inicijative iz stava 2. ovog člana, o tome obavesti sindikat
čija se reprezentativnost preispituje i zatraži da dostavi dokaze o
ispunjavanju uslova reprezentativnosti u skladu sa ovim zakonom.
Sindikat
je dužan da u roku od osam dana od dana prijema obaveštenja iz stava 3. ovog
člana dostavi poslodavcu dokaze o ispunjavanju uslova reprezentativnosti.
Član
235
Zahtev
iz člana 233. st. 3-5. ovog zakona podnosi se Odboru i sadrži naziv sindikata,
odnosno udruženja poslodavaca, nivo osnivanja, broj akta o registraciji,
razloge zbog kojih se zahteva preispitivanje reprezentativnosti i navođenje
dokaza koji na to ukazuju.
Odbor
je dužan da u roku od osam dana od dana prijema zahteva iz stava 1. ovog člana
o tome obavesti sindikat, odnosno udruženje poslodavaca, čija se
reprezentativnost preispituje i zatraži da dostave dokaze o ispunjavanju uslova
reprezentativnosti u skladu sa ovim zakonom.
Sindikat,
odnosno udruženje poslodavaca, dužni su da, u roku od 15 dana od dana prijema
obaveštenja iz stava 2. ovog člana, dostave Odboru dokaze o ispunjavanju uslova
reprezentativnosti.
Član
236
Postupak
za preispitivanje reprezentativnosti sindikata, odnosno udruženja poslodavaca,
vodi se u skladu sa odredbama čl. 228-232. ovog zakona.
Član
237
Rešenje
o reprezentativnosti i rešenje o gubitku reprezentativnosti sindikata za
određenu granu, grupu, podgrupu ili delatnost, odnosno za teritorijalnu
jedinicu, kao i rešenje o utvrđivanju reprezentativnosti i rešenje o gubitku
reprezentativnosti udruženja poslodavaca, objavljuju se u "Službenom
glasniku Republike Srbije".
7.
Pravna i poslovna sposobnost sindikata i udruženja poslodavaca
Član
238
Sindikat
i udruženje poslodavaca stiču svojstvo pravnog lica danom upisa u registar, u
skladu sa zakonom i drugim propisom.
Član
239
Sindikat,
odnosno udruženje poslodavaca, kome je utvrđena reprezentativnost u skladu sa
ovim zakonom, ima:
1)
pravo na kolektivno pregovaranje i zaključivanje kolektivnog ugovora na
odgovarajućem nivou;
2)
pravo na učešće u rešavanju kolektivnih radnih sporova;
3)
pravo na učešće u radu tripartitnih i multipartitnih tela na odgovarajućem
nivou;
4)
druga prava, u skladu sa zakonom.
XX
KOLEKTIVNI UGOVORI
1.
Predmet i oblik kolektivnog ugovora
Član
240
Kolektivnim
ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisom, uređuju se prava, obaveze i
odgovornosti iz radnog odnosa, postupak izmena i dopuna kolektivnog ugovora,
međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora i druga pitanja od značaja za
zaposlenog i poslodavca.
Kolektivni
ugovor zaključuje se u pisanom obliku.
2. Vrste
kolektivnih ugovora
Član
241
Kolektivni
ugovor može da se zaključi kao opšti, poseban, i kod poslodavca.
Član
242
Opšti
kolektivni ugovor i poseban kolektivni ugovor za određenu granu, grupu,
podgrupu ili delatnost zaključuju se za teritoriju Republike Srbije.
Član
243
Poseban
kolektivni ugovor zaključuje se za teritoriju jedinice teritorijalne autonomije
ili lokalne samouprave.
3.
Učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora
Član
244
Opšti
kolektivni ugovor zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i
reprezentativni sindikat osnovani za teritoriju Republike Srbije.
Član
245
Poseban
kolektivni ugovor za granu, grupu, podgrupu ili delatnost zaključuju
reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani za
granu, grupu, podgrupu ili delatnost.
Poseban
kolektivni ugovor za teritoriju jedinice teritorijalne autonomije i lokalne
samouprave zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni
sindikat osnovani za teritorijalnu jedinicu za koju se zaključuje kolektivni
ugovor.
Član
246
Poseban
kolektivni ugovor za javna preduzeća i javne službe zaključuju osnivač, odnosno
organ koji on ovlasti, i reprezentativni sindikat.
Poseban
kolektivni ugovor za teritoriju Republike za javna preduzeća i javne službe
čiji je osnivač autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave može da
zaključi Vlada i reprezentativni sindikat, ako postoji opravdani interes i u
cilju obezbeđivanja jednakih uslova rada.
Poseban
kolektivni ugovor za javna preduzeća i društva kapitala čiji je osnivač javno
preduzeće zaključuju osnivač javnog preduzeća, odnosno organ koji on ovlasti i
reprezentativni sindikat.
Poseban
kolektivni ugovor za lica koja samostalno obavljaju delatnost u oblasti
umetnosti ili kulture (samostalni umetnici) zaključuju reprezentativno
udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat.
Član
247
Kolektivni
ugovor kod poslodavca za javna preduzeća, društva kapitala čiji je osnivač
javno preduzeće i javne službe zaključuju osnivač, odnosno organ koji on
ovlasti, reprezentativni sindikat kod poslodavca i poslodavac. U ime poslodavca
kolektivni ugovor potpisuje lice ovlašćeno za zastupanje poslodavca.
Član
248
Kolektivni
ugovor kod poslodavca zaključuju poslodavac i reprezentativni sindikat kod
poslodavca. U ime poslodavca kolektivni ugovor potpisuje lice ovlašćeno za
zastupanje poslodavca.
Član
249
Ako
nijedan od sindikata, odnosno nijedno od udruženja poslodavaca, ne ispunjava
uslove reprezentativnosti u smislu ovog zakona, sindikati odnosno udruženja
poslodavaca mogu zaključiti sporazum o udruživanju, radi ispunjenja uslova
reprezentativnosti utvrđenih ovim zakonom i učestvovanja u zaključivanju
kolektivnog ugovora.
Član
250
Ako kod
poslodavca nije osnovan sindikat, zarada, naknada zarade i druga primanja
zaposlenih mogu da se urede sporazumom.
Sporazum
se smatra zaključenim kada ga potpišu lice ovlašćeno za zastupanje poslodavca i
predstavnik saveta zaposlenih ili zaposleni koji je dobio ovlašćenje od
najmanje 50% od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca.
Sporazum
prestaje da važi danom stupanja na snagu kolektivnog ugovora.
4.
Pregovaranje i zaključivanje kolektivnog ugovora
Član
251
Ako u
zaključivanju kolektivnog ugovora učestvuje više reprezentativnih sindikata ili
reprezentativnih udruženja poslodavaca, odnosno sindikati ili udruženja
poslodavaca koji su zaključili sporazum o udruživanju iz člana 249. ovog
zakona, obrazuje se odbor za pregovore.
Članove
odbora iz stava 1. ovog člana određuju sindikati, odnosno udruženja
poslodavaca, srazmerno broju članova.
Član
252
U
postupku pregovaranja radi zaključivanja kolektivnog ugovora kod poslodavca
reprezentativni sindikat je dužan da sarađuje sa sindikatom u koji je učlanjeno
najmanje 10% zaposlenih kod poslodavca, radi izražavanja interesa zaposlenih
koji su učlanjeni u taj sindikat.
Član
253
Predstavnici
sindikata i poslodavaca, odnosno udruženja poslodavaca, koji učestvuju u
pregovaranju za zaključivanje kolektivnog ugovora i zaključuju kolektivni
ugovor moraju da imaju ovlašćenje svojih organa.
Član
254
Učesnici
u zaključivanju kolektivnog ugovora dužni su da pregovaraju.
Ako se
u toku pregovora ne postigne saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora u
roku od 45 dana od dana započinjanja pregovora, učesnici mogu da obrazuju
arbitražu za rešavanje spornih pitanja.
Za
delatnosti od opšteg interesa, sporovi u zaključivanju, izmeni i dopuni i
primeni kolektivnih ugovora rešavaju se u skladu sa zakonom.
Član
255
Sastav,
način rada i dejstvo odluke arbitraže sporazumno utvrđuju učesnici u
zaključivanju kolektivnog ugovora.
Rok za
donošenje odluke ne može biti duži od 15 dana od dana obrazovanja arbitraže.
5.
Primena kolektivnih ugovora
Član
256
Opšti i
poseban kolektivni ugovor neposredno se primenjuju i obavezuju sve poslodavce
koji su u vreme zaključivanja kolektivnog ugovora članovi udruženja poslodavaca
- učesnika kolektivnog ugovora.
Kolektivni
ugovor iz stava 1. ovog člana obavezuje i poslodavce koji su naknadno postali
članovi udruženja poslodavaca - učesnika kolektivnog ugovora, od dana
pristupanja udruženju poslodavaca.
Kolektivni
ugovor obavezuje poslodavce iz st. 1. i 2. ovog člana šest meseci nakon
istupanja iz udruženja poslodavaca - učesnika kolektivnog ugovora.
Član
256a
Kolektivnom
ugovoru može naknadno pristupiti poslodavac, odnosno udruženje poslodavaca koje
nije potpisnik kolektivnog ugovora, odnosno nije član udruženja poslodavaca -
učesnika kolektivnog ugovora.
Odluku
o pristupanju kolektivnom ugovoru donosi nadležni organ poslodavca, odnosno
udruženja poslodavaca iz stava 1. ovog člana, u skladu sa kojom se kolektivni
ugovor primenjuje na njegove zaposlene od dana određenog u odluci.
O
odluci iz stava 1. ovog člana, poslodavac, odnosno udruženje poslodavaca
obaveštava potpisnike kolektivnog ugovora i organ koji vrši registraciju
kolektivnog ugovora.
Odluka
o pristupanju kolektivnom ugovoru prestaje da važi prestankom važenja
kolektivnog ugovora ili ranije, odlukom nadležnog organa poslodavca, odnosno
udruženja poslodavaca.
Član
257
Vlada
može da odluči da se kolektivni ugovor ili pojedine njegove odredbe primenjuju
i na poslodavce koji nisu članovi udruženja poslodavaca - učesnika kolektivnog
ugovora.
Odluku
iz stava 1. ovog člana Vlada može doneti radi ostvarivanja ekonomske i
socijalne politike u Republici, u cilju obezbeđivanja jednakih uslova rada koji
predstavljaju minimum prava zaposlenih, odnosno da bi se ublažile razlike u
zaradama u određenoj grani, grupi, podgrupi ili delatnosti koje bitno utiču na
socijalni i ekonomski položaj zaposlenih što ima za posledicu nelojalnu
konkurenciju, pod uslovom da kolektivni ugovor čije se dejstvo proširuje
obavezuje poslodavce koji zapošljavaju više od 50% zaposlenih u određenoj
grani, grupi, podgrupi ili delatnosti.
Odluku
iz stava 2. ovog člana Vlada donosi na zahtev jednog od učesnika u
zaključivanju kolektivnog ugovora čije se dejstvo proširuje, na obrazloženi
predlog ministarstva nadležnog za delatnost u kojoj je zaključen kolektivni
ugovor, a po pribavljenom mišljenju Socijalno-ekonomskog saveta.
Uz
zahtev za proširenje dejstva kolektivnog ugovora, podnosilac je dužan da
dostavi dokaz o ispunjenosti uslova iz stava 2. ovog člana.
Poslodavci
koje obavezuje kolektivni ugovor čije se dejstvo proširuje i broj njihovih
zaposlenih, utvrđuje se na osnovu podatka organa koji vodi registar kolektivnih
ugovora, odnosno drugog nadležnog organa u skladu sa zakonom.
Član
258
Vlada
može, na zahtev poslodavca ili udruženja poslodavaca, da odluči da se
kolektivni ugovor iz člana 257. ovog zakona u delu koji se odnosi na zarade i
naknade zarade ne primenjuje na pojedine poslodavce ili udruženja poslodavaca.
Poslodavac,
odnosno udruženje poslodavaca, mogu da podnesu zahtev za izuzimanje od primene
kolektivnog ugovora sa proširenim dejstvom, ako zbog finansijsko-poslovnih
rezultata nisu u mogućnosti da primene kolektivni ugovor.
Uz zahtev
iz stava 2. ovog člana poslodavac ili udruženje poslodavaca dužni su da dostave
dokaze o razlozima za izuzimanje od primene kolektivnog ugovora sa proširenim
dejstvom.
Član
259
Odluku
o izuzimanju od primene kolektivnog ugovora Vlada donosi na predlog ministarstva
nadležnog za delatnost u kojoj je zaključen kolektivni ugovor i po pribavljenom
mišljenju Socijalno-ekonomskog saveta.
Član
260
Vlada
može staviti van snage odluku o proširenju dejstva kolektivnog ugovora i odluku
o izuzimanju od primene kolektivnog ugovora, ako prestanu da postoje razlozi iz
člana 257. stav 2. i člana 258. stav 2. ovog zakona.
Odluka
iz stava 1. ovog člana donosi se po postupku za donošenje odluke o proširenom
dejstvu kolektivnog ugovora, odnosno odluke o izuzimanju od primene kolektivnog
ugovora.
Odluka
iz čl. 257. i 259. ovog zakona prestaje da važi prestankom važenja kolektivnog
ugovora, odnosno pojedinih njegovih odredaba, čije je dejstvo prošireno,
odnosno izuzeto.
Član
261
Odluka
iz čl. 257, 259. i 260. ovog zakona objavljuje se u "Službenom glasniku
Republike Srbije".
Član
262
Kolektivni
ugovor kod poslodavca obavezuje i zaposlene kod poslodavca koji nisu članovi
sindikata - potpisnika kolektivnog ugovora.
6.
Važenje i otkaz kolektivnog ugovora
Član
263
Kolektivni
ugovor se zaključuje na period do tri godine.
Po
isteku roka iz stava 1. ovog člana, kolektivni ugovor prestaje da važi, ako se
učesnici kolektivnog ugovora drukčije ne sporazumeju najkasnije 30 dana pre
isteka važenja kolektivnog ugovora.
Član
264
Važenje
kolektivnog ugovora pre isteka roka iz člana 263. ovog zakona, može prestati
sporazumom svih učesnika ili otkazom, na način utvrđen tim ugovorom.
U
slučaju otkaza, kolektivni ugovor se primenjuje najduže šest meseci od dana
podnošenja otkaza, s tim što su učesnici dužni da postupak pregovaranja započnu
najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja otkaza.
7.
Rešavanje sporova
Član
265
Sporna
pitanja u primeni kolektivnih ugovora može da rešava arbitraža koju obrazuju
učesnici kolektivnog ugovora, u roku od 15 dana od dana nastanka spora.
Odluka
arbitraže o spornom pitanju obavezuje učesnike.
Sastav
i način rada arbitraže uređuje se kolektivnim ugovorom.
Učesnici
u zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pred nadležnim sudom da ostvare
zaštitu prava utvrđenih kolektivnim ugovorom.
8.
Registracija kolektivnih ugovora
Član
266
Opšti i
poseban kolektivni ugovor, kao i njihove izmene, odnosno dopune, registruju se
kod ministarstva.
Sadržinu
i postupak registracije kolektivnih ugovora propisuje ministar.
9.
Objavljivanje kolektivnog ugovora
Član
267
Opšti i
poseban kolektivni ugovor objavljuju se u "Službenom glasniku Republike
Srbije".
Način
objavljivanja drugih kolektivnih ugovora utvrđuje se tim kolektivnim ugovorima.
XXI
NADZOR
Član
268
Nadzor
nad primenom ovog zakona, drugih propisa o radnim odnosima, opštih akata i
ugovora o radu, kojima se uređuju prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih vrši
inspekcija rada.
Član
268a
U
postupku inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašćen da:
1) vrši
uvid u opšte i pojedinačne akte, evidencije i drugu dokumentaciju radi
utvrđivanja relevantnih činjenica;
2)
utvrđuje identitet lica i uzima izjave od poslodavca, odgovornih lica,
zaposlenih i drugih lica koja se zateknu na radu kod poslodavca;
3) vrši
kontrolu da li je izvršena prijava na obavezno socijalno osiguranje, na osnovu
podataka iz Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja;
4)
pregleda poslovne prostorije, objekte, postrojenja, uređaje i drugo;
5)
nalaže preduzimanje preventivnih i drugih mera za koje je ovlašćen u skladu sa
zakonom radi sprečavanja povreda zakona.
Član
268b
Poslodavac,
odgovorno lice kod poslodavca i zaposleni dužni su da inspektoru omoguće
vršenje nadzora, uvid u dokumentaciju i nesmetan rad i da mu obezbede podatke
potrebne za vršenje inspekcijskog nadzora, u skladu sa zakonom.
Član
269
U
vršenju inspekcijskog nadzora, inspektor rada je ovlašćen da rešenjem naloži
poslodavcu da u određenom roku otkloni utvrđene povrede zakona, podzakonskog
akta, opšteg akta i ugovora o radu.
Inspektor
rada je ovlašćen da rešenjem naloži poslodavcu da sa zaposlenim koji je
zasnovao radni odnos u smislu člana 32. stav 2. ovog zakona, zaključi ugovor o
radu u pisanom obliku.
Poslodavac
je dužan da, najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka roka za otklanjanje utvrđene
povrede, obavesti inspekciju rada o izvršenju rešenja.
Član
270
Inspektor
rada podneće zahtev za pokretanje prekršajnog postupka ako nađe da je
poslodavac, odnosno direktor ili preduzetnik, povredom zakona ili drugih
propisa kojima se uređuju radni odnosi izvršio prekršaj.
Član
271
Ako
inspektor rada nađe da je rešenjem poslodavca o otkazu ugovora o radu očigledno
povređeno pravo zaposlenog, a zaposleni je pokrenuo radni spor, na zahtev
zaposlenog odložiće svojim rešenjem izvršenje tog rešenja - do donošenja
pravnosnažne odluke suda.
Inspektor
rada će odbiti zahtev iz stava 1. ovog člana ako nađe da pravo zaposlenog nije
očigledno povređeno.
Zaposleni
može podneti zahtev iz st. 1. i 2. ovog člana u roku od 15 dana od dana
pokretanja radnog spora.
Inspektor
rada je dužan da donese rešenje iz st. 1. i 2. ovog člana u roku od 30 dana od
dana podnošenja zahteva zaposlenog, ako su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2. ovog
člana.
Član
272
Protiv
rešenja inspektora rada može se izjaviti žalba ministru u roku od osam dana od
dana dostavljanja rešenja.
Žalba
na rešenje iz člana 271. ovog zakona ne odlaže izvršenje rešenja.
Ministar
je dužan da u roku od 30 dana od dana prijema žalbe odluči po žalbi.
Protiv
konačnog rešenja iz člana 271. st. 1. i 2. ovog zakona ne može da se pokrene
upravni spor.
XXIa
SARADNJA SA CENTRALNIM REGISTROM OBAVEZNOG SOCIJALNOG OSIGURANJA
Član
272a
Ministarstva
nadležna za rad, državnu upravu i finansije mogu da preuzimaju podatke iz
Jedinstvene baze Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja potrebne
za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti.
XXII
KAZNENE ODREDBE
Član
273
Novčanom
kaznom od 800.000 do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj poslodavac sa
svojstvom pravnog lica:
1) ako
sa licem koje radi nije zaključio ugovor o radu ili drugi ugovor u smislu ovog
zakona (čl. 30-33. i čl. 197-202);
2) ako
nije isplatio zaradu, odnosno minimalnu zaradu (čl. 104. i 111);
3) ako
nije isplatio zaradu u novcu, osim u slučaju iz člana 45. ovog zakona (član
110);
4) ako
zaposlenom ne dostavi obračun zarade u skladu sa odredbama ovog zakona (član
121);
5) ako
nije doneo program rešavanja viška zaposlenih (član 153);
6) ako
zaposlenom otkaže ugovor o radu suprotno odredbama ovog zakona (čl. 179-181. i
čl. 187. i 188);
7) ako
sprečava inspektora rada u vršenju inspekcijskog nadzora, odnosno na drugi
način onemogućava vršenje inspekcijskog nadzora (član 268a i 268b);
8) ako
ne postupi po rešenju inspektora rada u skladu sa odredbama ovog zakona (čl.
269. i 271).
Novčanom
kaznom od 300.000 do 500.000 dinara za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće
se preduzetnik.
Novčanom
kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog
člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno zastupnik pravnog lica.
Član
274
Novčanom
kaznom od 600.000 do 1.500.000 dinara kazniće se za prekršaj poslodavac sa
svojstvom pravnog lica:
1) ako
prekrši zabranu diskriminacije u smislu ovog zakona (čl. 18-21);
2) ako
zasnuje radni odnos sa licem mlađim od 18 godina života suprotno odredbama ovog
zakona (član 25);
3) ako
zaposlenom odredi prekovremeni rad suprotno odredbama ovog zakona (član 53);
4) ako
je izvršio preraspodelu radnog vremena suprotno odredbama ovog zakona (čl. 57.
i 60);
5) ako
zaposlenom koji radi noću ne obezbedi obavljanje poslova u toku dana suprotno
odredbama ovog zakona (član 62);
6) ako
zaposlenom koji radi u smenama ne obezbedi izmenu smena suprotno odredbama ovog
zakona (član 63);
7) ako
zaposlenom mlađem od 18 godina života odredi da radi suprotno odredbama ovog zakona
(čl. 84, 87. i 88);
8) ako
zaposlenom između navršene 18. i 21. godine života odredi da radi suprotno
odredbama ovog zakona (član 85);
9) ako
ne obezbedi zaštitu materinstva, kao i prava po osnovu nege deteta i posebne
nege deteta ili druge osobe u skladu sa odredbama ovog zakona (čl. 89-100);
10) ako
zaposlenom ne isplati naknadu zarade u skladu sa odredbama ovog zakona (čl.
114-117);
11) ako
zaposlenom uskrati prava iz radnog odnosa suprotno odredbama ovog zakona (član
147);
12) ako
donese odluku o udaljenju zaposlenog suprotno odredbama ovog zakona ili ako
zaposlenog udalji sa rada duže od roka propisanog ovim zakonom (čl. 165-169);
13) ako
zaposlenom ponudi zaključivanje aneksa ugovora suprotno odredbama ovog zakona
(čl. 171-174);
14) ako
do dana prestanka radnog odnosa zaposlenom ne izvrši isplatu svih dospelih
zarada, naknada zarada i drugih primanja (član 186);
15) ako
odluči o pojedinačnom pravu, obavezi ili odgovornosti zaposlenog, a ne donese
rešenje ili ga ne dostavi zaposlenom u skladu sa odredbama ovog zakona (član
193).
Novčanom
kaznom od 200.000 do 400.000 dinara za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće
se preduzetnik.
Novčanom
kaznom od 30.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog
člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno zastupnik pravnog lica.
Član
275
Novčanom
kaznom od 400.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj poslodavac sa
svojstvom pravnog lica:
1) ako
pozove na odgovornost predstavnika zaposlenih koji postupa u skladu sa zakonom
i kolektivnim ugovorom (član 13);
2) ako
zaposlenom ne preda primerak ugovora o radu u skladu sa odredbama ovog zakona
(član 30. stav 4);
3) ako
postupi suprotno odredbama ovog zakona koje uređuju godišnji odmor (čl. 68-75);
4) ako
zaposlenom koji je ostvario pravo na mirovanje radnog odnosa uskrati pravo da
se vrati na rad (član 79);
5) ako
zaposlenom ne isplati naknadu troškova, odnosno drugo primanje u skladu sa
odredbama ovog zakona (čl. 118-120).
Novčanom
kaznom od 100.000 do 300.000 dinara za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće
se preduzetnik.
Novčanom
kaznom od 20.000 do 40.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
odgovorno lice u pravnom licu.
Član
276
Novčanom
kaznom od 100.000 dinara kazniće se za prekršaj poslodavac sa svojstvom pravnog
lica, a preduzetnik sa kaznom od 50.000 dinara:
1) ako
ne drži primerak ugovora ili kopije ugovora u skladu sa odredbama ovog zakona
(član 35);
2) ako
ne obezbedi vreme za odmor u toku dnevnog rada, dnevni i nedeljni odmor u
skladu sa odredbama ovog zakona (čl. 64. do 67);
3) ako
zaposlenom ne odobri korišćenje plaćenog odsustva u skladu sa odredbama ovog
zakona (član 77);
4) ako
ne vodi mesečnu evidenciju o zaradi i naknadi zarade u skladu sa odredbama ovog
zakona (član 122);
5) ako
zaposlenom uskrati pravo na otpremninu u skladu sa odredbama ovog zakona (član
158);
6) ako
zaposlenom uskrati pravo na otkazni rok, odnosno naknadu zarade u skladu sa
ovim zakonom (član 189);
7) ako
zaposlenom ne vrati uredno popunjenu radnu knjižicu (član 204).
Novčanom
kaznom od 10.000 dinara za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kazniće se
odgovorno lice u pravnom licu, odnosno zastupnik pravnog lica.
XXIII
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član
277
Do
donošenja podzakonskih akata iz čl. 46. stav 2, 96. stav 5, 103. stav 6, 204.
stav 6, 217. stav 2. i 266. stav 2. ovog zakona, ostaju na snazi:
1)
Pravilnik o načinu i postupku registrovanja ugovora o radu za obavljanje
poslova van prostorija poslodavca i poslova kućnog pomoćnog osoblja
("Službeni glasnik RS", broj 1/2002);
2)
Pravilnik o uslovima, postupku i načinu ostvarivanja prava na odsustvo sa rada
radi posebne nege deteta ("Službeni glasnik RS", broj 1/2002);
3)
Pravilnik o načinu izdavanja i sadržaju potvrde o nastupanju privremene
sprečenosti za rad zaposlenog u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju
("Službeni glasnik RS", broj 1/2002);
4)
Pravilnik o radnoj knjižici ("Službeni glasnik RS", broj 17/97);
5)
Pravilnik o upisu sindikalnih organizacija u registar ("Službeni glasnik
RS", br. 6/97, 33/97, 49/2000, 18/2001 i 64/2004);
6)
Pravilnik o registraciji kolektivnih ugovora ("Službeni glasnik RS",
broj 22/97).
Član
278
Poslodavac
je dužan da sa zaposlenima koji su zasnovali radni odnos do dana stupanja na
snagu ovog zakona, a nemaju zaključen ugovor o radu, zaključi ugovor o
uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti, koji sadrži elemente iz
člana 33. stav 1. ovog zakona, osim iz tač. 4) - 8).
Ugovorom
iz stava 1. ovog člana ne zasniva se radni odnos.
Član
279
Poslodavci
koji su do dana stupanja na snagu ovog zakona doneli odluku o preraspodeli
radnog vremena za 2005. godinu, radno vreme zaposlenih organizovaće prema toj
odluci.
Član
280
Zaposleni
koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nije u celini iskoristio godišnji
odmor za 2004. godinu, godišnji odmor za tu godinu koristi po propisima koji su
bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenog
povoljnije.
Član
281
Postupak
za otkaz ugovora o radu koji je započet, a nije okončan do dana stupanja na
snagu ovog zakona, okončaće se po propisima koji su bili na snazi do dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član
282
Postupak
za utvrđivanje viška zaposlenih koji je započet, a nije okončan do dana
stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se po propisima koji su bili na snazi
do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Zaposleni
kome je konačnom odlukom nadležnog organa, po osnovu prestanka potrebe za
njegovim radom, utvrđeno pravo na osnovu propisa koji su važili do dana
stupanja na snagu ovog zakona - nastavlja da koristi to pravo prema tim
propisima.
Član
283
Zaposleni
kome je do dana stupanja na snagu ovog zakona utvrđeno pravo na novčanu naknadu
u smislu člana 107. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 70/2001
i 73/2001) - nastavlja da ostvaruje pravo na novčanu naknadu u skladu sa tim
zakonom.
Član
284
Odredbe
kolektivnog ugovora koji je na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona, a
koje nisu u suprotnosti sa ovim zakonom, ostaju na snazi do zaključivanja
kolektivnog ugovora u skladu sa ovim zakonom.
Odredbe
opšteg i posebnih kolektivnih ugovora zaključenih pre 21. decembra 2001.
godine, a koje su na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona i koje nisu u
suprotnosti sa ovim zakonom ostaju na snazi do zaključivanja kolektivnih
ugovora u skladu sa ovim zakonom, a najduže šest meseci od dana stupanja na
snagu ovog zakona.
Član
285
Izbor
organa Fonda, u skladu sa odredbama čl. 129-136. ovog zakona, izvršiće se u
roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Zaposleni
kojima se, u smislu člana 139. stav 2. ovog zakona, utvrdi pravo na
potraživanje u periodu od dana stupanja na snagu ovog zakona do dana izbora
organa Fonda - zahtev podnose u roku od 15 dana od dana izbora organa Fonda.
Član
286
Danom
stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o radu ("Službeni
glasnik RS", br. 70/2001 i 73/2001).
Član
287
Ovaj
zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
glasniku Republike Srbije".
Zakon o izmenama i
dopunama Zakona o radu
"Sl. glasnik
RS", br. 61/2005
Član 11
Zaposlena
žena koja je započela korišćenje porodiljskog odsustva u skladu sa članom 94.
Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", broj 24/05) do dana stupanja na
snagu ovog zakona - nastavlja da koristi pravo na porodiljsko odsustvo i
odsustvo sa rada radi nege deteta u skladu sa odredbama tog člana.
Pravo
iz stava 1. ovog člana pripada i ocu deteta.
Član 12
Odredbe
člana 118. tač. 5) i 6) Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", broj
24/05) prestaju da se primenjuju danom stupanja na snagu ovog zakona, a
primenjivaće se od 1. januara 2006. godine.
Odredbe
člana 120. tač. 2) i 3) Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", broj
24/05) prestaju da važe 1. januara 2006. godine.
Član 13
Ovaj
zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom
glasniku Republike Srbije", a odredba člana 4. ovog zakona primenjivaće se
od 1. januara 2006. godine.
Zakon o dopuni Zakona
o radu
"Sl. glasnik
RS", br. 54/2009
Član 2
Ovaj
zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
glasniku Republike Srbije".
Zakon o izmenama i
dopunama Zakona o radu
"Sl. glasnik
RS", br. 75/2014
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član
110
Poslodavac
je dužan da pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova usaglasi
sa odredbama ovog zakona u roku do 60 dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član
111
Poslodavac
može sa zaposlenima koji su zasnovali radni odnos do dana stupanja na snagu
ovog zakona da zaključi ugovor o radu ili aneks ugovora, u skladu sa odredbama
člana 8. ovog zakona, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ugovorom
iz stava 1. ovog člana ne zasniva se radni odnos.
Ako
poslodavac sa zaposlenima iz stava 1. ovog člana ne zaključi ugovor o radu ili
aneks ugovora u smislu tog stava, ugovori o radu zaključeni do dana stupanja na
snagu ovog zakona ostaju na snazi u delu u kome nisu u suprotnosti sa ovim
zakonom.
Član
112
Danom
stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Pravilnik o načinu i postupku
registrovanja ugovora o radu za obavljanje poslova van prostorija poslodavca i
poslova kućnog pomoćnog osoblja ("Službeni glasnik RS", broj 1/02).
Član
113
Ministar
će doneti akt iz člana 54. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na
snagu ovog zakona.
Član
114
Postupci
za ostvarivanje prava pred Fondom solidarnosti započeti do dana stupanja na
snagu ovog zakona okončaće se po propisima koji važe do početka primene ovog
zakona.
Član
115
Ugovori
o zastupanju ili posredovanju koji su zaključeni do dana stupanja na snagu ovog
zakona primenjuju se do isteka roka na koji su zaključeni.
Član
116
Član
204. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05, 61/05, 54/09 i
32/13) i Pravilnik o radnoj knjižici ("Službeni glasnik RS", broj
17/97) prestaju da važe 1. januara 2016. godine.
Radne
knjižice izdate zaključno sa 31. decembrom 2015. godine nastavljaju da se
koriste kao javne isprave, a podaci upisani u te knjižice mogu da služe kao
dokaz za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i drugih prava u skladu sa
zakonom.
Član
117
Odredbe
kolektivnog ugovora, odnosno pravilnika o radu koji je na snazi na dan stupanja
na snagu ovog zakona, a koje nisu u suprotnosti sa ovim zakonom, ostaju na
snazi do isteka važenja kolektivnog ugovora, odnosno do zaključivanja
kolektivnog ugovora, odnosno donošenja pravilnika o radu u skladu sa ovim
zakonom, a najduže šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ministarstvo
je dužno da obaveštenje o prestanku važenja posebnih kolektivnih ugovora iz
stava 1. ovog člana objavi u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Član
118
Period
za koji se utvrđuje otpremnina iz člana 65. ovog zakona, za zaposlene u
preduzećima u restrukturiranju kojima je taj status utvrđen do dana stupanja na
snagu ovog zakona, može se utvrditi i drugim propisom.
Član
119
Ovaj
zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
glasniku Republike Srbije", osim odredaba člana 54. koje se primenjuju po
isteku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.