PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE
SRBIJE I KANADE O IZBEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA U ODNOSU NA POREZE NA
DOHODAK I NA IMOVINU
Objavljen na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije -
09.11.2012.
Član 1.
Potvrđuje se Ugovor između Republike Srbije i Kanade o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu
(u daljem tekstu: Ugovor), potpisan 27. aprila 2012. godine u Beogradu, u
originalu na srpskom, engleskom i francuskom jeziku.
Član 2.
Tekst Ugovora u originalu na srpskom jeziku glasi:
U G O V O R
IZMEĐU
REPUBLIKE SRBIJE
I
KANADE
O IZBEGAVANjU DVOSTRUKOG OPOREZIVANjA U ODNOSU NA POREZE NA DOHODAK I NA
IMOVINU
REPUBLIKA SRBIJA
I
KANADA
u želji da zaključe Ugovor o izbegavanju dvostrukog
oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu,
sporazumele su se o sledećem:
Član 1.
LICA NA KOJA SE PRIMENjUJE UGOVOR
Ovaj ugovor primenjuje se na lica koja su rezidenti jedne ili obe države
ugovornice.
Član 2.
POREZI NA KOJE SE PRIMENjUJE UGOVOR
1. Ovaj ugovor primenjuje se na poreze na dohodak i na imovinu koje zavodi
država ugovornica i, u slučaju Srbije, ili njene političke jedinice ili
jedinice lokalne samouprave, nezavisno od načina naplate.
2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi koji se zavode na
ukupan dohodak, na ukupnu imovinu ili na delove dohotka ili imovine,
uključujući poreze na dobitak od otuđenja pokretnih stvari ili nepokretnosti,
kao i poreze na prirast imovine.
3. Postojeći porezi na koje se primenjuje ovaj ugovor su:
1) u slučaju Srbije:
(1) porez na dobit pravnih lica,
(2) porez na dohodak građana,
(3) porez na imovinu,
(u daljem tekstu: „srpski porez”);
2) u slučaju Kanade, porezi koje zavodi Vlada Kanade u skladu sa
Zakonom o porezu na dohodak,
(u daljem tekstu: „kanadski porez”).
4. Ovaj ugovor se primenjuje i na iste ili bitno slične poreze koji se posle
datuma potpisivanja ovog ugovora zavedu pored ili umesto postojećih poreza.
Nadležni organi država ugovornica obaveštavaju jedni druge o značajnim
promenama izvršenim u njihovim poreskim zakonima.
Član 3.
OPŠTE DEFINICIJE
1. Za potrebe ovog ugovora:
1) izrazi „država ugovornica” i „druga država ugovornica” označavaju Srbiju ili
Kanadu, zavisno od smisla;
2) izraz „Srbija” označava Republiku Srbiju, a upotrebljen u geografskom smislu
označava teritoriju Republike Srbije;
3) izraz „Kanada”, upotrebljen u geografskom smislu, označava teritoriju
Kanade, uključujući njeno teritorijalno more i vazdušni prostor iznad
teritorije i teritorijalnog mora, kao i isključivu ekonomsku zonu i
epikontinentalni pojas izvan te zone nad kojim Kanada vrši suverena prava ili
jurisdikciju, u skladu sa svojim zakonodavstvom i međunarodnim pravom;
4) izraz „državljanin” označava:
(1) fizičko lice koje ima državljanstvo države ugovornice; i
(2) pravno lice, partnerstvo ili udruženje koje takav status ima na osnovu
zakonodavstva važećeg u državi ugovornici;
5) izraz „lice” obuhvata fizičko lice, trust, kompaniju i svako drugo društvo
lica;
6) izraz „kompanija” označava pravno lice ili bilo koji entitet koji se smatra
pravnim licem za poreske svrhe;
7) izrazi „preduzeće države ugovornice” i „preduzeće druge države ugovornice”
označavaju preduzeće kojim upravlja rezident države ugovornice, odnosno
preduzeće kojim upravlja rezident druge države ugovornice;
8) izraz „međunarodni saobraćaj” označava saobraćaj brodom ili vazduhoplovom
koji obavlja preduzeće države ugovornice, osim ako se saobraćaj obavlja brodom
ili vazduhoplovom isključivo između mesta u drugoj državi ugovornici;
9) izraz „nadležan organ” označava:
(1) u slučaju Srbije, Ministarstvo finansija ili njegovog ovlašćenog
predstavnika;
(2) u slučaju Kanade, ministra za državne prihode ili ministrovog ovlašćenog
predstavnika.
2. Kada država ugovornica primenjuje ovaj ugovor, svaki izraz koji u njemu nije
definisan ima značenje, osim ako kontekst ne zahteva drukčije, koje ima u vreme
primene Ugovora, prema zakonu te države o porezima na koje se ovaj ugovor
primenjuje i značenje prema važećim poreskim zakonima koje primenjuje ta država
ima prednost u odnosu na značenje koje tom izrazu daju drugi zakoni te države.
Član 4.
REZIDENT
1. Izraz „rezident države ugovornice”, za potrebe ovog ugovora, označava lice
koje, prema zakonima te države, podleže oporezivanju u toj državi po osnovu
svog prebivališta, boravišta, sedišta uprave ili drugog merila slične prirode.
Izraz obuhvata i tu državu, njenu političku jedinicu ili jedinicu lokalne
samouprave ili bilo koju agenciju ili pravno lice koje u potpunosti poseduje ta
država, politička jedinica ili jedinica lokalne samouprave. Ovaj izraz ne
obuhvata lice koje u toj državi podleže oporezivanju samo za dohodak iz izvora
u toj državi ili samo za imovinu koja se u njoj nalazi.
2. Ako je, prema odredbama stava 1. ovog člana, fizičko lice rezident obe
države ugovornice, njegov se status određuje na sledeći način:
1) smatra se da je fizičko lice rezident samo države u kojoj ima stalno mesto
stanovanja; ako fizičko lice ima stalno mesto stanovanja u obe države, smatra
se da je fizičko lice rezident samo države sa kojom su lične i ekonomske veze
fizičkog lica tešnje (središte životnih interesa);
2) ako ne može da se odredi u kojoj državi fizičko lice ima središte životnih
interesa ili ako fizičko lice ni u jednoj državi nema stalno mesto stanovanja,
smatra se da je fizičko lice rezident samo države u kojoj ima uobičajeno mesto
stanovanja;
3) ako fizičko lice ima uobičajeno mesto stanovanja u obe države ili ga nema ni
u jednoj od njih, smatra se da je fizičko lice rezident samo države čiji je
državljanin;
4) ako je fizičko lice državljanin obe države ili nijedne od njih, nadležni
organi država ugovornica rešiće pitanje zajedničkim dogovorom.
3. Ako je, prema odredbama stava 1. ovog člana lice, osim fizičkog, rezident
obe države ugovornice, nadležni organi država ugovornica nastojaće da reše
pitanje zajedničkim dogovorom i da odrede način primene ovog ugovora na to
lice, imajući u vidu mesto stvarne uprave tog lica, mesto u kome je to lice
osnovano ili drugo značajno merilo. U nedostatku zajedničkog dogovora, to lice
neće moći da se poziva na bilo koju olakšicu ili oslobođenje od poreza
predviđeno u ovom ugovoru, osim u meri i na način koji mogu dogovoriti nadležni
organi država ugovornica.
Član 5.
STALNA POSLOVNA JEDINICA
1. Izraz „stalna poslovna jedinica”, za potrebe ovog ugovora, označava stalno
mesto preko koga preduzeće potpuno ili delimično obavlja poslovanje.
2. Pod izrazom „stalna poslovna jedinica” podrazumeva se naročito:
1) sedište uprave;
2) ogranak;
3) poslovnica;
4) fabrika;
5) radionica; i
6) rudnik, izvor nafte ili gasa, kamenolom ili drugo mesto u vezi sa
istraživanjem radi iskorišćavanja ili iskorišćavanjem prirodnih bogatstava.
3. Gradilište ili građevinski ili montažni radovi čine stalnu poslovnu jedinicu
samo ako traju duže od dvanaest meseci.
4. Izuzetno od prethodnih odredaba ovog člana, pod izrazom „stalna poslovna
jedinica” ne podrazumeva se:
1) korišćenje objekata i opreme isključivo u svrhe uskladištenja, izlaganja ili
isporuke dobara ili robe koja pripada preduzeću;
2) održavanje zalihe dobara ili robe koja pripada preduzeću isključivo u svrhu
uskladištenja, izlaganja ili isporuke;
3) održavanje zalihe dobara ili robe koja pripada preduzeću isključivo sa
svrhom da je drugo preduzeće preradi;
4) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu kupovine dobara ili
robe ili pribavljanja obaveštenja za preduzeće;
5) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja, za
preduzeće, svake druge delatnosti koja ima pripremni ili pomoćni karakter;
6) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu delatnosti navedenih
u tač. 1) do 5) u bilo kojoj kombinaciji, pod uslovom da je ukupna delatnost
stalnog mesta poslovanja koja nastaje iz ove kombinacije pripremnog ili
pomoćnog karaktera.
5. Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, kada lice osim zastupnika sa
samostalnim statusom na koga se primenjuje stav 6. ovog člana radi u ime
preduzeća i ima i uobičajeno koristi u državi ugovornici ovlašćenje da
zaključuje ugovore u ime preduzeća, smatra se da to preduzeće ima stalnu
poslovnu jedinicu u toj državi u odnosu na delatnosti koje to lice obavlja za
preduzeće, osim ako su delatnosti tog lica ograničene na delatnosti navedene u
stavu 4. ovog člana koje, ako bi se obavljale preko stalnog mesta poslovanja,
ne bi ovo stalno mesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema
odredbama tog stava.
6. Ne smatra se da preduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici
samo zato što u toj državi obavlja svoje poslove preko posrednika, generalnog
komisionog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako ta
lica deluju u okviru svoje redovne poslovne delatnosti.
7. Činjenica da kompanija koja je rezident države ugovornice kontroliše ili je
pod kontrolom kompanije koja je rezident druge države ugovornice ili koja
obavlja poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na
drugi način), sama po sebi nije dovoljna da se jedna kompanija smatra stalnom
poslovnom jedinicom druge kompanije.
Član 6.
DOHODAK OD NEPOKRETNOSTI
1. Dohodak koji rezident države ugovornice ostvari od nepokretnosti
(uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva) koja se nalazi u drugoj
državi ugovornici može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Za potrebe ovog ugovora, izraz „nepokretnost” ima značenje prema odgovarajućem
poreskom zakonu države ugovornice u kojoj se odnosna nepokretnost nalazi. Ovaj
izraz u svakom slučaju obuhvata pripatke nepokretnosti, stočni fond i opremu
koja se koristi u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primenjuju
odredbe opšteg zakona o zemljišnoj svojini, plodouživanje nepokretnosti i prava
na promenljiva ili stalna plaćanja kao naknade za iskorišćavanje ili za pravo
na iskorišćavanje mineralnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava;
brodovi i vazduhoplovi ne smatraju se nepokretnostima.
3. Odredbe stava 1. ovog člana primenjuju se na dohodak koji se ostvari
neposrednim korišćenjem, iznajmljivanjem ili drugim načinom korišćenja
nepokretnosti.
4. Odredbe st. 1. i 3. ovog člana primenjuju se i na dohodak od nepokretnosti
preduzeća i na dohodak od nepokretnosti koja se koristi za obavljanje
samostalnih ličnih delatnosti.
Član 7.
DOBIT OD POSLOVANjA
1. Dobit preduzeća države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako
preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne
jedinice koja se u njoj nalazi. Ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj
državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice, dobit preduzeća može se
oporezivati u toj drugoj državi, ali samo do iznosa koji se pripisuje toj stalnoj
poslovnoj jedinici.
2. Zavisno od odredbe stava 3. ovog člana, kada preduzeće države ugovornice
obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice
koja se u njoj nalazi, u svakoj državi ugovornici se toj stalnoj poslovnoj jedinici
pripisuje dobit koju bi mogla da ostvari da je bila odvojeno i posebno
preduzeće koje se bavi istim ili sličnim delatnostima, pod istim ili sličnim
uslovima i da je poslovala potpuno samostalno sa preduzećem čija je stalna
poslovna jedinica.
3. Pri određivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici priznaju se
troškovi koji su učinjeni za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući
troškove upravljanja i opšte administrativne troškove, bilo u državi u kojoj se
nalazi stalna poslovna jedinica ili na drugom mestu.
4. Ako je uobičajeno da se u državi ugovornici dobit koja se pripisuje stalnoj
poslovnoj jedinici određuje na osnovu raspodele ukupne dobiti preduzeća na
njegove posebne delove, rešenje iz stava 2. ovog člana ne sprečava tu državu
ugovornicu da takvom uobičajenom raspodelom odredi dobit koja se oporezuje;
usvojeni metod raspodele treba da bude takav da rezultat bude u skladu s
načelima koja su sadržana u ovom članu.
5. Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna
jedinica samo kupuje dobra ili robu za preduzeće.
6. Za potrebe prethodnih stavova, dobit koja se pripisuje stalnoj poslovnoj
jedinici određuje se istom metodom iz godine u godinu, osim ako postoji
opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.
7. Kada dobit obuhvata delove dohotka koji su regulisani posebnim članovima
ovog ugovora, odredbe ovog člana ne utiču na odredbe tih članova.
Član 8.
MEĐUNARODNI SAOBRAĆAJ
1. Dobit preduzeća države ugovornice od obavljanja međunarodnog saobraćaja
brodom ili vazduhoplovom oporezuje se samo u toj državi.
2. Izuzetno od odredaba stava 1. i člana 7. ovog ugovora, dobit preduzeća
države ugovornice od plovidbe brodom ili vazduhoplovom ako je prvenstveni cilj
plovidbe prevoz putnika ili robe isključivo između mesta u drugoj državi
ugovornici može se oporezivati u toj drugoj državi.
3. Odredbe stava 1. ovog člana primenjuju se i na dobit od učešća u pulu,
zajedničkom poslovanju ili međunarodnoj poslovnoj agenciji.
4. Za potrebe ovog člana:
1) kamata na sredstva neposredno povezana sa obavljanjem međunarodnog
saobraćaja brodom ili vazduhoplovom smatra se kao dobit ostvarena od obavljanja
međunarodnog saobraćaja tim brodom ili vazduhoplovom, ukoliko je povremeno
povezana sa obavljanjem takvog poslovanja, i odredbe člana 11. ovog ugovora se
ne primenjuju na takvu kamatu;
2) izraz „međunarodni saobraćaj brodom ili vazduhoplovom” koji obavlja
preduzeće države ugovornice, obuhvata:
(1) davanje u zakup brodova ili vazduhoplova bez posade i goriva; i
(2) davanje u zakup kontejnera (uključujući prikolice i drugu opremu za prevoz
kontejnera),
od strane tog preduzeća, ako je to izdavanje povremeno povezano sa obavljanjem
međunarodnog saobraćaja brodom ili vazduhoplovom.
Član 9.
POVEZANA PREDUZEĆA
1. Ako
1) preduzeće države ugovornice učestvuje neposredno ili posredno u upravljanju,
kontroli ili imovini preduzeća druge države ugovornice, ili
2) ista lica učestvuju neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili
imovini preduzeća države ugovornice i preduzeća druge države ugovornice,
i ako su i u jednom i u drugom slučaju, između ta dva preduzeća, u njihovim
trgovinskim ili finansijskim odnosima, dogovoreni ili nametnuti uslovi koji se
razlikuju od uslova koji bi bili dogovoreni između nezavisnih preduzeća, dobit
koju bi, da nema tih uslova, ostvarilo jedno od preduzeća, ali je zbog tih
uslova nije ostvarilo, može se uključiti u dobit tog preduzeća i shodno tome
oporezovati.
2. Ako država ugovornica uključuje u dobit preduzeća te države dobit za koju je
preduzeće druge države ugovornice oporezovano u toj drugoj državi, i shodno
tome je oporezuje, i ako je tako uključena dobit ona dobit koju bi preduzeće
prvopomenute države ostvarilo da su uslovi dogovoreni između ta dva preduzeća
bili oni uslovi koje bi dogovorila nezavisna preduzeća, ta druga država vrši
odgovarajuću korekciju iznosa poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit.
Prilikom vršenja te korekcije, vodiće se računa o ostalim odredbama ovog
ugovora i, ako je to potrebno, nadležni organi država ugovornica međusobno će
se konsultovati.
3. Država ugovornica neće izmeniti dobit preduzeća u okolnostima navedenim u
stavu 1. ovog člana, posle isteka vremenskih ograničenja predviđenih njenim
unutrašnjim zakonima i, u svakom slučaju, posle isteka pet godina od kraja
godine u kojoj je dobit koja bi bila predmet takve izmene pripisana preduzeću
te države.
4. Odredbe st. 2. i 3. ne primenjuju se u slučaju utaje poreza, namernog ili
nenamernog neizvršenja poreske obaveze.
Član 10.
DIVIDENDE
1. Dividende koje isplaćuje kompanija rezident države ugovornice rezidentu
druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Dividende se mogu oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident
kompanija koja isplaćuje dividende, u skladu sa zakonima te države, ali ako je
stvarni vlasnik dividendi rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne
može biti veći od:
1) 5 odsto bruto iznosa dividendi ako je stvarni vlasnik kompanija (izuzimajući
partnerstvo) koja neposredno kontroliše najmanje 25 odsto glasačkog prava
kompanije koja isplaćuje dividende;
2) 15 odsto bruto iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.
Ovaj stav ne utiče na oporezivanje dobiti kompanije iz koje se dividende
isplaćuju.
3. Izraz „dividende”, u ovom članu, označava dohodak od akcija ili drugih prava
učešća u dobiti koja nisu potraživanja duga, kao i dohodak koji je poreski
izjednačen sa dohotkom od akcija po zakonima države čiji je rezident kompanija
koja vrši raspodelu.
4. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik
dividendi, rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi
ugovornici čiji je rezident kompanija koja isplaćuje dividende preko stalne
poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili obavlja u toj drugoj državi
samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se nalazi u toj državi, a
akcije na osnovu kojih se dividende isplaćuju stvarno pripadaju stalnoj
poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi. U tom slučaju primenjuju se, prema
potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.
5. Ako kompanija koja je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak
iz druge države ugovornice, ta druga država ne može da zavede porez na
dividende koje isplaćuje kompanija, osim ako su te dividende isplaćene
rezidentu te druge države ili ako akcije na osnovu kojih se dividende isplaćuju
stvarno pripadaju stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi koja se nalazi u
toj drugoj državi, niti da neraspodeljenu dobit kompanije oporezuje porezom na
neraspodeljenu dobit kompanije, čak i ako se isplaćene dividende ili
neraspodeljena dobit u potpunosti ili delimično sastoje od dobiti ili dohotka
koji su nastali u toj drugoj državi.
6. Odredbe ovog ugovora ne mogu se tumačiti tako da sprečavaju državu
ugovornicu da oporezuje dobit kompanije koja se pripisuje stalnoj poslovnoj
jedinici u toj državi, ili dobit koja se pripisuje otuđenju od strane kompanije
koja se bavi trgovinom nepokretnostima, nepokretnosti koja se nalazi u toj
državi, dodatnim porezom kojim bi se oporezovala dobit kompanije koja je
rezident te države. Razrezan dodatni porez ne može biti veći od 5 odsto od
dobiti koja nije bila oporezovana dodatnim porezom u prethodnim poreskim
godinama.
Član 11.
KAMATA
1. Kamata koja nastaje u državi ugovornici a isplaćuje se rezidentu druge
države ugovornice, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Kamata se može oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaje, u skladu
sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik kamate rezident druge države
ugovornice, razrezan porez ne može biti veći od 10 odsto bruto iznosa kamate.
3. Izuzetno od odredaba stava 2. ovog člana, kamata koja nastaje u državi
ugovornici izuzima se od oporezivanja u toj državi, ako je ostvari i stvarno
poseduje
1) Vlada, politička jedinica ili jedinica lokalne samouprave druge države
ugovornice; ili
2) Centralna ili Narodna banka druge države ugovornice.
4. Izraz „kamata”, u ovom članu, označava dohodak od potraživanja duga svake
vrste, nezavisno od toga da li su obezbeđena zalogom, a naročito dohodak od
državnih hartija od vrednosti i dohodak od obveznica ili zapisa, uključujući
premije i nagrade na takve hartije od vrednosti, obveznice ili zapise, kao i
dohodak koji je poreski izjednačen sa dohotkom od pozajmljenog novca po
poreskim zakonima države u kojoj kamata nastaje. Izraz „kamata” ne uključuje
dohodak koji je regulisan u članu 10. ovog ugovora.
5. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik kamate,
rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici u
kojoj kamata nastaje, preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj
državi ili ako obavlja u toj drugoj državi samostalne lične delatnosti iz
stalne baze koja se nalazi u toj državi, a potraživanje duga na koje se plaća
kamata je stvarno povezano s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnom bazom.
U tom slučaju se primenjuju, prema potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog
ugovora.
6. Smatra se da kamata nastaje u državi ugovornici kada je isplatilac kamate
rezident te države. Kada lice koje plaća kamatu, bez obzira na to da li je
rezident države ugovornice, ima u toj državi ugovornici stalnu poslovnu
jedinicu ili stalnu bazu u vezi sa kojom je povezan dug na koji se plaća
kamata, a tu kamatu snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalna baza, smatra
se da kamata nastaje u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili
stalna baza.
7. Ako iznos kamate, zbog posebnog odnosa između platioca kamate i stvarnog
vlasnika ili između njih i trećeg lica, imajući u vidu potraživanje duga za
koje se ona plaća, prelazi iznos koji bi bio ugovoren između platioca kamate i
stvarnog vlasnika, odredbe ovog člana primenjuju se samo na iznos koji bi bio
ugovoren da takvog odnosa nema. U tom slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje
se saglasno zakonima svake države ugovornice, imajući u vidu ostale odredbe
ovog ugovora.
Član 12.
AUTORSKE NAKNADE
1. Autorske naknade koje nastaju u državi ugovornici a isplaćuju se rezidentu
druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Autorske naknade mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaju,
u skladu sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik autorskih naknada
rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne može biti veći od 10 odsto
bruto iznosa autorskih naknada.
3. Izraz „autorske naknade”, u ovom članu, označava plaćanja bilo koje vrste
koja su primljena kao naknada za korišćenje ili za pravo korišćenja autorskog
prava na književno, umetničko ili naučno delo, uključujući bioskopske filmove,
i filmove, trake ili druga sredstva reprodukcije za korišćenje u vezi sa
televizijskim ili radio emitovanjem, kao i za korišćenje ili za pravo
korišćenja patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule
ili postupka ili za korišćenje ili za pravo korišćenja industrijske,
komercijalne ili naučne opreme ili za obaveštenja koja se odnose na industrijska,
komercijalna ili naučna iskustva.
4. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik
autorskih naknada, rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj
državi ugovornici u kojoj autorske naknade nastaju, preko stalne poslovne
jedinice koja se nalazi u toj drugoj državi ugovornici ili u toj drugoj državi
obavlja samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se nalazi u toj drugoj
državi, a pravo ili imovina na osnovu kojih se autorske naknade plaćaju stvarno
pripadaju toj stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi. U tom slučaju
primenjuju se, prema potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.
5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici kada je isplatilac
rezident te države. Kada lice koje plaća autorske naknade, bez obzira na to da
li je rezident države ugovornice, ima u državi ugovornici stalnu poslovnu
jedinicu ili stalnu bazu u vezi sa kojom je nastala obaveza plaćanja autorskih
naknada, a te autorske naknade padaju na teret te stalne poslovne jedinice ili
stalne baze, smatra se da autorske naknade nastaju u državi u kojoj se nalazi
stalna poslovna jedinica ili stalna baza.
6. Ako iznos autorskih naknada, zbog posebnog odnosa između platioca i stvarnog
vlasnika ili između njih i trećeg lica, imajući u vidu korišćenje, pravo ili
informaciju za koje se one plaćaju, prelazi iznos koji bi bio ugovoren između
platioca i stvarnog vlasnika da takvog odnosa nema, odredbe ovog člana
primenjuju se samo na iznos koji bi tada bio ugovoren. U tom slučaju višak
plaćenog iznosa oporezuje se saglasno zakonima svake države ugovornice, imajući
u vidu ostale odredbe ovog ugovora.
Član 13.
KAPITALNI DOBITAK
1. Dohodak i dobitak koji ostvari rezident države ugovornice od otuđenja
nepokretnosti koja se nalazi u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u
toj drugoj državi.
2. Dobitak od otuđenja pokretnih stvari koje čine deo poslovne imovine stalne
poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u drugoj državi
ugovornici ili od pokretnih stvari koje pripadaju stalnoj bazi koju koristi
rezident države ugovornice u drugoj državi ugovornici za obavljanje samostalnih
ličnih delatnosti, uključujući i prihode od otuđenja te stalne poslovne
jedinice (same ili zajedno s celim preduzećem) ili stalne baze, može se
oporezivati u toj drugoj državi.
3. Dobitak preduzeća države ugovornice od otuđenja brodova ili vazduhoplova
koji se koriste u međunarodnom saobraćaju ili od pokretnih stvari koje služe za
korišćenje tih brodova ili vazduhoplova oporezuje se samo u toj državi.
4. Dobitak koji ostvari rezident države ugovornice od otuđenja akcija ili
uporedivih interesa koji više od 50 odsto svoje vrednosti ostvaruju neposredno
ili posredno od nepokretnosti koja se nalazi u drugoj državi ugovornici, može
se oporezivati u toj drugoj državi.
5. Dobitak od otuđenja bilo koje imovine, osim imovine navedene u st. 1, 2, 3.
i 4. ovog člana, oporezuje se samo u državi ugovornici čiji je rezident lice
koje je otuđilo imovinu.
6. Odredbe stava 5. ovog člana ne utiču na pravo države ugovornice da zavede, u
skladu sa svojim zakonom, porez na dobitak od otuđenja bilo koje imovine (osim
imovine na koju se primenjuje stav 7. ovog člana) koji ostvari fizičko lice
rezident druge države ugovornice a koje je bilo rezident prvopomenute države u
bilo kom periodu u toku šest godina koje neposredno prethode otuđenju imovine.
7. Ako fizičko lice prestane da bude rezident države ugovornice i zbog tog
razloga se po zakonima te države tretira kao da je otuđilo imovinu pre nego što
je prestao da bude rezident te države i shodno tome oporezuje u toj državi i, u
bilo koje vreme kasnije, postane rezident druge države ugovornice, druga država
ugovornica može da oporezuje dobitak u vezi sa imovinom samo u meri u kojoj taj
dobitak nije ostvaren dok je fizičko lice bilo rezident prvopomenute države.
Ova odredba se ne primenjuje na imovinu, dobitak koji je druga država, u skladu
sa ovim članom, mogla da oporezuje, osim u skladu sa ovim stavom, ako je
fizičko lice ostvarilo dobitak pre nego što je postalo rezident druge države.
Član 14.
SAMOSTALNE LIČNE DELATNOSTI
1. Dohodak koji ostvari fizičko lice koje je rezident države ugovornice od
profesionalnih delatnosti ili od drugih samostalnih delatnosti oporezuje se
samo u toj državi, osim ako:
1) fizičko lice za obavljanje svojih delatnosti ima stalnu bazu koju može
redovno da koristi u drugoj državi ugovornici. U tom slučaju, samo deo dohotka
koji se pripisuje toj stalnoj bazi oporezuje se u toj drugoj državi ugovornici;
ili
2) fizičko lice boravi u drugoj državi ugovornici u periodu ili u periodima
koji ukupno traju 183 dana ili duže u periodu od dvanaest meseci koji počinje
ili se završava u odnosnoj poreskoj godini. U tom slučaju, samo deo dohotka
koji se ostvaruje od delatnosti koje se obavljaju u toj drugoj državi
ugovornici oporezuje se u toj drugoj državi.
2. Izraz „profesionalne delatnosti” posebno obuhvata samostalne naučne,
književne, umetničke, obrazovne ili nastavne delatnosti, kao i samostalne
delatnosti lekara, advokata, inženjera, arhitekata, stomatologa i računovođa.
Član 15.
RADNI ODNOS
1. Zavisno od odredaba čl. 16, 18. i 19. ovog ugovora, zarade, naknade i druga
slična primanja koja rezident države ugovornice ostvari iz radnog odnosa
oporezuju se samo u toj državi, osim ako se rad obavlja u drugoj državi
ugovornici. Ako se rad obavlja u drugoj državi ugovornici, takva primanja koja
se u njoj ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, primanja koja rezident države
ugovornice ostvari iz radnog odnosa u drugoj državi ugovornici oporezuju se
samo u prvopomenutoj državi:
1) ako primalac boravi u drugoj državi u periodu ili periodima koji ukupno ne
prelaze 183 dana u periodu od dvanaest meseci koji počinje ili se završava u
odnosnoj poreskoj godini; i
2) ako se primanja isplaćuju od strane ili u ime poslodavca koji nije rezident
druge države; i
3) ako primanja ne padaju na teret stalne poslovne jedinice ili stalne baze
koju poslodavac ima u drugoj državi.
3. Izuzetno od prethodnih odredaba ovog člana, primanja ostvarena iz radnog
odnosa obavljenog na brodu ili vazduhoplovu kojim preduzeće države ugovornice
obavlja međunarodni saobraćaj, mogu se oporezivati u toj državi.
4. Izuzetno od prethodnih odredaba ovog člana, primanja koja ostvari rezident
države ugovornice iz radnog odnosa koji je neposredno povezan sa gradilištem
ili građevinskim ili montažnim radovima u drugoj državi ugovornici koji, na
osnovu odredaba člana 5. stav 3. ovog ugovora, ne čine stalnu poslovnu jedinicu
poslodavca koji isplaćuje primanja ili u čije ime su primanja isplaćena
oporezuju se samo u prvopomenutoj državi.
Član 16.
PRIMANjA DIREKTORA
Primanja direktora i druga slična primanja koja ostvari rezident države
ugovornice, u svojstvu člana odbora direktora ili drugog sličnog organa kompanije
koja je rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj
državi.
Član 17.
UMETNICI I SPORTISTI
1. Izuzetno od odredaba čl. 14. i 15. ovog ugovora, dohodak koji ostvari
rezident države ugovornice kao izvođač od ličnog obavljanja delatnosti
pozorišnog, filmskog, radio ili televizijskog umetnika, muzičara ili sportiste
u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Ako dohodak od lično obavljenih delatnosti izvođača ili sportiste ne pripada
lično izvođaču ili sportisti nego drugom licu, taj dohodak se, izuzetno od
odredaba čl. 7, 14. i 15. ovog ugovora, može oporezivati u državi ugovornici u
kojoj su obavljene delatnosti izvođača ili sportiste.
3. Odredba stava 2. ovog člana ne primenjuju se ako je utvrđeno da ni izvođač
ni sportista niti lica koja su s njima u vezi, ne učestvuju neposredno ili
posredno u dobiti lica navedenog u tom stavu.
4. Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, dohodak koji ostvari rezident
države ugovornice od ličnog obavljanja delatnosti kao izvođač ili sportista
oporezuje se samo u toj državi, ako su delatnosti u potpunosti ili većim delom
finansirane iz javnih fondova jedne ili obe države ugovornice ili njihovih
političkih jedinica ili jedinica lokalne samouprave ili su delatnosti obavljene
u drugoj državi ugovornici u okviru programa kulturne ili sportske razmene koji
su odobrile obe države ugovornice.
Član 18.
PENZIJE
1. Penzije i druga slična primanja koja nastaju u državi ugovornici a isplaćuju
se rezidentu druge države ugovornice, u skladu sa odredbama st. 2. i 3. ovog
člana, oporezuju se samo u toj drugoj državi.
2. Penzije i druga slična primanja koja nastaju u državi ugovornici a isplaćuju
se rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati i u državi u kojoj
nastaju, u skladu sa zakonom te države. U slučaju periodičnih isplata penzija,
tako razrezan porez ne može biti veći od 15 odsto bruto iznosa isplate.
3. Penzija koju fizičkom licu plaća Srbija ili njena politička jedinica ili
jedinica lokalne samouprave neposredno ili iz fondova, za usluge učinjene
Srbiji ili njenoj političkoj jedinici ili jedinici lokalne samouprave oporezuje
se samo u Srbiji. Takva penzija se oporezuje samo u Kanadi ako je fizičko lice
rezident i državljanin Kanade.
Član 19.
DRŽAVNA SLUŽBA
1. 1) Zarade, naknade i druga slična primanja, osim penzije, koje plaća država
ugovornica ili njena politička jedinica ili jedinica lokalne samouprave
fizičkom licu, za usluge učinjene toj državi ili toj političkoj jedinici ili
jedinici lokalne samouprave, oporezuju se samo u toj državi.
2) Zarade, naknade i druga slična primanja oporezuju se samo u drugoj državi
ugovornici ako su usluge učinjene u toj državi, a fizičko lice je rezident te
države koje je:
(1) državljanin te države; ili
(2) koje nije postalo rezident te države samo zbog vršenja usluga.
2. Odredbe čl. 15, 16. i 17. ovog ugovora primenjuju se na zarade, naknade i
druga slična primanja za usluge učinjene u vezi sa privrednom delatnošću države
ugovornice ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave.
Član 20.
STUDENTI
Student ili lice na stručnoj obuci koje je neposredno pre odlaska u državu
ugovornicu bilo rezident ili je rezident druge države ugovornice, a boravi u
prvopomenutoj državi isključivo radi obrazovanja ili obučavanja, ne oporezuje
se u toj državi za primanja koja dobija za izdržavanje, obrazovanje ili
obučavanje, pod uslovom da su ta primanja iz izvora van te države.
Član 21.
OSTALI DOHODAK
1. Zavisno od odredaba stava 2. ovog člana, delovi dohotka rezidenta države
ugovornice, bez obzira na to gde nastaju, koji nisu regulisani u prethodnim
članovima ovog ugovora oporezuju se samo u toj državi.
2. Ako dohodak ostvari rezident države ugovornice iz izvora u drugoj državi
ugovornici, taj dohodak se može oporezivati i u državi u kojoj nastaje u skladu
sa zakonom te države. Ako je to dohodak iz trusta, osim iz trusta, koji nije
trust u kojem se vrši odbijanje doprinosa, tako razrezan porez, ako je dohodak
oporeziv u državi ugovornici čiji je stvarni vlasnik rezident, ne može biti
veći od 15 odsto od bruto iznosa dohotka.
Član 22.
IMOVINA
1. Imovina koja se sastoji od nepokretnosti koju poseduje rezident države
ugovornice i koja se nalazi u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u
toj drugoj državi.
2. Imovina koja se sastoji od pokretnih stvari koje predstavljaju deo poslovne
imovine stalne poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u drugoj
državi ugovornici ili od pokretnih stvari koje pripadaju stalnoj bazi koja
služi rezidentu države ugovornice u drugoj državi ugovornici za obavljanje
samostalnih ličnih delatnosti, može se oporezivati u toj drugoj državi.
3. Imovina koja se sastoji od brodova i vazduhoplova kojim preduzeće države
ugovornice obavlja međunarodni saobraćaj i pokretnih stvari koje služe za
korišćenje tih brodova i vazduhoplova oporezuje se samo u toj državi.
4. Sva ostala imovina rezidenta države ugovornice oporezuje se samo u toj
državi.
Član 23.
OTKLANjANjE DVOSTRUKOG OPOREZIVANjA
1. U slučaju Srbije, dvostruko oporezivanje se otklanja na sledeći način:
1) Ako rezident Srbije ostvaruje dohodak ili poseduje imovinu koji se, u skladu
s odredbama ovog ugovora, mogu oporezivati u Kanadi, Srbija odobrava:
(1) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta, iznos jednak porezu na
dohodak koji je plaćen u Kanadi;
(2) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta, iznos jednak porezu na
imovinu koji je plaćen u Kanadi.
Taj odbitak i u jednom i u drugom slučaju ne može biti veći od dela poreza na
dohodak ili poreza na imovinu, kako je obračunat pre izvršenog odbijanja, koji
odgovara, zavisno od slučaja, dohotku ili imovini koji se mogu oporezivati u
Kanadi.
2) Ako su, u skladu s bilo kojom odredbom ovog ugovora, dohodak koji ostvari
ili imovina koju poseduje rezident Srbije izuzeti od oporezivanja u Srbiji,
Srbija može, pri obračunavanju poreza na ostali dohodak ili imovinu tog
rezidenta, da uzme u obzir izuzeti dohodak ili imovinu.
2. U slučaju Kanade, dvostruko oporezivanje se otklanja na sledeći način:
1) U skladu sa postojećim odredbama zakona Kanade koji se odnose na odbijanje
poreza plaćenog van teritorije Kanade od poreza koji se plaća u Kanadi i u
skladu sa kasnijim izmenama ovih odredaba - koje ne utiču na njihov opšti
princip - i ako se prema zakonima Kanade ne predviđa veće umanjenje ili
oslobođenje, porez koji se plaća u Srbiji na dobit, dohodak ili dobitak koji
nastaju u Srbiji, odbija se od kanadskog poreza koji se plaća na taj dohodak,
dobit ili dobitak;
2) Ako su, u skladu s bilo kojom odredbom ovog ugovora, dohodak koji ostvari
ili imovina koju poseduje rezident Kanade izuzeti od oporezivanja u Kanadi,
Kanada može, pri obračunavanju poreza na ostali dohodak ili imovinu, da uzme u
obzir izuzeti dohodak ili imovinu.
3. Za potrebe ovog člana Ugovora, dobit, dohodak ili dobitak rezidenta države
ugovornice koji se, u skladu sa odredbama ovog ugovora, mogu oporezivati u
drugoj državi ugovornici, smatra se da nastaju iz izvora u toj drugoj državi.
Član 24.
JEDNAK TRETMAN
1. Državljani države ugovornice ne podležu u drugoj državi ugovornici
oporezivanju ili zahtevu u vezi s oporezivanjem koje je drukčije ili teže od
oporezivanja i zahteva u vezi s oporezivanjem, posebno u odnosu na
rezidentnost, kojima državljani te druge države u istim uslovima, podležu ili
mogu podleći.
2. Oporezivanje stalne poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u
drugoj državi ugovornici ne može biti nepovoljnije u toj drugoj državi od
oporezivanja preduzeća te druge države koja obavljaju iste delatnosti.
3. Odredbe ovog ugovora ne mogu se tumačiti tako da obavezuju državu ugovornicu
da rezidentima druge države ugovornice odobrava lična oslobađanja, olakšice i
umanjenja za svrhe oporezivanja zbog ličnog statusa ili porodičnih obaveza koje
odobrava svojim rezidentima.
4. Preduzeća države ugovornice čiju imovinu potpuno ili delimično poseduju ili
kontrolišu, neposredno ili posredno, jedan ili više rezidenata druge države
ugovornice, u prvopomenutoj državi ugovornici ne podležu oporezivanju ili
obavezi u vezi s oporezivanjem koje je drukčije ili teže od oporezivanja i
obaveza u vezi s oporezivanjem kome druga slična preduzeća prvopomenute države
čiju imovinu potpuno ili delimično poseduju ili kontrolišu neposredno ili
posredno jedan ili više rezidenata druge države ugovornice ili treće države,
podležu ili mogu podleći.
5. Odredbe ovog člana primenjuju se na poreze navedene u članu 2. ovog ugovora.
Član 25.
POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANjA
1. Ako lice smatra da mere jedne ili obe države ugovornice dovode ili će
dovesti do toga da to lice ne bude oporezovano u skladu s odredbama ovog
ugovora, to lice može, bez obzira na pravna sredstva predviđena unutrašnjim
zakonom tih država, da nadležnom organu države ugovornice čiji je to lice
rezident ili, ako njegov slučaj potpada pod stav 1. člana 24. ovog ugovora, one
države ugovornice čiji je to lice državljanin, podnese pismeni zahtev u kojem
će izložiti osnov za reviziju takvog oporezivanja. Slučaj mora biti izložen u
roku od tri godine od dana prvog obaveštenja o meri koja dovodi do oporezivanja
koje nije u skladu s odredbama ovog ugovora.
2. Ako nadležni organ naveden u stavu 1. ovog člana, smatra da je prigovor
opravdan i ako nije u mogućnosti da sam dođe do zadovoljavajućeg rešenja,
nastojaće da slučaj reši zajedničkim dogovorom s nadležnim organom druge države
ugovornice radi izbegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim ugovorom.
Postignuti dogovor primenjuje se bez obzira na vremenska ograničenja u
unutrašnjem zakonu država ugovornica.
3. Država ugovornica neće, posle isteka vremenskih ograničenja predviđenih
njenim unutrašnjim zakonom i, u svakom slučaju, posle isteka pet godina od
kraja godine u kojoj je predmetni dohodak bio pripisan, povećati poresku
osnovicu rezidenta bilo koje države ugovornice tako što će u nju uključiti
delove dohotka koji su, takođe, bili oporezovani u drugoj državi ugovornici.
Ovaj stav se ne primenjuje u slučaju utaje poreza, namernog ili nenamernog
neizvršenja poreske obaveze.
4. Nadležni organi država ugovornica nastoje da zajedničkim dogovorom otklone
teškoće ili nejasnoće koje nastaju pri tumačenju ili primeni ovog ugovora. Oni
se mogu i zajednički savetovati radi otklanjanja dvostrukog oporezivanja u
slučajevima koji nisu predviđeni ovim ugovorom.
5. Nadležni organi država ugovornica mogu neposredno međusobno opštiti,
uključujući opštenje preko zajedničke komisije koju čine oni sami ili njihovi
predstavnici, radi postizanja dogovora u smislu prethodnih stavova ovog člana.
Član 26.
RAZMENA OBAVEŠTENjA
1. Nadležni organi država ugovornica razmenjuju obaveštenja za koja se može
predvideti da će biti od značaja za primenu odredaba ovog ugovora ili za
administriranje ili prinudno izvršenje unutrašnjih zakona koji se odnose na
poreze svake vrste i opisa koje zavode države ugovornice, ako oporezivanje
predviđeno tim zakonima nije u suprotnosti s ovim ugovorom. Razmena obaveštenja
nije ograničena čl. 1. i 2. ovog ugovora.
2. Obaveštenje primljeno, na osnovu stava 1. ovog člana, od države ugovornice
smatra se tajnom isto kao i obaveštenje dobijeno prema unutrašnjim zakonima te
države i može se saopštiti samo licima ili organima (uključujući sudove i
upravne organe) koji su nadležni za razrez ili naplatu, prinudno ili sudsko
izvršenje, rešavanje po žalbama, u odnosu na poreze navedene u stavu 1. ovog
člana ili u odnosu na kontrolu napred navedenog. Ta lica ili organi koriste
obaveštenja samo za te svrhe. Oni mogu saopštiti obaveštenja u javnom sudskom
postupku ili u sudskim odlukama.
3. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne mogu se ni u kom slučaju tumačiti kao
obaveza države ugovornice da:
1) preduzima upravne mere suprotne zakonima ili upravnoj praksi te ili druge
države ugovornice;
2) daje obaveštenja koja se ne mogu dobiti na osnovu zakona ili u redovnom
upravnom postupku te ili druge države ugovornice;
3) daje obaveštenja koja otkrivaju trgovinsku, poslovnu, industrijsku,
komercijalnu ili profesionalnu tajnu ili poslovni postupak ili obaveštenje čije
bi saopštenje bilo suprotno javnom poretku.
4. Odredbe stava 3. ovog člana ne mogu se ni u kom slučaju tumačiti kao
mogućnost države ugovornice da odbije davanje obaveštenja samo zato što
obaveštenja poseduje banka, druga finansijska institucija, zastupnik ili lice
koje radi u agenciji ili u fiducijarnom svojstvu ili koje ima veze sa
vlasništvom interesa u licu.
5. Ukoliko država ugovornica traži obaveštenja u skladu sa ovim članom, druga
država ugovornica će koristiti svoje mere da bi pribavila tražena obaveštenja,
čak i da toj drugoj državi ta obaveštenja možda nisu potrebna za sopstvene
poreske svrhe. Obaveza sadržana u prethodnoj rečenici podleže ograničenjima iz
stava 3. ovog člana, ali ni u kom slučaju ta ograničenja ne mogu se tumačiti
tako da omogućavaju državi ugovornici da odbije da daje obaveštenja samo zbog
toga što ne postoji domaća potreba za takvim obaveštenjima.
Član 27.
ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULATA
1. Odredbe ovog ugovora ne utiču na poreske povlastice članova diplomatskih
misija ili konzulata predviđene opštim pravilima međunarodnog prava ili
odredbama posebnih ugovora.
2. Izuzetno od odredaba člana 4. ovog ugovora, fizičko lice koje je član diplomatske
misije, konzulata ili stalne misije države ugovornice koja se nalazi u drugoj
državi ugovornici ili u trećoj državi, za potrebe ovog ugovora, smatra se
rezidentom države pošiljaoca, ako to fizičko lice u državi pošiljaoca podleže
istim obavezama po osnovu poreza na ukupan dohodak ili imovinu kao i rezidenti
države pošiljaoca.
3. Ovaj ugovor se ne primenjuje na međunarodne organizacije, njihove organe ili
zvaničnike i na članove diplomatske misije, konzulata ili stalne misije treće
države ili grupe država koji borave u državi ugovornici i ne podležu ni u
jednoj od država ugovornica istim obavezama po osnovu poreza na njihov ukupan
dohodak ili imovinu kao i njihovi rezidenti.
Član 28.
MEŠOVITA PRAVILA
1. Odredbe ovog ugovora ne mogu se tumačiti tako da sprečavaju Kanadu da
razreže porez na iznos koji se uključuje u dohodak rezidenta Kanade u odnosu na
partnerstvo, trust ili kontrolisanu stranu filijalu u kojoj rezident ima
interes.
2. Bilo koja kompanija, trust ili partnerstvo, rezident države ugovornice, koju
neposredno ili posredno stvarno poseduje ili kontroliše jedno ili više lica
koja nisu rezidenti te države nema pravo na pogodnosti iz ovog ugovora ako je
iznos poreza razrezan od strane te države na dohodak ili imovinu kompanije,
trusta ili partnerstva (posle uzimanja u obzir bilo kog umanjenja ili, na bilo
koji način, naknade iznosa poreza, uključujući povraćaj, nadoknadu, doprinos,
kredit ili olakšicu kompaniji, trustu ili partnerstvu, ili bilo kom drugom
licu) znatno niži od iznosa poreza koji bi ta država razrezala ako bi jedan ili
više rezidenata te države, prema potrebi, stvarno posedovao sve akcije u
akcionarskom kapitalu kompanije ili sve interese u trustu ili partnerstvu.
3. Ako je, na osnovu bilo koje odredbe ovog ugovora, bilo koji dohodak
oslobođen od poreza u državi ugovornici i ako lice, u odnosu na taj dohodak, na
osnovu važećeg zakona u drugoj državi ugovornici, u njoj podleže oporezivanju
po osnovu iznosa doznačenog ili primljenog dohotka a ne po osnovu njegovog
celokupnog iznosa, tada se olakšica koja se, po osnovu ovog ugovora odobrava u
prvopomenutoj državi ugovornici, primenjuje samo na deo dohotka koji se
oporezuje u drugoj državi ugovornici.
4. Ovaj ugovor se ne primenjuje na kompaniju ili drugo lice koje, u odnosu na
porez na dohodak, ima pravo na olakšice prema zakonu bilo koje države
ugovornice koji se odnosi na podsticanje povećanja privredne aktivnosti
(uključujući bilo koji zakon o oporezivanju slobodnih zona) osim:
1) ako je kompanija ili drugo lice rezident države ugovornice koja propisuje
olakšice u porezu na dohodak i koju u potpunosti neposredno kontrolišu fizička
lica rezidenti te države ili posredno kontrolišu ta fizička lica preko jednog
ili više lica pod uslovom da su sva ta lica rezidenti te države; ili
2) ako se 90 odsto ili više dohotka podložnog olakšicama ostvaruje isključivo
putem, od strane tog lica, aktivnog vođenja trgovine ili poslovanja, sa
izuzetkom investiranja.
Član 29.
STUPANjE NA SNAGU
1. Države ugovornice diplomatskim putem pismeno obaveštavaju jedna drugu o
okončanju postupaka predviđenih njihovim unutrašnjim zakonima za stupanje na
snagu ovog ugovora.
2. Ovaj ugovor stupa na snagu datumom poslednjeg od tih obaveštenja, a njegove
odredbe se primenjuju:
1) u slučaju Srbije: u odnosu na poreze na
dohodak koji je ostvaren i na
poreze na imovinu koja se
poseduje u svakoj poreskoj
godini koja počinje prvog
januara ili posle prvog
januara kalendarske godine
koja neposredno sledi godinu
u kojoj ovaj ugovor stupa na snagu;
2) u slučaju Kanade: (1) u odnosu na poreze po odbitku
na iznose isplaćene ili
kreditirane nerezidentima,
prvog januara ili posle prvog
januara kalendarske godine
koja neposredno sledi godinu
u kojoj ovaj ugovor stupa na snagu;
(2) u odnosu na ostali kanadski
porez, za poreske godine koje
počinju prvog januara ili
posle prvog januara
kalendarske godine koja
neposredno sledi godinu u
kojoj ovaj ugovor stupa na snagu.
Član 30.
PRESTANAK VAŽENjA
Ovaj ugovor ostaje na snazi dok ga ne otkaže jedna od država ugovornica. Država
ugovornica može otkazati ovaj ugovor diplomatskim putem, dostavljanjem pismenog
obaveštenja o prestanku njegovog važenja najkasnije šest meseci pre kraja bilo
koje kalendarske godine po isteku pete godine od dana stupanja na snagu ovog
ugovora. U tom slučaju, ovaj ugovor prestaje da se primenjuje:
1) u slučaju Srbije: u odnosu na poreze na dohodak koji je
ostvaren i na poreze na imovinu koja
se poseduje u svakoj poreskoj godini
koja počinje prvog januara ili posle
prvog januara godine koja neposredno
sledi godinu u kojoj je dato
obaveštenje o prestanku važenja;
2) u slučaju Kanade: (1) u odnosu na poreze po odbitku
na iznose isplaćene ili
kreditirane nerezidentima,
prvog januara ili posle prvog
januara kalendarske godine
koja neposredno sledi godinu
u kojoj je dato obaveštenje o
prestanku važenja;
(2) u odnosu na ostali kanadski
porez, za poreske godine koje
počinju prvog januara ili
posle prvog januara
kalendarske godine koja
neposredno sledi godinu u
kojoj je dato obaveštenje o
prestanku važenja.
U potvrdu čega su dole potpisani, punovažno za to ovlašćeni, potpisali ovaj
ugovor.
Sačinjeno u duplikatu u Beogradu, ovog 27. dana aprila 2012. godine na srpskom,
engleskom i francuskom jeziku, svaka verzija je podjednako verodostojna.
ZA ZA
REPUBLIKU SRBIJU KANADU
DUŠAN NIKEZIĆ ROMAN VAŠČUK
PROTOKOL:
U trenutku potpisivanja Ugovora između Republike Srbije i Kanade o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu (u daljem
tekstu: Ugovor), dole potpisani su se saglasili o sledećim odredbama koje čine
sastavni deo ovog ugovora.
1. U vezi sa članom 13. stav 4. ovog ugovora, podrazumeva se da izraz
„uporedivi interesi” uključuje interes u partnerstvu ili trustu.
2. U vezi sa članom 14. stav 1. podstav 2) ovog ugovora, podrazumeva se da se
pri određivanju dohotka fizičkog lica kao odbici priznaju troškovi koji su
učinjeni za potrebe sticanja dohotka ostvarenog od delatnosti koje su obavljene
u drugoj državi ugovornici.
3. Podrazumeva se da ako Srbija postane članica Svetske trgovinske
organizacije, primenjuje se sledeća odredba:
Za potrebe stava 3. člana XXII (Konsultacija) Opšteg sporazuma o trgovini
uslugama, koji je deo Sporazuma o osnivanju Svetske trgovinske organizacije,
sačinjenog u Marakešu 15. aprila 1994. godine, države ugovornice su saglasne
da, izuzetno od tog stava sporazuma, bilo koji spor između njih za čije
razrešenje su predviđene mere koje spadaju u oblast primene Ugovora može, kao
što to predviđa taj stav, biti predočen Savetu za trgovinu u uslugama, samo uz
saglasnost obe države ugovornice. Svaka sumnja u tumačenje ovog stava Ugovora
razrešava se prema članu 25. stav 4. ovog ugovora ili, ako se u tom postupku ne
postigne saglasnost, u bilo kom drugom postupku oko koga se saglase obe države
ugovornice.
U potvrdu čega su dole potpisani, punovažno za to ovlašćeni, potpisali ovaj
protokol.
Sačinjeno u duplikatu u Beogradu, ovog 27. dana aprila 2012. godine na srpskom,
engleskom i francuskom jeziku, svaka verzija je podjednako verodostojna.
ZA ZA
REPUBLIKU SRBIJU KANADU
DUŠAN NIKEZIĆ ROMAN VAŠČUK
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja
u „Službenom glasniku Republike Srbije - Međunarodni ugovori”.
O B R A Z L O Ž E Nj E
I. USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA
Ustavni osnov za donošenje ovog zakona, sadržan je u članu 97. tačka 1. Ustava
Republike Srbije, prema kome Republika Srbija, između ostalog, uređuje i
obezbeđuje svoj međunarodni položaj i odnose sa drugim državama i međunarodnim
organizacijama i u članu 99. stav 1. tačka 4. Ustava, prema kome Narodna
skupština potvrđuje međunarodne ugovore kada je zakonom predviđena obaveza
njihovog potvrđivanja.
II. RAZLOZI ZA POTVRĐIVANjE UGOVORA
Ugovor između Republike Srbije i Kanade o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u
odnosu na poreze na dohodak i na imovinu (u daljem tekstu: Ugovor), parafiran
je u martu 2010. godine. Dve strane su se saglasile o potrebi preduzimanja svih
mera neophodnih za što skorije potpisivanje Ugovora.
S tim u vezi, Vlada je, Zaključkom 05 Broj: 413-1985/2010 od 18. marta 2010.
godine, pored ostalog, usvojila Nacrt ugovora između Republike Srbije i Kanade
o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na
imovinu (tačka 1. Zaključka).
Imajući u vidu navedeno, ukazujemo da je, nakon parafiranja teksta Ugovora, u
elektronskoj komunikaciji dve strane, kanadska strana, u cilju postizanja
identičnosti tekstova Ugovora na srpskom, francuskom i engleskom jeziku,
insistirala na dodatnom jezičkom preciziranju (adekvatnijem prevodu) u srpskoj
verziji engleskog originala teksta Ugovora, što je prihvaćeno, čime je tekst
Ugovora u potpunosti, konačno, usaglašen.
Napominjemo, da ovim izmenama, nije promenjena suština materijalnih rešenja
sadržanih u odredbama članova teksta Ugovora koji je, kao takav, ipak, trebalo,
iznova, da usvoji Vlada, što je Vlada i učinila Zaključkom 05 Broj:
018-2925/2012 od 19. aprila 2012. godine (tačka 1. zaključka).
Istim zaključkom, Vlada je ovlastila Dušana Nikezića, državnog sekretara u
Ministarstvu finansija, da potpiše Ugovor (tačka 2. Zaključka).
Ugovor je potpisan 27. aprila 2012. godine u Beogradu. U ime Vlade, kao
zastupnika Republike Srbije, Ugovor je potpisao Dušan Nikezić, državni sekretar
u Ministarstvu finansija, a u ime Kanade, Roman Vaščuk, Ambasador Kanade u
Beogradu.
Zaključenje Ugovora predstavlja značajan doprinos unapređenju bilateralne
privredne i finansijske saradnje Republike Srbije i Kanade, jer se njime
otklanja problem dvostrukog oporezivanja fizičkih i pravnih lica - rezidenata
dve države. Ugovor obezbeđuje zajedničke kriterijume za određivanje prava
oporezivanja pojedinih kategorija dohotka i imovine.
Napominjemo, da Ugovor stimuliše ulaganje kapitala rezidenata Republike Srbije
u Kanadi i rezidenata Kanade u Republici Srbiji.
Imajući u vidu navedeno, generalno možemo zaključiti da zaključenje Ugovora
obezbeđuje pravni preduslov za efikasnije privređivanje i konkurentnost
preduzeća Republike Srbije u Kanadi, odnosno preduzeća Kanade u Republici
Srbiji, što predstavlja značajan doprinos unapređenju bilateralne privredne i
finansijske saradnje.
Posebno ukazujemo, da Ugovor predstavlja preduslov za značajna buduća ulaganja
kanadskih investitora u privredu Republike Srbije, odnosno stvaranje uslova za
njihovo učešće u procesu privatizacije, ali i za korišćenje odgovarajućih
finansijskih instrumenata za podsticanje viših oblika bilateralne ekonomske
saradnje.
III. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA
Odredbom člana 1. ovog predloga predviđa se potvrđivanje Ugovora između
Republike Srbije i Kanade o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na
poreze na dohodak i na imovinu, potpisanog 27. aprila 2012. godine u Beogradu.
Odredba člana 2. ovog predloga sadrži tekst Ugovora između Republike Srbije i
Kanade o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na
imovinu, u originalu na srpskom jeziku.
U odredbi člana 3. ovog predloga uređuje se stupanje na snagu.
IV. OCENA POTREBNIH FINANSIJSKIH SREDSTAVA ZA SPROVOĐENjE ZAKONA
Za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna finansijska sredstva iz budžeta
Republike Srbije.
V. RAZLOZI ZA DONOŠENjE OVOG ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Razlozi za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, saglasno članu 167.
Poslovnika Narodne skupštine („Službeni glasnik RS”, broj 20/12 - prečišćen
tekst), proizlaze iz želje i Republike Srbije i Kanade da Ugovor (koji je
predmet potvrđivanja ovim zakonom) između Republike Srbije i Kanade o
izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu,
stupi na snagu u 2012. godini i počne da se primenjuje od 1. januara 2013.
godine.
Ukoliko bi Ugovor stupio na snagu u 2013. godini, isti bi počeo da se
primenjuje od 1. januara 2014. godine, što nije u interesu ni Republike Srbije
ni Kanade.