ZAKON O FAKTORINGU
"Sl. glasnik RS", br.
62/2013
I OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom uređuju se pojam i predmet faktoringa, učesnici u
faktoringu, uslovi i način obavljanja faktoringa, vrste faktoringa, prava i
obaveze učesnika u faktoringu, ugovor o faktoringu, obrnuti faktoring i nadzor
nad obavljanjem faktoringa.
II DEFINICIJE
POJMOVA
Član 2
Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:
1) Faktoring je finansijska usluga kupoprodaje postojećeg
nedospelog ili budućeg kratkoročnog novčanog potraživanja, nastalog po osnovu
ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga u zemlji i inostranstvu;
2) Predmet faktoringa može biti svako postojeće nedospelo ili
buduće, celo ili delimično, kratkoročno novčano potraživanje koje je nastalo po
osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga, zaključenog između pravnih
lica i preduzetnika;
3) Kratkoročno potraživanje je potraživanje koje dospeva na naplatu
u roku do godinu dana od dana prodaje robe, odnosno pružanja usluge,
definisanog ugovorom o prodaji robe ili pružanja usluga;
4) Učesnici u faktoringu su:
(1) Ustupilac,
koji prodaje faktoru svoje potraživanje od dužnika, nastalo po osnovu ugovora o
prodaji robe ili pružanja usluga, je banka, privredno društvo i preduzetnik sa
sedištem u Republici Srbiji (u daljem tekstu: Republika), odnosno ta lica sa
sedištem u inostranstvu, registrovana u skladu sa domicilnim propisima;
(2) Faktor, koji
kupuje potraživanje od ustupioca, je:
a) banka, u
smislu zakona kojim se uređuje poslovanje banaka;
b) privredno
društvo organizovano kao akcionarsko društvo ili društvo s ograničenom
odgovornošću, sa sedištem u Republici, koje ima odobrenje ministarstva
nadležnog za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo) za obavljanje
poslova faktoringa;
v) strana banka
i strano privredno društvo - isključivo u međunarodnom faktoringu;
(3) Dužnik je
banka, privredno društvo i preduzetnik sa sedištem u Republici, odnosno ta lica
sa sedištem u inostranstvu, registrovana u skladu sa domicilnim propisima.
Predmet faktoringa može biti i svako postojeće nedospelo ili
buduće, celo ili delimično, kratkoročno novčano potraživanje pravnog lica i
preduzetnika koje je nastalo po osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanja
usluga zaključenog sa korisnikom sredstava budžeta Republike Srbije, budžeta
autonomne pokrajine ili budžeta jedinica lokalne samouprave, kao i korisnikom
sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje.
Član 3
Buduće potraživanje može biti predmet faktoringa samo ako je
odredivo i ako ugovor o faktoringu sadrži podatak o tome ko će biti dužnik
takvog potraživanja.
Odredba u ugovoru o faktoringu kojom se vrši prodaja budućeg
potraživanja proizvodi pravno dejstvo momentom nastanka tog potraživanja.
Član 4
Predmet faktoringa ne može biti potraživanje nastalo po osnovu
prodaje robe ili pružanja usluga za lične, porodične ili potrebe domaćinstva.
III USLOVI ZA
OBAVLJANJE FAKTORINGA
Član 5
Privredno društvo osnovano u Republici radi obavljanja faktoringa
može da obavlja poslove iz člana 2. tačka 1) ovog zakona ako ispunjava uslove
propisane ovim zakonom u pogledu kapitala društva i koje ima odobrenje za
obavljanje posla faktoringa.
Privredno društvo iz stava 1. ovog člana (u daljem tekstu:
faktoring društvo) može obavljati samo posao faktoringa i sa faktoringom srodne
ili povezane poslove.
Član 6
Faktoring društvo mora imati osnovni novčani kapital u iznosu koji
ne može biti manji od 40.000.000 dinara.
Kapital faktoring društva uvek mora da bude u visini koja nije
manja od iznosa iz stava 1. ovog člana.
Član 7
Zahtev za izdavanje odobrenja za obavljanje posla faktoringa
Ministarstvu podnosi osnivač faktoring društva ili lice koje on ovlasti.
Uz zahtev iz stava 1. ovog člana podnosi se:
1) osnivački akt faktoring društva;
2) podaci o osnivačima faktoring društva i to:
(1) za osnivače
fizička lica - overena kopija lične karte ili očitana biometrijska lična karta
za državljane Republike, odnosno overena kopija pasoša za strane državljane,
kao i uverenje nadležnog organa, ne starije od šest meseci od dana podnošenja
zahteva, da osnivač nije osuđen pravosnažnom presudom na kaznu zatvora dužu od
šest meseci, da se protiv njega ne vodi krivični postupak i da mu nije izrečena
mera bezbednosti zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti;
(2) za osnivače
pravna lica - overena kopija rešenja ili drugog akta o upisu osnivača u
registar organa koji je prema propisima zemlje sedišta osnivača nadležan za
vođenje registra privrednih subjekata, odnosno pravnih lica, ne starije od šest
meseci od dana podnošenja zahteva;
3) overena izjava osnivača o iznosu njihovih udela/akcija u
faktoring društvu;
4) podaci o odgovornom licu faktoring društva: overena kopija lične
karte ili očitana biometrijska lična karta za državljane Republike, odnosno
overena kopija pasoša za strane državljane, kao i uverenje nadležnog organa, ne
starije od šest meseci od dana podnošenja zahteva, da odgovorno lice nije
osuđeno pravosnažnom presudom na kaznu zatvora dužu od šest meseci, da se
protiv njega ne vodi krivični postupak i da mu nije izrečena mera bezbednosti
zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti;
5) overena izjava osnivača da će osnovni novčani kapital u iznosu
iz člana 6. stav 1. ovog zakona biti uplaćen na račun kod poslovne banke;
6) overena izjava osnivača o poreklu finansijskih sredstava iz
tačke 5) ovog stava.
Ministarstvo rešenjem odlučuje o zahtevu iz stava 1. ovog člana u
roku od 15 dana od dana prijema urednog zahteva, ukoliko je podnosilac
prethodno dostavio Ministarstvu dokaz o izvršenoj uplati osnovnog novčanog
kapitala.
Rešenje iz stava 3. ovog člana konačno je u upravnom postupku.
Protiv rešenja iz stava 3. ovog člana može se voditi upravni spor.
U upravnom sporu sud ne može rešiti upravnu stvar.
Osnivač privrednog društva ili lice koje on ovlasti dužan je da
prijavu za upis faktoring društva u registar privrednih subjekata podnese u
roku od deset dana od dana dobijanja rešenja Ministarstva kojim se faktoring
društvu izdaje odobrenje za obavljanje poslova faktoringa.
Osnivač privrednog društva ili lice koje on ovlasti dužan je da
svaku promenu podataka iz stava 2. ovog člana dostavi Ministarstvu odmah, a
najkasnije u roku od deset dana od dana nastale promene.
Ministar nadležan za poslove finansija propisuje bliže uslove i
način izdavanja odobrenja.
Član 8
Odobrenje za obavljanje posla faktoringa prestaje da važi:
1) na osnovu zahteva faktoring društva - danom donošenja rešenja
Ministarstva kojim se zahtev usvaja;
2) prestankom faktoring društva - danom brisanja iz registra privrednih
društava po osnovu sprovedenog postupka likvidacije ili prinudne likvidacije,
odnosno postupka stečaja.
Na stečaj i likvidaciju faktoring društava primenjuju se odredbe
zakona koji uređuju stečaj i likvidaciju privrednih društava.
Član 9
Ministarstvo donosi rešenje kojim se faktoring društvu oduzima
odobrenje za obavljanje posla faktoringa:
1) ako se u postupku nadzora utvrdi da je faktoring društvo
prestalo da ispunjava uslov propisan članom 6. ovog zakona;
2) ako se u postupku nadzora utvrdi da je odobrenje za obavljanje
poslova faktoringa dato na osnovu neistinitih podataka;
3) ako se u postupku nadzora utvrdi da je postupljeno suprotno
članu 7. stav 8. ovog zakona.
Rešenje Ministarstva iz stava 1. ovog člana je konačno.
Protiv rešenja iz stava 1. ovog člana može se voditi upravni spor.
U upravnom sporu sud ne može rešiti upravnu stvar.
Član 10
Podaci o izdatim i oduzetim odobrenjima za obavljanje poslova
faktoringa evidentiraju se u Registru faktoringa (u daljem tekstu: Registar) koji
vodi Agencija za privredne registre, preko registratora.
Registar je jedinstvena, centralna, elektronska baza podataka o
izdatim i oduzetim odobrenjima za obavljanje posla faktoringa.
Na izbor i razrešenje registratora, obim njegovih ovlašćenja i obaveza
primenjuje se zakon kojim se uređuje rad Agencije za privredne registre, a na
postupak registracije zakon kojim se uređuje postupak registracije u Agenciji
za privredne registre.
Podaci iz stava 1. ovog člana evidentiraju se u Registru, odmah po
prijemu rešenja iz člana 7. stav 3. i člana 9. stav 1. ovog zakona u Agenciji
za privredne registre.
Ministar nadležan za poslove finansija propisuje sadržinu Registra.
IV VRSTE
FAKTORINGA
Član 11
U smislu ovog zakona faktoring može biti:
1) domaći;
2) međunarodni.
Prema obavezi preuzimanja rizika naplate potraživanja, faktoring iz
stava 1. ovog člana može biti:
1) faktoring bez regresa;
2) faktoring sa regresom.
Član 12
Domaći faktoring je faktoring čiji je predmet prodaja potraživanja
nastalog prodajom robe ili pružanjem usluga između domaćih lica na unutrašnjem
tržištu.
Član 13
Međunarodni faktoring je faktoring čiji je predmet prodaja
potraživanja nastalog u spoljnotrgovinskom prometu robe, odnosno usluga, u
smislu zakona kojim se uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje.
Međunarodni faktoring se obavlja:
1) u jednofaktorskom sistemu, kad u faktoringu učestvuje samo jedan
faktor;
2) u dvofaktorskom sistemu, kad u faktoringu učestvuju faktor sa
sedištem u Republici i faktor sa sedištem u inostranstvu.
Ako je prodaja potraživanja u spoljnotrgovinskom prometu robe,
odnosno usluga uređena na drugačiji način drugim zakonom, kod obavljanja
međunarodnog faktoringa primenjuju se odredbe ovog zakona.
Član 14
Faktor koji obavlja međunarodni faktoring u dvofaktorskom sistemu u
obavezi je da:
1) zaključi interfaktorski ugovor, koristeći međunarodno priznati i
prihvaćeni pravni i tehnički okvir koji su razvila međunarodna udruženja,
naročito Factors Chain International (FCI) i International Factors
Group (IFG);
2) preduzme radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, u skladu
sa propisima kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranje
terorizma.
Interfaktorski ugovor, u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana, predstavlja
ugovor između faktora sa sedištem u Republici i faktora sa sedištem u
inostranstvu.
Član 15
Faktoring bez regresa podrazumeva da je faktor preuzeo rizik
naplate potraživanja na sebe.
Rizik naplate potraživanja, u smislu ovog zakona, obuhvata rizik
nesposobnosti plaćanja od strane dužnika.
Član 16
Faktoring sa regresom podrazumeva da ustupilac odgovara faktoru za
naplativost potraživanja - na dan dospelosti potraživanja.
Kad je ugovoren faktoring sa regresom, faktor ima pravo da zahteva
namirenje od dužnika, ustupioca ili od obojice u isto vreme, u granicama
odgovornosti dužnika i ustupioca, ako nije drugačije ugovoreno.
Kad se radi o odgovornosti ustupioca iz stava 2. ovog člana, faktor
je dužan da obavesti ustupioca da naplata potraživanja nije izvršena i to u
roku od osam dana od dana dospelosti potraživanja.
Nakon ostvarenog regresa faktora prema ustupiocu, faktor je dužan
da potraživanje vrati ustupiocu.
Član 17
U slučaju kad se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je ugovoren
faktoring sa regresom ili faktoring bez regresa, smatraće se da je ugovoren
faktoring sa regresom.
V OBRNUTI
FAKTORING
Član 18
Obrnuti faktoring je posebna vrsta faktoringa koji se ugovara
između faktora i dužnika iz ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga u zemlji
i inostranstvu, na osnovu koga faktor, preuzimanjem faktura od dužnika,
preuzima njegovu obavezu plaćanja prema poveriocima, a ima pravo naplate od
dužnika u roku iz ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga u zemlji i
inostranstvu.
Dužnik je u obavezi da obezbedi saglasnost poverioca.
Na obrnuti faktoring shodno se primenjuju odredbe ovog zakona
kojima je uređen faktoring.
Korisnici sredstava budžeta Republike Srbije, budžeta autonomne
pokrajine ili budžeta jedinica lokalne samouprave, kao i korisnici sredstava
organizacija za obavezno socijalno osiguranje ne mogu biti učesnici u obrnutom
faktoringu.
VI UGOVOR O
FAKTORINGU
Član 19
Faktoring se može obavljati samo na osnovu ugovora zaključenog u
pisanoj ili elektronskoj formi.
Ugovor, čiji predmet nije definisan u skladu sa ovim zakonom, ne
smatra se ugovorom o faktoringu u smislu ovog zakona.
Ugovor o faktoringu se ne smatra ugovorom o kreditu ili zajmu, u
smislu propisa Republike Srbije i poslovnih običaja.
Član 20
Ugovor o faktoringu naročito sadrži:
1) podatke o ugovornim stranama;
2) podatak o vrsti faktoringa;
3) osnov i podatke o potraživanju koje je predmet ugovora;
4) iznos, način obračuna i isplate otkupljenog potraživanja
ustupiocu;
5) iznos, način obračuna i isplate naknade faktoru;
6) pravo faktora na kamatu i druge troškove, koji mogu proisteći iz
realizacije ugovora;
7) datum zaključivanja ugovora;
8) potpise zakonskih zastupnika svake ugovorne strane, drugog lica
ovlašćenog za potpisivanje ugovora ili punomoćnika ovih lica.
Član 21
Ugovor o faktoringu prestaje da važi istekom roka na koji je
zaključen, a ako nije zaključen na određeni rok, ne može prestati pre nego što
sva prodata potraživanja ne budu naplaćena ili regresirana od strane ustupioca.
Član 22
Ugovori o faktoringu jednog ustupioca zaključeni sa različitim
faktorima, a koji imaju za predmet prodaju istog potraživanja, zabranjeni su i
svaki takav naknadno zaključen ugovor ništav je.
Odredbe ugovora o faktoringu i opštih uslova poslovanja ustupioca
ili faktora koje predviđaju drugačije pravilo u odnosu na pravilo iz stava 1.
ovog člana, ništave su.
VII PRODAJA
POTRAŽIVANJA
Član 23
Prodaju svakog potraživanja određenog ugovorom o faktoringu
ustupilac vrši uz istovremenu predaju faktoru:
1) ugovora (original ili kopija overena od strane nadležnog organa)
i/ili fakture i drugih dokumenata kojima se dokazuje osnov i vrši
identifikacija potraživanja;
2) obaveštenja dužniku da je potraživanje prodato faktoru.
O predaji dokumentacije iz stava 1. ovog člana ustupilac i faktor
sačinjavaju poseban dokument.
Datumom prodaje potraživanja smatra se datum kad je ustupilac
predao faktoru dokumentaciju iz stava 1. ovog člana, naveden u dokumentu o
predaji dokumentacije.
Član 24
Ustupilac je u obavezi da dostavi dužniku obaveštenje o prodaji
potraživanja u pisanoj ili elektronskoj formi.
Član 25
Obaveštenje o prodaji potraživanja može biti učinjeno za sva
potraživanja koja su predmet ugovora o faktoringu, bez obzira da li ona postoje
u vreme zaključenja ugovora ili ne.
Obaveštenje iz stava 1. ovog člana mora da sadrži informacije o
ugovoru o faktoringu, podatke o faktoru kojem je dužnik u obavezi da plati i
instrukcije za plaćanje.
Ako se obaveštenje iz stava 1. ovog člana odnosi na jedno ili više
postojećih potraživanja, obaveštenje, pored podataka iz stava 2. ovog člana,
mora da sadrži broj fakture, iznos potraživanja i valutu plaćanja.
Član 26
Nakon prijema obaveštenja iz člana 24. ovog zakona, dužnik je u obavezi
da potraživanje isplati faktoru.
Isplatom potraživanja ustupiocu dužnik se ne oslobađa obaveze prema
faktoru ako je pre isplate obavešten o prodaji potraživanja, a ustupilac mora
bez odlaganja takvu isplatu preneti faktoru.
VIII NAPLATA
POTRAŽIVANJA
Član 27
Naplatu dospelih potraživanja faktor vrši u svoje ime i za svoj
račun.
IX PRAVA,
OBAVEZE I ODGOVORNOSTI U POSTUPKU REALIZACIJE FAKTORINGA
Član 28
Faktor ima obavezu da vodi urednu i ažurnu evidenciju otkupljenih
potraživanja, koju je dužan pokazati nadležnim organima u postupku nadzora nad
obavljanjem poslova faktoringa.
Faktor ima obavezu da savesno upravlja otkupljenim potraživanjima,
sa pažnjom dobrog privrednika.
Član 29
Ustupilac je odgovoran faktoru za osnovanost i vrednost potraživanja
koja su predmet ugovora o faktoringu.
Ustupilac garantuje faktoru da su prodata potraživanja oslobođena
zaloge, prigovora, tereta i ostalih prava trećih lica, odnosno da su po svim
osnovama nesporna, osim ako nije drugačije ugovoreno.
U slučaju kad su prodata potraživanja opterećena zalogom, odnosno
na bilo koji način osporena od strane dužnika ili trećeg lica, a ugovorom o
faktoringu nije isključena garancija ustupioca iz stava 2. ovog člana, faktor
ima pravo regresa od ustupioca i u slučaju kad je ugovoren faktoring bez
regresa.
Član 30
U slučaju kad je prodaja potraživanja zabranjena ugovorom između
ustupioca i dužnika ili dužnikovim opštim uslovima poslovanja, ovakva zabrana
nema pravnog dejstva na prodaju potraživanja faktoru, koja je izvršena na
osnovu ugovora o faktoringu i u skladu sa ovim zakonom, osim ako drugačije nije
uređeno međunarodnim ugovorom.
Član 31
U slučaju da ugovorom o faktoringu nije drugačije definisano,
smatra se da je dalja prodaja i prenos potraživanja sa faktoring društva na
drugo faktoring društvo dozvoljena, a u skladu sa ostalim odredbama ovog
zakona.
Član 32
Dokumentacija iz člana 23. stav 1. ovog zakona predstavlja
verodostojnu ispravu u postupku izvršenja.
Uz dokumentaciju iz prethodnog stava dostavlja se i dokaz o osnovu
prenosa potraživanja.
X NADZOR NAD
OBAVLJANJEM POSLOVA FAKTORINGA
Član 33
Nadzor nad obavljanjem poslova faktoringa kod faktoring društava
vrši Ministarstvo, odnosno drugi nadležni organ, u skladu sa posebnim propisima
kojima su utvrđene njihove nadležnosti.
Nadzor nad obavljanjem poslova faktoringa kod banaka vrši Narodna
banka Srbije, u skladu sa propisima o bankama.
XI KAZNENE
ODREDBE
Član 34
Novčanom kaznom od 100.000 do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj
banka i privredno društvo ako:
1) obavlja poslove faktoringa suprotno uslovima propisanim ovim
zakonom (član 5);
2) prijavu za upis u registar privrednih subjekata ne podnese u
roku propisanim ovim zakonom (član 7. stav 7);
3) obavlja poslove faktoringa u međunarodnom dvofaktorskom sistemu
suprotno uslovima propisanim ovim zakonom (član 14. stav 1);
4) obavlja poslove faktoringa bez zaključenog ugovora (član 19.
stav 1);
5) zaključi više ugovora o faktoringu koji imaju za predmet prodaju
istog, celog potraživanja sa više od jednim faktorom (član 22. stav 1);
6) ne vodi urednu i ažurnu evidenciju ili istu ne pokaže u postupku
nadzora nad obavljanjem poslova faktoringa (član 28. stav 1).
Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno
lice u banci i privrednom društvu novčanom kaznom od 5.000 do 150.000 dinara.
Član 35
Novčanom kaznom od 10.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj
preduzetnik ako:
1) obavlja poslove faktoringa bez zaključenog ugovora (član 19.
stav 1);
2) zaključi više ugovora o faktoringu koji imaju za predmet prodaju
istog, celog potraživanja sa više od jednim faktoring društvom (član 22. stav
1).
XII PRELAZNE I
ZAVRŠNE ODREDBE
Član 36
Privredna društva koja obavljaju poslove faktoringa, osnovana pre
stupanja na snagu ovog zakona, dužna su da svoje poslovanje usklade sa
odredbama ovog zakona podnošenjem zahteva iz člana 7. stav 1. ovog zakona
Ministarstvu u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Privredna društva koja obavljaju poslove faktoringa, osnovana pre
stupanja na snagu ovog zakona, nemaju obavezu dostavljanja izjave iz člana 7.
stav 2. tačka 5) ovog zakona, već dostavljaju dokaz o ispunjenosti uslova iz
člana 6. stav 2. ovog zakona.
Odredbe čl. 5-10. ovog zakona ne primenjuju se na privredno društvo
koje je Republika osnovala posebnim zakonom radi finansiranja izvoza, a koje
poslovanje obavlja u skladu sa tim posebnim zakonom.
Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na ugovore o faktoringu
zaključene pre dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 37
Propis iz člana 7. stav 9. ovog zakona doneće se najkasnije u roku
od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, a propis iz člana 10.
stav 5. ovog zakona doneće se najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na
snagu ovog zakona.
Član 38
Registar faktoringa ustanoviće se u roku od 90 dana od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član 39
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u
"Službenom glasniku Republike Srbije", osim odredbe člana 2. stav 2.
ovog zakona, koja stupa na snagu 1. maja 2014. godine.