PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE
REPUBLIKE SRBIJE I VLADE DRŽAVE PALESTINE O IZBEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
U ODNOSU NA POREZE NA DOHODAK
Objavljen na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije -
26.10.2012.
Član 1.
Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Srbije i Vlade Države Palestine o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak (u daljem
tekstu: Ugovor), potpisan 27. aprila 2012. godine u Beogradu, u originalu na
srpskom, arapskom i engleskom jeziku.
Član 2.
Tekst Ugovora u originalu na srpskom jeziku glasi:
U G O V O R
IZMEĐU
VLADE REPUBLIKE SRBIJE
I
VLADE DRŽAVE PALESTINE
O IZBEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA U ODNOSU NA POREZE NA DOHODAK
VLADA REPUBLIKE SRBIJE
I
VLADA DRŽAVE PALESTINE
u želji da zaključe Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na
poreze na dohodak,
sporazumele su se o sledećem:
Član 1.
LICA NA KOJA SE PRIMENJUJE UGOVOR
Ovaj ugovor primenjuje se na lica koja su rezidenti jedne ili obe države
ugovornice.
Član 2.
POREZI NA KOJE SE PRIMENJUJE UGOVOR
1. Ovaj ugovor primenjuje se na poreze na dohodak koje zavodi država ugovornica
ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave, nezavisno od
načina naplate.
2. Porezima na dohodak smatraju se svi porezi koji se zavode na ukupan dohodak
ili na delove dohotka, uključujući poreze na dobitak od otuđenja pokretnih
stvari ili nepokretnosti.
3. Porezi na koje se primenjuje ovaj ugovor su:
u Srbiji:
1) porez na dobit pravnih lica;
2) porez na dohodak građana.
(u daljem tekstu: „srpski porez”);
u Palestini:
porez na dohodak.
(u daljem tekstu: „palestinski porez”).
4. Ugovor se primenjuje i na iste ili bitno slične poreze koji se posle datuma
potpisivanja ovog ugovora zavedu pored ili umesto postojećih poreza. Nadležni organi
država ugovornica obaveštavaju jedni druge o značajnim promenama izvršenim u
njihovim poreskim zakonima.
Član 3.
OPŠTE DEFINICIJE
1. Za potrebe ovog ugovora, osim ako kontekst ne zahteva drukčije:
1) izrazi „država ugovornica” i „druga država ugovornica” označavaju Srbiju ili
Palestinu, zavisno od smisla;
2) izraz „Srbija” označava Republiku Srbiju, a upotrebljen u geografskom smislu
označava teritoriju Republike Srbije;
3) izraz „Palestina” označava Državu Palestinu, a upotrebljen u geografskom
smislu, izraz „Palestina”, takođe, uključuje, njeno teritorijalno more i morsko
dno i podzemlje podmorskih oblasti koje se graniče sa obalom, ali izvan granica
teritorijalnog mora nad kojim Palestina, za potrebe iskorišćavanja prirodnih
bogatstava tih oblasti, vrši suverena prava u skladu sa međunarodnim normama i
pravom;
4) izraz „državljanin”, u odnosu na državu ugovornicu, označava:
- fizičko lice koje ima državljanstvo države ugovornice;
- pravno lice, partnerstvo ili udruženje koje takav status ima na osnovu
zakonodavstva važećeg u državi ugovornici;
5) izraz „porez” označava bilo koji porez iz člana 2. ovog ugovora;
6) izraz „lice” obuhvata fizičko lice, kompaniju i svako drugo društvo lica;
7) izraz „kompanija” označava pravno lice ili bilo koji entitet koji se smatra
pravnim licem za poreske svrhe;
8) izrazi „preduzeće države ugovornice” i „preduzeće druge države ugovornice”
označavaju preduzeće kojim upravlja rezident države ugovornice, odnosno
preduzeće kojim upravlja rezident druge države ugovornice;
9) izraz „međunarodni saobraćaj” označava saobraćaj brodom ili vazduhoplovom
koji obavlja preduzeće države ugovornice, osim ako se saobraćaj obavlja brodom
ili vazduhoplovom isključivo između mesta u drugoj državi ugovornici;
10) izraz „nadležan organ” označava:
- u Srbiji, Ministarstvo finansija ili njegovog ovlašćenog predstavnika;
u Palestini, ministra finansija ili njegovog ovlašćenog predstavnika.
2. Kada država ugovornica primenjuje Ugovor, svaki izraz koji u njemu nije
definisan ima značenje, osim ako kontekst ne zahteva drukčije, prema zakonu te
države za potrebe poreza na koje se Ugovor primenjuje i značenje prema važećim
poreskim zakonima koje primenjuje ta država ima prednost u odnosu na značenje
koje tom izrazu daju drugi zakoni te države.
Član 4.
REZIDENT
1. Izraz „rezident države ugovornice”, za potrebe ovog ugovora, označava lice
koje, prema zakonima te države, podleže oporezivanju u toj državi po osnovu
svog prebivališta, boravišta, sedišta uprave, mesta osnivanja ili drugog merila
slične prirode, i uključuje tu državu, njenu političku jedinicu ili jedinicu
lokalne samouprave. Ovaj izraz ne obuhvata lice koje u toj državi podleže
oporezivanju samo za dohodak iz izvora u toj državi.
2. Ako je, prema odredbama stava 1. ovog člana, fizičko lice rezident obe
države ugovornice, njegov se status određuje na sledeći način:
1) smatra se da je rezident samo države u kojoj ima stalno mesto stanovanja;
ako ima stalno mesto stanovanja u obe države, smatra se da je rezident samo
države sa kojom su njegove lične i ekonomske veze tešnje (središte životnih
interesa);
2) ako ne može da se odredi u kojoj državi ima središte životnih interesa ili
ako ni u jednoj državi nema stalno mesto stanovanja, smatra se da je rezident
samo države u kojoj ima uobičajeno mesto stanovanja;
3) ako ima uobičajeno mesto stanovanja u obe države ili ga nema ni u jednoj od
njih, smatra se da je rezident samo države čiji je državljanin;
4) ako je državljanin obe države ili nijedne od njih, nadležni organi država
ugovornica rešiće pitanje zajedničkim dogovorom.
3. Ako je, prema odredbama stava 1. ovog člana lice, osim fizičkog, rezident
obe države ugovornice, smatra se da je rezident samo države u kojoj se nalazi
njegovo sedište stvarne uprave.
Član 5.
STALNA POSLOVNA JEDINICA
1. Izraz „stalna poslovna jedinica”, za potrebe ovog ugovora, označava stalno
mesto preko kojeg preduzeće potpuno ili delimično obavlja poslovanje.
2. Pod izrazom „stalna poslovna jedinica” podrazumeva se naročito:
1) sedište uprave;
2) ogranak;
3) poslovnica;
4) fabrika;
5) radionica;
6) skladište ili prostorije koje se koriste kao prodajna mesta; i
7) rudnik, izvor nafte ili gasa, kamenolom ili drugo mesto vađenja prirodnih
bogatstava.
3. Izraz „stalna poslovna jedinica” obuhvata i gradilište, građevinske,
montažne ili instalacione radove ili nadzorne delatnosti u vezi sa tim
radovima, ali samo ako takvo gradilište, radovi ili delatnosti traju duže od
devet meseci;
4. Izuzetno od prethodnih odredaba ovog člana, pod izrazom „stalna poslovna
jedinica” ne podrazumeva se:
1) korišćenje objekata i opreme isključivo u svrhe uskladištenja, izlaganja ili
isporuke dobara ili robe koja pripada preduzeću;
2) održavanje zalihe dobara ili robe koja pripada preduzeću isključivo u svrhu
uskladištenja, izlaganja ili isporuke;
3) održavanje zalihe dobara ili robe koja pripada preduzeću isključivo sa
svrhom da je drugo preduzeće preradi;
4) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu kupovine dobara ili
robe ili pribavljanja obaveštenja za preduzeće;
5) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja, za
preduzeće, svake druge delatnosti koja ima pripremni ili pomoćni karakter;
6) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu delatnosti navedenih
u tač. 1) do 5) ovog stava u bilo kojoj kombinaciji, pod uslovom da je ukupna
delatnost stalnog mesta poslovanja koja nastaje iz ove kombinacije pripremnog
ili pomoćnog karaktera.
5. Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, kada lice osim zastupnika sa
samostalnim statusom na koga se primenjuje stav 6. ovog člana radi u ime
preduzeća i ima i uobičajeno koristi u državi ugovornici ovlašćenje da
zaključuje ugovore u ime preduzeća, smatra se da to preduzeće ima stalnu
poslovnu jedinicu u toj državi u odnosu na delatnosti koje to lice obavlja za
preduzeće, osim ako su delatnosti tog lica ograničene na delatnosti navedene u
stavu 4. ovog člana koje, ako bi se obavljale preko stalnog mesta poslovanja,
ne bi ovo stalno mesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema
odredbama tog stava.
6. Ne smatra se da preduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici
samo zato što u toj državi obavlja svoje poslove preko posrednika, generalnog
komisionog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako ta
lica deluju u okviru svoje redovne poslovne delatnosti. Međutim, kada
predstavnik obavlja delatnost u potpunosti ili gotovo u potpunosti u ime
preduzeća, a u njihovim trgovinskim i finansijskim odnosima su dogovoreni ili
nametnuti uslovi koji se razlikuju od uslova koje bi dogovorila nezavisna preduzeća,
on se neće smatrati predstavnikom sa samostalnim statusom prema značenju iz
ovog stava.
7. Činjenica da kompanija koja je rezident države ugovornice kontroliše ili je
pod kontrolom kompanije koja je rezident druge države ugovornice ili koja obavlja
poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi
način), sama po sebi nije dovoljna da se jedna kompanija smatra stalnom
poslovnom jedinicom druge kompanije.
Član 6.
DOHODAK OD NEPOKRETNOSTI
1. Dohodak koji rezident države ugovornice ostvari od nepokretnosti
(uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva) koja se nalazi u drugoj
državi ugovornici može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Izraz „nepokretnost” ima značenje prema zakonu države ugovornice u kojoj se
odnosna nepokretnost nalazi. Ovaj izraz u svakom slučaju obuhvata pripatke
nepokretnosti, stočni fond i opremu koja se koristi u poljoprivredi i
šumarstvu, prava na koja se primenjuju odredbe opšteg zakona o zemljišnoj
svojini, plodouživanje nepokretnosti i prava na promenljiva ili stalna plaćanja
kao naknade za iskorišćavanje ili za pravo na iskorišćavanje mineralnih
nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; brodovi i vazduhoplovi ne
smatraju se nepokretnostima.
3. Odredbe stava 1. ovog člana primenjuju se na dohodak koji se ostvari
neposrednim korišćenjem, iznajmljivanjem ili drugim načinom korišćenja
nepokretnosti.
4. Odredbe st. 1. i 3. ovog člana primenjuju se i na dohodak od nepokretnosti
preduzeća i na dohodak od nepokretnosti koja se koristi za obavljanje
samostalnih ličnih delatnosti.
Član 7.
DOBIT OD POSLOVANJA
1. Dobit preduzeća države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako
preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne
jedinice koja se u njoj nalazi. Ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj
državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice, dobit preduzeća može se
oporezivati u toj drugoj državi, ali samo do iznosa koji se pripisuje toj
stalnoj poslovnoj jedinici.
2. Zavisno od odredbe stava 3. ovog člana, kada preduzeće države ugovornice
obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice
koja se u njoj nalazi, u svakoj državi ugovornici se toj stalnoj poslovnoj
jedinici pripisuje dobit koju bi mogla da ostvari da je bila odvojeno i posebno
preduzeće koje se bavi istim ili sličnim delatnostima, pod istim ili sličnim
uslovima i da je poslovala potpuno samostalno sa preduzećem čija je stalna
poslovna jedinica.
3. Pri određivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici priznaju se troškovi
koji su učinjeni za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući troškove
upravljanja i opšte administrativne troškove, bilo u državi u kojoj se nalazi
stalna poslovna jedinica ili na drugom mestu.
4. Ako je uobičajeno da se u državi ugovornici dobit koja se pripisuje stalnoj
poslovnoj jedinici određuje na osnovu raspodele ukupne dobiti preduzeća na
njegove posebne delove, rešenje iz stava 2. ovog člana ne sprečava tu državu
ugovornicu da takvom uobičajenom raspodelom odredi dobit koja se oporezuje;
usvojeni metod raspodele treba da bude takav da rezultat bude u skladu s
načelima koja su sadržana u ovom članu.
5. Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna
jedinica samo kupuje dobra ili robu za preduzeće.
6. Za potrebe prethodnih stavova, dobit koja se pripisuje stalnoj poslovnoj
jedinici određuje se istom metodom iz godine u godinu, osim ako postoji
opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.
7. Kada dobit obuhvata delove dohotka koji su regulisani posebnim članovima
ovog ugovora, odredbe ovog člana ne utiču na odredbe tih članova.
Član 8.
MEĐUNARODNI SAOBRAĆAJ
1. Dobit preduzeća države ugovornice od obavljanja međunarodnog saobraćaja
brodom ili vazduhoplovom oporezuje se samo u toj državi.
2. Za potrebe ovog člana, izraz „dobit preduzeća države ugovornice od
obavljanja međunarodnog saobraćaja brodom ili vazduhoplovom”, obuhvata i dobit
od:
1) davanja u zakup brodova ili vazduhoplova bez posade i goriva, i
2) korišćenja, održavanja ili davanja u zakup kontejnera (uključujući prikolice
i drugu opremu za prevoz kontejnera)
od strane tog preduzeća, kada je to davanje u zakup ili korišćenje, održavanje
ili davanje u zakup, prema potrebi, povremeno povezano sa obavljanjem
međunarodnog saobraćaja brodom ili vazduhoplovom.
3. Odredbe stava 1. ovog člana primenjuju se i na dobit od učešća u pulu,
zajedničkom poslovanju ili međunarodnoj poslovnoj agenciji.
Član 9.
POVEZANA PREDUZEĆA
1. Ako
1) preduzeće države ugovornice učestvuje neposredno ili posredno u upravljanju,
kontroli ili imovini preduzeća druge države ugovornice, ili
2) ista lica učestvuju neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili
imovini preduzeća države ugovornice i preduzeća druge države ugovornice
i ako su i u jednom i u drugom slučaju, između ta dva preduzeća, u njihovim
trgovinskim ili finansijskim odnosima, dogovoreni ili nametnuti uslovi koji se
razlikuju od uslova koji bi bili dogovoreni između nezavisnih preduzeća, dobit
koju bi, da nema tih uslova, ostvarilo jedno od preduzeća, ali je zbog tih uslova
nije ostvarilo, može se uključiti u dobit tog preduzeća i shodno tome
oporezovati.
2. Ako država ugovornica uključuje u dobit preduzeća te države dobit za koju je
preduzeće druge države ugovornice oporezovano u toj drugoj državi, i shodno
tome je oporezuje, i ako je tako uključena dobit ona dobit koju bi preduzeće
prvopomenute države ostvarilo da su uslovi dogovoreni između ta dva preduzeća
bili oni uslovi koje bi dogovorila nezavisna preduzeća, ta druga država vrši
odgovarajuću korekciju iznosa poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit.
Prilikom vršenja te korekcije, vodiće se računa o ostalim odredbama ovog
ugovora i, ako je to potrebno, nadležni organi država ugovornica međusobno će
se konsultovati.
3. Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se u slučaju utaje poreza.
Član 10.
DIVIDENDE
1. Dividende koje isplaćuje kompanija rezident države ugovornice rezidentu
druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Dividende se mogu oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident kompanija
koja isplaćuje dividende, u skladu sa zakonima te države, ali ako je stvarni
vlasnik dividendi rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne može biti
veći od 10 odsto bruto iznosa dividendi.
Ovaj stav ne utiče na oporezivanje dobiti kompanije iz koje se dividende
isplaćuju.
3. Izraz „dividende”, u ovom članu, označava dohodak od akcija ili drugih prava
učešća u dobiti koja nisu potraživanja duga, kao i dohodak od drugih prava
kompanije koji je poreski izjednačen sa dohotkom od akcija u zakonima države
čiji je rezident kompanija koja vrši raspodelu.
4. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik
dividendi, rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi
ugovornici čiji je rezident kompanija koja isplaćuje dividende preko stalne
poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili obavlja u toj drugoj državi
samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se nalazi u toj državi, a
akcije na osnovu kojih se dividende isplaćuju stvarno pripadaju stalnoj
poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi. U tom slučaju primenjuju se, prema
potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.
5. Ako kompanija koja je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak
iz druge države ugovornice, ta druga država ne može da zavede porez na
dividende koje isplaćuje kompanija, osim ako su te dividende isplaćene
rezidentu te druge države ili ako akcije na osnovu kojih se dividende isplaćuju
stvarno pripadaju stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi koja se nalazi u
toj drugoj državi, niti da neraspodeljenu dobit kompanije oporezuje porezom na
neraspodeljenu dobit kompanije, čak i ako se isplaćene dividende ili
neraspodeljena dobit u potpunosti ili delimično sastoje od dobiti ili dohotka
koji su nastali u toj drugoj državi.
6. Odredbe ovog člana ne primenjuju se ukoliko je glavni razlog ili jedan od
glavnih razloga ma kog lica koje se bavi emitovanjem ili prenosom akcija ili
drugih prava na osnovu kojih se dividende isplaćuju, bio korišćenje pogodnosti
ovog člana, putem emitovanja ili prenosa.
Član 11.
KAMATA
1. Kamata koja nastaje u državi ugovornici a isplaćuje se rezidentu druge
države ugovornice, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Kamata se može oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaje, u skladu
sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik kamate rezident druge države
ugovornice, razrezan porez ne može biti veći od 10 odsto bruto iznosa kamate.
3. Izuzetno od odredaba stava 2. ovog člana, kamata koja nastaje u državi
ugovornici a isplaćuje se rezidentu druge države ugovornice oporezuje se samo u
toj drugoj državi ako je primalac stvarni vlasnik kamate i ako kamatu ostvari:
1) vlada druge države ugovornice ili njene političke jedinice ili jedinice
lokalne samouprave;
2) centralna ili narodna banka druge države ugovornice;
3) finansijska institucija koju u potpunosti ili skoro u potpunosti poseduje
vlada druge države ugovornice ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne
samouprave.
4. Izraz „kamata”, u ovom članu, označava dohodak od potraživanja duga svake
vrste, nezavisno od toga da li su obezbeđena zalogom i da li se na osnovu njih
stiče pravo na učešće u dobiti dužnika, a naročito dohodak od državnih hartija
od vrednosti i dohodak od obveznica ili zapisa, uključujući premije i nagrade
na takve hartije od vrednosti, obveznice ili zapise. Ovaj izraz ne uključuje
bilo koji deo dohotka koji se, na osnovu odredaba člana 10. ovog ugovora,
tretira kao dividenda. Kaznena kamata ne smatra se kamatom za svrhe ovog člana.
5. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik kamate,
rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici u
kojoj kamata nastaje, preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj
državi ili ako obavlja u toj drugoj državi samostalne lične delatnosti iz
stalne baze koja se nalazi u toj državi, a potraživanje duga na koje se plaća
kamata je stvarno povezano s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnom bazom.
U tom slučaju se primenjuju, prema potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog
ugovora.
6. Smatra se da kamata nastaje u državi ugovornici kada je isplatilac kamate
rezident te države. Kada lice koje plaća kamatu, bez obzira na to da li je
rezident države ugovornice, ima u toj državi ugovornici stalnu poslovnu
jedinicu ili stalnu bazu u vezi sa kojom je povezan dug na koji se plaća
kamata, a tu kamatu snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalna baza, smatra
se da kamata nastaje u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili
stalna baza.
7. Ako iznos kamate, zbog posebnog odnosa između platioca kamate i stvarnog
vlasnika ili između njih i trećeg lica, imajući u vidu potraživanje duga za
koje se ona plaća, prelazi iznos koji bi bio ugovoren između platioca kamate i
stvarnog vlasnika, odredbe ovog člana primenjuju se samo na iznos koji bi bio
ugovoren da takvog odnosa nema. U tom slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje
se saglasno zakonima svake države ugovornice, imajući u vidu ostale odredbe
ovog ugovora.
8. Odredbe ovog člana ne primenjuju se ukoliko je glavni razlog ili jedan od
glavnih razloga ma kog lica koje se bavi zasnivanjem ili prenosom potraživanja
duga za koje se plaća kamata, bio korišćenje pogodnosti ovog člana, putem
zasnivanja ili prenosa.
Član 12.
AUTORSKE NAKNADE
1. Autorske naknade koje nastaju u državi ugovornici a isplaćuju se rezidentu
druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Autorske naknade mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaju,
u skladu sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik autorskih naknada
rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne može biti veći od 10 odsto
bruto iznosa autorskih naknada.
3. Izraz „autorske naknade”, u ovom članu, označava plaćanja bilo koje vrste
koja su primljena kao naknada za korišćenje ili za pravo korišćenja autorskog
prava na književno, umetničko ili naučno delo, uključujući bioskopske filmove
ili filmove ili trake za televiziju ili radio, kao i za korišćenje ili za pravo
korišćenja patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule
ili postupka ili za korišćenje ili za pravo korišćenja industrijske,
komercijalne ili naučne opreme ili za obaveštenja koja se odnose na
industrijska, komercijalna ili naučna iskustva.
4. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik
autorskih naknada, rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj
državi ugovornici u kojoj autorske naknade nastaju, preko stalne poslovne
jedinice koja se nalazi u toj drugoj državi ugovornici ili u toj drugoj državi
obavlja samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se nalazi u toj drugoj
državi, a pravo ili imovina na osnovu kojih se autorske naknade plaćaju stvarno
pripadaju toj stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi. U tom slučaju
primenjuju se, prema potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.
5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici kada je isplatilac
rezident te države. Kada lice koje plaća autorske naknade, bez obzira na to da
li je rezident države ugovornice, ima u državi ugovornici stalnu poslovnu
jedinicu ili stalnu bazu u vezi sa kojom je nastala obaveza plaćanja autorskih
naknada, a te autorske naknade padaju na teret te stalne poslovne jedinice ili
stalne baze, smatra se da autorske naknade nastaju u državi u kojoj se nalazi
stalna poslovna jedinica ili stalna baza.
6. Ako iznos autorskih naknada, zbog posebnog odnosa između platioca i stvarnog
vlasnika ili između njih i trećeg lica, imajući u vidu korišćenje, pravo ili
informaciju za koje se one plaćaju, prelazi iznos koji bi bio ugovoren između
platioca i stvarnog vlasnika da takvog odnosa nema, odredbe ovog člana
primenjuju se samo na iznos koji bi tada bio ugovoren. U tom slučaju višak
plaćenog iznosa oporezuje se saglasno zakonima svake države ugovornice, imajući
u vidu ostale odredbe ovog ugovora.
7. Odredbe ovog člana ne primenjuju se ukoliko je glavni razlog ili jedan od
glavnih razloga ma kog lica koje se bavi ostvarivanjem ili prenosom prava na
osnovu kojih se autorske naknade plaćaju, bio korišćenje pogodnosti ovog člana,
putem ostvarivanja ili prenosa.
Član 13.
KAPITALNI DOBITAK
1. Dobitak koji ostvari rezident države ugovornice od otuđenja nepokretnosti
navedene u članu 6. ovog ugovora, a koja se nalazi u drugoj državi ugovornici,
može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Dobitak od otuđenja pokretnih stvari koje čine deo poslovne imovine stalne
poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u drugoj državi
ugovornici ili od pokretnih stvari koje pripadaju stalnoj bazi koju koristi
rezident države ugovornice u drugoj državi ugovornici za obavljanje samostalnih
ličnih delatnosti, uključujući i prihode od otuđenja te stalne poslovne
jedinice (same ili zajedno s celim preduzećem) ili stalne baze, može se
oporezivati u toj drugoj državi.
3. Dobitak od otuđenja brodova ili vazduhoplova koji se koriste u međunarodnom
saobraćaju ili od pokretnih stvari koje služe za korišćenje tih brodova ili
vazduhoplova oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sedište
stvarne uprave preduzeća.
4. Dobitak koji ostvari rezident države ugovornice od otuđenja akcija ili
uporedivih interesa koji više od 50 odsto svoje vrednosti ostvaruju neposredno
ili posredno od nepokretnosti koja se nalazi u drugoj državi ugovornici može
oporezivati u toj drugoj državi.
5. Dobitak od otuđenja imovine, osim imovine navedene u st. 1, 2, 3. i 4. ovog
člana, oporezuje se samo u državi ugovornici čiji je rezident lice koje je
otuđilo imovinu.
Član 14.
SAMOSTALNE LIČNE DELATNOSTI
1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih delatnosti
ili od drugih samostalnih delatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim:
1) ako za obavljanje svojih delatnosti ima stalnu bazu koju redovno koristi u
drugoj državi ugovornici; u tom slučaju, samo deo dohotka koji se pripisuje toj
stalnoj bazi oporezuje se u toj drugoj državi ugovornici; ili
2) ako boravi u drugoj državi ugovornici u periodu ili u periodima koji ukupno
traju 183 dana ili duže u periodu od dvanaest meseci koji počinje ili se
završava u odnosnoj poreskoj godini; u tom slučaju, samo deo dohotka koji se
ostvaruje od delatnosti koje se obavljaju u toj drugoj državi ugovornici
oporezuje se u toj drugoj državi.
2. Izraz „profesionalne delatnosti” posebno obuhvata samostalne naučne,
književne, umetničke, obrazovne ili nastavne delatnosti, kao i samostalne
delatnosti lekara, advokata, inženjera, arhitekata, stomatologa i računovođa.
Član 15.
RADNI ODNOS
1. Zavisno od odredaba čl. 16, 18, 19. i 21. ovog ugovora, zarade, naknade i
druga slična primanja koja rezident države ugovornice ostvari iz radnog odnosa
oporezuju se samo u toj državi, osim ako se rad obavlja u drugoj državi
ugovornici. Ako se rad obavlja u drugoj državi ugovornici, takva primanja koja
se u njoj ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, primanja koja rezident države
ugovornice ostvari iz radnog odnosa u drugoj državi ugovornici oporezuju se
samo u prvopomenutoj državi:
1) ako primalac boravi u drugoj državi u periodu ili periodima koji ukupno ne
prelaze 183 dana u periodu od dvanaest meseci koji počinje ili se završava u
odnosnoj poreskoj godini, i
2) ako se primanja isplaćuju od strane ili u ime poslodavca koji nije rezident
druge države, i
3) ako primanja ne padaju na teret stalne poslovne jedinice ili stalne baze
koju poslodavac ima u drugoj državi.
3. Izuzetno od prethodnih odredaba ovog člana, primanja ostvarena iz radnog
odnosa obavljenog na brodu ili vazduhoplovu koje preduzeće države ugovornice
koristi u međunarodnom saobraćaju mogu se oporezivati u toj državi.
Član 16.
PRIMANJA DIREKTORA
Primanja direktora i druga slična primanja koja ostvari rezident države
ugovornice, u svojstvu člana odbora direktora ili drugog sličnog organa
kompanije koja je rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj
drugoj državi.
Član 17.
UMETNICI I SPORTISTI
1. Izuzetno od odredaba čl. 14. i 15. ovog ugovora, dohodak koji ostvari
rezident države ugovornice kao izvođač od ličnog obavljanja delatnosti
pozorišnog, filmskog, radio ili televizijskog umetnika, muzičara ili sportiste
u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Ako dohodak od lično obavljenih delatnosti izvođača ili sportiste ne pripada
lično izvođaču ili sportisti nego drugom licu, taj dohodak se, izuzetno od
odredaba čl. 7, 14. i 15. ovog ugovora, može oporezivati u državi ugovornici u
kojoj su obavljene delatnosti izvođača ili sportiste.
3. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana, ne primenjuju se na dohodak koji umetnici
ili sportisti ostvare od delatnosti koje se obavljaju u državi ugovornici ako
se poseta toj državi u potpunosti ili uglavnom finansira iz javnih fondova
jedne ili obe države ugovornice ili njihovih političkih jedinica ili jedinica
lokalne samouprave, ili su delatnosti obavljene u okviru programa kulturne ili
sportske razmene koji su odobrile obe države ugovornice. U tom slučaju, dohodak
se oporezuje samo u državi ugovornici čije je umetnik ili sportista rezident.
Član 18.
PENZIJE
Zavisno od odredaba stava 2. člana 19. ovog ugovora, penzije i druga slična
primanja koja se isplaćuju rezidentu države ugovornice po osnovu ranijeg radnog
odnosa oporezuju se samo u toj državi.
Član 19.
DRŽAVNA SLUŽBA
1. 1) Zarade, naknade i druga slična primanja, osim penzije, koje plaća država
ugovornica ili njena politička jedinica ili jedinica lokalne samouprave
fizičkom licu, za usluge učinjene toj državi ili toj političkoj jedinici ili
jedinici lokalne samouprave, oporezuju se samo u toj državi.
2) Zarade, naknade i druga slična primanja oporezuju se samo u drugoj državi
ugovornici ako su usluge učinjene u toj državi, a fizičko lice je rezident te
države koje je:
državljanin te države; ili
koje nije postalo rezident te države samo zbog vršenja usluga.
2. 1) Penzija koju fizičkom licu plaća država ugovornica ili njena politička
jedinica ili jedinica lokalne samouprave neposredno ili iz fondova, za usluge
učinjene toj državi ili njenoj političkoj jedinici ili jedinici lokalne
samouprave oporezuje se samo u toj državi.
2) Penzija se oporezuje samo u drugoj državi ugovornici ako je fizičko lice
rezident i državljanin te države.
3. Odredbe čl. 15, 16, 17. i 18. ovog ugovora primenjuju se na zarade, naknade
i druga slična primanja, kao i na penzije za usluge učinjene u vezi sa
privrednom delatnošću države ugovornice ili njene političke jedinice ili
jedinice lokalne samouprave.
Član 20.
STUDENTI I PRIPRAVNICI
1. Student ili lice na stručnoj obuci koje je neposredno pre odlaska u državu
ugovornicu bilo rezident ili je rezident druge države ugovornice, a boravi u
prvopomenutoj državi isključivo radi obrazovanja ili obučavanja, ne oporezuje
se u toj državi za primanja koja dobija za izdržavanje, obrazovanje ili
obučavanje, pod uslovom da su ta primanja iz izvora van te države.
2. Student ili lice na stručnoj obuci iz stava 1. ovog člana ima pravo u toku
obrazovanja ili obučavanja na ista izuzeća, oslobađanja ili umanjenja poreza na
pomoć u novcu, stipendije i primanja iz radnog odnosa koji nisu obuhvaćeni
stavom 1. ovog člana, kao i rezidenti države ugovornice u kojoj boravi.
Član 21.
UČITELJI, PROFESORI I ISTRAŽIVAČI
1. Fizičko lice koje boravi u državi ugovornici radi predavanja ili
istraživanja na univerzitetu, višoj školi, školi ili drugoj priznatoj
obrazovnoj instituciji u toj državi i koje je rezident ili je neposredno pre
tog boravka bilo rezident druge države ugovornice, izuzima se od oporezivanja u
prvopomenutoj državi ugovornici za primanja za predavanja ili istraživanja u
periodu koji nije duži od dve godine od dana njegovog prvog boravka u tom
cilju, pod uslovom da su ta primanja iz izvora van te države.
2. Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se na primanja od istraživanja,
ako to istraživanje nije u javnom interesu, već prvenstveno u ličnom interesu
određenog lica ili više lica.
Član 22.
OSTALI DOHODAK
1. Delovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira na to gde nastaju,
koji nisu regulisani u prethodnim članovima ovog ugovora oporezuju se samo u
toj državi.
2. Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se na dohodak, osim na dohodak od
nepokretnosti definisane u stavu 2. člana 6. ovog ugovora, ako primalac tog
dohotka rezident države ugovornice obavlja poslovanje u drugoj državi
ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili ako u toj
drugoj državi obavlja samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se u njoj
nalazi, a pravo ili imovina na osnovu kojih se dohodak plaća stvarno su
povezani sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnom bazom. U tom slučaju se,
prema potrebi, primenjuju odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.
3. Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, delovi dohotka rezidenta države
ugovornice koji nisu regulisani u prethodnim članovima ovog ugovora, a koji
nastaju u drugoj državi ugovornici, mogu se oporezivati i u toj drugoj državi.
Član 23.
OTKLANJANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
1. Ako rezident države ugovornice ostvaruje dohodak koji se, u skladu s
odredbama ovog ugovora, može oporezivati u drugoj državi ugovornici,
prvopomenuta država odobrava kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta,
iznos jednak porezu na dohodak koji je plaćen u toj drugoj državi. Taj odbitak
ne može biti veći od dela poreza na dohodak, kako je obračunat pre izvršenog
odbijanja, koji odgovara dohotku koji se može oporezivati u toj drugoj državi.
2. Ako je, u skladu s nekom odredbom Ugovora, dohodak koji ostvari rezident
države ugovornice izuzet od oporezivanja u toj državi, ta država može, pri
obračunavanju poreza na ostali dohodak tog rezidenta, da uzme u obzir izuzeti
dohodak.
3. Radi priznavanja odbitka u državi ugovornici, smatra se da porez koji je
plaćen u drugoj državi ugovornici obuhvata i porez koji bi bio plaćen u toj
drugoj državi da nije umanjen ili otpisan u skladu s njenim zakonskim odredbama
o poreskim podsticajima.
Član 24.
JEDNAK TRETMAN
1. Državljani države ugovornice ne podležu u drugoj državi ugovornici
oporezivanju ili zahtevu u vezi s oporezivanjem koje je drukčije ili teže od
oporezivanja i zahteva u vezi s oporezivanjem, posebno u odnosu na
rezidentnost, kojima državljani te druge države u istim uslovima, podležu ili
mogu podleći. Ova odredba se, nezavisno od odredaba člana 1. ovo ugovora, primenjuje
i na lica koja nisu rezidenti jedne ili obe države ugovornice.
2. Oporezivanje stalne poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u
drugoj državi ugovornici ne može biti nepovoljnije u toj drugoj državi od
oporezivanja preduzeća te druge države koja obavljaju iste delatnosti. Ova
odredba ne može se tumačiti tako da obavezuje državu ugovornicu da rezidentima
druge države ugovornice odobrava lična oslobađanja, olakšice i umanjenja za
svrhe oporezivanja zbog ličnog statusa ili porodičnih obaveza koje odobrava
svojim rezidentima.
3. Kamata, autorske naknade i druge isplate koje preduzeće države ugovornice
plaća rezidentu druge države ugovornice, pri utvrđivanju oporezive dobiti tog
preduzeća, odbijaju se pod istim uslovima kao da su plaćene rezidentu
prvopomenute države, osim kada se primenjuju odredbe člana 9. stav 1, člana 11.
stav 7. ili člana 12. stav 6. ovog ugovora.
4. Preduzeća države ugovornice čiju imovinu potpuno ili delimično poseduju ili
kontrolišu, posredno ili neposredno, jedan ili više rezidenata druge države
ugovornice, u prvopomenutoj državi ugovornici ne podležu oporezivanju ili
obavezi u vezi s oporezivanjem, koje je drukčije ili teže od oporezivanja i
obaveza u vezi s oporezivanjem kome druga slična preduzeća prvopomenute države
podležu ili mogu podleći.
5. Odredbe ovog člana primenjuju se na poreze navedene u članu 2. ovog ugovora.
Član 25.
POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA
1. Ako lice smatra da mere jedne ili obe države ugovornice dovode ili će
dovesti do toga da ne bude oporezovano u skladu s odredbama ovog ugovora, ono
može, bez obzira na pravna sredstva predviđena unutrašnjim zakonom tih država,
da izloži svoj slučaj nadležnom organu države ugovornice čiji je rezident ili,
ako njegov slučaj potpada pod stav 1. člana 24. ovog ugovora one države
ugovornice čiji je državljanin. Slučaj mora biti izložen u roku od tri godine
od dana prvog obaveštenja o meri koja dovodi do oporezivanja koje nije u skladu
s odredbama ovog ugovora.
2. Ako nadležni organ smatra da je prigovor opravdan i ako nije u mogućnosti da
sam dođe do zadovoljavajućeg rešenja, nastojaće da slučaj reši zajedničkim
dogovorom s nadležnim organom druge države ugovornice radi izbegavanja
oporezivanja koje nije u skladu s ovim ugovorom. Postignuti dogovor primenjuje
se bez obzira na vremenska ograničenja u unutrašnjem zakonu država ugovornica.
3. Nadležni organi država ugovornica nastoje da zajedničkim dogovorom otklone
teškoće ili nejasnoće koje nastaju pri tumačenju ili primeni ovog ugovora. Oni
se mogu i zajednički savetovati radi otklanjanja dvostrukog oporezivanja u
slučajevima koji nisu predviđeni ovim ugovorom.
4. Nadležni organi država ugovornica mogu neposredno međusobno opštiti, radi
postizanja dogovora u smislu prethodnih stavova ovog člana.
Član 26.
RAZMENA OBAVEŠTENJA
1. Nadležni organi država ugovornica razmenjuju obaveštenja za koja se može
predvideti da će biti od značaja za primenu odredaba ovog ugovora ili za
administriranje ili prinudno izvršenje unutrašnjih zakona koji se odnose na
poreze svake vrste i opisa koje zavode države ugovornice ili njihove političke
jedinice ili jedinice lokalne samouprave, ako oporezivanje predviđeno tim
zakonima nije u suprotnosti s ovim ugovorom, a posebno za sprečavanje utaje ili
evazije tih poreza. Razmena obaveštenja nije ograničena čl. 1. i 2. ovog
ugovora.
2. Obaveštenje primljeno, na osnovu stava 1. ovog člana, od države ugovornice
smatra se tajnom isto kao i obaveštenje dobijeno prema unutrašnjim zakonima te
države i može se saopštiti samo licima ili organima (uključujući sudove i
upravne organe) koji su nadležni za razrez ili naplatu, prinudno ili sudsko
izvršenje, rešavanje po žalbama, u odnosu na poreze navedene u stavu 1. ovog
člana ili u odnosu na kontrolu napred navedenog. Ta lica ili organi koriste
obaveštenja samo za te svrhe. Oni mogu saopštiti obaveštenja u javnom sudskom
postupku ili u sudskim odlukama.
3. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne mogu se ni u kom slučaju tumačiti kao
obaveza države ugovornice da:
1) preduzima upravne mere suprotne zakonima ili upravnoj praksi te ili druge
države ugovornice;
2) daje obaveštenja koja se ne mogu dobiti na osnovu zakona ili u redovnom
upravnom postupku te ili druge države ugovornice;
3) daje obaveštenja koja otkrivaju trgovinsku, poslovnu, industrijsku,
komercijalnu ili profesionalnu tajnu ili poslovni postupak ili obaveštenje čije
bi saopštenje bilo suprotno javnom poretku.
4. Ukoliko država ugovornica traži obaveštenja u skladu sa ovim članom, druga
država ugovornica će koristiti svoje mere da bi pribavila tražena obaveštenja,
čak i da toj drugoj državi ta obaveštenja možda nisu potrebna za sopstvene
poreske svrhe. Obaveza sadržana u prethodnoj rečenici podleže ograničenjima iz
stava 3. ovog člana, osim ako bi ta ograničenja onemogućila državu ugovornicu
da daje obaveštenja samo zbog toga što ne postoji domaća potreba za takvim
obaveštenjima.
5. Odredbe stava 3. ovog člana ne mogu se ni u kom slučaju tumačiti kao
mogućnost države ugovornice da odbije davanje obaveštenja samo zato što
obaveštenja poseduje banka, druga finansijska institucija, zastupnik ili lice
koje radi u agenciji ili u fiducijarnom svojstvu ili koje ima veze sa
vlasništvom interesa u licu.
Član 27.
ČLANOVI DIPLOMATSKIH ILI STALNIH MISIJA I KONZULATA
Odredbe ovog ugovora ne utiču na poreske povlastice članova diplomatskih ili
stalnih misija ili konzulata predviđene opštim pravilima međunarodnog prava ili
odredbama posebnih ugovora.
Član 28.
STUPANJE NA SNAGU
1. Države ugovornice diplomatskim putem pismeno obaveštavaju jedna drugu o
okončanju postupaka predviđenih njihovim unutrašnjim zakonima za stupanje na
snagu ovog ugovora.
2. Ovaj ugovor stupa na snagu datumom poslednjeg od tih obaveštenja, a njegove
odredbe se primenjuju:
u Srbiji: u odnosu na poreze na dohodak koji je
ostvaren u svakoj poreskoj godini koja
počinje prvog januara ili posle prvog
januara kalendarske godine koja
neposredno sledi godinu u kojoj Ugovor
stupa na snagu;
u Palestini: 1) u odnosu na poreze po odbitku iz dohotka koji
je ostvaren 1. januara ili posle 1. januara
kalendarske godine koja neposredno sledi
godinu u kojoj ovaj ugovor stupa na snagu;
2) u odnosu na ostale poreze na dohodak, za
poreske godine koje počinju 1. januara ili
posle 1. januara kalendarske godine koja
neposredno sledi godinu u kojoj ovaj ugovor
stupa na snagu.
Član 29.
PRESTANAK VAŽENJA
Ovaj ugovor ostaje na snazi dok ga ne otkaže jedna od država ugovornica. Država
ugovornica može otkazati ovaj ugovor diplomatskim putem, dostavljanjem pismenog
obaveštenja o prestanku njegovog važenja najkasnije šest meseci pre kraja bilo
koje kalendarske godine po isteku pete godine od dana stupanja na snagu ovog
ugovora. U tom slučaju, ovaj ugovor prestaje da se primenjuje:
u Srbiji: u odnosu na poreze na dohodak koji je
ostvaren u svakoj poreskoj godini
koja počinje prvog januara ili posle
prvog januara kalendarske godine koja
neposredno sledi godinu u kojoj je dato
obaveštenje o prestanku važenja;
u Palestini: 1) u odnosu na poreze po odbitku iz dohotka
koji je ostvaren 1. januara ili posle 1.
januara kalendarske godine koja neposredno
sledi godinu u kojoj je dato obaveštenje o
prestanku važenja;
2) u odnosu na ostale poreze na dohodak, za
poreske godine koje počinju 1. januara ili
posle 1. januara kalendarske godine koja
neposredno sledi godinu u kojoj je dato
obaveštenje o prestanku važenja.
U potvrdu čega su dole potpisani, punovažno za to ovlašćeni, potpisali ovaj
ugovor.
Sačinjeno u Beogradu, ovog 27. dana aprila 2012. godine, u dva originalna
primerka, na srpskom, arapskom i engleskom jeziku, s tim što su oba primerka
podjednako verodostojna. U slučaju razlike u tumačenju, merodavan je engleski
tekst.
ZA VLADU ZA VLADU
REPUBLIKE SRBIJE DRŽAVE PALESTINE
Dušan Nikezić Muhamed Nabhan
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom
glasniku Republike Srbije - Međunarodni ugovori”.
O B R A Z L O Ž E NJ E
I. USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavni osnov za donošenje ovog zakona, sadržan je u članu 97. tačka 1. Ustava
Republike Srbije, prema kome Republika Srbija, između ostalog, uređuje i
obezbeđuje svoj međunarodni položaj i odnose sa drugim državama i međunarodnim
organizacijama i u članu 99. stav 1. tačka 4. Ustava, prema kome Narodna
skupština potvrđuje međunarodne ugovore kada je zakonom predviđena obaveza njihovog
potvrđivanja.
II. RAZLOZI ZA POTVRĐIVANJE UGOVORA I CILJEVI KOJI SE NJIME ŽELE OSTVARITI
Ugovor između Vlade Republike Srbije i Vlade Države Palestine o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak (u daljem tekstu: Ugovor)
parafiran je u Beogradu, 16. decembra 2011. godine. Dve strane su se saglasile
o potrebi preduzimanja svih mera neophodnih za što skorije potpisivanje
Ugovora.
S tim u vezi, Vlada je, Zaključkom 05 Broj: 018-130/2012 od 19. januara 2012.
godine, pored ostalog, usvojila Nacrt ugovora između Vlade Republike Srbije i
Vlade Države Palestine o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze
na dohodak (tačka 2. Zaključka).
Vlada je, Zaključkom 05 Broj: 018-2928/2012 od 19. aprila 2012. godine,
ovlastila Dušana Nikezića, državnog sekretara u Ministarstvu finansija, da
potpiše Ugovor između Vlade Republike Srbije i Vlade Države Palestine o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak (tačka 1.
Zaključka).
Ugovor je potpisan u Beogradu, 27. aprila 2012. godine. U ime Vlade, kao
zastupnika Republike Srbije, Ugovor je potpisao Dušan Nikezić, državni sekretar
u Ministarstvu finansija, a u ime Palestine, Muhamed Nabhan, Ambasador Države
Palestine u Beogradu.
Zaključenje Ugovora predstavlja značajan doprinos unapređenju bilateralne
privredne i finansijske saradnje Republike Srbije i Palestine, jer se njime
otklanja problem dvostrukog oporezivanja fizičkih i pravnih lica - rezidenata
dve države. Ugovor obezbeđuje zajedničke kriterijume za određivanje prava
oporezivanja pojedinih kategorija dohotka.
Napominjemo, da Ugovor stimuliše ulaganje kapitala rezidenata Republike Srbije
u Palestini i rezidenata Palestini u Republici Srbiji.
Imajući u vidu navedeno, generalno možemo zaključiti da zaključenje Ugovora
obezbeđuje pravni preduslov za efikasnije privređivanje i konkurentnost
preduzeća Republike Srbije u Palestini, odnosno preduzeća Palestine u Republici
Srbiji, što predstavlja značajan doprinos unapređenju bilateralne privredne i
finansijske saradnje.
Posebno ukazujemo, da Ugovor predstavlja preduslov za moguća buduća ulaganja
palestinskih investitora u privredu Republike Srbije, odnosno stvaranje uslova
za njihovo učešće u procesu privatizacije, ali i za korišćenje odgovarajućih
finansijskih instrumenata za podsticanje viših oblika bilateralne ekonomske
saradnje.
III. OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENJA
Odredbom člana 1. Predloga zakona predviđa se potvrđivanje Ugovora između Vlade
Republike Srbije i Vlade Države Palestine o izbegavanju dvostrukog oporezivanja
u odnosu na poreze na dohodak, potpisanog u Beogradu, 27. aprila 2012. godine.
Odredba člana 2. Predloga zakona sadrži tekst Ugovora između Vlade Republike
Srbije i Vlade Države Palestine o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu
na poreze na dohodak, u originalu na srpskom jeziku.
U odredbi člana 3. Predloga zakona uređuje se stupanje na snagu ovog zakona.
IV. OCENA POTREBNIH FINANSIJSKIH SREDSTAVA ZA SPROVOĐENJE ZAKONA
Za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna finansijska sredstva iz budžeta
Republike Srbije.
V. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Razlozi za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, saglasno članu 167.
Poslovnika Narodne skupštine („Službeni glasnik RS”, broj 20/12- prečišćen
tekst), proizlaze iz želje i Republike Srbije i Države Palestine da Ugovor
(koji je predmet potvrđivanja ovim zakonom) između Vlade Republike Srbije i
Vlade Države Palestine o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze
na dohodak, stupi na snagu u 2012. godini i počne da se primenjuje od 1.
januara 2013. godine.
Ukoliko bi Ugovor stupio na snagu u 2013. godini, isti bi počeo da se
primenjuje od 1. januara 2014. godine, što nije u interesu ni Republike Srbije
ni Države Palestine