CARINSKI ZAKON
"Sl.
glasnik RS", br. 18/2010 i 111/2012
Deo prvi
OSNOVNE ODREDBE
Glava I
PREDMET I
DEFINICIJE POJMOVA
Sadržaj i primena zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuju se opšta
pravila i postupci koji se primenjuju na robu koja se unosi i iznosi iz
carinskog područja Republike Srbije.
Ovaj zakon:
1) primenjuje se na promet robe
između carinskog područja Republike Srbije i drugih carinskih područja uz
propise iz ostalih oblasti koji se odnose na trgovinu robom;
2) uređuje carinske radnje i
postupke, kao i prava i obaveze lica i carinskog organa, koji iz tih radnji i
postupaka proističu;
3) primenjuje se jedinstveno na
celom carinskom području Republike Srbije, osim ako nije drugačije propisano
ovim zakonom, drugim zakonom ili međunarodnim sporazumom koji je potvrdila
Republika Srbija.
Carinski propisi obuhvataju:
3) ovaj zakon i propise donete na
osnovu ovog zakona radi njegovog sprovođenja;
4) Zakon o Carinskoj tarifi i
propise donete radi njegovog sprovođenja;
5) međunarodne sporazume i propise
donete radi njihovog sprovođenja.
Zakoni, drugi propisi i mere u vezi
s carinom, osim u službenom glasilu, mogu se objavljivati i u drugim sredstvima
informisanja, uključujući i elektronska sredstva.
Cilj zakona
Član 2
Cilj ovog zakona je:
1) zaštita ekonomskih, fiskalnih i
finansijskih interesa Republike Srbije;
2) zaštita Republike Srbije od
nezakonite i ilegalne trgovine;
3) bezbednost i zaštita ljudi i
životne sredine;
4) olakšavanje međunarodne trgovine.
Carinski organ kontroliše
međunarodni promet robe, doprinoseći slobodnoj trgovini, sprovođenju
spoljašnjih aspekata domaćeg tržišta i principa koji se odnose na trgovinu, kao
i opštoj bezbednosti u lancu trgovine.
Radi obavljanja propisanih radnji,
carinski organ može vršiti sve kontrolne radnje za obezbeđivanje pravilne
primene ovog zakona i ostalih propisa. Ove radnje i aktivnosti mogu se vršiti
van carinskog područja Republike Srbije samo ako je to utvrđeno međunarodnim
sporazumom.
Carinsko područje Republike Srbije
Član 3
Carinsko područje Republike Srbije
obuhvata teritoriju i teritorijalne vode Republike Srbije, kao i vazdušni
prostor iznad Republike Srbije i ograničeno je carinskom linijom koja je
istovetna s granicom Republike Srbije.
Informacione tehnologije
Član 4
Carinski organ uvodi i primenjuje
informacione tehnologije kada je to isplativo i efikasno za Upravu carina, kao
i za privredu uopšte, pri čemu primenjuje međunarodno prihvaćene standarde.
Informaciona tehnologija podrazumeva
i:
1) metode elektronske trgovine kao
alternativu metodama zasnovanim na dokumentaciji;
2) elektronske metode za utvrđivanje
ispravnosti, kao i metode zasnovane na dokumentaciji;
3) pravo carinskih organa da zadrže
informaciju za sopstvenu upotrebu, i da razmene takvu informaciju sa drugim
carinskim upravama i svim drugim pravno zainteresovanim stranama.
Direktor Uprave carina (u daljem
tekstu: direktor) određuje uslove pod kojima privredni subjekti mogu da se
obraćaju Upravi carina elektronskim putem.
Definicije
Član 5
Pojedini pojmovi u smislu ovog
zakona, imaju sledeća značenja:
1) lice je fizičko lice ili pravno lice, udruženje lica i
preduzetnik kome je u skladu s propisima priznata sposobnost preduzimanja
pravnih radnji;
2) lice s prebivalištem ili sedištem u Republici Srbiji je:
- državljanin Republike Srbije s
prebivalištem u Republici Srbiji ili strani državljanin kojem je odobren stalni
boravak u Republici Srbiji u skladu sa zakonom,
- pravno lice koje ima sedište,
registrovan ogranak, predstavništvo ili stalnu poslovnu jedinicu na teritoriji
Republike Srbije;
3) carinski organ je Uprava carina, carinarnica i njene
organizacione jedinice nadležne za primenu carinskih i ostalih propisa, kao i
ovlašćeni carinski službenik;
4) carinski status robe je status robe u carinskom postupku, kao
domaće ili strane;
5) domaća roba je:
- roba u celini dobijena ili
proizvedena na carinskom području Republike Srbije, koja ne sadrži robu uvezenu
iz država ili s teritorija van carinskog područja Republike Srbije,
- roba uvezena iz država ili s
teritorija van carinskog područja Republike Srbije koja je stavljena u slobodan
promet,
- roba dobijena ili proizvedena na
carinskom području Republike Srbije samo od robe iz alineje druge, ili od robe iz
alineje prve i druge;
6) strana roba je sva roba koja nema status domaće robe, kao i roba
koja je izgubila status domaće robe. Domaća roba gubi taj status kada stvarno
istupi iz Republike Srbije, osim u slučajevima iz člana 126. ovog zakona;
7) carinski dug je obaveza lica da plati iznos na ime uvoznih
dažbina (carinski dug prilikom uvoza), odnosno izvoznih dažbina (carinski dug
prilikom izvoza) koje se utvrđuju za određenu robu prema propisima Republike
Srbije;
8) uvozne dažbine su:
- carinske dažbine i druge dažbine
koje imaju isto dejstvo, koje se plaćaju pri uvozu robe,
- uvozne dažbine koje se utvrđuju u
okviru mera poljoprivredne politike, a plaćaju se pri uvozu robe;
9) izvozne dažbine su:
- carinske dažbine i druge dažbine
koje imaju isto dejstvo, koje se plaćaju pri izvozu robe,
- izvozne dažbine koje se utvrđuju u
okviru mera poljoprivredne politike, a plaćaju se pri izvozu robe;
10) dužnik je svako lice koje je dužno da plati carinski dug;
11) carinski nadzor je skup mera koje preduzima carinski organ u
cilju primene carinskih i drugih propisa na robu koja podleže carinskom
nadzoru;
12) carinska kontrola su određene radnje koje sprovodi carinski
organ u vezi s robom, kao što su: pregled robe, kontrola postojanja,
ispravnosti i verodostojnosti dokumenata; pregled knjigovodstvenih i drugih
dokumenata, pregled i pretres prevoznih sredstava, pregled i pretres ličnog
prtljaga i druge robe koju lica nose sa sobom ili na sebi i sprovođenje
službenih postupaka i ostalih sličnih radnji u cilju obezbeđivanja pravilne
primene carinskih i drugih propisa;
13) carinski dozvoljeno postupanje s robom ili upotreba robe je:
- stavljanje robe u carinski
postupak,
- unošenje robe u slobodnu zonu ili
u slobodno skladište,
- ponovni izvoz robe iz carinskog
područja Republike Srbije,
- uništavanje robe,
- ustupanje robe u korist države;
14) carinski postupak je:
- stavljanje robe u slobodan promet,
- tranzit robe,
- carinsko skladištenje robe,
- aktivno oplemenjivanje robe,
- prerada robe pod carinskom
kontrolom,
- privremeni uvoz robe,
- pasivno oplemenjivanje robe,
- izvoz robe;
15) carinske formalnosti su aktivnosti koje preduzimaju lica i
carinski organ u cilju primene carinskih propisa;
16) carinska deklaracija (u daljem tekstu: deklaracija) je izjava
ili radnja kojom lice, u propisanoj formi i na propisan način, zahteva da se
roba stavi u određeni carinski postupak;
17) sažeta deklaracija (uvozna sažeta deklaracija i izvozna sažeta
deklaracija) je izjava ili radnja kojom lice, pre ili u vreme unošenja robe ili
iznošenja robe iz carinskog područja Republike Srbije, u propisanoj formi i na
propisan način, obaveštava carinski organ da će roba biti uneta ili izneta iz
carinskog područja Republike Srbije;
18) deklarant je lice koje podnosi deklaraciju u svoje ime ili lice
u čije ime se podnosi deklaracija;
19) dopremanje robe carinarnici je na propisan način obaveštavanje
carinskog organa o prispeću robe carinskom organu ili u mesto koje je odredio
ili odobrio carinski organ;
20) puštanje robe je radnja carinskog organa kojom se roba stavlja
na raspolaganje uz uslove i u svrhe određene carinskim postupkom u koji je roba
stavljena;
21) nosilac carinskog postupka je lice u čije ime se podnosi
deklaracija ili lice na koje su preneta njegova prava i obaveze u vezi s
carinskim postupkom;
22) nosilac odobrenja je lice koje je dobilo odobrenje u skladu s
carinskim propisima;
23) elementi za obračun dažbina su stopa carine i iznos dažbina u
skladu sa Carinskom tarifom i svrstavanjem robe po tarifi, poreklo robe,
carinska vrednost robe, kao i količina, vrsta i stanje robe;
24) carinjenje je svaka zvanična radnja stavljanja robe u carinski
postupak ili vršenje carinskih formalnosti u vezi s ponovnim izvozom robe u
redovnom postupku ili u pojednostavljenom postupku u skladu sa ovim zakonom;
25) podnošenje deklaracije je podnošenje deklaracije nadležnom
carinskom organu, u propisanoj formi i na propisan način, u cilju sprovođenja
carinskog postupka;
26) prihvatanje deklaracije je prihvatanje deklaracije koja je
podneta u skladu sa čl. 87. i 88. ovog zakona što utvrđuje carinski organ i
njeno unošenje u propisanu evidenciju;
27) držalac robe je lice koje je vlasnik robe ili lice koje ima
pravo da je koristi ili upotrebljava ili lice u čijem se fizičkom posedu nalazi
roba;
28) mere trgovinske politike su mere koje propisuju državni organi,
a nisu utvrđene Carinskom tarifom, i koje utiču na izvoz i uvoz robe,
uključujući zaštitne mere, kvantitativna ograničenja i zabrane;
29) rizik je verovatnoća nastajanja događaja u vezi s unošenjem,
iznošenjem, tranzitom, prenosom ili krajnjom upotrebom robe, kao i u vezi s
robom koja nema status domaće robe, i može da ima jednu od sledećih posledica:
- sprečavanje pravilne primene
carinskih i drugih propisa,
- ugrožavanje finansijskih interesa
Republike Srbije,
- da predstavlja pretnju po
bezbednost Republike Srbije i njenih građana, po javni moral, zdravlje ljudi,
životinja i biljaka, nacionalno blago istorijske, umetničke ili arheološke
vrednosti, prava intelektualne svojine, prava potrošača, životnu sredinu i dr.;
30) upravljanje rizikom je sistematsko utvrđivanje rizika i primena
svih neophodnih mera za umanjenje rizika i obuhvata radnje kao što su
prikupljanje podataka o riziku , analizu i procenu rizika, propisivanje mera,
redovan nadzor nad njihovom primenom i razmatranje rezultata mera preduzetih na
osnovu izvora i strategija carinske službe i drugih nadležnih službi u
Republici Srbiji, kao i na osnovu međunarodnih izvora i strategija;
31) komercijalni dokument su poslovne knjige, registri, fakture,
računovodstveni nalozi za isplatu i uplatu, prevozni i prateći dokumenti,
računi, finansijski izveštaji, kao i godišnji i periodični izveštaji,
revizorski protokoli i izveštaji, evidencija o proizvodnji i kvalitetu i
prepiska koja obuhvata elektronsku poštu koja se odnosi na poslovnu delatnost
lica, kao i trgovinski podaci u bilo kom obliku, uključujući i podatke sačuvane
u elektronskom obliku.
Glava II
OPŠTE
ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVA I OBAVEZE LICA U ODNOSU NA CARINSKE PROPISE
Odeljak 1
PRAVO
ZASTUPANJA
Zastupanje
Član 6
Svako lice može, pod uslovima
predviđenim članom 89. st. 2 i 3. ovog zakona, imenovati svog zastupnika za
preduzimanje svih ili samo nekih radnji u postupku koji vodi carinski organ.
Lice koje nema sedište ili
prebivalište u Republici Srbiji, a učestvuje u carinskom postupku mora
imenovati posrednog zastupnika koji postupa u svoje ime a za račun lica koje
nema sedište ili prebivalište u Republici Srbiji.
Zastupanje može biti:
1) neposredno, ako zastupnik istupa
u ime i za račun drugog lica;
2) posredno, ako zastupnik istupa u
svoje ime a za račun drugog lica.
Zastupnik mora imati sedište ili
prebivalište u Republici Srbiji, osim u slučajevima iz člana 89. stav 3. tač.
1) i 2) ovog zakona.
Zastupnik se mora izjasniti pred
carinskim organom koje lice zastupa, da li je zastupanje neposredno ili
posredno, a na zahtev carinskog organa mora podneti verodostojnu ispravu sa
ovlašćenjem za zastupanje u carinskom postupku. Smatra se da lice istupa u
svoje ime i za svoj račun ako se pred carinskim organom ne izjasni da istupa u
ime ili za račun drugog lica ili se izjasni da istupa u ime i za račun drugog
lica, ali ne može o tome podneti verodostojnu ispravu.
Carinski organ može da zahteva od
lica koje se izjasnilo da istupa u ime ili za račun drugog lica da podnese
dokaz o ovlašćenju da preduzima radnje kao zastupnik.
Posredno zastupanje
Član 7
Posredno zastupanje u carinskom
postupku u smislu člana 6. ovog zakona može da obavlja pravno lice:
1) koje ima registrovano sedište na
carinskom području Republike Srbije,
2) koje je registrovano za poslove
međunarodne špedicije,
3) koje ima najmanje jednog
zaposlenog sa dozvolom za carinsko zastupanje.
Dozvola za carinsko zastupanje može
se izdati fizičkom licu zaposlenom kod pravnog lica koje ima ovlašćenje za
posredno zastupanje u carinskom postupku:
1) ako je radilo na poslovima
carinjenja najmanje šest meseci,
2) ako ima najmanje srednju stručnu
spremu,
3) ako je položilo poseban stručni
ispit za zastupanje u carinskom postupku, i
4) ako nije pravnosnažno osuđivano
ili kažnjavano za krivična dela ili prekršaje spoljnotrgovinskih, deviznih,
carinskih ili poreskih propisa.
Ministar nadležan za poslove
finansija (u daljem tekstu: ministar) utvrđuje program i sadržinu posebnog
stručnog ispita za zastupanje u carinskom postupku, kao i postupak izdavanja i
oduzimanja dozvola za zastupanje u carinskom postupku.
Posebni stručni ispit za zastupanje
u carinskom postupku polaže se pred ispitnom komisijom koju obrazuje ministar
na predlog direktora Uprave carina.
Uprava carina izdaje i oduzima
dozvole za zastupanje u carinskom postupku. Protiv ove odluke može se izjaviti
žalba ministarstvu nadležnom za poslove finansija (u daljem tekstu:
ministarstvo).
Uprava carina oduzima dozvolu za
zastupanje u carinskom postupku licu koje zastupanje obavlja na nezakonit,
neispravan i neprofesionalan način, pod uslovom da je carinski zastupnik
obavešten o ovome u pismenom obliku i da postoje osnovi za takvo upozorenje u smislu
nezakonitog, neispravnog i neprofesionalnog obavljanja aktivnosti zastupanja u
poslednje tri godine.
Uprava carina oduzima dozvolu za
carinsko zastupanje licu ako se posle izdavanja dozvole izmene okolnosti iz
stava 2. tačka 4) ovog člana.
Uprava carina neće izdati dozvolu za
zastupanje u carinskom postupku carinskom službeniku koji je dobio otkaz.
Carinskom službeniku koji je dao otkaz ili je penzionisan Uprava carina može
izdati dozvolu za zastupanje u carinskom postupku posle isteka dve godine nakon
napuštanja službe ili odlaska u penziju u skladu sa uslovima iz stava 2. ovog
člana.
Kada se dozvola za carinsko
zastupanje oduzme u skladu sa stavom 6. ovog člana, lica kojima je dozvola
oduzeta stiču pravo da ponovo polažu stručni ispit za zastupanje u carinskom
postupku po isteku dve godine od dana oduzimanja dozvole. Lice kojem je dozvola
oduzeta dva puta nema pravo da ponovo polaže stručni ispit za zastupanje u
carinskom postupku, na šta Uprava carina pazi po službenoj dužnosti.
Odeljak 2
OVLAŠĆENI
PRIVREDNI SUBJEKTI
Član 8
Lice koje ima registrovano sedište
na carinskom području Republike Srbije i koje ispunjava uslove propisane ovim
zakonom može zatražiti status "ovlašćenog privrednog subjekta".
Carinarnica, po pribavljenom
mišljenju Uprave carina a, po potrebi, u saradnji s drugim nadležnim organima
dodeljuje status ovlašćenog privrednog subjekta.
Ovlašćeni privredni subjekat može
koristiti olakšice u vezi sa carinskom kontrolom koje se odnose na sigurnost i
bezbednost i/ili pojednostavljenja predviđena carinskim propisima.
Ovlašćeni privredni subjekat dužan
je da obavesti carinski organ o svim okolnostima koje nastanu nakon što mu je
dodeljen status ovlašćenog privrednog subjekta a mogu da utiču na suštinu tog
statusa.
Kriterijumi za dobijanje statusa ovlašćenog privrednog
subjekta
Član 9
Kriterijumi koji moraju biti
zadovoljeni radi dobijanja statusa ovlašćenog privrednog subjekta su sledeći:
1) pridržavanje carinskih propisa u
prethodnom periodu;
2) zadovoljavajuće vođenje poslovne
evidencije, i po potrebi, evidencije o prevozu robe, koja omogućava
odgovarajuću carinsku kontrolu;
3) finansijska likvidnost;
4) po potrebi, ispunjavanje
odgovarajućih standarda za bezbednost i sigurnost u međunarodnoj trgovini
robom.
Propisivanje uslova radi primene kriterijuma
Član 10
Vlada radi primene kriterijuma iz
člana 9. ovog zakona propisuje:
1) uslove za odobravanje statusa
ovlašćenog privrednog subjekta;
2) uslove za učestalost
preispitivanja statusa ovlašćenog privrednog subjekta;
3) uslove za davanje ovlašćenja za
korišćenje pojednostavljenog postupka;
4) vrstu i obim olakšica koje se
mogu odobriti u vezi sa carinskom kontrolom koje se odnose na sigurnost i
bezbednost, uzimajući u obzir mere za procenu i upravljanje rizikom;
5) uslove pod kojima se status
ovlašćenog privrednog subjekta može ukinuti, kao i postupak ukidanja tog
statusa.
Odeljak 3
ODLUKE KOJE
SE ODNOSE NA PRIMENU CARINSKIH PROPISA
Donošenje odluka
Član 11
Lice koje od carinskog organa zahteva
donošenje odluke koja se odnosi na primenu carinskih propisa mora izneti sve
činjenice i okolnosti i podneti isprave i druge dokaze značajne za donošenje
odluke.
Prvostepenu odluku u upravnom
postupku donosi carinarnica, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Odluka se donosi i saopštava
podnosiocu zahteva bez odlaganja i u skladu sa odredbama zakona koji uređuju
opšti upravni postupak.
Odluka koju donosi carinski organ u
pismenoj formi, bilo da je tom odlukom odbijen zahtev ili da je nepovoljna po
lice na koje se odnosi, mora da sadrži razloge na osnovu kojih je doneta i
pravo na žalbu iz člana 12. ovog zakona.
Ako carinski organ prihvati zahtev u
potpunosti, odobrenje zahteva može dati na zahtevu.
Na postupak pred carinskim organom
primenjuju se odredbe zakona koji uređuje opšti upravni postupak, osim ako nije
drugačije predviđeno ovim zakonom.
Žalba na odluku i odlaganje izvršenja odluke
Član 12
Protiv prvostepene odluke koju u
upravnom postupku donese carinarnica može se uložiti žalba Komisiji za žalbe
Uprave carina. Komisiju čine predsednik i četiri člana. Predsednik i članovi
Komisije mogu imati zamenike. Predsednika, članove Komisije i njihove zamenike,
na predlog direktora Uprave carina, imenuje ministar. Komisija donosi
poslovnik.
Žalba ne odlaže izvršenje odluke.
Izuzetno od stava 2. ovog člana,
carinarnica koja je donela prvostepenu odluku u upravnom postupku može odložiti
izvršenje odluke u celini ili delimično ne duže od 180 dana, ako priloženi
dokazi i činjenice ukazuju na to da je odluka u suprotnosti sa carinskim
propisima i da postoji opasnost od nanošenja velike štete licu koje izvršava
odluku, zbog čega je odlaganje izvršenja opravdano. Kada se odluka odnosi na
obračun uvoznih ili izvoznih dažbina, odlaganje izvršenja može biti odobreno
samo ako se položi odgovarajuće obezbeđenje. Polaganje obezbeđenja neće se
zahtevati ako bi to za dužnika predstavljalo neprimereno veliko opterećenje,
odnosno nanelo veliku ekonomsku štetu.
Upravni spor
Član 13
Protiv drugostepene odluke koja je
doneta u upravnom postupku može se, u skladu sa odredbama Zakona o upravnim
sporovima, pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.
Poništavanje odluke
Član 14
Odluka, koja je povoljna za lice na
koje se odnosi, poništava se ako je doneta na osnovu netačnih i nepotpunih
podataka i ako:
1) je podnosilac zahteva znao ili je
trebalo da zna da su podaci netačni ili nepotpuni, i
2) takva odluka ne bi mogla da se
donese na osnovu tačnih ili potpunih podataka.
Odluka iz stava 1. ovog člana
dostavlja se bez odlaganja licu na koje se odnosi.
Poništenje proizvodi pravno dejstvo
od dana donošenja poništene odluke.
Ukidanje ili izmena odluke
Član 15
Odluka koja je povoljna za lice na
koje se odnosi ukida se ili menja, osim u slučajevima koji su navedeni u članu
14. ovog zakona, ako jedan ili više uslova predviđenih za njeno donošenje nisu
bili ispunjeni ili nisu više ispunjeni.
Odluka koja je povoljna za lice na
koje se odnosi može se ukinuti ako lice ne ispuni obavezu koja mu je određena
odlukom.
Odluka o ukidanju ili izmeni
dostavlja se bez odlaganja licu na koje se odnosi.
Odluka o ukidanju ili izmeni
proizvodi pravno dejstvo od dana dostavljanja licu na koje se odnosi, a kada
opravdani interesi lica na koje se odluka odnosi to zahtevaju, carinski organ
može odložiti dan od kada doneta odluka proizvodi pravno dejstvo.
Odeljak 4
PRIMENA
OSTALIH PROPISA
Primena međunarodnih ugovora
Član 16
Odredbe ovog zakona ne primenjuju se
na plaćanje uvoznih dažbina za robu koja se uvozi, kao i na sprovođenje
carinskog postupka ako je to drukčije uređeno međunarodnim ugovorom.
Primena propisa koji uređuju naplatu uvoznih i
izvoznih dažbina, ostalih dažbina, poreza i taksa
Član 17
Carinski organ naplaćuje uvozne i
izvozne dažbine, kao i ostale dažbine, poreze, akcize i takse u skladu sa
propisima koji uređuju njihovu naplatu.
Ako postupak carinskog organa u vezi
sa naplatom i polaganjem obezbeđenja za dažbine, poreze i takse nije utvrđen
propisima iz stava 1. ovog člana, carinski organ primenjuje carinske propise.
Odeljak 5
OBAVEŠTENJA
O PRIMENI CARINSKIH PROPISA
Član 18
Na pismeni zahtev zainteresovanog
lica carinski organ izdaje obaveštenje o primeni carinskih propisa, bez naknade
i u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva
Zahtev može biti odbijen ako se ne
odnosi na stvarno nameravan uvoz ili izvoz.
Obavezujuće obaveštenje o svrstavanju robe i o poreklu
robe
Član 19
Na pismeni zahtev zainteresovanog
lica Uprava carina izdaje obavezujuće obaveštenje o svrstavanju robe (u daljem
tekstu: OOS) po Carinskoj tarifi i obavezujuće obaveštenje o poreklu robe (u
daljem tekstu: OOP). Zahtev za izdavanje obavezujućeg obaveštenja Uprava carina
odbiće u slučaju kada se ne odnosi na nameravanu upotrebu OOS, odnosno OOP u
carinskom postupku.
OOS, odnosno OOP obavezuje carinski
organ samo u vezi sa tarifnim svrstavanjem robe, odnosno utvrđivanjem porekla
robe. Ova obaveštenja obavezuju carinski organ u odnosu na lice kojem su izdata
samo u vezi sa robom nad kojom su carinske formalnosti obavljene nakon što su
obaveštenja izdata. Obaveštenja obavezuju lice kome su izdata u odnosu na
carinski organ samo od dana kada su mu dostavljena ili se smatra da su mu
dostavljena.
OOS, odnosno OOP važi tri godine od
dana izdavanja.
Na zahtev carinskog organa, radi
primene OOS, odnosno OOP u carinskom postupku, lice kome je izdato obavezujuće
obaveštenje mora da dokaže:
1) u slučaju OOS, da deklarisana
roba u potpunosti odgovara robi navedenoj u obavezujućem obaveštenju;
2) u slučaju OOP, da predmetna roba
i okolnosti na osnovu kojih se određuje poreklo robe u potpunosti odgovaraju
robi i okolnostima navedenim u obavezujućem obaveštenju.
OOS, odnosno OOP poništava se, u
skladu s članom 14. ovog zakona, ako je zasnovano na netačnim ili nepotpunim
podacima, koje je dao podnosilac zahteva.
OOS, odnosno OOP biće ukinuto, u
skladu s članom 15. ovog zakona.
Obavezujuće obaveštenje ne može da
bude izmenjeno.
Uprava carina donosi odluku o
prestanku važenja obavezujućeg obaveštenja:
1) u slučaju OOS:
a) ako zbog izmene propisa više nije
u skladu s važećim propisima;
b) ako više nije u skladu s
tumačenjem jedne od nomenklatura navedenih u članu 30. ovog zakona:
- zbog izmena i dopuna komentara
carinske tarife;
- zbog izmena Komentara
Harmonizovanog sistema naziva i šifarskih oznaka robe ili zbog Mišljenja o
svrstavanju, koje je donela Svetska carinska organizacija, osnovana 1952.
godine pod nazivom "Savet za carinsku saradnju" ili zbog izmena
Dopunskog komentara Kombinovane nomenklature ili zbog odluka o svrstavanju,
objavljenih u "Službenom listu Evropske unije";
2) u slučaju OOP:
a) ako zbog izmene propisa ili
potvrđivanja međunarodnog ugovora više nije u skladu sa propisima, odnosno
međunarodnim ugovorom;
b) ako više nije u skladu:
- sa aktom ministra u pogledu
porekla robe;
- sa Sporazumom o pravilima o
poreklu Svetske trgovinske organizacije (u daljem tekstu: STO) ili sa
mišljenjima o poreklu koja su usvojena za tumačenje tog sporazuma od strane
nadležnog tela STO;
3) U slučajevima iz tač. 1. i 2.
ovog stava izdata obaveštenja prestaju da važe na dan početka primene donetog
propisa ili međunarodnog ugovora, odnosno od dana objavljivanja Komentara,
Dopunskog komentara, odnosno mišljenja o svrstavanju i mišljenja o poreklu.
Lice kome je izdato obavezujuće
obaveštenje koje je prestalo da važi na osnovu stava 8. tačka 1. pod a),
odnosno tačka 2. pod a) ovog člana može da koristi to obaveštenje šest meseci
od dana prestanka njegove važnosti, ako je pre prestanka njegove važnosti
zaključilo kupoprodajni ugovor za određenu robu na osnovu njega. U slučaju
uvoza, odnosno izvoza robe za koju se prilikom obavljanja carinskih formalnosti
podnose potvrde koje su bile izdate na osnovu tih obavezujućih obaveštenja, ta
obaveštenja važe u roku važenja potvrde.
Izuzetno od stava 9. ovog člana, ako
je propisom Vlade ili međunarodnim ugovorom utvrđen drugi rok, taj rok se
primenjuje.
Obavezujuće obaveštenje pod uslovima
propisanim u st. 9. i 10. ovog člana, može se upotrebiti isključivo za potrebe:
1) utvrđivanja iznosa uvoznih ili
izvoznih dažbina;
2) obračuna izvoznih naknada,
odnosno obračuna drugih davanja za uvoz ili izvoz u vezi sa sprovođenjem
poljoprivredne politike;
3) korišćenja potvrda za uvoz ili
izvoz koje se podnose prilikom obavljanja formalnosti radi prihvatanja
deklaracije za određenu robu, pod uslovom da su te potvrde bile izdate na
osnovu tih obaveštenja.
Protiv odluke iz stava 1. ovog člana
podnosilac zahteva može izjaviti žalbu ministarstvu.
Propisivanje bližih uslova za izdavanje obaveštenja i
obavezujućih obaveštenja
Član 20
Vlada propisuje bliže uslove za
izdavanje obavezujućih obaveštenja i drugih obaveštenja o primeni carinskih
propisa.
Odeljak 6
OSTALE
ODREDBE
Naknada za usluge carinskog organa
Član 21
Carinski organ ne naplaćuje naknadu
za obavljanje carinske kontrole, kao i u ostalim slučajevima primene carinskih
propisa za vreme redovnog radnog vremena.
Carinski organ naplaćuje naknade ili
zahteva nadoknadu troškova za pružanje posebnih usluga, i to:
1) za izlazak na teren, na zahtev
lica, ovlašćenog carinskog službenika van redovnog radnog vremena ili u
prostorijama koje nisu carinske prostorije;
2) za analizu ili stručni nalaz u
vezi s robom i za poštanske troškove za vraćanje robe podnosiocu zahteva,
naročito u pogledu obaveštenja izdatih u skladu sa članom 18. stav 1. ili
obavezujućih obaveštenja koja su izdata u skladu sa članom 19. ovog zakona;
3) za pregled ili uzorkovanje robe
radi njene provere, kao i za uništavanje robe, kada troškovi koji nastaju radom
carinskih službenika prelaze redovne troškove;
4) za posebne mere kontrole koje su
neophodne imajući u vidu prirodu robe ili mogući rizik;
5) za organizovanje obuke za
polaganje posebnog stručnog ispita i za polaganje tog ispita;
6) za usluge čije je pružanje
ugovoreno sa fizičkim i pravnim licima.
Vlada propisuje vrstu, visinu i
način plaćanja naknade iz stava 2. ovog člana.
Upravi carina pripadaju naknade po
osnovu obavljanja usluga iz stava 2. tač. 1) - 5) ovog člana, kao i prihodi po
osnovu obavljanja delatnosti po osnovu ugovora.
Carinska kontrola, analiza rizika, saradnja organa
Član 22
Carinski organi mogu preduzimati sve
mere carinske kontrole koje smatraju neophodnim.
Mere carinske kontrole mogu
obuhvatiti pregled robe, uzimanje uzoraka, proveru podataka navedenih u
deklaraciji, kao i proveru verodostojnosti dokumenata, pregled računa i drugih
evidencija privrednih subjekata, pregled prevoznih sredstava, putničkog
prtljaga i druge robe koju lica nose sa sobom ili na sebi, kao i sprovođenje
službenih ispitivanja i drugih sličnih radnji.
Carinska kontrola, osim nasumičnih
provera, prvenstveno treba da se vrši na osnovu analize rizika, uz upotrebu
elektronske obrade podataka, u cilju utvrđivanja i procene rizika, kao i u
cilju razvoja neophodnih zaštitnih mera na osnovu kriterijuma razvijenih
(utvrđenih) na nacionalnom i, gde je to moguće, na međunarodnom nivou.
Carinski organi razvijaju,
upravljaju i primenjuju zajednički okvir upravljanja rizikom, na osnovu razmene
informacija o riziku i analizi rizika između carinskih službi, u cilju
utvrđivanja, između ostalog, kriterijuma za procenu zajedničkog rizika, mera
zaštite i prioritetnih oblasti kontrole. Kontrole zasnovane na dobijenim
informacijama i kriterijumima vršiće se sa ostalim kontrolama preduzetim u
skladu sa st. 2. i 3. ovog člana ili u skladu sa ostalim propisima.
Vlada utvrđuje kriterijume i
prioritetne oblasti kontrole, vrste informacija o riziku, kao i analizi rizika
koje će carinski organi Republike Srbije razmenjivati sa carinskim organima
drugih država, odnosno teritorija.
Kada drugi nadležni organi, nad
istom robom sprovode kontrolu, carinski organ će, u saradnji sa tim organima,
nastojati da se ta kontrola vrši, gde god je to moguće, u isto vreme i na istom
mestu kao i carinska kontrola ("jedinstveni šalter"), uz
koordinirajuću ulogu carinskog organa.
U okviru kontrola iz ovog člana,
carinski i drugi nadležni organi mogu, kada je to neophodno u cilju smanjenja
rizika i borbe protiv prevara, razmenjivati podatke u vezi sa uvozom, izvozom,
tranzitom, prenosom, skladištenjem i krajnjom upotrebom robe, kao i podatke u
vezi sa prisustvom strane robe.
Obaveza podnošenja isprava
Član 23
Lica koja učestvuju ili su u vezi sa
prometom robe, dužna su da carinskom organu na njegov zahtev, stave na
raspolaganje isprave i podatke, u bilo kom obliku da se nalaze, i pruže svaku
drugu pomoć potrebnu za primenu carinskih propisa.
Obaveza vođenja knjigovodstvene evidencije
Član 24
Lica koja učestvuju ili su u vezi sa
prometom robe i koja su dužna da vode knjigovodstvenu evidenciju u skladu sa
zakonom, tu evidenciju, isprave i ostala sredstva za čuvanje podataka mora da
vodi na takav način da su prava i obaveze datog lica u vezi sa izvozom i uvozom
robe kao i podaci o uvoznim i izvoznim dažbinama u svakom trenutku jasni i
precizni.
Podatak sačuvan na medijumu za
čuvanje podataka može se preneti i sačuvati na drugom medijumu za čuvanje
podataka, pod uslovom da se podatak prenosi na takav način da ostane precizan i
potpun, kao i da je raspoloživ tokom čitavog perioda za koji se podatak čuva.
Lica, koja su u skladu sa carinskim
propisima dužna da vode evidenciju, moraju da je vode na takav način da
obezbede pristup podacima o izvoznim, uvoznim i ostalim dažbinama, kao i da
obezbede pristup ostaloj evidenciji iz stava 1. ovog člana.
Carinske isprave smatraju se
evidencijom na koju se odnose obaveze iz stava 3. ovog člana.
Evidencija se vodi, organizuje i
čuva tako da je dostupna carinskom organu radi kontrole. Lica koja su zadužena
za vođenje evidencije dužna su da obezbede neophodnu pomoć carinskom organu,
kao i neophodan uvid u strukturu, organizaciju i način rada računovodstvenog sistema
lica iz stava 1. ovog člana.
Tajnost podataka
Član 25
Carinski organ čuva kao službenu
tajnu podatke koji su po svojoj prirodi poverljivi ili su pribavljeni u
tajnosti i ne sme ih dalje saopštavati bez pismene saglasnosti lica ili
ovlašćenog organa koji ih je dao.
Saopštavanje poverljivih podataka
dozvoljeno je u slučajevima kad je carinski organ dužan ili ovlašćen da to
učini, u skladu s propisima koji se odnose na zaštitu podataka, ili su u vezi
sa određenim sudskim postupkom.
Čuvanje isprava
Član 26
Lice koje učestvuje u prometu robom
dužno je da čuva isprave iz člana 23. ovog zakona radi kontrole koju sprovodi
carinski organ, u roku utvrđenim propisom, a najmanje tri kalendarske godine,
bez obzira na medijum koji se koristi za čuvanje podataka. Taj period počinje
da teče:
1) za robu koja je stavljena u
slobodan promet, osim robe iz tačke 2) ovog stava, kao i za robu za koju je
podneta izvozna deklaracija, od poslednjeg dana kalendarske godine u kojoj je
prihvaćena deklaracija za stavljanje robe u slobodan promet, odnosno izvozna
deklaracija;
2) za robu koja je stavljena u
slobodan promet bez plaćanja carine ili po stopi carine nižoj od stope utvrđene
u Carinskoj tarifi, od poslednjeg dana kalendarske godine u kojoj je okončan
carinski nadzor nad tom robom;
3) za robu koja je stavljena u drugi
carinski postupak, od poslednjeg dana kalendarske godine u kojoj je okončan
carinski postupak;
4) za robu koja je bila smeštena u
slobodnu zonu ili slobodno skladište, od poslednjeg dana kalendarske godine u kojoj
je okončana ova upotreba robe.
Ne isključujući primenu odredbe
člana 256. st. 1. i 3. ovog zakona, u delu koji se odnosi na rok za
dostavljanje obaveštenja o carinskom dugu, kada kontrola koju carinski organ
obavlja u vezi sa carinskim dugom pokazuje da se određeni unos podataka u
knjigovodstvenu evidenciju mora ispraviti, rok iz stava 1. ovog člana produžava
se za vreme koje je potrebno da se ispravka unese i ponovo proveri.
Period, datum ili rok
Član 27
Ako je carinskim propisima utvrđen
period, datum ili rok primene, period i rok se ne mogu produžiti, a datum
promeniti, osim ako je to tim propisima izričito predviđeno.
Pojednostavljenje carinskih formalnosti i kontrola
Član 28
Vlada propisuje u kojim se
slučajevima i pod kojim uslovima mogu pojednostaviti carinske formalnosti i
kontrola.
Odeljak 7
OBAVEŠTAVANJE
O CARINSKOJ ROBI
Obaveza drugih državnih organa u vezi sa carinskom
robom
Član 29
Državni organi (sudovi, inspekcijski
organi, organi unutrašnjih poslova i dr.) dužni su da najbližem carinskom
organu prijave robu i prevozna sredstva koja se kod njih nalaze, koja su
privremeno zadržana ili konačno oduzeta, a postoji osnovana sumnja da se radi o
robi nad kojom nije sproveden carinski postupak u skladu sa odredbama ovog
zakona.
Roba i prevozna sredstva iz stava 1.
ovog člana ne mogu se predati drugom licu pre nego što se plate uvozne dažbine.
Državni organi iz stava 1. ovog člana dužni su da uplate uvozne dažbine pre
predaje robe kupcu ili drugom licu kome su robu ustupili.
Uvozne dažbine plaćaju se pošto se
izmire troškovi nastali u vezi sa robom iz stava 2. ovog člana (troškovi
čuvanja, prodaje i sl.).
Deo drugi
ELEMENTI NA OSNOVU KOJIH SE OBRAČUNAVAJU UVOZNE ILI IZVOZNE DAŽBINE, KAO
I OSTALE MERE PREDVIĐENE U TRGOVINI ROBOM
Glava I
OBJEDINJENA
CARINSKA TARIFA I TARIFNO SVRSTAVANJE ROBE
Carinska tarifa
Član 30
Uvozne i izvozne dažbine utvrđuju se
na osnovu Carinske tarife.
Mere predviđene propisima koji
uređuju trgovinu robom, ako je moguće, primenjuju se u skladu s tarifnim
svrstavanjem robe.
Objedinjena carinska tarifa, u
smislu ovog zakona, obuhvata:
1) nomenklaturu robe propisanu
Zakonom o Carinskoj tarifi i propisima donetim na osnovu tog zakona;
2) drugu nomenklaturu koja se u
celosti ili delimično zasniva na nomenklaturi iz tačke 1) ovog stava kojom se
vrši dodatna podela, radi primene tarifnih mera koje se odnose na trgovinu
robom;
3) stopu carine i iznos dažbina koji
se primenjuju na robu obuhvaćenu nomenklaturom iz tačke 1) ovog stava;
4) preferencijalne tarifne mere
sadržane u međunarodnim ugovorima;
5) preferencijalne tarifne mere koje
je Republika Srbija jednostrano donela, u odnosu na druge države, grupe država
ili teritorije;
6) autonomne mere kojima se predviđa
smanjenje carinskih dažbina na određenu robu ili izuzimanje određene robe od
plaćanja carinskih dažbina;
7) povlašćen tarifni tretman određen
za pojedinu robu, zbog njene vrste ili krajnje upotrebe, u okviru mera iz tač.
od 3) do 6) i tačke 8) ovog stava;
8) druge tarifne mere predviđene
propisima.
Mere navedene u stavu 3. tač. od 4)
do 7) ovog člana primenjuju se na zahtev podnosioca deklaracije umesto stope
carine i iznosa dažbina navedenih u stavu 3. tačka 3) ovog člana, kada ta roba
ispunjava predviđene uslove, a izuzetno primena tih mera može biti odobrena
retroaktivno, pod uslovom da se vrši u rokovima i pod uslovima utvrđenim
propisom o tim merama i ovim zakonom.
Kada je primena mera navedenih u
stavu 3. tač. od 4) do 7) ovog člana ili izuzeće od mera navedenih u stavu 3.
tačka 8) ovog člana ograničena ukupnim obimom uvoza, odnosno izvoza, one
prestaju da se primenjuju:
1) u slučaju tarifnih kvota, čim se
dostigne predviđeni ukupan obim uvoza, odnosno izvoza;
2) u slučaju tarifnih maksimuma, u
skladu s propisom kojim su ti maksimumi utvrđeni.
Vlada propisuje uslove, postupak i
način primene autonomnih mera iz stava 3. tačka 6) ovog člana za robu koja se
ne proizvodi u Republici Srbiji ili se ne proizvodi u dovoljnim količinama ili
ne zadovoljava potrebe domaće privrede i tržišta. Ove mere mogu se utvrditi na
određen vremenski period, kao i za ograničene i neograničene količine robe.
Ako stope carine za poljoprivredne
proizvode u određenom periodu ne obezbeđuju stabilnost domaće proizvodnje i
domaćeg tržišta, Vlada, pored propisanih stopa carine, može da propiše i
sezonske stope carine, ne više od 20 % od carinske vrednosti, uz vremensko
ograničenje njihove primene.
Tarifno svrstavanje robe
Član 31
Radi primene Carinske tarife roba se
sistematizuje u tarifne brojeve i tarifne podbrojeve, u skladu sa Zakonom o
Carinskoj tarifi.
Radi primene netarifnih mera, roba
se sistematizuje utvrđivanjem tarifnog stava za tu robu, u skladu sa Zakonom o
Carinskoj tarifi, odnosno u skladu s drugom nomenklaturom koja se u celosti ili
delimično zasniva na Carinskoj tarifi, a kojom se može vršiti i dodatna podela
tarifnih podbrojeva.
Sistematizovanje, odnosno dodatna
podela tarifnih podbrojeva izvršena u skladu sa stavom 2. ovog člana, koristi
se za primenu mera iz tog stava.
Glava II
POREKLO ROBE
Odeljak 1
NEPREFERENCIJALNO
POREKLO ROBE
Član 32
Nepreferencijalno poreklo robe
propisuje se radi:
1) primene Carinske tarife, sa
izuzetkom mera navedenih u članu 30. stav 3. tač. 4) i 5) ovog zakona;
2) primene mera koje nisu tarifne, a
koje su utvrđene propisima kojima se uređuje trgovina robom;
3) pripreme i izdavanja uverenja o
poreklu.
Roba u potpunosti dobijena ili proizvedena
Član 33
Robom poreklom iz određene države
smatra se roba koja je u potpunosti dobijena ili proizvedena u toj državi.
Robom poreklom iz određene države
smatraju se:
1) minerali izvađeni u toj državi;
2) biljni proizvodi koji su dobijeni
u toj državi (ubrani, požnjeveni, izvađeni i dr.);
3) životinje okoćene, izležene i
uzgojene u toj državi;
4) proizvodi dobijeni od živih
životinja koje su u toj državi uzgojene;
5) proizvodi dobijeni lovom i
ribolovom u toj državi;
6) proizvodi dobijeni morskim
ribolovom i drugi proizvodi izvađeni iz mora izvan teritorijalnih voda neke
države, sa plovilima koja su registrovana ili upisana u registar u toj državi i
koja plove pod zastavom te države;
7) proizvodi dobijeni ili
proizvedeni na brodovima - fabrikama od proizvoda navedenih u tački 6) poreklom
iz te države, ako su ti brodovi -fabrike registrovani ili upisani u registar u
toj državi i plove pod zastavom te države;
8) proizvodi izvađeni sa morskog dna
(podmorja) ili iz sloja zemlje ispod tog morskog dna, izvan teritorijalnih
voda, ako ta država ima isključiva prava eksploatacije morskog dna (podmorja)
ili iz sloja zemlje ispod tog morskog dna;
9) ostaci i otpaci proizvoda dobijenih
kao rezultat proizvodnih procesa u toj državi i upotrebljavanih predmeta ako su
prikupljeni u njoj, a mogu se koristiti samo za ponovno dobijanje sirovina;
10) roba proizvedena na teritoriji
te države isključivo od proizvoda navedenih u tač. od 1) do 10) ovog stava ili
od njihovih derivata (sekundarnih proizvoda), u bilo kojoj fazi proizvodnje.
Pod pojmom država, za primenu stava
2. ovog člana, podrazumevaju se i teritorijalne vode te države.
Poslednja bitna prerada ili obrada
Član 34
Roba, u čijoj su proizvodnji
učestvovale dve ili više država, smatra se da je poreklom iz one države u kojoj
je obavljena poslednja bitna, ekonomski opravdana prerada ili obrada, u
privrednom društvu opremljenom za tu preradu ili obradu, i čiji je rezultat
novi proizvod ili koja predstavlja bitnu fazu proizvodnje.
Nedovoljna prerada ili obrada
Član 35
Svaka prerada ili obrada za koju se
utvrdi ili za koju se osnovano sumnja, da joj je jedini cilj bio da se izbegnu
propisi koji se u Republici Srbiji primenjuju na robu iz određenih država, ne
može se smatrati preradom ili obradom na osnovu koje bi dobijeni proizvod, u
smislu člana 34. ovog zakona, dobio status proizvoda poreklom iz države u kojoj
je ona izvršena.
Vlada propisuje dodatna pravila za
utvrđivanje porekla robe u smislu člana 34. ovog zakona, način dokazivanja
porekla robe, način izdavanja uverenja o poreklu robe, i određuje organe za
izdavanje uverenja i za davanje mišljenja o poreklu robe.
Isprava o poreklu robe i dodatni dokazi
Član 36
Carinskim ili drugim propisima može
se predvideti obaveza podnošenja isprave kojom se dokazuje poreklo robe.
Carinski organ može, u slučaju
opravdane sumnje, iako je isprava o poreklu robe podneta, zahtevati dodatni
dokaz o poreklu robe u skladu s pravilima utvrđenim odgovarajućim propisima.
Odeljak 2
PREFERENCIJALNO
POREKLO ROBE
Član 37
Pravilima o preferencijalnom poreklu
utvrđuju se uslovi za sticanje porekla koje roba mora da ispuni radi
ostvarivanja prava na povlastice predviđene članom 30. stav 3. tačka 4) ili 5)
ovog zakona.
Pravila iz stava 1. ovog člana su:
1) pravila utvrđena u međunarodnim
ugovorima iz člana 30. stav 3. tačka 4) ovog zakona, za robu koja je obuhvaćena
tim ugovorima;
2) pravila koja propisuje Vlada za
robu koja ima pravo povlastice na osnovu preferencijalnih tarifnih mera
navedenih u članu 30. stav 3. tačka 5) ovog zakona.
Vlada propisuje način dokazivanja
porekla robe, način izdavanja uverenja o poreklu robe, i određuje organe za
izdavanje uverenja i za davanje mišljenja o poreklu robe.
Glava III
CARINSKA
VREDNOST ROBE
Svrha određivanja carinske vrednosti
Član 38
Carinska vrednost utvrđuje se radi
primene Carinske tarife, kao i netarifnih mera utvrđenih posebnim propisima
kojima se uređuje trgovina robom.
Transakcijska vrednost
Član 39
Carinska vrednost uvezene robe je
transakcijska vrednost, odnosno stvarno plaćena cena ili cena koja treba da se
plati za robu koja se prodaje radi izvoza u Republiku Srbiju, a po potrebi
usklađena sa odredbama čl. 46. i 47. ovog zakona, pod uslovom da:
1) nema ograničenja za kupca u
pogledu raspolaganja robom ili njenom upotrebom, osim ograničenja koja:
- su uvedena ili se zahtevaju na
osnovu zakona ili koja zahtevaju državni organi Republike Srbije,
- ograničavaju geografsko područje
na kom roba može ponovo da se proda, ili
- bitno ne utiču na vrednost robe;
2) prodaja ili cena nisu predmet
nekih uslova ili nekog ograničenja čija vrednost ne može da se utvrdi u odnosu
na vrednost odnosne robe;
3) nikakav prihod od naknadne
preprodaje, raspolaganja robom ili njene upotrebe od strane kupca neće uticati
neposredno ili posredno na prodavca, osim ako može da se izvrši odgovarajuće
usklađivanje u skladu sa članom 46. ovog zakona; i
4) kupac i prodavac nisu međusobno
povezani ili, ako su povezani, da je transakcijska vrednost prihvatljiva za
carinske organe u smislu stava 2. ovog člana.
Radi procene uslova iz stava 1.
tačka 4. ovog člana, primenjuje se sledeće:
1) prilikom utvrđivanja da li se
transakcijska vrednost može prihvatiti, činjenica da su kupac i prodavac
međusobno povezani neće sama po sebi biti dovoljan razlog da se transakcijska
vrednost smatra neprihvatljivom. Carinski organ, po potrebi, ispitaće okolnosti
pod kojima je izvršena prodaja i prihvatiće transakcijsku vrednost, ako taj
odnos nije uticao na cenu. Ako na osnovu podataka koje je dobio od deklaranta
ili na osnovu drugih podataka, carinski organ sumnja da je taj odnos uticao na
cenu, o tome će obavestiti deklaranta i daće mu mogućnost da odgovori. Carinski
organ, na zahtev deklaranta, navešće razloge i dostaviti odgovor u pismenoj
formi;
2) kada se prodaja vrši između
međusobno povezanih lica, prihvatiće se transakcijska vrednost i vrednost robe
će se utvrditi u skladu sa stavom 1. ovog člana, kad god deklarant dokaže da je
ta vrednost približno jednaka jednoj od sledećih vrednosti koja je važila u
isto ili približno isto vreme:
- transakcijskoj vrednosti istovetne
ili slične robe radi izvoza u Republiku Srbiju, kod prodaje između kupaca i
prodavaca koji nisu međusobno povezani,
- carinskoj vrednosti istovetne ili
slične robe, prema odredbama člana 43. ovog zakona, i
- carinskoj vrednosti istovetne ili
slične robe, prema odredbama člana 44. ovog zakona.
3) Prilikom primene kriterijuma iz
tačke 2) ovog stava vodi se računa o postojećim razlikama između komercijalnih
nivoa, količine, elemenata nabrojanih u članu 46. ovog zakona, kao i o
troškovima prodavca prilikom prodaje u kojoj prodavac i kupac nisu međusobno
povezani, a koji nisu uračunati od strane prodavca prilikom prodaje u kojoj su
on i kupac međusobno povezani.
4) kriterijumi navedeni u tač. 2) i
3) ovog stava primenjuju se na zahtev deklaranta samo radi poređenja, pri čemu
se ne mogu utvrđivati druge vrednosti.
Pod stvarno plaćenom cenom ili cenom
koju treba platiti podrazumevaju se sva plaćanja koja je izvršio ili koja treba
da izvrši kupac prodavcu ili u korist prodavca za uvezenu robu i obuhvata sva
plaćanja koja je kupac izvršio ili koja treba da izvrši, kao uslov za prodaju
uvezene robe, prodavcu ili nekoj trećoj strani da bi se ispunila obaveza prodavca.
Nije neophodno da oblik plaćanja bude prenos novčanih sredstava. Plaćanje može
da se izvrši akreditivima ili prenosivim instrumentima plaćanja i može da se
izvrši neposredno ili posredno.
Stvarno plaćena cena ili cena koja
treba da se plati odnosi se na cenu uvezene robe. Prenos dividendi ili druge
isplate kupca prodavcu, koje se ne odnose na uvezenu robu, nisu deo carinske
vrednosti.
Marketing i druge aktivnosti koje
preduzima kupac na sopstveni račun, osim onih za koje je članom 46. ovog zakona
predviđeno usklađivanje vrednosti, ne smatraju se posrednim plaćanjem prodavcu,
čak i ako se mogu smatrati da su u korist prodavca ili da su preduzete u
dogovoru sa prodavcem, i njihovi troškovi neće biti obuhvaćeni cenom koja je
stvarno plaćena ili koju treba platiti kod utvrđivanja carinske vrednosti
uvezene robe.
Istovetna roba
Član 40
Kada se carinska vrednost ne može
utvrditi primenom člana 39. ovog zakona, carinskom vrednošću smatra se
transakcijska vrednost istovetne robe, koja je prodata radi izvoza u Republiku
Srbiju i izvezena u isto ili u približno isto vreme kada i roba čija se
vrednost utvrđuje.
Za određivanje carinske vrednosti iz
stava 1. ovog člana primenjuje se transakcijska vrednost istovetne robe prodate
na istom komercijalnom nivou i u približno istoj količini kao i roba koja se
vrednuje. Kad nema takve prodaje, može se koristiti transakcijska vrednost
istovetne robe prodate na različitom komercijalnom nivou, odnosno u različitim
količinama, uz potrebna usklađivanja razlika koje proističu iz komercijalnih
nivoa, odnosno količine, ako se takva usklađivanja mogu sprovesti na osnovu
podnesenih dokaza o primerenosti i tačnosti usklađivanja, nezavisno od toga da
li se zbog tog usklađivanja povećava ili smanjuje vrednost.
Kada su troškovi iz člana 46. stav
1. tačka 5) ovog zakona obuhvaćeni transakcijskom vrednošću, mora se izvršiti
usklađivanje da bi se obuhvatile značajne razlike u tim troškovima i cenama
između uvezene robe i istovetne robe koje mogu nastati zbog razlika u
udaljenosti i vrsti prevoza.
Ako se prilikom primene ovog člana
utvrdi da postoji više od jedne transakcijske vrednosti istovetne robe,
primenjuje se najniža od tih transakcijskih vrednosti.
Slična roba
Član 41
Ako se carinska vrednost uvezene
robe ne može utvrditi u skladu sa čl. 39. i 40. ovog zakona, carinskom
vrednošću smatra se transakcijska vrednost slične robe koja je prodata radi
izvoza u Republiku Srbiju i izvezena u isto ili u približno isto vreme kada i
roba čija se vrednost utvrđuje.
Za određivanje carinske vrednosti iz
stava 1. ovog člana primenjuje se transakcijska vrednost slične robe prodate na
istom komercijalnom nivou i u približno istoj količini kao i roba koja se
vrednuje. Kad nema takve prodaje, može se koristiti transakcijska vrednost
slične robe prodate na različitom komercijalnom nivou, odnosno u različitim
količinama, uz potrebna usklađivanja razlika koje proističu iz komercijalnih
nivoa, odnosno količine, ako se takva usklađivanja mogu sprovesti na osnovu
podnesenih dokaza o primerenosti i tačnosti usklađivanja, nezavisno od toga da
li se zbog tog usklađivanja povećava ili smanjuje vrednost.
Kada su troškovi iz člana 46. stav
1. tačka 5) ovog zakona obuhvaćeni transakcijskom vrednošću, mora se izvršiti
usklađivanje da bi se obuhvatile značajne razlike u tim troškovima i cenama
između uvezene robe i slične robe koje mogu nastati zbog razlika u udaljenosti
i vrsti prevoza.
Ako se prilikom primene ovog člana
utvrdi da postoji više od jedne transakcijske vrednosti slične robe, primenjuje
se najniža od tih transakcijskih vrednosti.
Drugi načini utvrđivanja carinske vrednosti
Član 42
Ako se carinska vrednost uvezene
robe ne može utvrditi u skladu sa čl. 39, 40. i 41. ovog zakona, carinska
vrednost se utvrđuje u skladu sa članom 43. ovog zakona.
Ako se carinska vrednost uvezene
robe ne može utvrditi u skladu sa članom 43. ovog zakona, carinska vrednost se
utvrđuje u skladu sa članom 44. ovog zakona, osim u slučaju kada podnosilac
deklaracije zatraži da se promeni redosled primene odredaba čl. 43. i 44. ovog
zakona.
Jedinična cena (metod dedukcije)
Član 43
Ako se uvezena roba ili istovetna
ili slična uvezena roba prodaje u Republici Srbiji u istom stanju u kakvom je
uvezena, carinska vrednost robe za koju se utvrđuje carinska vrednost, utvrđuje
se na osnovu jedinične cene po kojoj se najveći broj jedinica istovetne ili
slične uvezene robe prodaje u isto ili približno isto vreme kao i roba za koju
se utvrđuje carinska vrednost, i to licima koja nisu povezana sa licima od
kojih tu robu kupuju, pod uslovom da se cena umanji za iznos:
1) uobičajene provizije koja je
plaćena ili koju treba platiti ili uobičajenog uvećanja radi ostvarivanja
dobiti i pokrića opštih troškova prodaje u Republici Srbiji uključujući i
direktne i indirektne troškove reklamiranja robe, koji nastaju za uvezenu robu
iste vrste ili grupe proizvoda;
2) uobičajenih troškova prevoza i
osiguranja robe i drugih pratećih troškova koji nastaju u Republici Srbiji;
3) uvoznih i drugih dažbina koje se
plaćaju u Republici Srbiji prilikom uvoza ili prodaje robe.
Ako se u isto ili približno isto
vreme uvoza robe za koju se utvrđuje carinska vrednost ne prodaje ni uvezena
niti istovetna ili slična uvezena roba, carinska vrednost robe na koju se
primenjuju odredbe stava 1. ovog člana, utvrđuje se prema jediničnoj ceni po
kojoj se uvezena ili istovetna ili slična roba prodaje u Republici Srbiji u
istom stanju u kakvom je i uvezena, i to u najkraćem roku posle uvoza robe koja
se procenjuje, pri čemu taj rok ne može biti duži od 90 dana od dana uvoza.
Ako se u Republici Srbiji ne prodaje
ni uvezena, niti istovetna ili slična uvezena roba u istom stanju u kakvom je
uvezena, carinska vrednost, ako to uvoznik zahteva, utvrđuje se prema
jediničnoj ceni po kojoj se uvezena roba posle dalje prerade prodaje u najvećoj
ukupnoj količini licima u Republici Srbiji koja nisu povezana sa licima od
kojih kupuju takvu robu, s tim što se uzima u obzir vrednost koja je dodata
preradom i odbici iz stava 1. ovog člana.
Obračunata vrednost
Član 44
Carinska vrednost uvezene robe, u
skladu sa odredbama ovog člana, utvrđuje se na osnovu obračunate vrednosti,
koja predstavlja zbir sledećih elemenata:
1) vrednosti materijala
upotrebljenog u proizvodnji ili drugoj vrsti prerade, kao i troškova
proizvodnje, odnosno druge vrste prerade uvezene robe;
2) iznosa dobiti i opštih troškova
koji odgovara uobičajenom iznosu koji se ostvaruje pri prodaji robe iste vrste
ili grupe kao što je roba koja se procenjuje i koju je proizveo proizvođač u
državi izvoza za izvoz u Republiku Srbiju;
3) troškova iz člana 46. stav 1.
tačka 5) ovog zakona.
Lice koje nema sedište ili
prebivalište na teritoriji Republike Srbije nije dužno da omogući pregled ili
dozvoli pristup bilo kom računu ili drugoj evidenciji radi određivanja
obračunate vrednosti. Carinski organ može, radi utvrđivanja carinske vrednosti
u drugoj državi, proveravati obaveštenja dobijena od proizvođača robe uz njegov
pristanak, pod uslovom da su organi te države blagovremeno obavešteni i da se
ne protive toj proveri.
Utvrđivanje carinske vrednosti na drugi odgovarajući
način
Član 45
Carinska vrednost uvezene robe koja
se ne može utvrditi u skladu sa odredbama čl. 39. do 44. ovog zakona, utvrđuje
se na osnovu raspoloživih podataka u Republici Srbiji, uz primenu metoda
usklađenih s principima i odredbama:
1) Sporazuma o primeni člana VII
Opšteg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. godine,
2) člana VII Opšteg sporazuma o
carinama i trgovini iz 1994. godine,
3) ovog zakona.
Carinska vrednost, u skladu sa
odredbama ovog člana, neće se određivati prema:
1) prodajnoj ceni robe koja se
proizvodi u Republici Srbiji;
2) sistemu koji omogućava da se u
carinske svrhe prihvati viša od dve moguće vrednosti;
3) ceni robe na domaćem tržištu
države izvoznice;
4) troškovima proizvodnje, osim
obračunate vrednosti koja se utvrđuje za istovetnu ili sličnu robu u skladu sa
odredbama člana 44. ovog zakona;
5) ceni robe namenjene izvozu u
drugu državu, a ne za tržište Republike Srbije;
6) minimalnim carinskim vrednostima;
7) proizvoljnim ili nepostojećim vrednostima.
Uvoznik će, na sopstveni zahtev,
biti obavešten u pismenom obliku o carinskoj vrednosti koja je utvrđena u
skladu sa odredbama ovog člana i metodama koji su primenjeni za njeno
utvrđivanje.
Carinska vrednost utvrđena u skladu
sa odredbama ovog člana treba da se u najvećoj mogućoj meri zasniva na
prethodno utvrđenim carinskim vrednostima. Metodi vrednovanja, koji se
primenjuju u skladu sa ovim članom, su metodi navedeni u čl. 40. do 44. ovog
zakona, a razumna odstupanja u njihovoj primeni moraju da budu u skladu s
principima i odredbama navedenim u stavu 1. ovog člana.
Troškovi i izdaci koji ulaze u carinsku vrednost
Član 46
Prilikom utvrđivanja carinske
vrednosti, u skladu sa odredbama člana 39. ovog zakona, ceni koja je stvarno
plaćena ili koju treba platiti za uvezenu robu dodaju se:
1) troškovi do iznosa koji snosi
kupac, a koji nisu obuhvaćeni stvarno plaćenom cenom ili cenom koju treba
platiti za robu, i to:
- provizije i naknade posredovanja,
osim kupovne provizije (odnosno naknade koje uvoznik plaća agentu za usluge
zastupanja u inostranstvu prilikom kupovine robe za koju se utvrđuje carinska
vrednost);
- troškovi ambalaže, koja se radi
carinjenja smatra jedinstvenim delom predmetne robe,
- troškovi pakovanja (radna snaga i
materijal);
2) odgovarajući deo vrednosti robe i
usluga koje je kupac isporučio neposredno ili posredno, bez naplate ili po
sniženoj ceni, radi proizvodnje i prodaje radi izvoza u Republiku Srbiju do
stepena do koga ta vrednost nije obuhvaćena stvarno plaćenom cenom ili cenom
koju treba platiti:
- materijala, komponenata, delova i
sl. sadržanih u uvezenoj robi;
- alata, matrica, kalupa i sl.
korišćenih u proizvodnji uvezene robe;
- drugih materijala utrošenih u
proizvodnji uvezene robe i
- projektovanja, razvoja, umetničkog
rada, oblikovanja, planova i crteža urađenih van Republike Srbije neophodnih za
proizvodnju uvezene robe;
3) naknade za korišćenje autorskog
prava i licencne naknade za uvezenu robu čija se vrednost utvrđuje, a koje
kupac mora da plati, bilo neposredno ili posredno, kao uslov za prodaju robe
čija se vrednost utvrđuje, ako te naknade nisu uračunate u stvarno plaćenu cenu
ili cenu koju treba platiti;
4) vrednost svakog dela prihoda od
dalje preprodaje, raspolaganja ili korišćenja uvezene robe, koji prodavac
neposredno ili posredno ostvaruje, i
5) troškove prevoza i osiguranja
uvezene robe do mesta ulaska u carinsko područje Republike Srbije i troškove
utovara, istovara i manipulativne troškove u vezi s prevozom uvezene robe do
mesta unošenja u carinsko područje Republike Srbije.
Dodaci na stvarno plaćenu cenu ili
na cenu koja treba da se plati uračunavaju se u skladu sa odredbama ovog člana,
samo na osnovu objektivnih i merljivih podataka.
Prilikom utvrđivanja carinske
vrednosti, u cenu koja je stvarno plaćena ili koju treba platiti, ne
uračunavaju se nikakvi dodaci, osim onih koji su propisani ovim članom.
Izuzetno od stava 1. tačka 3) ovog
člana u stvarno plaćenu cenu ili cenu koju treba platiti za uvezenu robu
prilikom utvrđivanja carinske vrednosti ne uračunavaju se:
1) naknada za pravo reprodukcije
robe koja je uvezena u Republiku Srbiju;
2) plaćanja koja je izvršio kupac na
ime prava distribucije ili dalje prodaje uvezene robe, ako ta plaćanja nisu
uslov prodaje robe za izvoz u Republiku Srbiju.
Troškovi i izdaci koji ne ulaze u carinsku vrednost
Član 47
U carinsku vrednost, ako su iskazani
odvojeno od stvarno plaćene cene ili cene koju treba platiti, ne uračunavaju
se:
1) troškovi prevoza robe nakon
njenog prispeća u mesto ulaska u carinsko područje Republike Srbije;
2) troškovi izgradnje, montaže,
sklapanja, održavanja i tehničke pomoći, nastali nakon uvoza industrijskih
postrojenja, mašina i opreme;
3) kamate na osnovu finansijskog
aranžmana koji je zaključio kupac, a u vezi s kupovinom uvezene robe, bez
obzira da li je finansiranje obezbedio prodavac ili neko drugo lice, ako je taj
finansijski aranžman sačinjen u pismenoj formi i ako kupac može, ako se
zahteva, da dokaže:
- da je roba stvarno prodata po ceni
koja je prijavljena kao stvarno plaćena cena ili cena koju treba platiti,
- da kamatna stopa ne prelazi
uobičajenu visinu za takve transakcije u vreme i u državi u kojoj je obezbeđeno
finansiranje;
4) troškovi za pravo reprodukcije
robe uvezene u Republiku Srbiju;
5) kupovne provizije, odnosno
naknade koje je uvoznik platio za usluge posredovanja i zastupanja prilikom
kupovine robe čija se carinska vrednost utvrđuje;
6) uvozne dažbine i druge naknade
koje se naplaćuju u Republici Srbiji prilikom uvoza ili prodaje robe;
7) dažbine i takse koje se naplaćuju
u državi izvoza, od kojih je uvezena roba oslobođena ili može biti oslobođena
primenom sistema povraćaja.
Sniženja i gotovinski popusti
Član 48
Prilikom utvrđivanja carinske
vrednosti uvezene robe prihvataju se ugovorena umanjenja cene, kao i gotovinski
popusti uobičajeni za istovetnu ili sličnu uvezenu robu.
Roba uvezena bez plaćanja protivvrednosti, privremeno
uvezena roba, roba uvezena po osnovu zakupa ili lizinga, oštećena roba
Član 49
Carinska vrednost robe uvezene bez
plaćanja protivvrednosti, kao i carinska vrednost za privremeno uvezenu robu
utvrđuje se u skladu sa odredbama čl. 40. do 45. ovog zakona.
Ako se za robu koja se uvozi po
osnovu zakupa ili lizinga carinska vrednost ne može utvrditi u skladu sa odredbama
čl. od 40. do 45. ovog zakona i za koju ugovorom nije predviđena mogućnost
kupovine, carinska vrednost se utvrđuje na osnovu iznosa zakupnine, odnosno
lizinga po potrebi usklađenog sa odredbama čl. 46. i 47. ovog zakona.
Carinska vrednost robe koja se ošteti
pre puštanja podnosiocu deklaracije, utvrđuje se na osnovu odgovarajuće
ugovorene cene umanjene za procenat oštećenja.
Carinski organ utvrđuje procenat
oštećenja iz stava 3. ovog člana.
Obaveštenje uvoznika
Član 50
Carinski organ je dužan da uvozniku,
na njegov zahtev, dostavi pismeno obrazloženje o načinu na koji je utvrđena
carinska vrednost uvezene robe.
Obaveze deklaranta, odnosno uvoznika
Član 51
Deklarant je dužan da u deklaraciji
navede podatke o tome da je za robu koja se uvozi ugovorena obaveza plaćanja
troškova, naknada, dela vrednosti isporučene robe i usluga ili dela prihoda iz
člana 46. stav 1. tač. 2), 3) i 4) ovog zakona.
Uvoznik je dužan da prijavi
carinskom organu svaku preprodaju, raspolaganje ili korišćenje uvezene robe iz
kojih proizlazi obaveza plaćanja određenog iznosa prodavcu, u skladu sa članom
46. stav 1. tačka 4 ovog zakona, najkasnije u roku od 30 dana od datuma
plaćanja.
Isporuka više vrsta robe koje podležu različitim
stopama carine
Član 52
Kada se isporuka sastoji od više
vrsta robe koja podleže carinjenju po različitim stopama carine, ukupan iznos
troškova koji se odnose na prodaju robe, kao i troškovi prevoza, osiguranja i
isporuke obračunavaju se srazmerno vrednosti pojedinačne vrste robe.
Izuzetno od stava 1. ovog člana,
carinski organ može, na zahtev deklaranta, dodati troškove iz stava 1. ovog
člana koji se odnose na nekoliko vrsta robe u jednoj isporuci, na vrednost robe
za koju su uvozne dažbine najveće.
Prava i obaveze carinskog organa koji utvrđuje
carinsku vrednost
Član 53
Carinski organ može da zahteva od
deklaranta da podnese sve isprave i podatke koji su mu potrebni za utvrđivanje
carinske vrednosti, u skladu sa čl. 39. do 49. ovog zakona.
Carinski organ može da proveri
verodostojnost i tačnost bilo koje izjave, isprave ili deklaracije koja se
podnosi za potrebe utvrđivanja carinske vrednosti.
Ako se iz opravdanih razloga uz
deklaraciju ne podnese faktura, odnosno ako carinski organ osnovano sumnja da
vrednost robe navedena u fakturi nije u skladu sa odredbama ovog zakona,
carinska vrednost se utvrđuje na osnovu odredaba čl. od 40. do 45. ovog zakona.
Preračunavanje strane valute
Član 54
Ako je za utvrđivanje carinske
vrednosti neophodno da se iznos u stranoj valuti preračuna u dinare, strana
valuta se preračunava u dinare prema zvaničnom srednjem kursu utvrđenom
poslednjeg radnog dana nedelje koja prethodi nedelji u kojoj se utvrđuje
carinska vrednost.
Puštanje robe pre konačnog utvrđivanja carinske
vrednosti
Član 55
Ako je neophodno odložiti konačno
utvrđivanje carinske vrednosti uvezene robe, uvezena roba se može predati
deklarantu ako položi obezbeđenje za plaćanje carinskog duga u iznosu koji
odgovara visini mogućeg iznosa carinskog duga.
Posebna pravila
Član 56
Odredbe čl. 39. do 55. ovog zakona
neće se primenjivati na određivanje carinske vrednosti robe, koja je pre
stavljanja u slobodan promet bila predmet drugih oblika carinski dozvoljenog
postupanja ili upotrebe, ako je odredbama ovog zakona i propisima donetim na
osnovu ovog zakona, propisan drugačiji način određivanja carinske vrednosti
robe koja se stavlja u slobodan promet.
Bliži uslovi i način utvrđivanja carinske vrednosti
Član 57
Vlada propisuje bliže uslove i način
utvrđivanja carinske vrednosti robe.
Deo treći
STATUS UVEZENE ROBE OD ULASKA U CARINSKO PODRUČJE REPUBLIKE SRBIJE I
ODREĐIVANJE CARINSKI DOZVOLJENOG POSTUPANJA ILI UPOTREBE
Glava I
ULAZAK ROBE
U CARINSKO PODRUČJE REPUBLIKE SRBIJE
Granični prelazi
Član 58
Roba se može uneti u carinsko
područje Republike Srbije preko graničnih prelaza u vreme kada su oni otvoreni
za promet.
Za projektovanje, izgradnju i
rekonstrukciju službenih prostorija na graničnim prelazima, potrebna je
saglasnost ministra, uz prethodno pribavljeno mišljenje direktora Uprave
carina.
Promet robe koja podleže
fitosanitarnoj, veterinarskoj i drugim propisanim kontrolama, dozvoljen je samo
preko onih graničnih prelaza, koji su u skladu sa odgovarajućim propisima
namenjeni za unošenje i iznošenje takve robe.
U izuzetnim slučajevima, kao što su
delovanje više sile, veće narušavanje javnog reda i bezbednosti Republike
Srbije, Vlada može propisati da unošenje i iznošenje robe može da se obavlja
samo preko određenih graničnih prelaza.
Prethodna deklaracija
Član 59
Carinski organ može odobriti da se
za robu koja se unosi u carinsko područje Republike Srbije podnese prethodna
deklaracija, osim za robu koja se bez zaustavljanja prevozi kroz vazdušni
prostor Republike Srbije.
Ministar propisuje obrazac prethodne
deklaracije, koja mora da sadrži podatke koji se neophodni za obavljanje
analize rizika i odgovarajuću primenu carinske kontrole, pre svega za potrebe
bezbednosti i zaštite, uz primenu, gde je to moguće, međunarodnih standarda i
poslovne prakse.
Prethodna deklaracija podnosi se ili
stavlja na raspolaganje nadležnom carinskom organu, pre nego što se roba unese
u carinsko područje Republike Srbije, osim ako ovim zakonom i propisima donetim
na osnovu ovog zakona nije drugačije propisano.
Vlada propisuje:
1) nadležnost carinskog organa i
bliže uslove pod kojima se može zahtevati podnošenje prethodne deklaracije;
2) rok za podnošenje prethodne
deklaracije;
3) uslove pod kojima se može
zahtevati skraćenje ili produženje roka iz tačke 2) ovog stava.
Podnošenje prethodne deklaracije
Član 60
Prethodna deklaracija podnosi se
elektronskim putem. Komercijalni, lučki i transportni dokumenti mogu se
koristiti ako sadrže neophodne podatke. Carinski organ može, u izuzetnim
slučajevima, da prihvati prethodnu deklaraciju u pismenoj formi, ako je moguće
da se primeni isti nivo upravljanja rizikom koji se primenjuje na prethodne
deklaracije koje se podnose elektronskim putem i ako se takvi podaci mogu
razmenjivati sa drugim carinarnicama.
Prethodnu deklaraciju podnosi lice
koje unosi robu ili koje preuzme odgovornost za unos robe u carinsko područje
Republike Srbije.
Pored lica iz stava 2. ovog člana,
prethodnu deklaraciju može podneti i jedno od sledećih lica:
1) lice u čije ime lice iz stava 2.
ovog člana istupa;
2) lice koje nadležnom carinskom
organu prijavi ili može da prijavi robu koja se unosi;
3) zastupnik lica iz stava 2. ovog
člana ili lica iz tač. 1) i 2) ovog stava.
Izmena i dopuna prethodne deklaracije
Član 61
Licu koje podnese prethodnu
deklaraciju biće, na njegov zahtev, dozvoljeno da izmeni ili dopuni jedan ili
više podataka iz deklaracije nakon njenog podnošenja.
Carinski organ neće odobriti izmene,
odnosno dopune iz stava 1. ovog člana ako je zahtev za izmenu, odnosno dopunu
podnet nakon što je carinski organ:
1) obavestio lice koje je podnelo
prethodnu deklaraciju da namerava da izvrši pregled robe;
2) ustanovio da su podaci čija se
izmena traži netačni;
3) dozvolio premeštanje robe.
Carinski nadzor i kontrola
Član 62
Roba koja se unosi u carinsko
područje Republike Srbije stavlja se pod carinski nadzor od momenta njenog
unosa i carinski organ može obaviti njenu kontrolu.
Roba ostaje pod carinskim nadzorom
koliko je potrebno da se utvrdi njen carinski status. U slučaju strane robe,
uključujući i slučajeve iz člana 108. ovog zakona, roba ostaje pod carinskim
nadzorom dok se njen carinski status ne promeni, dok se ne unese u slobodnu
zonu ili slobodno skladište, odnosno dok ne bude izvezena ili uništena u skladu
sa članom 209. ovog zakona.
Prevoz robe od carinske linije do mesta dopremanja
Član 63
Lice koje unosi robu u carinsko
područje dužno je da robu prijavi i bez odlaganja preveze, putem, na način i u
roku koji odredi carinski organ:
1) do carinarnice ili drugog mesta
koje je odobrio carinski organ, ili
2) u slobodnu zonu, ako se roba
unosi u slobodnu zonu neposredno:
- plovnim ili vazdušnim putem,
- kopnom bez prolaska kroz neki
drugi deo carinskog područja, ako se slobodna zona graniči s kopnenom granicom
između Republike Srbije i treće države.
Lice koje preuzme odgovornost za
prevoz robe koja je uneta u carinsko područje, zbog pretovara ili sl.,
odgovorno je za ispunjenje obaveza iz stava 1. ovog člana.
Roba koja se nalazi van carinskog
područja Republike Srbije može da se podvrgne carinskoj kontroli u skladu sa
propisima i međunarodnim ugovorima i s njom se postupa na isti način kao sa
robom unetom u carinsko područje Republike Srbije.
Odredba stava 1. tačka 1) ovog člana
ne isključuje primenu propisa iz putničkog, pograničnog i poštanskog
saobraćaja, ako se primenom tih propisa ne ugrožava mogućnost sprovođenja
carinskog nadzora i carinske kontrole.
Odredbe st. 1. do 4. ovog člana i
odredbe čl. od 64. do 78. ovog zakona ne primenjuju se na robu koja je
privremeno napustila carinsko područje Republike Srbije krećući se plovnim ili
vazdušnim putem između dve tačke toga područja pod uslovom da se prevoz obavlja
u redovnom linijskom vazdušnom ili brodskom saobraćaju bez zaustavljanja van
carinskog područja Republike Srbije.
Na robu u vazduhoplovu, koji preleće
vazdušni prostor Republike Srbije, a kome kao odredišno mesto nije predviđeno
vazduhoplovno pristanište u Republici Srbiji, ne primenjuju se odredbe stava 1.
ovog člana.
Nepredviđene okolnosti ili viša sila
Član 64
Ako zbog nepredviđenih okolnosti ili
više sile, obaveze propisane u članu 63. stav 1. ovog zakona ne mogu da budu
ispunjene, lice koje je dužno da ispuni te obaveze ili drugo lice koje je
preuzelo odgovornost za ispunjenje tih obaveza, dužno je da bez odlaganja
obavesti nadležni carinski organ o takvim okolnostima. Ako nepredviđene
okolnosti ili viša sila ne prouzrokuju totalni gubitak robe, carinski organ
mora biti obavešten o mestu gde se roba nalazi.
Kad je vazduhoplov iz člana 63. stav
6. ovog zakona zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile primoran da se
zaustavi ili privremeno zadrži na carinskom području Republike Srbije, a da pri
tom nije moguće ispuniti obaveze iz člana 63. stav 1. ovog zakona, zapovednik
vazduhoplova ili lice koje je preuzelo njegove obaveze dužno je da o tome odmah
obavesti carinski organ.
Carinski organ određuje mere koje će
se preduzeti kako bi se omogućio carinski nadzor nad robom iz stava 1. ovog
člana, kao i nad robom u vazduhoplovu, iz stava 2. ovog člana, uz mogućnost da,
ako je to potrebno, roba naknadno bude dopremljena carinskom organu ili
prevezena na neko drugo mesto koje je carinski organ odredio ili odobrio.
Glava II
DOPREMANJE
ROBE CARINARNICI
Dopremanje robe
Član 65
Robu koja se unosi u carinsko
područje Republike Srbije, carinarnici doprema lice koje je unelo robu u
carinsko područje ili lice koje je preuzelo odgovornost za prevoz robe pošto je
ona uneta u carinsko područje Republike Srbije.
Lice koje doprema robu carinarnici
navodi podatke o sažetoj deklaraciji ili prethodnoj deklaraciji podnetoj za tu
robu.
Primena propisa
Član 66
Odredbe člana 65. ovog zakona shodno
se primenjuju i na robu:
1) koju sa sobom nose putnici;
2) koja je stavljena u određeni
carinski postupak bez obaveze dopremanja robe carinarnici.
Prethodni pregled robe
Član 67
Po dopremanju robe carinarnici roba
se na zahtev lica koje je ovlašćeno da robi odredi carinski dozvoljeno
postupanje ili upotrebu, a uz odobrenje carinskog organa može pregledati ili
uzorkovati, kako bi se za nju odredilo carinski dozvoljeno postupanje ili
upotreba.
Glava III
SAŽETA
DEKLARACIJA I ISTOVAR ROBE KOJA JE DOPREMLJENA CARINARNICI
Podnošenje sažete deklaracije
Član 68
Roba koja se doprema carinarnici
osim robe iz člana 70. ovog zakona, mora biti obuhvaćena sažetom deklaracijom.
Sažeta deklaracija podnosi se čim se
roba dopremi carinskom organu.
Carinski organ može produžiti rok za
podnošenje sažete deklaracije a najduže do isteka prvog radnog dana posle
dopremanja robe.
Oblik i sadržina sažete deklaracije, podnosilac
Član 69
Sažeta deklaracija sadrži podatke
neophodne za identifikaciju robe i podnosi se na propisanom obrascu.
Carinski organ može odobriti da se
kao sažeta deklaracija, upotrebi trgovinska ili službena isprava koja sadrži
podatke neophodne za identifikaciju robe.
Sažetu deklaraciju podnosi:
1) lice koje je robu unelo u
carinsko područje ili lice koje je preuzelo odgovornost za prevoz te robe;
2) lice u čije ime postupa lice iz
tačke 1) ovog stava.
Poštanski saobraćaj i putnički promet
Član 70
Sažeta deklaracija se ne podnosi u
pismenoj formi za robu koju unose putnici i za robu u poštanskom saobraćaju,
ako se time ne sprečava sprovođenje mera carinskog nadzora i sprovođenje
zahtevanog i dozvoljenog carinskog postupka.
Istovar ili pretovar robe
Član 71
Roba se može istovariti ili
pretovariti iz prevoznog sredstva na osnovu odobrenja carinskog organa, na
mestu koje odredi ili odobri carinski organ.
Odobrenje iz stava 1. ovog člana
neće se zahtevati u slučaju neposredne opasnosti zbog koje je potreban hitan
istovar, sve robe ili dela robe, o čemu carinski organ mora biti obavešten bez
odlaganja.
Carinski organ može, radi pregleda
robe i prevoznog sredstva kojim se ona prevozi, u svakom trenutku zahtevati da
se roba istovari i raspakuje.
Premeštanje robe
Član 72
Roba se ne sme premeštati s mesta
gde je prvobitno stavljena, bez odobrenja carinskog organa.
Glava IV
OBAVEZA DA
SE ZA ROBU KOJA JE DOPREMLJENA CARINSKOM ORGANU ODREDI CARINSKI DOZVOLJENO
POSTUPANJE ILI UPOTREBA
Određivanje carinski dozvoljenog postupanja ili
upotrebe
Član 73
Za stranu robu koja mu je
dopremljena carinski organ određuje carinski dozvoljeno postupanje ili
upotrebu.
Rokovi za određivanje carinski dozvoljenog postupanja
ili upotrebe
Član 74
Carinske formalnosti koje su
potrebne da se za robu obuhvaćenu sažetom deklaracijom odredi carinski
dozvoljeno postupanje ili upotreba moraju se sprovesti u roku od 20 dana od
dana podnošenja sažete deklaracije.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, kada
to okolnosti nalažu, carinski organ može odrediti kraći rok ili odobriti
produženje roka, koje ne može da bude duže od stvarno potrebnog vremena, u
skladu sa tim okolnostima.
Glava V
PRIVREMENI
SMEŠTAJ ROBE
Privremeni smeštaj dopremljene robe
Član 75
Roba dopremljena carinskom organu
ima status robe u privremenom smeštaju sve dok joj se ne odredi carinski
dozvoljeno postupanje ili upotreba (u daljem tekstu: roba u privremenom
smeštaju).
Mesto i obezbeđenje privremenog smeštaja
Član 76
Roba u privremenom smeštaju može
biti smeštena na mestu i pod uslovima koje je odobrio carinski organ.
Carinski organ može da zahteva od
držaoca robe da položi obezbeđenje za naplatu carinskog duga koji može nastati
na osnovu člana 239. ili člana 240. ovog zakona.
Postupanje s robom u privremenom smeštaju
Član 77
Nad robom u privremenom smeštaju
mogu se preduzimati samo radnje kojima bi se ona očuvala u nepromenjenom
stanju, bez menjanja njenog izgleda ili tehničkih karakteristika.
Postupanje s robom ako je prekoračen rok
Član 78
Ako, u roku iz člana 74. stav 1.
ovog zakona nisu sprovedene neophodne formalnosti radi odobravanja carinski
dozvoljenog postupanja ili upotrebe robe, carinski organ će bez odlaganja
preduzeti sve mere za postupanje sa robom, uključujući i njenu prodaju.
Carinski organ može robu iz stava 1.
ovog člana, na rizik i o trošku držaoca robe da premesti na drugo mesto koje je
pod njegovim nadzorom, do regulisanja daljeg postupanja sa robom, odnosno do
njene prodaje.
Glava VI
ODREDBE KOJE
SE PRIMENJUJU KOD PREVOZA STRANE ROBE U TRANZITU
Odredbe za robu u tranzitu
Član 79
Odredbe člana 63. stav 1. tačka 1) i
čl. od 64. do 78. ovog zakona ne primenjuju se na robu koja se unosi u carinsko
područje Republike Srbije, a koja je već stavljena u tranzitni postupak.
Odredbe za dopremanje strane robe u tranzitnom
postupku
Član 80
Kada strana roba koja je u
tranzitnom postupku, stigne u odredište u carinskom području Republike Srbije i
dopremi se carinarnici, primenjuju se odredbe čl. od 67. do 78. ovog zakona.
Glava VII
OSTALE
ODREDBE
Uništenje dopremljene robe
Član 81
Carinski organ može, kada to
okolnosti zahtevaju, da odredi da se dopremljena roba uništi i o tome je dužan
da obavesti držaoca robe, koji snosi troškove uništenja robe.
Neovlašćeni unos robe
Član 82
Ako carinski organ utvrdi da je roba
neovlašćeno uneta u carinsko područje Republike Srbije ili da nije bila pod
carinskim nadzorom, preduzima neophodne mere, u cilju regulisanja daljeg
postupanja sa robom, uključujući i prodaju robe.
Troškovi preduzetih mera uključujući
i troškove uništenja robe, snosi držalac robe.
Deo četvrti
CARINSKI DOZVOLJENO POSTUPANJE ILI UPOTREBA ROBE
Glava I
OPŠTE
ODREDBE
Određivanje carinski dozvoljenog postupanja ili
upotrebe
Član 83
Za robu može da se, u skladu sa
odredbama ovog zakona, odredi carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba, bez
obzira na njenu vrstu ili količinu, poreklo, odredište ili način otpreme, ako
ovim zakonom nije drukčije određeno.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog
člana, carinsko dozvoljeno postupanje ili upotreba robe neće se odrediti ako je
to u suprotnosti s merama utvrđenim radi zaštite javne bezbednosti i morala,
zdravlja ili života lica, zaštite životinja i biljaka, očuvanja životne
sredine, zaštite prirodnih retkosti, kulturnog nasleđa, umetničke, istorijske,
arheološke, etnološke ili tehnološke vrednosti, zaštite autorskih prava i
drugih srodnih prava, prava industrijske svojine i sl.
Glava II
CARINSKI
POSTUPCI
Odeljak 1
STAVLJANJE
ROBE U CARINSKI POSTUPAK
Obaveza podnošenja
deklaracije
Član 84
Roba nad kojom treba da se sprovede
carinski postupak mora da bude obuhvaćena deklaracijom za taj carinski
postupak.
Domaća roba prijavljena za izvoz,
pasivno oplemenjivanje, tranzit ili za postupak carinskog skladištenja, biće
pod carinskim nadzorom od trenutka prihvatanja deklaracije pa do trenutka dok
ne napusti carinsko područje Republike Srbije, dok ne bude uništena ili dok se
ne poništi deklaracija.
Carinski organi za
carinjenje određenih vrsta robe
Član 85
Ministar može da odredi carinske
organe za carinjenje određenih vrsta robe ili sprovođenje određenih postupaka.
Oblici deklaracije
Član 86
Deklaracija se podnosi:
1) u pismenoj formi;
2) elektronskom razmenom podataka,
ako to dopuštaju tehničke mogućnosti i ako upotrebu elektronskih sredstava
odobri direktor Uprave carina;
3) usmeno ili drugim radnjama kojima
držalac robe zahteva stavljanje robe u carinski postupak, ako je takva
mogućnost predviđena propisima.
A. Deklaracija u pismenoj
formi
I. Redovan postupak
Popunjavanje deklaracije
Član 87
Deklaracija, sa ispravama potrebnim
radi primene propisa kojima je uređen carinski postupak za koji se roba
prijavljuje, u pismenoj formi podnosi se na propisanom obrascu, mora da bude
potpisana od strane njenog podnosioca, i mora da sadrži podatke neophodne za
primenu propisa kojima je uređen carinski postupak za koji se roba prijavljuje.
Ministar propisuje oblik, sadržinu i
način podnošenja i popunjavanja deklaracije i drugih obrazaca koji se
upotrebljavaju u carinskom postupku.
Prihvatanje deklaracije
Član 88
Carinski organ odmah prihvata
deklaraciju koja je podneta u skladu sa odredbama člana 87. ovog zakona, ako je
roba za koju se podnosi deklaracija dopremljena carinarnici.
Deklarant
Član 89
Deklaraciju, sa ispravama potrebnim
radi primene propisa kojima je uređen carinski postupak za koji je roba
prijavljena, može da podnese svako lice koje je u mogućnosti da dopremi robu
carinarnici ili lice koje ono ovlasti, u skladu sa odredbama člana 6. ovog
zakona.
Kada prihvatanje deklaracije nameće
posebne obaveze za određeno lice, deklaraciju mora da podnese to lice ili drugo
lice u njegovo ime i za njegov račun.
Deklarant mora da ima sedište ili
prebivalište u Republici Srbiji, osim lica koje:
1) prijavljuje robu za tranzit ili
privremeni uvoz;
2) samo povremeno prijavljuje robu,
ako to carinski organ smatra opravdanim.
Izmena i dopuna deklaracije
Član 90
Posle prihvatanja deklaracije,
deklarant može na sopstveni zahtev, uz odobrenje carinskog organa, da izmeni
ili dopuni jedan ili više podataka u deklaraciji, s tim da se izmene i dopune
odnose samo na robu za koju je prvobitno bila podnesena ta deklaracija.
Carinski organ ne odobrava izmene i
dopune deklaracije ako je zahtev za izmenu, odnosno dopunu podnet nakon što je
carinski organ:
1) obavestio deklaranta da namerava
da izvrši pregled robe;
2) utvrdio da su podaci čija se
izmena traži netačni;
3) pustio robu deklarantu.
Poništavanje deklaracije
Član 91
Carinski organ, na zahtev
deklaranta, poništava prihvaćenu deklaraciju, ako deklarant dostavi dokaze da
je roba greškom prijavljena za carinski postupak obuhvaćen tom deklaracijom ili
da, zbog posebnih okolnosti, sprovođenje carinskog postupka za koji je ta roba
prijavljena nije više opravdano.
Ako je carinski organ obavestio
deklaranta da će da izvrši pregled robe, zahtev za poništenje deklaracije neće
biti prihvaćen dok se pregled ne izvrši.
Deklaracija se ne može poništiti
posle puštanja robe deklarantu, osim u slučajevima koje propiše Vlada.
Poništenje deklaracije ne isključuje
primenu kaznenih odredaba ovog zakona.
Primena propisa
Član 92
U sprovođenju carinskog postupka za
koji je roba deklarisana primenjuju se propisi koji važe na dan prihvatanja
deklaracije, ako nije drukčije propisano.
Provera deklaracije
Član 93
Carinski organ može radi kontrole prihvaćene
deklaracije da:
1) pregleda deklaraciju i isprave
obuhvaćene deklaracijom, kao i isprave koje su priložene uz deklaraciju i da od
deklaranta zahteva da dostavi i druge isprave kako bi utvrdio tačnost podataka
u deklaraciji;
2) pregleda robu i uzme uzorke radi
analize ili detaljnog pregleda.
Pregled robe i uzimanje uzoraka
Član 94
Prevoz robe do mesta pregleda robe
ili uzimanja uzoraka, kao i svako rukovanje robom, obavlja deklarant ili drugo
lice na odgovornost deklaranta. Troškove koji iz toga nastanu snosi deklarant.
Deklarant ima pravo da prisustvuje
pregledu robe ili uzimanju uzoraka. Carinski organ može, ako smatra da je to
potrebno, da zahteva da deklarant ili njegov zastupnik prisustvuje pregledu
robe ili uzimanju uzoraka radi pružanja neophodne pomoći u cilju olakšanja
pregleda ili uzimanja uzoraka.
Ako su uzorci uzeti u skladu s
propisima, carinski organ nije u obavezi da plati naknadu za uzete uzorke, ali
snosi troškove analize i pregleda.
Ministar propisuje način uzimanja
uzoraka i određuje metode analize uzoraka.
Delimični pregled robe
Član 95
Ako je pregledan deo robe koja je
obuhvaćena deklaracijom, rezultati tog delimičnog pregleda primenjuju se na svu
robu obuhvaćenu tom deklaracijom.
Deklarant može da zatraži ponovni
pregled robe ako smatra da rezultati delimičnog pregleda ne odgovaraju
preostaloj robi obuhvaćenoj deklaracijom.
Ako deklaracija obuhvata dva ili
više naimenovanja, smatra se da podaci koji se odnose na svako naimenovanje
predstavljaju posebnu deklaraciju.
Rezultati provere
Član 96
Ako je deklaracija kontrolisana,
utvrđene činjenice su osnov za primenu propisa koji uređuju carinski postupak u
koji je roba stavljena.
Ako deklaracija nije kontrolisana,
podaci koje je deklarant naveo u deklaraciji su osnov za primenu propisa koji
uređuju carinski postupak u koji je roba stavljena.
Mere za obezbeđenje istovetnosti robe
Član 97
Carinski organ dužan je da preduzme
potrebne mere kako bi se obezbedila istovetnost robe, ako je identifikacija
robe neophodna da bi se ispunili uslovi koji uređuju carinski postupak za koji
je navedena roba deklarisana.
Carinska obeležja stavljena na robu
ili na prevozno sredstvo može ukloniti ili uništiti samo carinski organ, a
drugo lice samo uz odobrenje carinskog organa, osim kada se usled nepredviđenih
okolnosti ili dejstva više sile moraju ukloniti ili uništiti da bi se zaštitila
roba ili prevozno sredstvo.
Puštanje robe
Član 98
Carinski organ pušta robu deklarantu
ako su ispunjeni uslovi za stavljanje robe u određeni carinski postupak i ako
roba nije predmet mera ograničenja ili zabrana, kad podatke u deklaraciji
proveri i prihvati, ili ih prihvati bez provere.
Carinski organ, pod uslovima iz
stava 1. ovog člana, pušta robu deklarantu i kad se deklaracija ne može
proveriti u primerenom roku i kada radi provere deklaracije nije neophodno da
roba bude na mestu gde se proverava deklaracija.
Roba obuhvaćena jednom deklaracijom
pušta se istovremeno.
U slučaju iz stava 3. ovog člana,
ako je deklaracijom obuhvaćeno više vrsta robe, smatra se da je za svaku vrstu
robe podneta posebna deklaracija.
Obezbeđenje carinskog duga pre puštanja robe
Član 99
Ako prihvatanjem deklaracije nastane
carinski dug, roba obuhvaćena tom deklaracijom neće biti puštena deklarantu ako
carinski dug nije plaćen ili obezbeđen.
U postupku privremenog uvoza sa
delimičnim oslobođenjem od plaćanja uvoznih dažbina, roba obuhvaćena
deklaracijom neće biti puštena dok se ne položi obezbeđenje za plaćanje
carinskog duga, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donetih na osnovu
ovog zakona.
Ako carinski organ, u skladu sa
odredbama ovog zakona kojima je uređen postupak za koji je roba deklarisana,
zahteva polaganje obezbeđenja za plaćanje carinskog duga koji bi mogao da
nastane, roba se pušta kad bude položeno obezbeđenje.
Vraćanje robe u inostranstvo, oduzimanje i prodaja robe
Član 100
Carinski organ može da preduzme
potrebne mere, uključujući vraćanje robe u inostranstvo, oduzimanje robe i
njenu prodaju:
1) ako roba ne može biti puštena
deklarantu zato što:
- nije bilo moguće početi pregled
robe ili nastaviti s pregledom robe u roku koji je odredio carinski organ, iz
razloga koje je prouzrokovao deklarant;
- nisu bile podnete sve isprave
potrebne da bi se roba stavila u određeni carinski postupak;
- carinski dug nije plaćen ili nije
položeno obezbeđenje za plaćanje tog duga u propisanom roku;
- roba podleže zabranama ili
ograničenjima;
2) ako roba nije preuzeta u
primerenom roku nakon što je ocarinjena i puštena deklarantu.
II. Pojednostavljeni postupci
Pojednostavljene deklaracije
Član 101
Carinski organ, u slučajevima i na
način koje propiše Vlada, radi pojednostavljenja postupka, odobrava da:
1) deklaracija ne sadrži neke
podatke ili da se uz nju ne prilažu neke od isprava iz člana 87. ovog zakona;
2) neka od trgovinskih ili službenih
isprava priloženih uz zahtev za stavljanje robe u carinski postupak zameni
deklaraciju;
3) se roba stavi u određeni postupak
na osnovu knjigovodstvene isprave, i tada može da oslobodi deklaranta obaveze
dopremanja robe.
Pojednostavljena deklaracija,
trgovinska, službena ili knjigovodstvena isprava moraju da sadrže podatke
neophodne za identifikaciju robe, a knjigovodstvena isprava i datum knjiženja.
Deklarant je dužan da, u roku koji
odredi carinski organ, podnese dopunsku deklaraciju koja može biti opšta,
periodična ili zbirna.
Vlada može da propiše slučajeve u
kojima se ne podnosi dopunska deklaracija.
Dopunska deklaracija i
pojednostavljena deklaracija čine celinu na koju se primenjuju propisi koji
važe na dan prihvatanja pojednostavljene deklaracije.
Prihvatanje knjigovodstvene isprave
iz stava 1. tačka 3) ovog člana ima isto pravno dejstvo kao i prihvatanje
deklaracije iz člana 87. ovog zakona.
Vlada može da propiše
pojednostavljen postupak za tranzit robe.
B. Ostale deklaracije
Primena zakona prilikom podnošenja drugih oblika deklaracija
Član 102
Ako se deklaracija podnosi
elektronskom razmenom podataka, usmeno ili na drugi način, shodno se primenjuju
odredbe čl. od 87. do 101. ovog zakona.
Ako se deklaracija podnosi
elektronskom razmenom podataka, carinski organ može odobriti da se uz
deklaraciju ne podnose isprave iz člana 87. stav 2. ovog zakona, s tim da su te
isprave dostupne carinskom organu.
V. Naknadna kontrola
deklaracije
Član 103
Carinski organ može, po službenoj
dužnosti ili na zahtev deklaranta, izmeniti ili dopuniti deklaraciju nakon što
je roba puštena deklarantu.
Carinski organ, posle puštanja robe,
može da izvrši kontrolu računovodstvenih i komercijalnih isprava i podataka u
vezi sa uvozom ili izvozom te robe ili u vezi s naknadnim komercijalnim
poslovima s tom robom, da bi utvrdio tačnost podataka koji su navedeni u
deklaraciji.
Kontrola može da se obavi u
prostorijama deklaranta, u prostorijama bilo kog drugog lica koje je neposredno
ili posredno poslovno uključeno u pomenute radnje ili u prostorijama bilo kog
drugog lica koje poseduje navedene isprave i podatke. Carinski organ može,
takođe, da izvrši pregled i uzme uzorke robe ako je ona još uvek dostupna.
Carinski organ može da napravi
kopije isprava iz stava 2. ovog člana i da zahteva da mu se dostave delovi ili
kopije tih isprava. Lica iz stava 3. ovog člana su u obavezi da pruže carinskom
organu svu zahtevanu pomoć.
Ako se naknadnom kontrolom
deklaracije ili naknadnom kontrolom carinjenja utvrdi da su propisi koji se
odnose na određeni carinski postupak primenjeni na osnovu netačnih ili
nepotpunih podataka, carinski organ, u skladu sa carinskim i drugim propisima,
preduzima neophodne mere i donosi odgovarajuće odluke da se nepravilnosti
isprave i pravno stanje uskladi s novoutvrđenim okolnostima.
Odeljak 2
STAVLJANJE
ROBE U SLOBODAN PROMET
Član 104
Stavljanjem robe u slobodan promet,
strana roba stiče carinski status domaće robe.
Stavljanje robe u slobodan promet,
podrazumeva primenu mera trgovinske politike, ispunjavanje ostalih formalnosti
u vezi sa uvozom robe i plaćanje svih propisanih uvoznih dažbina, poreza,
akciza i drugih naknada u skladu s carinskim i drugim propisima.
Niža stopa carine
Član 105
Izuzetno od odredbe člana 92. ovog
zakona, deklarant može da zahteva da se primeni povoljnija stopa carine, ako
nakon prihvatanja deklaracije, ali pre puštanja robe deklarantu, dođe do
smanjenja stope carine, osim kada robu nije bilo moguće pustiti iz razloga koje
je prouzrokovao deklarant.
Zajednička stopa carine
Član 106
Ako se pošiljka sastoji od robe koja
se svrstava u više tarifnih oznaka, pri čemu bi svrstavanje svake robe
pojedinačno, da bi se sačinila deklaracija, iziskivalo rad i troškove
nesrazmerne obračunatoj carini, carinski organ može, na zahtev deklaranta,
dozvoliti da se carina za celu pošiljku obračuna na osnovu svrstavanja u
tarifnu oznaku one robe čija je stopa carine najviša.
Jedinstvena stopa carine
Član 107
Izuzetno od člana 30. stav 1. ovog
zakona, roba namenjena za korišćenje u sopstvenom domaćinstvu koju fizička lica
unose u putničkom prometu ili primaju iz inostranstva u poštanskom saobraćaju,
osim robe koja je u skladu sa odredbama ovog zakona oslobođena obaveze plaćanja
uvoznih dažbina, carini se po jedinstvenoj stopi carine u visini od 10%.
Izuzetno od stava 1. ovog člana,
putnik ili primalac pošiljke može da zahteva da se roba carini prema stopi koja
je propisana u Carinskoj tarifi.
Vlada utvrđuje vrstu i vrednost robe
na koju se primenjuje jedinstvena stopa carine iz stava 1. ovog člana.
Carinski nadzor nad robom stavljenom u slobodan promet
po sniženoj stopi carine ili bez plaćanja uvoznih dažbina
Član 108
Roba koja se stavlja u slobodan
promet po sniženoj stopi carine ili bez plaćanja uvoznih dažbina, zbog svoje
upotrebe u određene svrhe, ostaje pod carinskim nadzorom sve dok postoje
razlozi zbog kojih je odobrena snižena stopa carine ili zbog kojih uvozne
dažbine nisu plaćene, dok se roba ne izveze ili ne uništi ili dok se ne dozvoli
njena upotreba u drugačije svrhe od onih koje su propisane za primenu snižene
stope carine, odnosno bez plaćanja uvoznih dažbina, ako su plaćene uvozne
dažbine.
Na robu iz stava 1. ovog člana
shodno se primenjuju odredbe čl. 115. i 117. ovog zakona.
Kada roba gubi status domaće robe
Član 109
Roba koja je stavljena u slobodan
promet gubi carinski status domaće robe:
1) ako je deklaracija za stavljanje
robe u slobodan promet poništena pošto je roba puštena deklarantu;
2) ako je iznos uvoznih dažbina koji
se za robu plaća vraćen ili ako je dug otpušten:
- u postupku aktivnog oplemenjivanja
uz primenu sistema povraćaja,
- zato što roba ima nedostatke, ili
ne odgovara uslovima iz ugovora, pod uslovima iz člana 275. ovog zakona, ili
- u slučajevima koji su navedeni u
članu 276. ovog zakona, kada je povraćaj ili otpust duga uslovljen izvozom ili
ponovnim izvozom ili stavljanjem robe u neki drugi odgovarajući carinski
dozvoljen postupak ili upotrebu.
Odeljak 3
CARINSKI
POSTUPCI SA ODLAGANJEM I CARINSKI POSTUPCI SA EKONOMSKIM DEJSTVOM
A. Zajedničke odredbe
Carinski postupci sa odlaganjem i carinski postupci sa
ekonomskim dejstvom
Član 110
Carinski postupak sa odlaganjem je
postupak:
- tranzita;
- carinskog skladištenja;
- aktivnog oplemenjivanja uz primenu
sistema odlaganja;
- prerade pod carinskom kontrolom;
- privremenog uvoza.
Carinski postupak sa ekonomskim
dejstvom je postupak:
- carinskog skladištenja;
- aktivnog oplemenjivanja;
- prerade pod carinskom kontrolom;
- privremenog uvoza;
- pasivnog oplemenjivanja.
Uvozna roba je roba koja je
stavljena u carinski postupak sa odlaganjem i roba nad kojom je, na osnovu
postupka aktivnog oplemenjivanja uz primenu sistema povraćaja, sproveden
postupak stavljanja u slobodan promet, uz ispunjenje formalnosti predviđenih
članom 156. ovog zakona.
Roba u nepromenjenom stanju je
uvozna roba koja u postupku aktivnog oplemenjivanja, ili u postupku prerade pod
carinskom kontrolom, nije bila predmet neke obrade ili prerade.
Vlada donosi propise za primenu
carinskih postupaka sa odlaganjem i carinskih postupaka sa ekonomskim dejstvom,
za pojednostavljenja tih postupaka, kao i za primenu odredaba koje se odnose na
mere trgovinske ili poljoprivredne politike.
Odobrenje za carinski postupak sa ekonomskim dejstvom
Član 111
Carinski postupak sa ekonomskim
dejstvom može da se primeni samo na osnovu odobrenja koje izdaje carinski
organ.
Uslovi za davanje odobrenja
Član 112
Carinski organ odobrava carinski
postupak sa ekonomskim dejstvom samo:
1) licima koja pruže sve potrebne
garancije da će pravilno sprovoditi postupak;
2) ako carinski organ ima mogućnost
nadzora i kontrole nad odobrenim postupkom.
Sadržaj odobrenja
Član 113
U odobrenju za carinski postupak sa
ekonomskim dejstvom moraju biti navedeni uslovi pod kojima se sprovodi taj
postupak.
Nosilac odobrenja mora da obavesti
carinski organ o svim činjenicama koje nastanu posle izdavanja odobrenja i
utiču na njegovu dalju primenu ili sadržinu.
Roba dobijena od robe stavljene u carinski postupak sa
odlaganjem
Član 114
Za sve proizvode i robu dobijene od
robe stavljene u carinski postupak sa odlaganjem smatra se da su stavljeni u
isti postupak.
Izuzetno od stava 1. ovog člana,
Vlada može da propiše uslove pod kojima roba koja se dobija iz robe koja je
stavljena u carinski postupak sa odlaganjem, stiče status domaće robe.
Polaganje obezbeđenja
Član 115
Carinski organ može da zahteva da se
za robu koja je u carinskom postupku sa odlaganjem položi obezbeđenje da bi se
obezbedila naplata carinskog duga koji bi mogao nastati u vezi s tom robom.
Vlada može da propiše način
polaganja obezbeđenja, kao i visinu obezbeđenja, odnosno oslobođenje od obaveze
polaganja obezbeđenja za pojedine carinske postupke sa odlaganjem.
Završetak carinskog postupka sa ekonomskim dejstvom
Član 116
Carinski postupak sa ekonomskim
dejstvom, okončaće se kada se za robu koja je bila stavljena u taj postupak,
ili za dobijene ili prerađene proizvode odredi novi carinski dozvoljeni
postupak ili upotreba.
Carinski organ preduzeće sve neophodne
mere radi regulisanja statusa robe nad kojom postupak nije okončan u skladu sa
propisanim uslovima.
Prenos prava i obaveza nosioca carinskog postupka sa
ekonomskim dejstvom
Član 117
Prava i obaveze nosioca carinskog
postupka sa ekonomskim dejstvom mogu da se, pod uslovima koje utvrdi carinski
organ, prenesu na druga lica koja ispunjavaju uslove za odgovarajući postupak.
B. Postupak tranzita
I. Spoljni tranzit - Opšte odredbe
Spoljni tranzit, tranzit robe stavljene u carinski postupak sa
ekonomskim dejstvom
Član 118
Postupak spoljnog tranzita je
kretanje robe između dva mesta unutar carinskog područja Republike Srbije, i
to:
1) strane robe, bez naplate uvoznih
i drugih dažbina i primene mera trgovinske politike, i
2) domaće i strane robe, kada je to neophodno
radi pravilne primene odredaba koje se odnose na povraćaj, odnosno otpust
carinskog duga.
Kretanje robe iz stava 1. ovog člana
može biti:
1) u okviru postupka tranzita u
skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona;
2) na osnovu TIR karneta, (u skladu
sa TIR Konvencijom), pod uslovom:
- da to kretanje počinje ili se
završava van carinskog područja Republike Srbije , ili
- da se to kretanje odnosi na
isporuku robe koja mora biti istovarena u carinskom području Republike Srbije,
a koja se transportuje sa robom koju treba istovariti u trećoj državi, ili
- da se to kretanje obavlja između
dva mesta u carinskom području Republike Srbije preko teritorije treće države;
3) na osnovu ATA karneta koji se
koristi kao tranzitni dokument;
4) na osnovu dokumenta propisanog
međunarodnim sporazumima prihvaćenim od strane Republike Srbije;
5) u okviru poštanskog saobraćaja, u
skladu sa aktima Svetskog poštanskog saveza kada robu prenosi imalac prava i
obaveza prema tim aktima ili je za njega prenosi neko drugo lice.
Postupak spoljnog tranzita
primenjuje se i na kretanje robe stavljene u carinski postupak sa ekonomskim
dejstvom ne isključujući posebne odredbe koje se primenjuju na taj postupak.
Nosilac postupka spoljnog tranzita
(principal), odnosno lice koje samo ili preko ovlašćenog zastupnika zahteva
sprovođenje carinskog postupka tranzita i odgovorno je za izvršenje tog
postupka u skladu sa propisima.
Završetak postupka spoljnog tranzita
Član 119
Dopremanjem robe i predajom
tranzitnih dokumenata odredišnoj carinarnici u skladu sa odredbama ovog zakona
postupak spoljnog tranzita završava se i obaveze nosioca su ispunjene.
Carinski organ okončaće postupak
kada je u mogućnosti da, poređenjem podataka koji su na raspolaganju kod ulazne
i odredišne carinarnice, utvrdi da je postupak završen na propisan način.
II. Spoljni tranzit - posebne odredbe
Postupak tranzita na području treće države
Član 120
Postupak spoljnog tranzita iz člana
118. stav 2. tačka 1) ovog zakona primenjuje se na robu koja prolazi kroz
područje treće države samo ako:
1) je takva mogućnost predviđena
međunarodnim ugovorima, ili
2) se prevoz kroz tu državu vrši na
osnovu jedinstvene isprave za tranzit sačinjene na carinskom području Republike
Srbije.
U slučaju iz stava 1. tačka 2) ovog
člana, postupak se smatra prekinutim dok se roba nalazi na teritoriji treće
države.
Polaganje obezbeđenja u tranzitnom postupku
Član 121
Principal je dužan da položi
obezbeđenje za plaćanje carinskog duga ili drugih dažbina koje bi mogle nastati
u vezi sa robom, osim ako ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog
zakona nije drugačije propisano.
Obezbeđenje može da bude:
1) pojedinačno obezbeđenje, za jedan
tranzitni postupak, ili
2) generalno obezbeđenje, za više
tranzitnih postupaka, uz odobrenje Uprave carina za korišćenje takvog
obezbeđenja.
Odobrenje iz stava 2. tačka 2) ovog
člana daje se samo licu koje:
1) ima sedište u Republici Srbiji;
2) redovno koristi postupak tranzita
i koje Upravi carina dokaže da je u mogućnosti da ispuni svoje obaveze u vezi
sa postupcima tranzita;
3) nije teže prekršilo ili nije
ponavljalo kršenje carinskih ili poreskih propisa.
Lice koje je dobilo status
ovlašćenog privrednog subjekta kao i drugo lice koje ispunjava uslove iz stava
3. ovog člana, može da dobije odobrenje da koristi generalno obezbeđenje u
umanjenom iznosu ili odobrenje kojim se izuzima od obaveze polaganja
obezbeđenja. Dodatni kriterijumi za dobijanje ovog odobrenja uključuju:
1) pravilnu primenu tranzitnog
postupka u prethodnom periodu;
2) saradnju sa Upravom carina, i
3) u slučaju izuzeća od polaganja
obezbeđenja, dobar finansijski položaj koji omogućava navedenim licima da
ispune svoje obaveze.
Odobrenje o polaganju obezbeđenja u
umanjenom iznosu, odnosno o izuzimanju od obaveze polaganja obezbeđenja, u
skladu sa stavom 4. ovog člana ne odnosi se na tranzit robe koja se, u
slučajevima koje propiše Vlada, smatra robom povećanog rizika.
Vlada će propisati dodatne uslove i
postupak za polaganje obezbeđenja.
U slučaju nastanka okolnosti koje su
u suprotnosti sa uslovima ili dodatnim kriterijumima za izdavanje odobrenja iz
st. 3. i 4. ovog člana Uprava carina može ukinuti data odobrenja.
Slučajevi u kojima se ne polaže obezbeđenje
Član 122
Obezbeđenje za plaćanje carinskog
duga se ne polaže u slučaju:
1) prevoza vazdušnim saobraćajem;
2) prenosa cevovodom ili
dalekovodom;
3) prevoza koji vrši domaća
železnica.
Odgovornost principala
Član 123
Principal je odgovoran za:
1) predaju robe odredišnoj
carinarnici u nepromenjenom stanju, u propisanom roku i uz pridržavanje mera
koje je odredio carinski organ radi obezbeđenja istovetnosti robe i
2) pridržavanje odredaba koje se
odnose na tranzitni postupak.
Pored obaveza lica iz stava 1. ovog
člana, prevoznik ili lice koje primi robu znajući da je roba u postupku
tranzita, takođe je odgovoran za predaju robe odredišnoj carinarnici u
nepromenjenom stanju, u propisanom roku i uz pridržavanje mera koje je odredio
carinski organ radi obezbeđenja istovetnosti robe.
Propisi za sprovođenje, pojednostavljeni postupci
Član 124
Vlada propisuje sprovođenje postupka
tranzita, kao i izuzetke u sprovođenju tog postupka.
Propisom iz stava 1. ovog člana, pod
uslovom da je obezbeđena primena mera u odnosu na robu, može se urediti pojednostavljenje
postupka tranzita:
1) ako je međunarodnim ugovorima
predviđeno uspostavljanje pojednostavljenih postupaka u skladu sa kriterijumima
koji se odnose na određene vrste robe ili određena privredna društva
(kompanije);
2) ako se kretanje robe na carinskom
području Republike Srbije, odvija bez prelaska na teritoriju druge države.
III. Unutrašnji tranzit
Pojam unutrašnjeg tranzita, način kretanja robe
Član 125
Postupak unutrašnjeg tranzita je
kretanje domaće robe od jednog do drugog mesta unutar carinskog područja
Republike Srbije bez promene njenog carinskog statusa pri prolazu kroz
teritoriju treće države. Ova odredba ne utiče na primenu člana 118. stav 1.
tačka 2) ovog zakona.
Kretanje robe iz stava 1. ovog člana
može biti:
1) u okviru postupka tranzita, pod
uslovom da je takva mogućnost predviđena međunarodnim sporazumom;
2) na osnovu TIR karneta (u skladu
sa TIR Konvencijom);
3) na osnovu ATA karneta koji se
koristi kao tranzitni dokument;
4) na osnovu dokumenta propisanog
međunarodnim sporazumima prihvaćenim od strane Republike Srbije;
5) u okviru poštanskog saobraćaja.
U slučaju iz stava 2. tačke 1) ovog
člana, na odgovarajući način primenjuju se odredbe čl. 119, 121, 122, 123. i
124. ovog zakona.
U slučajevima iz stava 2. tač. 2) do
5) ovog člana, roba zadržava svoj carinski status samo ako je taj status
ustanovljen pod uslovima i na način koje propisuje Vlada.
Propisivanje uslova za kretanje domaće robe
Član 126
Vlada propisuje uslove za tranzit
domaće robe bez sprovođenja carinskog postupka iz jednog mesta u drugo u
carinskom području Republike Srbije, sa prelaskom preko teritorije treće
države, bez promene carinskog statusa.
Primena postupka unutrašnjeg tranzita
Član 127
Postupak unutrašnjeg tranzita
primenjuje se kada je ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona
izričito predviđena njegova primena.
V. Postupak carinskog
skladištenja
Roba koja se skladišti u carinskom skladištu
Član 128
Postupak carinskog skladištenja je
smeštaj u carinsko skladište:
1) strane robe, koja u tom slučaju
ne podleže plaćanju uvoznih dažbina i merama trgovinske politike;
2) domaće robe namenjene izvozu,
koja smeštajem u carinsko skladište podleže primeni mera koje se, u skladu sa
posebnim propisima, primenjuju na izvoz te robe.
Carinsko skladište je mesto gde se
roba može smestiti u skladu sa propisanim uslovima, koje odobri carinski organ
i koje je pod carinskim nadzorom.
Vlada propisuje dokaze koji se
podnose carinskom organu, za otvaranje i upravljanje carinskim skladištem,
vrste robe koja se smešta u carinsko skladište, kao i slučajeve u kojima se
roba iz stava 1. ovog člana, koja nije smeštena u carinsko skladište, može
staviti u postupak carinskog skladištenja.
Vrste carinskih skladišta, držalac i korisnik skladišta
Član 129
Carinsko skladište može biti javno
skladište ili privatno skladište.
Javno skladište je carinsko
skladište koje može da koristi svako lice radi skladištenja robe.
Privatno skladište je carinsko
skladište namenjeno skladištenju robe držaoca skladišta.
Držalac skladišta je lice kome je
carinarnica odobrila da upravlja carinskim skladištem. Carinskim skladištem
može da upravlja i carinski organ.
Korisnik skladišta je lice koje je
prema deklaraciji obavezno da stavi robu u postupak carinskog skladištenja ili
lice na koje su preneta prava i obaveze tog lica.
Odobrenje za upravljanje carinskim skladištem
Član 130
Za upravljanje skladištem potrebno
je odobrenje carinskog organa, osim u slučaju kad carinski organ upravlja
carinskim skladištem.
Lice koje želi da upravlja carinskim
skladištem mora carinskom organu da podnese pismeni zahtev sa podacima
potrebnim za dobijanje odobrenja, naročito obrazlažući ekonomsku potrebu za
skladištenjem robe. Odobrenje sadrži uslove za upravljanje carinskim skladištem
u skladu sa propisima.
Odobrenje za upravljanje carinskim
skladištem može se izdati samo licima sa sedištem u Republici Srbiji.
Obaveze držaoca skladišta
Član 131
Držalac carinskog skladišta
odgovoran je:
1) da se roba smeštena u carinskom
skladištu ne uzima ispod carinskog nadzora;
2) za ispunjenje obaveza koje
proizilaze iz postupka carinskog skladištenja robe;
3) za ispunjenje posebnih uslova
sadržanih u odobrenju za upravljanje skladištem.
Obaveze korisnika skladišta
Član 132
Izuzetno od odredaba člana 131. ovog
zakona, u odobrenju za upravljanje javnim skladištem može se odrediti da je za
obaveze iz člana 131. stav 1. tač. 1) ili 2) ovog zakona odgovoran isključivo
korisnik skladišta.
Korisnik skladišta je u svakom
trenutku dužan da ispunjava obaveze koje nastaju stavljanjem robe u postupak
carinskog skladištenja.
Prenošenje prava i obaveze držaoca skladišta
Član 133
Prava i obaveze držaoca skladišta
mogu se, uz saglasnost carinskog organa, preneti na drugo lice.
Polaganje obezbeđenja
Član 134
Carinski organ, pored obezbeđenja iz
člana 115. ovog zakona, može da zahteva od držaoca skladišta da položi
obezbeđenje da će ispuniti obaveze iz člana 131. ovog zakona.
Vođenje evidencije
Član 135
Držalac carinskog skladišta dužan je
da vodi evidenciju o robi koja se nalazi u postupku carinskog skladištenja na
način koji odobri carinski organ. Ovo odobrenje nije potrebno ako carinski
organ upravlja tim skladištem.
Roba koja se nalazi u postupku
carinskog skladištenja mora se evidentirati čim se unese u carinsko skladište.
Carinski organ može da oslobodi
držaoca skladišta obaveze vođenja evidencije kada odgovornost iz člana 131.
tač. 1) i 2) ovog zakona snosi isključivo korisnik skladišta i kada se roba
smešta u carinsko skladište na osnovu pismene deklaracije u redovnom postupku
ili isprava iz člana 101. stav 1. tačka 2) ovog zakona.
Smeštaj u carinsko skladište robe koja nije predmet postupka carinskog
skladištenja
Član 136
Kad postoje opravdani ekonomski
razlozi, a nema smetnji za sprovođenje carinskog nadzora, carinski organ može
da odobri:
1) da se u prostoru carinskog
skladišta smesti domaća roba, osim robe navedene u članu 128. stav 1. tačka 2)
ovog zakona;
2) preradu strane robe u prostorima
carinskog skladišta, u okviru postupka aktivnog oplemenjivanja, u skladu sa
uslovima za sprovođenje tog postupka, i
3) preradu strane robe u prostorima
carinskog skladišta, u okviru postupka prerade pod carinskom kontrolom, u
skladu sa uslovima za sprovođenje tog postupka.
U slučajevima iz stava 1. ovog člana
nad robom se ne sprovodi postupak carinskog skladištenja.
Carinski organ može da zahteva da se
o robi iz stava 1. ovog člana vodi evidencija u skladu sa odredbama člana 135.
ovog zakona.
Rok držanja robe u skladištu
Član 137
Držanje robe u postupku carinskog
skladištenja nije vremenski ograničeno.
U izuzetnim slučajevima, carinski
organ može odrediti rok u kome korisnik skladišta mora za robu da odredi novo
carinski dozvoljeno postupanje ili upotrebu.
Ministar može da propiše rokove
držanja u postupku carinskog skladištenja za robu iz člana 128. stav 1. tačka
2) ovog zakona na koje se primenjuju zaštitne mere poljoprivredne politike.
Uobičajeni oblici postupanja
Član 138
Uvozna roba može biti predmet
uobičajenog postupanja koje se obavlja radi očuvanja robe, poboljšanja njenog
izgleda ili kvaliteta, odnosno pripreme za tržište ili dalju prodaju.
Domaća roba iz člana 128. stav 1.
tačka 2) ovog zakona stavljena u postupak carinskog skladištenja koja je
zaštićena merama poljoprivredne politike može biti predmet samo onih oblika
postupanja koji su izričito predviđeni za tu robu.
Radnje iz stava 1. ovog člana vrše
se pod carinskim nadzorom, uz prethodno odobrenje carinskog organa.
Vlada može da propiše uobičajene
oblike postupanja sa robom iz st. 1. i 2. ovog člana, kao i da na predlog
ministra nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede odredi
slučajeve u kojima je zabranjeno postupanje iz stava 1. ovog člana s robom na
koju se primenjuju zaštitne mere poljoprivredne politike.
Privremeno iznošenje robe
Član 139
Roba se može privremeno izneti iz
carinskog skladišta, ako to zahtevaju posebne okolnosti, uz prethodno odobrenje
carinskog organa i pod uslovima koje taj organ odredi.
Za vreme dok nije u carinskom skladištu,
roba može biti predmet uobičajenih radnji iz člana 138. ovog zakona.
Premeštaj robe
Član 140
Carinski organ može odobriti da se
roba koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja prenese iz jednog
carinskog skladišta u drugo.
Carinska vrednost skladištene robe
Član 141
Ako je za uvoznu robu u postupku
carinskog skladištenja nastao carinski dug troškovi skladištenja i održavanja
robe koji nastanu za vreme skladištenja neće se uračunati u carinsku vrednost
robe, pod uslovom da su ti troškovi prikazani odvojeno od stvarno plaćene cene,
odnosno cene koju treba platiti za tu robu.
Ako je uvozna roba bila predmet
uobičajenih radnji u smislu člana 138. ovog zakona, prilikom utvrđivanja
uvoznih dažbina na zahtev deklaranta, prihvatiće se vrsta, carinska vrednost i
količina robe kakva je bila u vreme nastanka carinskog duga, u skladu sa članom
251. ovog zakona, kao da roba nije bila predmet uobičajenih radnji.
Ako se uvozna roba stavlja u
slobodan promet u skladu sa članom 101. stav 1. tačka 3) ovog zakona, u cilju
primene člana 251. ovog zakona, prihvatiće se vrsta, carinska vrednost i
količina robe kakva je bila u trenutku stavljanja robe u postupak carinskog
skladištenja.
Odredbe stava 3. ovog člana
primenjuju se ako je kao carinska vrednost prihvaćena vrednost robe u trenutku
stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja, osim ako deklarant zahteva
da se prihvati carinska vrednost utvrđena u trenutku nastanka carinskog duga.
Naknadna kontrola iz člana 103. ovog
zakona može se vršiti i za robu iz stava 3. ovog člana.
Domaća roba zaštićena merama poljoprivredne politike
Član 142
Domaća roba iz člana 128. stav 1.
tačka 2) ovog zakona koja je zaštićena merama poljoprivredne politike, a
stavljena je u postupak carinskog skladištenja, mora biti izvezena ili se za
nju mora odrediti neki drugi postupak ili upotreba koja je predviđena posebnim
propisom.
D. Aktivno oplemenjivanje
I. Opšte odredbe
Postupak aktivnog oplemenjivanja
Član 143
Postupak aktivnog oplemenjivanja u
carinskom području Republike Srbije uz primenu jednog ili više procesa
oplemenjivanja, ne isključujući primenu člana 144. ovog zakona, može se
odobriti za:
1) stranu robu, za koju se ne plaća
carina niti roba podleže merama trgovinske politike, a namenjena je ponovnom
izvozu iz carinskog područja u obliku dobijenih proizvoda (sistem odlaganja);
2) stranu robu koja je stavljena u
slobodan promet uz plaćanje dažbina, za koju se može odobriti povraćaj
carinskog duga ili otpust carine, ako se roba izveze iz carinskog područja u
obliku dobijenih proizvoda (sistem povraćaja).
Proces oplemenjivanja u smislu ovog
zakona je:
- obrada proizvoda, uključujući
montažu, sklapanje i ugradnju u drugi proizvod;
- prerada proizvoda,
- popravka robe, uključujući njenu
restauraciju i dovođenje u ispravno stanje ili
- upotreba određene robe, koju
propiše Vlada, koja nije sadržana u dobijenim proizvodima, ali koja omogućava
ili olakšava proizvodnju tih proizvoda, čak i ako je u potpunosti ili delimično
iskorišćena u proizvodnji;
Dobijeni proizvodi su svi proizvodi
koji se dobiju kao rezultat oplemenjivanja.
Ekvivalentna roba je domaća roba
koja se koristi umesto uvozne robe u proizvodnji dobijenih proizvoda.
Normativ je količina ili procenat
proizvoda koji su dobijeni oplemenjivanjem date količine uvozne robe.
Upotreba ekvivalentne robe
Član 144
Carinski organ, u skladu sa
odredbama ovog člana, odobrava da se:
1) dobijeni proizvodi proizvedu od
ekvivalentne robe;
2) da se dobijeni proizvodi
prozvedeni od ekvivalentne robe mogu izvesti iz carinskog područja Republike
Srbije pre uvoza uvozne robe.
Ekvivalentna roba mora da bude istog
kvaliteta i istih svojstava kao i uvozna roba.
U slučaju iz stava 1. ovog člana,
uvozna roba će se, za carinske svrhe, smatrati ekvivalentnom robom, a
ekvivalentna roba uvoznom robom.
Vlada može da propiše mere kojima se
zabranjuje, određuju dodatni uslovi ili se olakšava primena stava 1. ovog
člana, kao i da odredi slučajeve u kojima carinski organ može odobriti da
ekvivalentna roba bude u višoj fazi obrade nego uvozna roba.
Ako se dobijeni proizvodi
proizvedeni od ekvivalentne robe izvoze iz carinskog područja Republike Srbije
pre uvoza uvozne robe, a takvi proizvodi podležu plaćanju izvozne carine, ako
se ne izvoze ili ponovo izvoze u okviru postupka aktivnog oplemenjivanja, nosilac
odobrenja je dužan da položi obezbeđenje za plaćanje izvozne carine, koja bi se
naplatila ako se ne bi uvezla uvozna roba u propisanom roku.
II. Davanje odobrenja
Davanje odobrenja
Član 145
Carinski organ daje odobrenje na
pismeni zahtev lica koje vrši ili organizuje aktivno oplemenjivanje.
Odobrenje iz stava 1. ovog člana
može se dati samo:
1) licima sa sedištem ili
prebivalištem u carinskom području Republike Srbije, a licima sa sedištem van
carinskog područja Republike Srbije, ako vrše uvoz robe netrgovinske prirode;
2) ako se uvozna roba može
prepoznati u dobijenom proizvodu, osim u slučaju upotrebe iz člana 143. stav 2.
alineja 4. ovog zakona, a u slučaju upotrebe ekvivalentne robe u skladu sa
uslovima iz člana 144. ovog zakona;
3) ako se postupkom aktivnog
oplemenjivanja postižu povoljniji uslovi za izvoz ili ponovni izvoz dobijenih
proizvoda, pod uslovom da nisu ugroženi osnovni interesi domaćih proizvođača
(ekonomski uslovi). Vlada propisuje način utvrđivanja ispunjenosti ekonomskih
uslova iz ove tačke, kao i slučajeve u kojima se smatra da su ti uslovi
ispunjeni.
III. Sprovođenje postupka
Rok za izvoz ili ponovni izvoz robe, propisi za sprovođenje
Član 146
Carinski organ određuje rok u kome
se dobijeni proizvodi moraju izvesti ili se moraju ponovno izvesti, odnosno u
kome se mora zahtevati drugi carinski dozvoljen postupak ili upotreba. Prilikom
određivanja tog roka uzima se u obzir vreme potrebno za obavljanje aktivnog
oplemenjivanja i otpremanja dobijenih proizvoda.
Rok iz stava 1. ovog člana počinje
da teče od dana kad je strana roba stavljena u postupak aktivnog
oplemenjivanja. Carinski organ može da produži taj rok na osnovu blagovremenog
i opravdanog zahteva nosioca odobrenja. Radi sprovođenja pojednostavljenog
postupka, carinski organ može odrediti da se rok koji počinje u toku
kalendarskog meseca ili kvartala završava poslednjeg dana narednog kalendarskog
meseca ili kvartala.
U slučaju iz člana 143. stav 1.
tačka 2) ovog zakona, carinski organ određuje rok u kome strana roba mora biti
deklarisana za postupak aktivnog oplemenjivanja. Rok počinje da teče od dana
prihvatanja deklaracije za izvoz dobijenih proizvoda izrađenih od ekvivalentne
robe.
Vlada može da propiše posebne rokove
za određene procese oplemenjivanja, kao i za pojedine vrste uvozne robe.
Normativ
Član 147
Carinski organ utvrđuje normativ
ili, po potrebi, način na koji se taj normativ utvrđuje. Normativ se utvrđuje
na osnovu stvarnih okolnosti u kojima se vrši ili treba da se vrši aktivno
oplemenjivanje.
Kad to okolnosti dozvoljavaju, a
posebno kad se aktivno oplemenjivanje obavlja uz jasno određene tehničke uslove
s robom istih svojstava, a dobijeni proizvodi su ujednačenog kvaliteta, carinski
organ može na osnovu prethodno utvrđenih stvarnih podataka odrediti standardne
normative.
Propisi za sprovođenje
Član 148
Vlada propisuje slučajeve u kojima i
uslove pod kojima će se smatrati da su roba u nepromenjenom stanju ili
proizvodi dobijeni u postupku aktivnog oplemenjivanja stavljeni u slobodan
promet.
Način određivanja carinskog duga
Član 149
Ako za robu za koju je odobren
postupak aktivnog oplemenjivanja nastane carinski dug, iznos tog duga utvrđuje
se na osnovu elemenata za određivanje visine uvoznih dažbina koji su važili za
uvoznu robu na dan prihvatanja deklaracije za stavljanje te robe u postupak
aktivnog oplemenjivanja.
Ako je uvozna roba, na dan
prihvatanja deklaracije za stavljanje robe u postupak aktivnog oplemenjivanja,
ispunjavala uslove za primenu preferencijalnog carinskog režima u okviru kvota
ili tarifnog maksimuma, ta roba ispunjava uslove za primenu preferencijalnog
carinskog režima koji se primenjuje na istovetnu robu i u trenutku prihvatanja
deklaracije za stavljanje te robe u slobodan promet.
Posebni slučajevi određivanja carinskog duga
Član 150
Izuzetno od odredaba člana 149. ovog
zakona, dobijeni proizvodi:
1) podležu plaćanju uvoznih dažbina
koje su na njih primenjive kada:
- se stavljaju u slobodan promet i
nalaze se na spisku proizvoda koji utvrdi Vlada, i to srazmerno delu izvezenih
dobijenih proizvoda koji nisu na navedenom spisku. Izuzetno, nosilac odobrenja
može da zahteva da se iznos uvoznih dažbina za te proizvode utvrdi na način iz
člana 149. ovog zakona;
- podležu dažbinama utvrđenim u
okviru poljoprivredne politike, u skladu sa propisima.
2) podležu plaćanju uvoznih dažbina
koje se obračunavaju u skladu sa carinskim i drugim propisima koji se
primenjuju na odgovarajući carinski postupak ili koji se primenjuju na slobodne
zone ili slobodna skladišta, ako su ti proizvodi bili stavljeni u postupak sa
odlaganjem ili u slobodnu zonu ili u slobodno skladište.
Izuzetno:
- nosilac odobrenja može da zahteva
da se iznos dažbina utvrdi u skladu sa odredbama člana 149. ovog zakona i
- u slučajevima kada je za dobijene
proizvode određen neki od napred navedenih carinski dozvoljenih postupaka ili
upotreba, osim postupka prerade pod carinskom kontrolom, iznos uvoznih dažbina
treba da bude najmanje jednak iznosu koji je obračunat u skladu sa članom 149.
ovog zakona;
3) podležu pravilima o obračunu
dažbina koja su propisana za postupak prerade pod carinskom kontrolom, ako je
uvozna roba mogla biti stavljena u taj postupak;
4) podležu primeni povoljnije stope
carine zbog upotrebe u posebne svrhe, ako je takav povoljniji tretman predviđen
za identičnu uvoznu robu;
5) ne podležu plaćanju uvoznih
dažbina, ako je oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina, u skladu sa odredbama
čl. 216. do 219. ovog zakona, predviđeno za uvoz identične robe.
IV. Postupak oplemenjivanja van carinskog područja
Oplemenjivanje van carinskog područja Republike Srbije i određivanje
carinske vrednosti
Član 151
Dobijeni proizvodi ili roba u
nepromenjenom stanju, delimično ili u celini, mogu se privremeno izvoziti radi
daljeg oplemenjivanja van carinskog područja Republike Srbije, uz odobrenje
carinskog organa, u skladu sa uslovima propisanim za postupak pasivnog oplemenjivanja.
Ako nastane carinski dug u vezi sa
ponovo uvezenim proizvodima, naplatiće se:
1) uvozne dažbine za dobijene
proizvode ili robu u nepromenjenom stanju iz stava 1. ovog člana, obračunate u
skladu s odredbama čl. 149. i 150. ovog zakona i
2) uvozne dažbine za proizvode
ponovo uvezene, posle oplemenjivanja van carinskog područja Republike Srbije,
čiji će iznos biti obračunat u skladu sa odredbama koje uređuju postupak
pasivnog oplemenjivanja, pod istim uslovima koji bi bili primenjeni da su proizvodi
izvezeni u skladu sa tim postupkom bili stavljeni u slobodan promet pre izvoza.
V. Posebne odredbe za sistem povraćaja
Uslovi za sistem povraćaja
Član 152
Sistem povraćaja može se primeniti
na svu robu osim ako je u trenutku prihvatanja deklaracije za stavljanje robe u
slobodan promet:
1) uvozna roba predmet količinskih
uvoznih ograničenja,
2) uvozna roba predmet tarifnih
kvota,
3) za uvoznu robu u okviru mera
poljoprivredne politike propisano podnošenje uvozne ili izvozne dozvole ili
sertifikata,
4) za dobijene proizvode predviđena
izvozna naknada ili druga naknada pri izvozu.
U sistemu povraćaja, povraćaj
uvoznih dažbina nije moguć ako u trenutku prihvatanja izvozne deklaracije za
dobijene proizvode ti proizvodi podležu podnošenju uvozne ili izvozne dozvole
ili potvrde u skladu sa merama poljoprivredne politike ili je za njih određena
izvozna ili druga dažbina.
Propisom donetim na osnovu člana
110. stav 5. ovog zakona može se odrediti roba na koju se ne primenjuju odredbe
st. 1. i 2. ovog člana.
Označavanje deklaracije
Član 153
U deklaraciju za stavljanje robe u
slobodan promet unosi se napomena da se primenjuje sistem povraćaja i uslovi iz
datog odobrenja.
Carinski organ može zahtevati da
odobrenje iz člana 145. ovog zakona, bude priloženo uz deklaraciju za
stavljanje robe u slobodan promet.
Odredbe koje se ne primenjuju
Član 154
U sistemu povraćaja ne primenjuju se
odredbe člana 144. stav 1. tačka 2), st. 3. i 5, člana 146. stav 3, čl. 148. i
149. i član 150. stav 1. tačka 3) ovog zakona.
Šta se ne smatra izvozom
Član 155
Privremeni izvoz dobijenih proizvoda
koji je obavljen u skladu sa odredbom člana 151. stav 1. ovog zakona ne smatra
se izvozom u smislu odredbe člana 156. ovog zakona, osim ako u roku koji je
odredio carinski organ ti proizvodi ne budu ponovo uvezeni u carinsko područje
Republike Srbije.
Uslovi i način povraćaja ili otpusta uvoznih dažbina
Član 156
Nosilac odobrenja za postupak
aktivnog oplemenjivanja može zahtevati povraćaj (ili otpust od uvozne carine)
ako carinskom organu dokaže da je uvezena roba koja je bila stavljena u
slobodan promet u okviru sistema povraćaja u obliku dobijenih proizvoda ili
robe u nepromenjenom stanju:
1) izvezena, ili
2) stavljena, u nameri da se ponovno
izveze, u tranzitni postupak, u postupak carinskog skladištenja, postupak
privremenog uvoza ili postupak aktivnog oplemenjivanja u sistemu odlaganja, ili
u slobodnu zonu ili slobodno skladište, ako su ispunjeni ostali propisani
uslovi za stavljanje u predmetni postupak.
U slučaju iz tačke 2. ovog stava
dobijeni proizvodi i roba u nepromenjenom stanju smatraju se stranom robom.
Vlada propisuje rok u kojem se može
podneti zahtev za povraćaj uvoznih dažbina.
Ne isključujući odredbu člana 150.
stav 1. tačka 2) ovog zakona, ako se dobijeni proizvodi ili roba u
nepromenjenom stanju, koji su bili stavljeni u carinski postupak ili u slobodnu
zonu ili slobodno skladište, u skladu sa stavom 1. ovog člana, stavljaju u
slobodan promet, iznos uvoznih dažbina koji je vraćen odnosno za koji je
izvršen otpust, smatraće se iznosom carinskog duga.
Radi utvrđivanja iznosa uvoznih
dažbina koje podležu vraćanju ili otpuštanju, shodno se primenjuje odredba
člana 150. stav 1. tačka 1) ovog zakona.
E. Postupak prerade pod
carinskom kontrolom
Postupak prerade
Član 157
U postupku prerade pod carinskom
kontrolom odobrava se upotreba strane robe na carinskom području Republike
Srbije, radi prerade kojom se menja njena priroda ili stanje ali se ne plaćaju
uvozne dažbine niti se na nju primenjuju mere trgovinske politike, a proizvodi
dobijeni u tom postupku (prerađeni proizvodi) se mogu staviti u slobodan
promet, uz obračun uvoznih dažbina po stopi koja je za njih utvrđena.
Propisi za sprovođenje
Član 158
Vlada propisuje slučajeve i bliže
uslove za odobravanje postupka prerade pod carinskom kontrolom.
Davanje odobrenja
Član 159
Odobrenje za preradu pod carinskom
kontrolom izdaje se na zahtev lica koje vrši ili organizuje preradu.
Uslovi za davanje odobrenja
Član 160
Odobrenje za preradu pod carinskom
kontrolom daje se:
1) licima koja imaju sedište u
Republici Srbiji;
2) ako se uvozna roba može
prepoznati u prerađenim proizvodima;
3) ako nije ekonomski opravdano da
se prerađeni proizvod vrati u prvobitno stanje;
4) ako se preradom pod carinskom
kontrolom ne izbegava primena pravila o utvrđivanju porekla robe ili količinska
ograničenja koja se odnose na uvoznu robu i
5) ako sprovođenje tog postupka
pomaže stvaranje i održavanje prerađivačke delatnosti u Republici Srbiji a koje
bitno ne narušava suštinske interese domaćih proizvođača slične robe (ekonomski
uslovi). Vlada može da utvrdi slučajeve za koje smatra da su ispunjeni
ekonomski uslovi.
Primena drugih odredaba
Član 161
Odredbe člana 146. st. 1, 2. i 4. i
člana 147. ovog zakona shodno se primenjuju i u postupku prerade pod carinskom
kontrolom.
Utvrđivanje carinskog duga
Član 162
Ako u postupku prerade robe pod
carinskom kontrolom nastane carinski dug u vezi sa robom u nepromenjenom stanju
ili za proizvode čija prerada nije dostigla stepen obrade predviđen u odobrenju,
iznos tog carinskog duga biće utvrđen na osnovu propisa za određivanje iznosa
uvoznih dažbina koji su za uvoznu robu važili u vreme prihvatanja deklaracije
kojom je roba stavljena u postupak prerade pod carinskom kontrolom.
Preferencijalni tarifni tretman
Član 163
Ako je, u vreme kada je stavljena u
postupak prerade pod carinskom kontrolom uvozna roba ispunjavala uslove za
preferencijalni tarifni tretman, a takav se tretman može primeniti i za
proizvode identične prerađenim proizvodima stavljenim u slobodan promet, uvozne
dažbine za prerađene proizvode biće obračunate po stopi carine utvrđene za taj
povlašćeni tretman.
Ako preferencijalni tarifni tretman
iz stava 1. ovog člana u vezi sa uvoznom robom podleže primeni carinskih kvota
ili tarifnih maksimuma, primena stope carine iz stava 1. ovog člana u vezi sa
prerađenim proizvodima podleže uslovu da se navedeni preferencijalni tarifni
tretman primenjuje na uvoznu robu u vreme prihvatanja deklaracije za stavljanje
u slobodan promet. U tom slučaju se količina uvozne robe koja je bila stvarno
upotrebljena u proizvodnji prerađenih proizvoda stavljenih u slobodni promet
otpisuje od carinskih kvota ili tarifnih maksimuma koji su na snazi u vreme
prihvatanja deklaracije za stavljanje u slobodan promet, a ne otpisuju se
količine od carinskih kvota ili tarifnih maksimuma za proizvode koji su
istovetni prerađenim proizvodima.
Đ. Postupak privremenog
uvoza
Pojam
Član 164
U postupku privremenog uvoza
carinski organ odobrava upotrebu u carinskom području Republike Srbije strane
robe namenjene ponovnom izvozu u neizmenjenom stanju, osim uobičajenog
smanjenja vrednosti zbog upotrebe, uz potpuno ili delimično oslobođenje od
plaćanja uvoznih dažbina i bez primene mera trgovinske politike.
Davanje odobrenja
Član 165
Carinski organ, na pismeni zahtev
lica koje upotrebljava robu ili lica koje organizuje njenu upotrebu, daje
odobrenje za privremeni uvoz.
Odbijanje zahteva
Član 166
Carinski organ neće odobriti
postupak privremenog uvoza ako nije moguće utvrditi istovetnost uvezene robe.
Carinski organ može odobriti postupak privremenog uvoza i u slučajevima gde
nije moguće utvrditi istovetnost uvezene robe ako s obzirom na vrstu robe ili
njenu predviđenu upotrebu nisu moguće zloupotrebe postupka.
Rok
Član 167
Carinski organ određuje rok u kome
se uvezena roba mora ponovno izvesti ili se mora odobriti novo carinski
dozvoljeno postupanje ili upotrebu te robe. Ovaj rok mora biti dovoljan za
postizanje svrhe privremenog uvoza.
Roba može ostati u postupku
privremenog uvoza najduže 24 meseca, s tim da se propisom na osnovu člana 168.
ovoga zakona mogu propisati posebni rokovi. Carinski organ može, u skladu sa
okolnostima i u dogovoru sa nosiocem odobrenja, odrediti i kraći rok.
U izuzetnim slučajevima, carinski
organ može, radi postizanja svrhe privremenog uvoza nosiocu odobrenja da
produži rok iz st. 1. i 2. ovog člana.
Potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina
Član 168
Vlada propisuje slučajeve i posebne
uslove i rokove za primenu postupka privremenog uvoza sa potpunim oslobođenjem
od plaćanja uvoznih dažbina.
Delimično oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina
Član 169
Postupak privremenog uvoza uz
delimično oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina odobrava se za robu na koju
se ne odnose odredbe propisa koji su doneti u skladu sa članom 168. ovog zakona
ili na koju se te odredbe odnose, ali ta roba ne ispunjava sve propisane uslove
za odobravanje privremenog uvoza uz potpuno oslobođenje.
Vlada propisuje uslove za
sprovođenje postupka iz stava 1. ovog člana, kao i robu za koju se ne može
odobriti sprovođenje tog postupka.
Obračun delimičnog oslobođenja od plaćanja uvoznih
dažbina
Član 170
Iznos uvoznih dažbina koje se plaćaju
za robu u postupku privremenog uvoza sa delimičnim oslobođenjem od plaćanja
uvoznih dažbina određuje se za svaki mesec ili za deo meseca u kojem se roba
nalazila u postupku u visini od 3% od iznosa uvoznih dažbina koje bi trebalo
platiti za robu kad bi ona bila stavljena u slobodan promet, na dan prihvatanja
deklaracije za stavljanje robe u postupak privremenog uvoza.
Iznos uvoznih dažbina koje se
naplaćaju ne može biti veći od iznosa koji bi trebalo platiti da je roba bila
stavljena u slobodan promet na dan kad je bila stavljena u postupak privremenog
uvoza, s tim da u taj iznos ne ulaze kamate.
Prenos prava i obaveza, koje
proističu iz postupka privremenog uvoza, ne znači da se isto oslobođenje mora
primeniti za svaki period upotrebe privremeno uvezene robe.
Ako je prenos prava i obaveza iz
stava 3. ovog člana izvršen s delimičnim oslobođenjem za oba lica koja imaju
odobrenje za primenu postupka tokom istog meseca, prvi korisnik odobrenja mora
da podmiri iznos uvozne carine za ceo taj mesec.
Obračun carinskog duga
Član 171
Ako nastane carinski dug za robu
stavljenu u postupak privremenog uvoza, iznos duga određuje se na osnovu
elemenata za obračun koji se primenjuju na dan prihvatanja deklaracije za
stavljanje robe u postupak privremenog uvoza, osim ako je propisom donetim na
osnovu člana 168. ovog zakona predviđeno da se iznos duga utvrđuje na osnovu
elemenata za obračun koji se primenjuju na dan određen u skladu sa članom 251.
ovog zakona.
Ako carinski dug za robu stavljenu u
postupak privremenog uvoza sa delimičnim oslobođenjem od plaćanja uvoznih
dažbina nastane iz drugih razloga a ne zbog stavljanja robe u taj postupak,
iznos duga biće razlika između iznosa uvoznih dažbina izračunatog u skladu sa
odredbom stava 1. ovog člana i iznosa koji treba platiti u skladu sa odredbom
člana 170. ovog zakona.
E. Postupak pasivnog
oplemenjivanja
I. Opšte odredbe
Pojam
Član 172
Uz primenu odredaba člana 151. i čl.
181. do 186. ovog zakona, postupak pasivnog oplemenjivanja može se odobriti za
domaću robu koja se privremeno izvozi iz carinskoga područja Republike Srbije
radi oplemenjivanja. Proizvodi koji nastanu u postupku pasivnog oplemenjivanja
mogu se staviti u slobodan promet sa potpunim ili delimičnim oslobođenjem od
plaćanja uvoznih dažbina.
Na privremeni izvoz domaće robe
primenjuju se izvozne carine, mere trgovinske politike i druge formalnosti
predviđene za izvoz domaće robe iz carinskoga područja Republike Srbije.
Privremeno izvezenom robom smatra se
roba stavljena u postupak pasivnog oplemenjivanja.
Procesom oplemenjivanja smatra se
proces iz člana 143. stav 2. prva, druga i treća alineja ovog zakona.
Dobijenim proizvodima smatraju se
proizvodi nastali kao rezultat procesa oplemenjivanja.
Normativom smatra se količina ili
procenat dobijenih proizvoda nastalih oplemenjivanjem određene količine
privremeno izvezene robe.
Ograničenja
Član 173
Postupak pasivnog oplemenjivanja
nije dozvoljen za domaću robu:
1) čijim izvozom se stiče pravo na
povraćaj ili otpust uvoznih dažbina,
2) koja je pre izvoza bila stavljena
u slobodan promet s potpunim oslobođenjem od uvoznih dažbina zbog svoje
upotrebe u posebne svrhe, sve dok se primenjuju uslovi za odobravanje tog
oslobođenja, osim ako se proces oplemenjivanja odnosi na popravku,
3) čiji izvoz daje pravo na dodelu
izvoznih naknada ili za koju se zbog izvoza, osim naknada, dodeljuju druge
finansijske pogodnosti u okviru mera poljoprivredne politike.
Vlada može da propiše u kojim
slučajevima se ne primenjuju odredbe stava 1. tačka 2) ovog člana.
II. Davanje odobrenja
Član 174
Carinski organ daje odobrenje na
pismeni zahtev lica koje organizuje pasivno oplemenjivanje.
Izuzetno od stava 1. ovoga člana
odobrenje za postupak pasivnog oplemenjivanja može se dati i licu koje ne
organizuje izvođenje procesa oplemenjivanja ako se radi o robi domaćeg porekla
u smislu pravila o nepreferencijalnom poreklu robe iz čl. 32. do 36. ovog
zakona i ako se proces oplemenjivanja sastoji od ugrađivanja te robe u stranu
robu koja će se u Republiku Srbiju uvesti kao dobijen proizvod, pod uslovom da
pasivno oplemenjivanje doprinosi boljoj prodaji robe za izvoz i da uvoz
dobijenoga proizvoda ne ugrožava osnovne interese srpskih proizvođača takvih
proizvoda ili proizvoda sličnih uvezenim dobijenim proizvodima. Vlada propisuje
slučajeve i postupak primene ovog stava.
Uslovi za davanje odobrenja
Član 175
Odobrenje se može dati:
1) licima sa sedištem u Republici Srbiji,
2) ako je moguće utvrditi da su
dobijeni proizvodi proizvedeni od privremeno izvezene robe,
3) ako davanje odobrenja ozbiljno ne
ugrožava osnovne interese srpskih proizvođača (ekonomski uslovi).
Vlada može da propiše u kojim
slučajevima nije potrebno da uslov iz stava 1. tačka 2) ovog člana bude
ispunjen.
III. Sprovođenje postupka
Rok
Član 176
Carinski organ određuje rok u kojem
se dobijeni proizvodi moraju ponovo uvesti u carinsko područje Republike
Srbije. Taj rok se može produžiti na osnovu blagovremenog i opravdanog zahteva
nosioca odobrenja.
Carinski organ utvrđuje normativ ili
metod utvrđivanja normativa za izvoz i uvoz roba u postupku pasivnog
oplemenjivanja.
Uslovi za odobravanje potpunog ili delimičnog oslobođenja od plaćanja
uvoznih dažbina
Član 177
Potpuno ili delimično oslobođenje od
plaćanja uvoznih dažbina u skladu sa odredbom člana 178. stav 1. ovog zakona
može se odobriti samo kad se dobijeni proizvodi deklarišu za stavljanje u
slobodan promet u ime ili za račun:
1) nosioca odobrenja ili
2) drugog lica sa sedištem u
Republici Srbiji koje ima saglasnost nosioca odobrenja, a ispunjeni su uslovi
iz odobrenja.
Neće se odobriti potpuno ili
delimično oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina iz člana 178. ovog zakona ako
nije ispunjen neki od uslova ili neka od obaveza u vezi s postupkom pasivnog
oplemenjivanja, osim ako se utvrdi da ti nedostaci bitno ne utiču na pravilno
sprovođenje postupka.
Način utvrđivanja potpunog ili delimičnog oslobođenja od plaćanja
uvoznih dažbina
Član 178
Potpuno ili delimično oslobođenje od
plaćanja uvoznih dažbina propisano članom 172. stav 1. ovog zakona utvrđuje se
tako što se od iznosa uvoznih dažbina obračunatih za dobijene proizvode koji se
stavljaju u slobodan promet odbije iznos uvoznih dažbina koje bi bile
obračunate na isti dan za privremeno izvezenu robu ako bi se ona uvozila u
Republiku Srbiju iz države u kojoj je bila predmet oplemenjivanja ili države u
kojoj je bila u poslednjoj fazi oplemenjivanja.
Iznos koji se odbija u skladu sa
odredbom stava 1. ovog člana izračunava se na osnovu količine i vrste robe na
dan prihvatanja deklaracije za njeno stavljanje u postupak pasivnog
oplemenjivanja i na osnovu ostalih elemenata za obračun koji važe za tu robu na
dan prihvatanja deklaracije za stavljanje dobijenih proizvoda u slobodan
promet.
Vrednost privremeno izvezene robe je
vrednost koja se prihvata za tu robu prilikom određivanja carinske vrednosti
dobijenih proizvoda u skladu sa članom 46. stav 1. tačka 2) alineja 1. ovog
zakona ili, ako se vrednost ne može utvrditi na taj način, vrednost koja
odgovara razlici između carinske vrednosti dobijenih proizvoda i proizvodnih
troškova utvrđenih na objektivan način.
Izuzetno od st. 2. i 3. ovog člana:
1) određeni troškovi se ne uzimaju u
obzir prilikom određivanja iznosa koji treba odbiti, ako je propisima koje je
donela Vlada to predviđeno;
2) ako je privremeno izvezena roba
pre stavljanja u postupak pasivnog oplemenjivanja bila stavljena u slobodan
promet sa smanjenom stopom carine zbog njene upotrebe u posebne svrhe, sve dok
važe uslovi za primenu smanjene stope carine, iznos koji treba odbiti biće
jednak iznosu uvoznih dažbina koji je bio naplaćen kad je roba stavljena u
slobodan promet.
Ako bi privremeno izvezena roba kod
stavljanja u slobodan promet ispunjavala uslove za smanjenu ili stopu carine
nula zbog njene upotrebe u posebne svrhe, ta stopa će se primeniti za dobijene
proizvode, pod uslovom da je roba u državi u kojoj se odvijala prerada ili
poslednja radnja prerade bila predmet radnji koje su u skladu s takvom
upotrebom.
Ako je za dobijene proizvode
predviđena primena mere preferencijalnog režima u smislu člana 30. stav 3. tač.
4) ili 5) ovog zakona i ako se takva mera primenjuje na robu čija je tarifna
oznaka ista kao i tarifna oznaka za privremeno izvezenu robu, stopa carine na
osnovu koje se utvrđuje iznos koji treba odbiti u skladu sa odredbom stava 1.
ovog člana je stopa koja bi bila primenjena na privremeno izvezenu robu ako bi
ispunjavala uslove za primenu mere preferencijalnog režima.
Ako je međunarodnim sporazumom
predviđeno delimično ili potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina za
dobijene proizvode, odredbe ovoga člana neće se primeniti.
Popravka bez plaćanja
Član 179
Ako je postupak pasivnog
oplemenjivanja odobren radi popravke privremeno izvezene robe, ta roba može
biti stavljena u slobodan promet s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvoznih
dažbina ako se carinskom organu dokaže da je roba besplatno popravljena zbog
ugovorene ili zbog zakonom propisane garantne obaveze ili zbog proizvodne mane.
U slučaju kad je proizvodna mana
bila ustanovljena u vreme prvog stavljanja robe u slobodan promet, stav 1. ovog
člana ne primenjuje se.
Popravka uz plaćanje
Član 180
Ako je postupak pasivnog
oplemenjivanja odobren radi popravke privremeno izvezene robe uz plaćanje
popravke, roba se može delimično osloboditi od plaćanja uvoznih dažbina u
smislu odredaba člana 172. ovog zakona. Iznos uvoznih dažbina utvrđuje se na
osnovu elemenata za obračun koji važe za dobijene proizvode na dan prihvatanja
deklaracije za njihovo stavljanje u slobodan promet, pri čemu carinska vrednost
predstavlja iznos jednak visini troškova popravke, pod uslovom da ti troškovi
predstavljaju jedino plaćanje nosioca odobrenja i da na ta plaćanja nije uticao
bilo koji oblik povezanosti nosioca odobrenja i lica koje je izvršilo popravku.
Izuzetno od člana 178. ovog zakona,
Vlada može da propiše slučajeve i posebne uslove pod kojima se troškovi
oplemenjivanja primenjuju kao osnovica za obračun carinskog duga pri stavljanju
robe u slobodan promet nakon postupka pasivnog oplemenjivanja.
IV. Pasivno oplemenjivanje uz upotrebu sistema
standardne zamene
Sistem standardne zamene
Član 181
U postupku pasivnog oplemenjivanja,
u skladu sa odredbama čl. 181. do 186. ovog zakona, primenjuje se sistem
standardne zamene koji omogućava da dobijeni proizvod bude zamenjen sa uvoznim
proizvodom (u daljem tekstu: proizvod za zamenu).
Carinski organ može odobriti primenu
sistema standardne zamene ako se proizvodna radnja odnosi na popravku domaće
robe koja nije predmet posebnih propisa donesenih u okviru poljoprivredne
politike.
Odredbe koje se primenjuju na
dobijene proizvode odnose se i na proizvode za zamenu, osim odredaba navedenih
u članu 186. ovog zakona.
Carinski organ može odobriti da se
pod propisanim uslovima proizvodi za zamenu uvezu pre nego se izveze roba za
koju je odobren postupak (prethodni uvoz). U tom slučaju mora se položiti
obezbeđenje u visini iznosa uvoznih dažbina za proizvod za zamenu.
Proizvod za zamenu
Član 182
Proizvodi za zamenu moraju imati
istu tarifnu oznaku, isti kvalitet i iste tehničke karakteristike kao
privremeno izvezena roba kada bi na njoj bila obavljena popravka.
Ako je privremeno izvezena roba bila
korišćena pre izvoza, proizvodi za zamenu moraju biti korišćeni, a ne novi
proizvodi.
Carinski organ može dozvoliti
izuzetke od primene stava 2. ovog člana ako se proizvodi za zamenu isporučuju
besplatno na osnovu ugovorene ili zakonske garantne obaveze ili zbog
proizvodnog nedostatka robe.
Odobravanje sistema standardne zamene
Član 183
Sistem standardne zamene može se
odobriti samo kad je moguće proveriti da proizvod za zamenu ispunjava uslove iz
člana 182. ovog zakona.
Prethodni uvoz
Član 184
U slučaju prethodnog uvoza roba za
privremeni izvoz mora se izvesti u roku od dva meseca od dana kad je carinski
organ prihvatio deklaraciju za stavljanje proizvoda za zamenu u slobodan
promet.
Ako to nalažu izuzetne okolnosti,
carinski organ može na osnovu blagovremenog zahteva nosioca odobrenja produžiti
rok iz stava 1. ovog člana u primerenim okvirima.
Iznos koja se odbija u slučaju prethodnog uvoza
Član 185
U slučaju prethodnog uvoza, kada se
primenjuju odredbe člana 178. ovog zakona iznos koji se odbija određuje se na
osnovu elemenata za obračun koji za robu za privremeni izvoz važe na dan
prihvatanja deklaracije kojom se roba stavlja u postupak pasivnog
oplemenjivanja.
Odredbe koje se ne primenjuju
Član 186
Odredbe člana 174. stav 2. i člana
175. stav 1. tačka 2) ovog zakona ne primenjuju se u okviru sistema standardne
zamene.
V. Ostale odredbe
Mere trgovinske politike
Član 187
U postupcima predviđenim u okviru
pasivnog oplemenjivanja primenjuju se mere trgovinske politike.
Odeljak 4
POSTUPAK
IZVOZA
Pojam
Član 188
U postupku izvoza carinski organ
odobrava iznošenje domaće robe iz carinskog područja Republike Srbije. U
postupku izvoza primenjuju se izvozne formalnosti uključujući primenu
trgovinskih mera i obračunava se izvozna carina ako je propisana.
Domaća roba namenjena iznošenju iz
carinskog područja Republike Srbije stavlja se u izvozni postupak, osim u
slučaju robe stavljene u postupak pasivnog oplemenjivanja ili u postupak
tranzita u skladu sa članom 125. ovog zakona.
Vlada propisuje slučajeve i uslove
pod kojima se ne podnosi izvozna deklaracija za robu koja napušta carinsko
područje Republike Srbije.
Izvozna deklaracija podnosi se
carinskom organu nadležnom prema sedištu ili prebivalištu izvoznika ili prema
mestu u kome se roba pakuje odnosno utovara za izvoz.
Vlada može propisati izuzetke od
stava 4. ovog člana.
Uslovi za izvoz robe
Član 189
Puštanje robe za izvoz odobrava se
pod uslovom da se roba izveze iz carinskoga područja Republike Srbije u stanju
u kome je bila u trenutku prihvatanja izvozne deklaracije.
Privremeni izvoz robe
Član 190
Kad se roba privremeno izvozi sa
namerom da se ponovo uveze u nepromenjenom stanju, shodno se primenjuju odredbe
ovog zakona kojim je uređen postupak privremenog uvoza.
Glava III
DRUGI OBLICI
CARINSKI DOZVOLJENOG POSTUPANJA ILI UPOTREBE ROBE
Odeljak 1
SLOBODNE
ZONE I SLOBODNA SKLADIŠTA
A. Opšte odredbe
Pojam
Član 191
Slobodne zone i slobodna skladišta
su delovi carinskog područja Republike Srbije ili prostori koji se nalaze na
tom području i odvojeni su od ostalog dela carinskog područja, u kojima se:
1) u svrhu naplate uvoznih dažbina i
primene uvoznih mera trgovinske politike, za stranu robu, smatra da nije u
carinskom području Republike Srbije, pod uslovom da nije stavljena u slobodan
promet ili da nije stavljena u drugi carinski postupak ili da se ne koristi ili
troši u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu pod drugim uslovima, a ne pod
uslovima koji su utvrđeni carinskim propisima;
2) na domaću robu namenjenu izvozu,
koja smeštajem u slobodnu zonu ili slobodno skladište, ispunjava uslove
predviđene posebnim propisima, primenjuju mere koje se primenjuju kod izvoza
robe.
Ulaz i izlaz u slobodnu zonu ili slobodno skladište,
izgradnja objekata u slobodnoj zoni
Član 192
Slobodne zone moraju da budu ograđene.
Carinski organ određuje mesto ulaza i izlaza za svaku slobodnu zonu ili
slobodno skladište.
Za izgradnju objekta u slobodnoj
zoni potrebno je prethodno odobrenje carinskog organa.
Carinski nadzor
Član 193
Područje, mesto ulaza i izlaza iz
slobodnih zona i slobodnih skladišta podležu merama carinskog nadzora.
Lica i prevozna sredstva koja ulaze
u ili izlaze iz slobodne zone, odnosno slobodnog skladišta podležu carinskoj
kontroli.
Pristup slobodnoj zoni ili slobodnom
skladištu može da se zabrani licima za koje postoji sumnja da se neće
pridržavati odredaba ovog zakona i drugih propisa.
Carinski organ može pregledati robu
i sprovesti druge mere carinskog nadzora nad robom koja ulazi, izlazi ili
ostaje u slobodnoj zoni ili u slobodnom skladištu.
B. Smeštaj robe u slobodne
zone ili u slobodna skladišta
Smeštanje robe u slobodnoj zoni i slobodnom skladištu
Član 194
Domaća roba, kao i strana roba, može
se smestiti u slobodnu zonu ili u slobodno skladište. Carinski organ može da
zahteva da se opasna roba ili roba zbog koje može da se pokvari druga roba ili
za koju je, iz nekih drugih razloga, potrebno obezbediti posebne uslove, smesti
u prostorije koje su posebno opremljene za njen smeštaj.
Dopremanje robe smeštene u slobodnoj zoni ili
slobodnom skladištu carinskom organu
Član 195
Roba koja direktno ulazi u slobodnu
zonu ili u slobodno skladište, a da pri tome uopšte ne ulazi u ostali deo
carinskog područja Republike Srbije, ne mora da se dopremi carinskom organu,
niti je potrebno da se za nju podnese deklaracija. Na tu robu primenjuje se
odredba člana 193. stav 4. ovog zakona.
Roba se doprema carinskom organu i
podleže propisanim carinskim formalnostima samo u slučaju:
1) kada je bila stavljena u carinski
postupak koji se okončava kada roba ulazi u slobodnu zonu ili u slobodno
skladište. Ako navedeni carinski postupak dozvoljava izuzeće od obaveze
dopremanja robe, takvo dopremanje se neće zahtevati;
2) da je smeštena u slobodnu zonu
ili u slobodno skladište na osnovu odluke carinskog organa da se za tu robu odobri
povraćaj ili otpust carinskog duga;
3) da ispunjava uslove za primenu
mera iz člana 191. stav 1. tačka 2) ovog zakona.
Carinski organ može da zahteva
posebno evidentiranje robe koja podleže plaćanju izvoznih dažbina ili na koju
se primenjuju drugi propisi kojima se reguliše izvoz.
Na zahtev zainteresovanog lica,
carinski organ će potvrditi da li je roba koja je smeštena u slobodnu zonu ili
u slobodno skladište domaća ili strana roba.
V. Rad slobodnih zona i
slobodnih skladišta
Rok
Član 196
Smeštaj robe u slobodnoj zoni ili
slobodnom skladištu nije vremenski ograničen.
Za određenu robu, iz člana 191. stav
1. tačka 2) ovog zakona, mogu se propisati posebni rokovi smeštaja.
Uslovi za obavljanje privredne delatnosti u slobodnoj
zoni ili slobodnom skladištu
Član 197
U slobodnoj zoni ili slobodnom
skladištu privredne delatnosti obavljaju se pod carinskim nadzorom, pod
uslovima koji su propisani ovim zakonom. Carinski organ mora biti unapred
obavešten o obavljanju privrednih delatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom
skladištu.
Carinski organ može da uvede mere
zabrane ili ograničenja u vezi sa obavljanjem privredne delatnosti u slobodnoj
zoni ili slobodnom skladištu iz stava 1. ovog člana, zavisno od vrste predmetne
robe ili zahteva carinskog nadzora.
Carinski organ odobrava obavljanje
privredne delatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu licima koja pruže
neophodne garancije da je omogućeno sprovođenje carinskog nadzora i kontrole.
Delatnosti u zoni
Član 198
Strana roba smeštena u slobodnu zonu
ili u slobodno skladište, dok se nalazi u slobodnoj zoni ili u slobodnom
skladištu, može da se:
1) stavi u slobodan promet pod
uslovima koji su propisani za taj postupak i uz primenu člana 203. ovog zakona;
2) podvrgne uobičajenim oblicima
postupanja iz člana 138. stav 1. ovog zakona, bez posebnog odobrenja;
3) stavi u postupak aktivnog
oplemenjivanja, pod uslovima koji su propisani za taj postupak;
4) stavi u postupak prerade pod
carinskom kontrolom, pod uslovima koji su propisani za taj postupak;
5) stavi u postupak privremenog
uvoza, pod uslovima propisanim za taj postupak;
6) ustupi u korist države u skladu
sa članom 209. ovog zakona;
7) uništi, pod uslovom da odgovorno
lice pruži carinskom organu sve neophodne podatke o robi.
U slučaju da je roba stavljena u
jedan od postupaka iz stava 1. tač. 3), 4) ili 5) ovog člana, carinski organ
može, imajući u vidu uslove za rad i sprovođenje mera carinskog nadzora u
slobodnim zonama ili slobodnim skladištima, ako je potrebno, tim uslovima
prilagoditi mere kontrole.
Domaća roba obuhvaćena posebnim merama poljoprivredne
politike
Član 199
Domaća roba iz člana 191. stav 1.
tačka 2) ovog zakona koja je obuhvaćena posebnim merama poljoprivredne politike
može se u slobodnoj zoni ili u slobodnom skladištu podvrgnuti samo takvim
oblicima postupanja koji su za tu robu izričito dozvoljeni članom 138. stav 2.
ovog zakona. Ti postupci mogu se preduzimati bez posebnog odobrenja.
Posebni uslovi
Član 200
Strana roba i domaća roba iz člana
191. stav 1. tačka 2) ovog zakona ne može se koristiti ili upotrebljavati u
slobodnim zonama ili u slobodnim skladištima, osim u slučajevima iz čl. 198. i
199. ovog zakona.
Evidencija
Član 201
Lica koja vrše skladištenje,
oplemenjivanje ili prodaju ili kupovinu robe u slobodnoj zoni ili u slobodnom skladištu,
dužna su da vode evidenciju o robi, na način koji odobri carinski organ. Podaci
o robi unose se u evidenciju čim roba uđe u prostorije tih lica. Evidencija
mora da omogući carinskom organu da identifikuje robu i mora da sadrži podatke
o kretanju robe.
Ako se pretovar robe obavlja unutar
slobodne zone, dokumenta u vezi sa tom radnjom moraju se dati na uvid carinskom
organu. Kratkotrajno smeštanje robe, zbog pretovara, smatraće se sastavnim
delom pretovara.
Vlada propisuje način vođenja
evidencije iz stava 1. ovog člana i način sprovođenja mera carinskog nadzora u
slobodnoj zoni i u slobodnom skladištu.
G. Iznošenje robe iz
slobodne zone ili slobodnog skladišta
Iznošenje robe
Član 202
Roba koja se iznosi iz slobodne zone
ili slobodnog skladišta može biti:
1) izvezena ili ponovo izvezena iz
carinskoga područja Republike Srbije, ili
2) uneta u drugi deo carinskoga
područja Republike Srbije.
Odredbe čl. od 58. do 82. ovog
zakona, osim čl. 73. do 78. ako se radi o domaćoj robi, primenjuju se i pri iznosu
robe u preostali deo carinskoga područja Republike Srbije, osim robe koja
slobodnu zonu napušta vazdušnim putem bez stavljanja u postupak tranzita ili
neki drugi carinski postupak.
Carinska vrednost i obračun carinskog duga
Član 203
Ako nastane carinski dug za stranu
robu koja se iz slobodne zone ili slobodnog skladišta unosi u ostali deo
carinskoga područja Republike Srbije, a carinska vrednost se utvrđuje na osnovu
stvarno plaćene cene, odnosno cene koju za tu robu treba platiti, koja
uključuje troškove skladištenja i održavanja robe dok ostaje u slobodnoj zoni
ili slobodnom skladištu, ti troškovi ne uračunavaju se u carinsku vrednost ako
su iskazani odvojeno od stvarno plaćene cene, odnosno cene koju za robu treba
platiti.
Ako unosom u ostali deo carinskoga
područja Republike Srbije nastane carinski dug za proizvod koji je u slobodnoj
zoni dobijen u postupku aktivnog oplemenjivanja, iznos duga utvrdiće se na
osnovu vrednosti uvozne robe sadržane u dobijenim proizvodima.
Ako je roba bila predmet uobičajenog
postupanja iz člana 138. stav 1. ovog zakona deklarant može da zahteva, ako je
takvo postupanje carinski organ odobrio u skladu sa članom 138. stav 4. ovog
zakona, da se iznos uvoznih dažbina utvrdi na osnovu vrste robe, carinske
vrednosti i količine robe, na osnovu koje bi se iznos utvrdio u vreme nastanka
carinskog duga određeno u skladu sa članom 251. ovog zakona da roba nije bila
predmet takvog postupanja. Vlada može da propiše slučajeve u kojima se neće
primenjivati odredbe ovog stava.
Postupanje sa domaćom robom koja podleže merama
poljoprivredne politike
Član 204
Domaća roba iz člana 191. stav 1.
tačka 2) ovog zakona koja podleže merama poljoprivredne politike može se
staviti u neki od postupaka ili se može odobriti njena upotreba ako unosom u
slobodnu zonu ili slobodno skladište ispunjava uslove propisane za izvoz takve
robe.
Ako se roba iz stava 1. ovog člana
vrati u ostali deo carinskog područja Republike Srbije, ili ako u roku
propisanom u skladu sa članom 196. stav 2. ovog zakona, nije odobreno neko od
postupanja ili upotrebe iz stava 1. ovog člana, carinski organ će preduzeti
mere u skladu sa propisima koji se odnose na nepoštovanje određenog postupanja
ili upotrebe.
Dokaz o statusu robe
Član 205
U slučaju unosa ili vraćanja robe sa
područja slobodne zone ili slobodnog skladišta u ostali deo carinskog područja
Republike Srbije ili ako se roba stavlja u carinski postupak, potvrda carinskog
organa iz člana 195. stav 4. ovog zakona može se upotrebiti kao dokaz carinskog
statusa kao domaće ili strane robe.
Kad se za robu ne može potvrdom ili
na drugi način dokazati njen status kao domaće ili strane robe, ona će se
smatrati:
1) domaćom, u svrhu plaćanja
izvoznih dažbina, dobijanja izvoznih dozvola (sertifikata) i primene propisanih
trgovinskih mera kod izvoza,
2) stranom, u svim ostalim
slučajevima.
Primena propisa
Član 206
Carinski organ, kada roba napušta
carinsko područje Republike Srbije iz slobodne zone ili slobodnog skladišta,
kontroliše primenu odredaba koje se odnose na izvoz, pasivno oplemenjivanje,
ponovni izvoz, postupke s odlaganjem ili postupak unutrašnjeg tranzita, kao i
primenu odredaba čl. 210. do 214. ovog zakona.
Snabdevanje vazduhoplova
Član 207
Vazduhoplov čija je krajnja
destinacija u inostranstvu može, pod carinskim nadzorom, uzeti zalihe robe na
koju se ne plaćaju uvozne dažbine, i to:
1) hranu ili ostale neophodne
proizvode proporcionalno broju putnika, članova posade i trajanju leta, i
2) proizvode neophodne za
funkcionisanje i održavanje vazduhoplova u količinama koje su potrebne za
funkcionisanje i održavanje vazduhoplova tokom leta.
Roba iz stava 1. tačka 1) ovog člana
može se prodavati putnicima u avionu.
U vazduhoplov koji ulazi u državu
može se uneti roba iz stava 1. ovog člana bez plaćanja carine, pod uslovom da
ona ostaje u vazduhoplovu. Ako se takva roba istovari, mora se dopremiti
carinskom organu i za nju se mora odrediti carinsko postupanje ili upotreba.
Roba iz stava 1. ovog člana se na
vazduhoplov doprema iz posebnog skladišta na koje se primenjuju odredbe o
carinskim skladištima.
Slobodne carinske prodavnice
Član 208
Slobodne carinske prodavnice mogu se
otvarati na međunarodnim aerodromima. U slobodnim carinskim prodavnicama,
putnicima koji napuštaju carinsko područje Republike Srbije, posle carinske
kontrole, prodaje se roba bez plaćanja carine.
Snabdevanje slobodnih carinskih
prodavnica robom vrši se iz skladišta na koje se primenjuju odredbe o carinskim
skladištima.
Carinski organ odobrava otvaranje
slobodnih carinskih prodavnica u skladu sa propisanim uslovima.
Vlada propisuje uslove za otvaranje
slobodnih carinskih prodavnica i prodaju robe u tim prodavnicama.
Odeljak 2
PONOVNI
IZVOZ, UNIŠTENJE I USTUPANJE ROBE U KORIST DRŽAVE
Pojam i uslovi
Član 209
Strana roba može da se:
1) ponovo izveze iz carinskoga
područja Republike Srbije,
2) uništi, ili
3) ustupi u korist države.
Na ponovni izvoz, kad je to
potrebno, na odgovarajući način primenjuju se propisane formalnosti za izvoz
robe, uključujući i primenu trgovinskih mera.
Vlada propisuje slučajeve u kojima
se za stranu robu stavljenu u postupak aktivnog oplemenjivanja sa odlaganjem
neće primenjivati trgovinske mere pri izvozu iz Republike Srbije.
O nameri ponovnog izvoza ili
uništenja robe mora se obavestiti carinski organ. Carinski organ će zabraniti
ponovni izvoz robe ako je to propisano ili to predviđaju mere iz stava 2. ovog
člana. Ako se roba koja je stavljena u postupak sa ekonomskim dejstvom ponovo
izvozi, za tu robu podnosi se deklaracija u skladu sa čl. 83. do 103. ovog
zakona. U tim slučajevima primeniće se član 188. st. 3. i 4. ovog zakona.
Vlada propisuje uslove i način na
koji se roba može ustupiti u korist države.
Uništenjem ili ustupanjem robe ne
mogu nastati troškovi na teret države.
Za otpad i ostatke nastale
uništenjem određuje se carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba propisana za
stranu robu.
Otpad i ostaci ostaju pod carinskim
nadzorom u skladu sa članom 62. stav 2. ovog zakona.
Deo peti
ROBA KOJA NAPUŠTA CARINSKO PODRUČJE REPUBLIKE SRBIJE
Roba koja napušta carinsko područje Republike Srbije,
rokovi i uslovi
Član 210
Roba koja napušta carinsko područje
Republike Srbije, osim robe koja se prevozi prevoznim sredstvima koja samo
prolaze kroz teritorijalne vode ili vazdušni prostor carinskog područja
Republike Srbije, bez zaustavljanja na tom području, mora imati deklaraciju
ili, ako se ne zahteva deklaracija, sažetu deklaraciju.
Vlada propisuje:
1) rok do kojeg deklaracija ili
sažeta deklaracija mora biti podneta izlaznom carinskom organu pre nego što se
roba iznese sa carinskog područja Republike Srbije,
2) pravila za izuzeće od napred
propisanog roka i promene roka,
3) uslove pod kojima se može
odustati od zahteva za podnošenje sažete deklaracije ili se zahtev može
izmeniti, i
4) slučajeve u kojima i uslove pod
kojima se za robu koja napušta carinsko područje Republike Srbije ne podnosi
deklaracija, kao ni sažeta deklaracija, u skladu sa posebnim uslovima ili za
određene vrste prometa robe, oblike transporta, za određene ekonomske operatore
ili ako međunarodni ugovori zahtevaju posebne oblike obezbeđenja.
Deklaracija
Član 211
Ako je roba koja napušta carinsko
područje Republike Srbije stavljena u neki od carinski dozvoljenih postupaka
ili upotrebe za koje se na osnovu carinskih propisa zahteva deklaracija, ova
deklaracija mora biti podneta izlaznom carinskom organu pre nego što se roba
iznese iz carinskog područja Republike Srbije.
Kada se izvozni i izlazni carinski organ
razlikuju, izvozni carinski organ će odmah elektronskim putem proslediti ili
učiniti dostupnim, sve neophodne pojedinosti izlaznom carinskom organu.
Deklaracija mora da sadrži najmanje
one podatke koji su neophodni za sažetu deklaraciju propisanu članom 213. stav
1. ovog zakona.
Ako se deklaracija podnosi na neki
drugi način osim elektronskim putem, carinski organ mora primeniti isti stepen
kontrole rizika kao kada se podnosi elektronskim putem.
Sažeta deklaracija
Član 212
Ako roba koja napušta carinsko
područje Republike Srbije nije stavljena u neki od carinski dozvoljenih
postupaka ili upotrebe za koje se mora podneti deklaracija, sažeta deklaracija
mora biti podneta izlaznom carinskom organu pre nego što roba napusti carinsko
područje Republike Srbije.
Carinski organ može dozvoliti da
sažeta deklaracija bude podneta i nekom drugom carinskom organu pod uslovom da
taj carinski organ, odmah, elektronskim putem izlaznom carinskom organu
prosledi ili učini dostupnim sve neophodne pojedinosti.
Carinski organ može prihvatiti da
umesto sažete deklaracije bude podneta prijava i omogućen pristup podacima
neophodnim za sažetu deklaraciju u kompjuterskom sistemu ekonomskog operatora.
Podnošenje sažete deklaracije
Član 213
Ministar propisuje obrazac sažete
deklaracije i podatke koji se u nju unose. Sažeta deklaracija mora sadržati
podatke koji su neophodni za obavljanje analize rizika i odgovarajuću primenu
carinske kontrole, pre svega za potrebe bezbednosti i zaštite, uz primenu, gde
je to moguće, međunarodnih standarda i poslovne prakse.
Sažeta deklaracija podnosi se
elektronskim putem. Podaci iz trgovačkih, lučkih ili transportnih dokumenata
mogu se koristiti ako sadrže neophodne pojedinosti. U izuzetnim slučajevima,
carinski organi mogu prihvatiti štampanu sažetu deklaraciju, pod uslovom da se
na nju primene iste mere kontrole rizika kao što se primenjuju na deklaracije
podnete elektronskim putem.
Sažetu deklaraciju podnosi:
1) lice koje prenosi robu ili koje
preuzima odgovornost za iznošenje robe iz carinskog područja Republike Srbije;
ili
2) lice koje može da prijavi ili da
obezbedi da konkretna roba bude prijavljena nadležnom carinskom organu; ili
3) predstavnik jednog od lica iz
tač. 1) ili 2) ovog stava.
Carinski organ, na zahtev lica iz
stava 3. ovog člana, može da odobri dopunu podnete sažete deklaracije. Dopuna
se ne može odobriti nakon što je carinski organ:
1) obavestio lice koje je podnelo
sažetu deklaraciju da namerava da pregleda robu,
2) utvrdio da su pojedinosti iz
deklaracije netačne, ili
3) dozvolio premeštanje robe.
Carinski nadzor nad robom koja napušta carinsko
područje Republike Srbije
Član 214
Roba koja napušta carinsko područje
Republike Srbije podleže carinskom nadzoru i može biti predmet kontrole
carinskog organa u skladu sa propisima. Roba napušta carinsko područje preko
graničnih prelaza iz člana 58. ovog zakona putem koji određuje carinski organ
uz primenu postupka koji određuje taj organ.
Deo šesti
CARINSKE POVLASTICE
Glava I
OSLOBOĐENJE
OD PLAĆANJA UVOZNIH DAŽBINA
Oslobođenja od plaćanja uvoznih dažbina za strana lica
Član 215
Oslobođeni su od plaćanja uvoznih
dažbina:
1) šefovi stranih država, izaslanici
šefova stranih država u specijalnoj misiji, kao i članovi njihove pratnje - na
predmete namenjene službenoj i ličnoj upotrebi;
2) međunarodne organizacije - na
predmete namenjene službenim potrebama;
3) međunarodne i druge strane
humanitarne organizacije - na robu namenjenu pružanju humanitarne pomoći;
4) diplomatska i konzularna
predstavništva stranih država - na predmete namenjene službenim potrebama;
5) šefovi stranih diplomatskih i
konzularnih predstavništava i članovi njihovih užih porodica - na predmete
namenjene ličnoj upotrebi.
Oslobođeni su od plaćanja carine u
skladu sa odredbama međunarodnih ugovora:
1) diplomatsko osoblje stranih
diplomatskih predstavništava i članovi njihovih užih porodica - na predmete
namenjene ličnoj upotrebi;
2) osoblje stranih diplomatskih i
konzularnih predstavništava - na predmete domaćinstva.
Predmeti oslobođeni od plaćanja
uvoznih dažbina iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu se otuđiti ili drugom licu
dati na upotrebu pre prijave carinskom organu i sprovedenog postupka
carinjenja.
Povlastice iz st. 1. i 2. ovog člana
ne mogu koristiti domaći državljani niti strani državljani stalno nastanjeni u
Republici Srbiji.
Oslobođenja od plaćanja uvoznih dažbina za fizička
lica
Član 216
Oslobođeni su od plaćanja uvoznih
dažbina:
1) putnici koji dolaze iz
inostranstva - na predmete koji služe njihovim ličnim potrebama za vreme
putovanja (lični prtljag), nezavisno od toga da li ih nose sa sobom ili su ih
dali na prevoz vozaru;
2) domaći putnici, pored predmeta
ličnog prtljaga - na predmete koje unose iz inostranstva, ako nisu namenjeni
preprodaji;
3) strani državljani koji su dobili
državljanstvo i strani državljani koji su dobili azil, odnosno odobrenje za
stalno nastanjenje u Republici Srbiji - na predmete za svoje domaćinstvo, osim
na motorna vozila;
4) domaći državljani - članovi
posada domaćih brodova i domaći državljani, koji su po ma kom osnovu bili na
radu u inostranstvu neprekidno najmanje dve godine - na predmete domaćinstva,
osim na motorna vozila;
5) domaći i strani državljani - na
pošiljke male vrednosti koje besplatno primaju od fizičkih lica iz
inostranstva, pod uslovom da te pošiljke nisu komercijalne prirode;
6) domaći i strani državljani - na
lekove za ličnu upotrebu koje primaju iz inostranstva u pošiljkama;
7) domaći državljani i strani
državljani stalno nastanjeni u Republici Srbiji - na predmete nasleđene u
inostranstvu;
8) domaći državljani, strani
državljani stalno nastanjeni u Republici Srbiji, privredna društva, zajednice i
druge organizacije - na odlikovanja, medalje, sportske trofeje, i druge
predmete koje dobijaju u inostranstvu na takmičenjima, izložbama i priredbama
od međunarodnog značaja;
9) naučnici, književnici i umetnici
- na sopstvena dela koja unose iz inostranstva;
10) domaći državljani koji žive u
pograničnom pojasu - na proizvode zemljoradnje, stočarstva, ribarstva,
pčelarstva i šumarstva dobijene sa svojih imanja koja se nalaze u pograničnom
pojasu susedne države, kao i na priplod i ostale proizvode dobijene od stoke
koja se zbog poljskih radova, ispaša ili zimovanja nalazi na tim imanjima;
11) vozači motornih vozila - na
gorivo i mazivo u rezervoarima koji su fabrički ugrađeni u motorno vozilo;
12) osobe sa invaliditetom - na
ortopedska i druga pomagala i na rezervne delove i potrošni materijal za
korišćenje tih pomagala koja služe kao zamena telesnih organa koji nedostaju,
odnosno oštećenih telesnih organa;
13) osobe sa invaliditetom sa
telesnim oštećenjem od najmanje 70%, vojni invalidi od prve do pete grupe,
civilni invalidi rata od prve do pete grupe, slepa lica, lica obolela od
distrofije ili srodnih mišićnih i neuromišićnih oboljenja, od paraplegije i
kvadriplegije, cerebralne i dečije paralize i od multipleks skleroze, roditelji
višestruko ometene dece, koja su u otvorenoj zaštiti, odnosno o kojima
roditelji neposredno brinu - na putničke automobile i druga motorna vozila
konstruisana prvenstveno za prevoz lica (osim onih iz tar. broja 8702 Carinske
tarife), uključujući "karavan" i "kombi" vozila, osim
terenskih, koja unesu ili prime iz inostranstva za ličnu upotrebu;
14) osobe sa invaliditetom prve i
druge grupe, kao i lica čiji stepen invaliditeta odgovara invaliditetu prve i
druge grupe, koji se posle sprovedene profesionalne rehabilitacije osposobe za
određenu delatnost - na opremu za vršenje te delatnosti koja se ne proizvodi u
Republici Srbiji;
15) organizacije osoba sa
invaliditetom (gluvi i nagluvi, slepi i slabovidni, distrofičari,
paraplegičari, oboleli od neuromišićnih bolesti i dr.), odnosno članovi tih
organizacija - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente i na njihove
rezervne delove i na potrošni materijal za korišćenje te opreme koji se ne proizvode
u Republici Srbiji;
16) građani na specifičnu opremu,
uređaje i instrumente za zdravstvo i na rezervne delove i potrošni materijal za
korišćenje te opreme, za ličnu upotrebu, koji se ne proizvode u Republici
Srbiji.
Oslobođenja od plaćanja uvoznih dažbina za pravna i
druga lica
Član 217
Oslobođeni su od plaćanja uvoznih
dažbina:
1) organizacije Crvenog krsta - na
robu koju uvezu iz inostranstva, koja se ne proizvodi u Republici Srbiji, a
koja služi za izvršavanje njihovih humanitarnih zadataka;
2) vatrogasne i spasilačke
organizacije i društva - na opremu i delove te opreme koji se ne proizvode u
Republici Srbiji, a namenjeni su za gašenje požara i za spasilačke delatnosti;
3) muzeji i umetničke galerije - na
zbirke, delove zbirki i pojedinačne predmete koji su njima namenjeni, kao i
arhivi - za arhivski materijal;
4) lica, osim fizičkih, koja se bave
naučnom, obrazovnom, kulturnom, sportskom, rekreativnom, humanitarnom, verskom
delatnošću, tehničkom kulturom, umetnošću, delatnostima zaštite prirode i
kulturnih dobara i kontrolom kvaliteta životne sredine - na robu koja se ne
proizvodi u Republici Srbiji, a služi neposredno za obavljanje tih delatnosti,
osim alkohola i alkoholnih pića, duvanskih proizvoda i putničkih motornih
vozila;
5) lica, osim fizičkih - na robu
koju besplatno prime iz inostranstva za naučne, prosvetne, kulturne, sportske,
humanitarne, verske, zdravstvene i socijalne svrhe, kao i za zaštitu životne
sredine, osim alkohola i alkoholnih pića, duvanskih proizvoda i putničkih
motornih vozila;
6) lica, osim fizičkih - na robu
koju besplatno prime iz inostranstva ili je nabave od sredstava koja su dobila
iz inostranstva kao novčanu pomoć, ako je namenjena otklanjanju posledica
prouzrokovanih elementarnim nepogodama (zemljotresi, poplave, suše, ekološki
udesi i sl.), ratom ili oružanim sukobom.
Pravo na oslobođenje od plaćanja
uvoznih dažbina u skladu sa odredbom ove tačke, može se ostvariti ako Vlada
utvrdi da su posledice elementarnih nepogoda takve da za njihovo otklanjanje
treba dozvoliti uvoz robe uz oslobođenje od plaćanja carine i ako se ta roba
uveze u roku koji odredi Vlada;
7) privredna društva u oblasti
zdravstva - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente za zdravstvo i njihove
rezervne delove i na potrošni materijal za korišćenje te opreme, kao i za
lekove koji se koriste u bolničkom lečenju, koji se ne proizvode u zemlji i ako
se uvoze radi opremanja i potreba tih privrednih društava u skladu sa
programima razvoja zdravstva;
8) privredna društva za
profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje invalida - na opremu i rezervne
delove koji se ne proizvode u zemlji, a koriste se za profesionalno
osposobljavanje i radno angažovanje invalida;
9) lica, osim fizičkih - na opremu
koja se ne proizvodi u zemlji, a služi neposredno za zaštitu životne sredine;
10) lica, osim fizičkih - na medalje
i plakete koje primaju iz inostranstva radi dodeljivanja na međunarodnim
takmičenjima koja se organizuju u Republici Srbiji.
Odredbe stava 1. tač. 3. do 10. ovog
člana primenjuju se i na preduzetnike.
Roba na koju se ne plaćaju uvozne dažbine
Član 218
Uvozne dažbine ne plaćaju se na:
1) novu opremu koja se ne proizvodi
u zemlji, koja se uvozi za novu ili proširenje postojeće proizvodnje,
modernizaciju proizvodnje, uvođenje nove odnosno osavremenjavanje postojeće
tehnologije, osim putničkih motornih vozila i aparata za igre na sreću;
2) reklamni materijal i uzorke koji
se besplatno primaju iz inostranstva;
3) predmete stranih izlagača koji
učestvuju na međunarodnim sajmovima i prodajnim izložbama u zemlji, koje unose
i primaju iz inostranstva radi uobičajene raspodele ili potrošnje za vreme
održavanja sajmova, odnosno izložbi;
4) žigove, patente, modele i prateće
isprave, kao i prijave i podneske za priznavanje prava, koji se dostavljaju
organizacijama za zaštitu prava intelektualne svojine;
5) pošiljke male vrednosti,
nekomercijalne prirode.
Uslovi i postupak za ostvarivanje prava na oslobođenje
od plaćanja carinskih dažbina
Član 219
Vlada može da utvrdi vrstu, količinu
i vrednost robe iz čl. 215. do 218. ovog zakona na koju se ne plaćaju uvozne
dažbine, kao i rokove, uslove i postupak za ostvarivanje prava na oslobođenje
od plaćanja uvoznih dažbina.
Raspolaganje sa robom koja je oslobođena plaćanja ili
na koju se ne plaćaju carinske dažbine
Član 220
Roba koja je bila oslobođena od
plaćanja uvoznih dažbina u skladu sa odredbama čl. 215. i 216. stav 1. tač. 1),
3) i 4), čl. 217. i 218. ovog zakona, u roku od tri godine od dana stavljanja u
slobodan promet, ne može se otuđiti, dati na korišćenje drugom licu ili
drukčije upotrebiti, osim u svrhe za koje je bila oslobođena od plaćanja
uvoznih dažbina, pre nego što se uvozne dažbine plate. Ova roba ne može se
davati u zalog, na pozajmicu ili kao obezbeđenje za izvršenje druge obaveze.
Odredba stava 1. ovog člana odnosi
se i na upotrebljavana putnička motorna vozila iz člana 216. stav 1. tačka 13.
ovog zakona. Rok iz stava 1. ovog člana za nova putnička motorna vozila iz
člana 216. stav 1. tačka 13. ovog zakona je pet godina.
U slučaju da carinski organ dozvoli
drukčiju upotrebu robe, visina uvoznih dažbina utvrđuje se prema stanju robe i
u skladu sa propisima koji važe u momentu podnošenja zahteva za plaćanje
uvoznih dažbina.
U slučaju postupanja sa robom
suprotno odredbi stava 1. ovog člana, uvozne dažbine obračunavaju se prema
stanju robe i u skladu sa propisima koji važe na dan donošenja rešenja o
naplati uvoznih dažbina.
Glava II
POVRAĆAJ
ROBE
Pojam, rok, uslovi
Član 221
Domaća roba koja je bila izvezena iz
carinskoga područja Republike Srbije i koja se u roku od tri godine vraća u
carinsko područje Republike Srbije i stavlja u slobodan promet na zahtev
deklaranta oslobađa se od plaćanja uvoznih dažbina.
Rok od tri godine carinski organ
može produžiti, na zahtev deklaranta, ako za to postoje opravdani razlozi. Ako
je vraćena roba, pre nego što je izvezena iz carinskoga područja Republike
Srbije, bila stavljena u slobodan promet uz smanjenu ili stopu carine nula zbog
njene upotrebe u posebne svrhe, izuzeće od uvoznih dažbina iz ovog člana carinski
organ će odobriti ako se roba ponovo uvozi u iste svrhe.
Ako se roba ne uvozi ponovo u iste
svrhe, iznos uvoznih dažbina obračunat za tu robu umanjiće se za iznos uvoznih
dažbina plaćen prilikom prvog stavljanja robe u slobodan promet. Ako je iznos
prethodno plaćenih uvoznih dažbina veći od iznosa koji bi trebalo platiti pri
ponovnom uvozu, povraćaj uvoznih dažbina neće biti odobren.
Odredbe stava 1. ovog člana ne
primenjuju se ako je:
1) roba izvezena iz carinskoga
područja Republike Srbije u okviru postupka pasivnog oplemenjivanja, osim ako
je roba ostala u istom stanju u kakvom je izvezena,
2) roba bila predmet posebnih mera
uključujući i izvoz u treće države, pod uslovima koje odredi Vlada.
Uslov uvoza robe u istom stanju, odstupanje
Član 222
Carinski organ odobriće oslobođenje
od plaćanja uvoznih dažbina u skladu sa članom 221. ovog zakona za robu koja se
ponovo uvozi u istom stanju u kojem je izvezena. Vlada će propisati pod kojim
okolnostima i uslovima su mogući izuzeci od ove odredbe.
Roba iz postupka aktivnog oplemenjivanja
Član 223
Odredbe čl. 221. i 222. ovog zakona
shodno se primenjuju na dobijene proizvode prethodno izvezene ili ponovo
izvezene nakon postupka aktivnog oplemenjivanja.
Iznos uvoznih dažbina za robu iz
stava 1. ovog člana određuje se na osnovu propisa za postupak aktivnog
oplemenjivanja, pri čemu se dan ponovnog izvoza smatra danom stavljanja u
slobodan promet.
Glava III
PROIZVODI
MORSKOG RIBOLOVA I DRUGI PROIZVODI IZVAĐENI IZ MORA
Roba oslobođena od plaćanja uvoznih dažbina
Član 224
Sledeći proizvodi, koji se saglasno
odredbama člana 33. stav 2. tačka 6) ovog zakona smatraju robom domaćeg
porekla, oslobođeni su od plaćanja uvoznih dažbina kad se stavljaju u slobodan
promet:
1) proizvodi morskog ribolova i
drugi proizvodi izvađeni iz teritorijalnog mora drugih država na brodovima
registrovanim ili upisanim u odgovarajući registar Republike Srbije i koji
plove pod njenom zastavom;
2) proizvodi dobijeni od proizvoda
iz tačke 1) ovog stava na brodovima - fabrikama koji ispunjavaju uslove iz te
tačke.
Deo sedmi
CARINSKI DUG I OBRAČUN UVOZNIH DAŽBINA
Glava I
OBEZBEĐENJE
ZA NAPLATU CARINSKOG DUGA
Polaganje obezbeđenja
Član 225
Ako carinski organ u skladu sa
carinskim propisima zahteva polaganje obezbeđenja za plaćanje carinskog duga,
to obezbeđenje je dužan da položi dužnik ili lice koje može postati odgovorno
za taj dug. Obezbeđenje za plaćanje carinskog duga uključuje i obezbeđenje plaćanja
svih dažbina, taksi i naknada koje su carinski organi posebnim propisima dužni
da naplaćuju prilikom uvoza i izvoza robe.
Carinski organ može da zahteva
polaganje jednog obezbeđenja za plaćanje jednog carinskog duga.
Carinski organ može da odobri da
drugo lice položi obezbeđenje za plaćanje carinskog duga umesto lica čija je to
obaveza.
Polaganje obezbeđenja neće se
zahtevati od organa državne uprave.
Carinski organ ne mora da zahteva
polaganje obezbeđenja za plaćanje carinskog duga koji ne prelazi iznos od 500
evra u dinarskoj protivvrednosti.
Vlada može da propiše i druge
slučajeve u kojima se neće zahtevati polaganje obezbeđenja, ili u kojima će se
odobriti polaganje obezbeđenja u smanjenom iznosu.
Drugi slučajevi polaganja obezbeđenja
Član 226
Ako prema carinskim propisima
polaganje obezbeđenja nije obavezno, carinski organ može da zahteva polaganje
obezbeđenja ako oceni da nije sigurno da će plaćanje carinskoga duga ili
carinskoga duga koji bi mogao nastati biti blagovremeno izvršena.
Obezbeđenje za plaćanje carinskog
duga na osnovu stava 1. ovog člana može da se zahteva:
1) u trenutku primene propisa kojima
se zahteva polaganje obezbeđenja,
2) naknadno, u svakom trenutku ako
carinski organ utvrdi da carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati neće
biti namiren u propisanome roku.
Zajedničko obezbeđenje
Član 227
Na zahtev lica iz člana 225. st. 1.
i 3. ovog zakona carinski organ može da odobri da se za dva ili više postupaka
u vezi sa kojima je carinski dug nastao ili bi mogao nastati položi zajedničko
obezbeđenje.
Vlada propisuje bliže uslove i
postupak polaganja obezbeđenja iz stava 1. ovog člana.
Visina obezbeđenja
Član 228
Ako je polaganje obezbeđenja prema
carinskim propisima obavezno, uz primenu posebnih odredaba koje se odnose na
postupak tranzita, carinski organ utvrđuje iznos obezbeđenja u visini koja odgovara:
1) tačnom iznosu carinskog duga ili
dugova za koje se obezbeđenje daje, ako se taj iznos u trenutku u kojem se
polaganje obezbeđenja zahteva može odrediti;
2) u drugim slučajevima, najvišem
iznosu carinskog duga ili dugova koji su nastali ili koji bi mogli nastati.
U slučaju zajedničkog obezbeđenja za
više carinskih dugova čija visina tokom osiguranog perioda podleže promenama,
obezbeđenje se utvrđuje u iznosu koji obezbeđuje naplatu carinskih dugova u
svakom trenutku.
Ako carinski organ zahteva polaganje
obezbeđenja kad prema carinskim propisima polaganje obezbeđenja za naplatu
carinskog duga nije obavezno, iznos obezbeđenja ne sme biti viši od iznosa
utvrđenog primenom odredaba stava 1. ovog člana.
Oblici obezbeđenja
Član 229
Obezbeđenje za plaćanje carinskog
duga polaže se deponovanjem gotovine ili bankarskom garancijom.
Vlada može da propiše i druge oblike
obezbeđenja osim onih iz stava 1. ovog člana, ako pružaju isti nivo obezbeđenja
naplate carinskog duga.
Deponovanje gotovine
Član 230
Deponovanje gotovine vrši se u
skladu sa propisima.
Deponovanjem gotovine smatra se i:
1) podnošenje čeka, odnosno menice,
čiju naplativost garantuje lice na koje je vučena, a koji je prihvatljiv za
carinski organ;
2) podnošenje drugog instrumenta
plaćanja koji je prihvatljiv za carinski organ.
Bankarska garancija
Član 231
Banka garant se u pismenoj formi
obavezuje da će u roku dospelosti, solidarno sa dužnikom, platiti iznos
carinskog duga obuhvaćenog garancijom, uključujući kamate i troškove nastale u
postupku naplate neplaćenog carinskog duga.
Banka garant mora biti osnovana u
Republici Srbiji, a njeno jemstvo prihvatljivo po oceni carinskog organa.
Carinski organ može da odbije banku
garanta ili predloženi oblik garancije, ako oceni da se time ne obezbeđuje blagovremena
naplata carinskog duga.
Izbor oblika obezbeđenja
Član 232
Lice koje ima obavezu polaganja
obezbeđenja slobodno je pri izboru oblika obezbeđenja propisanih u skladu sa
odredbom člana 229. ovog zakona.
Carinski organ može da zahteva da
izabrani oblik obezbeđenja važi u određenom vremenskom periodu.
Odbijanje obezbeđenja
Član 233
Carinski organ može da odbije
predloženo obezbeđenje ako oceni da takav oblik ne obezbeđuje sa sigurnošću
plaćanje carinskog duga.
Dodatno ili novo obezbeđenje
Član 234
Ako carinski organ utvrdi da
položeno obezbeđenje ne obezbeđuje ili više nije sigurno da će obezbediti
naplatu carinskog duga u potpunosti ili blagovremeno, može da zahteva da lice
iz člana 225. stav 1. ovog zakona položi dodatno obezbeđenje ili da prethodno
položeno obezbeđenje zameni novim.
Prestanak obezbeđenja
Član 235
Obezbeđenje za naplatu carinskog
duga ne može da prestane da važi dok carinski dug ne bude naplaćen ili dok ne
nastupe okolnosti zbog kojih carinski dug više ne može nastati. Posle naplate
carinskog duga, odnosno pošto nastupe okolnosti zbog kojih carinski dug ne može
više da nastane, obezbeđenje za naplatu tog carinskog duga se vraća bez
odlaganja.
Ako je carinski dug delimično
naplaćen ili ako može nastati samo u odnosu na deo iznosa za koji je položeno
obezbeđenje, deo obezbeđenja se vraća na zahtev podnosioca obezbeđenja, osim
ako se radi o manjem iznosu, zbog čega vraćanje dela obezbeđenja nije
opravdano.
Propisivanje odstupanja
Član 236
Vlada može da propiše posebne
uslove, oblik i način polaganja obezbeđenja za plaćanje carinskog duga, kada je
to potrebno radi primene međunarodnih ugovora.
Glava II
NASTANAK
CARINSKOG DUGA
Član 237
Carinski dug pri uvozu nastaje:
1) stavljanjem robe koja podleže
plaćanju uvoznih dažbina u slobodan promet;
2) stavljanjem takve robe u postupak
privremenog uvoza sa delimičnim oslobođenjem od plaćanja uvoznih dažbina.
Carinski dug nastaje u trenutku
prihvatanja deklaracije.
Dužnik je deklarant, a u slučaju
posrednog zastupanja, dužnik je i lice za čiji je račun deklaracija podneta.
Ako su u deklaraciji za jedan od
postupaka iz stava 1. ovog člana prikazani netačni podaci zbog čega uvozne
dažbine nisu obračunate i naplaćene, delimično ili u celosti, dužnikom smatra
se i lice koje je dalo podatke navedene u deklaraciji, a koje je znalo ili
moglo da zna da podaci nisu istiniti.
Carinski dug kod nezakonitog unošenja robe
Član 238
Carinski dug pri uvozu nastaje i:
1) nezakonitim unošenjem u carinsko
područje Republike Srbije robe koja podleže plaćanju uvoznih dažbina;
2) nezakonitim unošenjem robe iz
stava 1. tačka 1) ovog člana iz slobodne zone u drugi deo carinskog područja
Republike Srbije.
Nezakonitim unošenjem robe u smislu
ovog člana smatra se unošenje robe suprotno odredbama čl. 63. do 66. ovog
zakona i člana 202. stav 1. tačka 2) ovog zakona.
Carinski dug nastaje u trenutku
nezakonitog unošenja robe u carinsko područje.
Dužnik je lice koje je:
1) nezakonito unelo robu,
2) učestvovalo u nezakonitom
unošenju robe, a znalo je ili je moglo da zna da je takvo unošenje nezakonito,
3) steklo svojinu ili državinu nad
robom iz stava 1. ovog člana i koje je u trenutku sticanja ili prijema robe
znalo ili je moglo da zna da je roba nezakonito uneta.
Carinski dug kod izuzimanja robe ispod carinskog
nadzora
Član 239
Carinski dug pri uvozu nastaje i
nezakonitim izuzimanjem ispod carinskog nadzora robe koja podleže plaćanju
uvoznih dažbina.
Carinski dug nastaje u trenutku
izuzimanja robe ispod carinskog nadzora.
Dužnik je lice koje je:
1) izuzelo robu ispod carinskog
nadzora,
2) učestvovalo u izuzimanju robe
ispod carinskog nadzora iako je znalo ili je moglo da zna da je roba izuzeta
ispod carinskog nadzora,
3) steklo ili zadržalo robu izuzetu
ispod carinskog nadzora, ako je u trenutku sticanja odnosno prijema robe znalo
ili je moglo da zna da se radi o takvoj robi,
4) bilo dužno da se pridržava
obaveza koje proizilaze iz privremenog smeštaja robe ili carinskog postupka u
koji je roba bila stavljena.
Carinski dug zbog neispunjavanja obaveza ili uslova
Član 240
Carinski dug pri uvozu nastaje i:
1) zbog neispunjavanja obaveza koje
proizilaze iz privremenog smeštaja ili drugog carinskog postupka u koji je roba
bila stavljena, ili
2) zbog neispunjenja nekih od uslova
za stavljanje robe u odgovarajući carinski postupak ili za odobravanje niže ili
stope carine nula, radi upotrebe robe u posebne svrhe.
Izuzetno od tačke 1. ovog stava,
carinski dug ne nastaje ako se utvrdi da učinjeni propusti nisu bitno uticali
na pravilno sprovođenje privremenog smeštaja ili određenog carinskog postupka.
Carinski dug nastaje u trenutku kada
prestane ispunjenje obaveze zbog čijeg neispunjenja nastaje carinski dug ili u
trenutku kad je roba bila stavljena u određeni carinski postupak ako se
naknadno utvrdi da nije bio ispunjen jedan od propisanih uslova za njeno
stavljanje u taj postupak ili za odobravanje niže ili stope carine nula radi
upotrebe robe u posebne svrhe.
Dužnik je lice koje je dužno ili da
ispuni propisane obaveze koje proizlaze iz privremenog smeštaja robe ili njenog
stavljanja u odgovarajući carinski postupak ili koje je bilo dužno da ispuni
uslove za stavljanje robe u takav postupak.
Carinski dug zbog nepravilnog postupanja ili upotrebe
robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu
Član 241
Carinski dug nastaje trošenjem ili
upotrebom robe u slobodnoj zoni ili slobodnim skladištima na način ili pod
uslovima koji nisu u skladu sa propisima. Ako roba nestane u slobodnoj zoni ili
slobodnom skladištu i carinski organ oceni da objašnjenje u vezi sa njenim
nestankom nije prihvatljivo, smatra se da je takva roba potrošena ili
upotrebljena u slobodnoj zoni ili slobodnim skladištima suprotno propisima.
Carinski dug nastaje u trenutku kad
se roba potroši ili prvi put upotrebi pod uslovima koji nisu u skladu sa
propisima.
Dužnik je lice koje je potrošilo ili
upotrebilo robu, kao i lice koje je u potrošnji ili upotrebi robe učestvovalo,
ako je znalo ili je moglo znati da se roba troši ili koristi pod uslovima koji
nisu u skladu sa carinskim i drugim propisima.
Ako carinski organ smatra da je roba
koja je nestala, potrošena ili upotrebljena u slobodnoj zoni ili slobodnom
skladištu, a nije moguće odrediti dužnika u smislu stava 3. ovog člana, lice
koje je prema saznanju carinskog organa poslednje bilo u posedu robe obavezno
je da plati carinski dug.
Kada carinski dug ne nastaje
Član 242
Izuzetno od odredaba čl. 238. i 240.
stav 1. tačka 1) ovog zakona, carinski dug za određenu robu neće nastati ako
lice dokaže da obaveze koje proizilaze iz:
1) odredaba čl. 63. do 66. i člana
202. stav 1, tačka 2) ovog zakona ili
2) privremenog smeštaja te robe ili
3) primene carinskog postupka u koji
je ta roba bila stavljena,
nisu mogle biti ispunjene zbog
potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe kao posledice same prirode
robe, nepredviđenih okolnosti, nastupanja više sile ili uz odobrenje carinskog
organa. Nepovratno izgubljena roba je roba neupotrebljiva za bilo koje lice.
Carinski dug ne nastaje za robu koja
je pod uslovom upotrebe u posebne svrhe stavljena u slobodan promet po nižoj
ili stopi carine nula, ako je ta roba uz odobrenje carinskog organa izvezena
ili ponovo izvezena.
Ostaci ili otpaci kod uništenja robe
Član 243
Ako, u skladu sa odredbama člana
242. stav 1. ovog zakona, nije nastao carinski dug za robu koja je pod uslovom
upotrebe u posebne svrhe stavljena u slobodan promet uz nižu ili stopu carine
nula, ostaci ili otpaci koji preostanu posle uništenja takve robe smatraće se
stranom robom.
Carinski dug kada je roba bila stavljena u slobodan
promet uz nižu stopu carine
Član 244
Ako je u skladu sa odredbama člana
239. ili člana 240. stav 1. tačka 1) ovog zakona carinski dug nastao u vezi sa
robom koja je radi njene upotrebe u posebne svrhe bila stavljena u slobodan
promet uz nižu stopu carine, iznos plaćen prilikom stavljanja robe u slobodan
promet odbija se od iznosa carinskog duga.
Odredbe stava 1. ovog člana shodno
se primenjuju u slučaju kad carinski dug nastane u vezi sa ostacima ili
otpacima koji preostanu posle uništenja takve robe.
Nastanak carinskog duga pri izvozu kada je podneta
deklaracija
Član 245
Carinski dug pri izvozu nastaje za
robu koja podleže izvoznim dažbinama, a koja se, nakon podnošenja deklaracije,
izvozi iz carinskog područja Republike Srbije.
Carinski dug nastaje u trenutku
prihvatanja izvozne deklaracije za tu robu.
Dužnik je deklarant. U slučaju
posrednog zastupanja, dužnikom smatra se i lice za čiji je račun izvozna
deklaracija podneta.
Nastanak carinskog duga pri izvozu kada nije podneta
deklaracija
Član 246
Carinski dug pri izvozu nastaje
iznošenjem iz carinskog područja Republike Srbije robe koja podleže izvoznim
dažbinama, iako deklaracija nije podneta.
Carinski dug nastaje u trenutku kada
takva roba napusti carinsko područje.
Dužnik je lice koje je:
1) iznelo robu,
2) učestvovalo u iznošenju takve
robe a znalo je ili je moglo znati da deklaracija nije, a trebalo je da bude,
podneta.
Drugi slučajevi nastanka carinskog duga pri izvozu
Član 247
Carinski dug pri izvozu nastaje zbog
neispunjenja uslova pod kojima je odobreno da roba napusti carinsko područje
Republike Srbije, uz potpuno ili delimično oslobođenje od carinskih dažbina.
Carinski dug nastaje u trenutku kada
roba stigne na neko drugo odredište, različito od onog koje je bilo određeno
kada je dozvoljeno da roba istupi iz carinskog područja, uz potpuno ili
delimično oslobođenje od plaćanja izvoznih dažbina, ili, ako carinski organi ne
mogu da utvrde taj trenutak, istekom roka za podnošenje dokaza o ispunjenosti
uslova pod kojima je oslobođenje odobreno.
Dužnik je deklarant. U slučaju
posrednog zastupanja, dužnikom smatra se i lice za čiji je račun izvozna
deklaracija podneta.
Carinski dug za robu koja podleže merama zabrane ili
ograničenja
Član 248
Carinski dug iz čl. 237. do 241. i
246. do 247. ovog zakona nastaje i za robu koja podleže merama zabrane ili
ograničenja prilikom uvoza ili izvoza, osim za nezakonito unošenje u carinsko
područje Republike Srbije falsifikovanog novca, droge i psihotropnih supstanci
koje ne ulaze u privredne tokove a koje zbog svoje upotrebe u medicinske i
naučne svrhe podležu strogom nadzoru i kontroli nadležnih organa. Radi primene
krivičnih i prekršajnih postupaka za radnje koje su u suprotnosti sa carinskim
propisima, smatraće se da je carinski dug nastao u slučajevima kada krivični i
prekršajni propisi predviđaju da su carinske dažbine, odnosno postojanje
carinskog duga osnov za određivanje kazni, odnosno da je postojanje carinskog
duga osnov za pokretanje kaznenih postupaka.
Carinski dug za robu za koju je propisan povlašćeni
tarifni tretman
Član 249
Kada, u skladu sa odredbama člana
30. stav 3. tačka 7), čl. 108, 172. ili čl. 215. do 223. ovog zakona, carinski
propisi predviđaju da se za robu, zbog njene vrste ili upotrebe u posebne
svrhe, može odobriti povlašćeni tarifni tretman, smanjenje ili delimično ili
potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih ili izvoznih dažbina, takav povlašćeni
tarifni tretman, smanjenje ili potpuno ili delimično oslobođenje će se primeniti
i kada, shodno odredbama čl. 238. do 241, 246. ili 247. ovog zakona, nastane
carinski dug, pod uslovom da zainteresovano lice nije nezakonito postupilo,
niti je postupalo namerno ili sa grubom nepažnjom i ako podnese dokaz da su
ispunjeni svi drugi uslovi za povlašćeni tarifni tretman, smanjenje ili
delimično ili potpuno oslobođenje od plaćanja dažbina.
Solidarna odgovornost
Član 250
Ako je više lica u obavezi da plate
isti carinski dug, obavezna su da taj dug plate solidarno.
Pravila koja se primenjuju kod obračuna carinskog duga
Član 251
Iznos uvoznih ili izvoznih dažbina
za određenu robu obračunava se prema propisima koji su za tu robu važili na dan
nastanka carinskog duga, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno. Odredbe
ovog stava ne isključuju unapred odredbe st. 2. i 3. ovog člana.
Ako nije moguće tačno odrediti kada
je carinski dug nastao, smatraće se da je dug nastao u vreme kad carinski organ
utvrdi da se roba nalazi u statusu koji uslovljava nastanak carinskog duga.
Ako na osnovu raspoloživih podataka
carinski organ može da utvrdi da je carinski dug nastao pre trenutka iz stava
2. ovog člana, iznos uvoznih ili izvoznih dažbina za predmetnu robu, utvrđuje
se na osnovu propisa koji su važili za tu robu u najranijem trenutku u kojem se
može na osnovu raspoloživih podataka utvrditi postojanje carinskog duga.
Pod uslovima i okolnostima koje
utvrdi Vlada, na iznos carinskog duga naplatiće se kompenzatorna kamata radi
sprečavanja neosnovanog sticanja finansijske koristi zbog pomeranja dana
nastanka ili obračuna carinskog duga.
Mesto nastanka carinskog duga
Član 252
Carinski dug nastaje u mestu u kojem
je deklaracija ili izvozna deklaracija iz čl. 237, 245. i 253. podneta, ili u
mestu u kojem će biti podneta dopunska deklaracija iz člana 101. ovog zakona.
Osim u slučajevima iz stava 1. ovog
člana, carinski dug može nastati i:
1) u mestu u kome su nastupile
činjenice i okolnosti koje uslovljavaju njegov nastanak,
2) ako nije moguće utvrditi mesto iz
tačke 1) ovog stava, smatra se da je carinski dug nastao na mestu gde carinski
organ zaključi da se roba nalazi u okolnostima u kojima nastaje carinski dug i
3) ako je roba stavljena u carinski
postupak koji nije okončan, a mesto nastanka carinskog duga ne može se utvrditi
u skladu sa tač. 1) i 2) ovog stava u utvrđenom roku, u mestu gde je roba
stavljena u određeni carinski postupak ili u mestu u kome je u okviru carinskog
postupka uneta u carinsko područje Republike Srbije.
Ako na osnovu raspoloživih podataka
carinski organ može da utvrdi da je carinski dug nastao ranije, dok se roba
nalazila na nekom drugom mestu, smatra se da je carinski dug nastao u mestu gde
je utvrđeno da se roba ranije nalazila i to u najranijem trenutku u kojem se
može utvrditi postojanje carinskog duga.
Povoljniji tarifni tretman predviđen međunarodnim
sporazumom
Član 253
Ako međunarodni sporazumi predviđaju
povoljniji tarifni tretman pri uvozu robe poreklom iz Republike Srbije u te
države, ako je roba dobijena u postupku aktivnog oplemenjivanja, roba koja nije
poreklom iz Republike Srbije ili države sa kojom je zaključen sporazum, a
sadržana je u toj robi sa poreklom, podleže obavezi plaćanja uvoznih dažbina.
Uvozni carinski dug nastaje overavanjem isprava koje su potrebne za dobijanje
takvog povoljnijeg tarifnog tretmana u drugoj državi.
Carinski dug iz stava 1. ovog člana
nastaje u momentu prihvatanja izvozne deklaracije za tu robu.
Dužnik je deklarant. U slučaju
posrednog zastupanja, dužnikom smatra se i lice za čiji račun je podneta
deklaracija.
Visina uvoznih dažbina koja odgovara
carinskom dugu, utvrđuje se na isti način kao da se radi o carinskom dugu koji
bi nastao da je u tom momentu prihvaćena deklaracija za stavljanje strane robe
u slobodan promet u svrhu okončanja postupka aktivnog oplemenjivanja.
Glava III
OBRAČUN I
NAPLATA CARINSKOG DUGA
Utvrđivanje iznosa uvoznih ili izvoznih dažbina
Član 254
Carinski organ nadležan prema mestu
na kojem je carinski dug nastao ili se smatra da je nastao u skladu sa
odredbama člana 252. ovog zakona, odmah čim dobije potrebne podatke, utvrđuje
iznos uvoznih ili izvoznih dažbina (u daljem tekstu: iznos dažbine) koji treba
platiti.
Carinski organ, u skladu sa
odredbama člana 103. stav 2. ovog zakona, može da prihvati iznos dažbine koji
treba platiti, utvrđen od strane deklaranta.
Obaveštavanje dužnika o dugu
Član 255
Dužnik se, na propisani način,
obaveštava o dugu na mestu na kojem je carinski dug nastao ili se smatra da je
nastao u skladu sa odredbama člana 252. ovog zakona.
Izuzetno od stava 1. ovog člana,
dužnik se ne obaveštava o dugu:
1) kada je uvedena privremena mera
trgovinske politike u obliku dažbine, dok se ne utvrdi konačan iznos tih
dažbina;
2) ako je iznos dažbine koji treba
platiti veći od iznosa utvrđenog na osnovu obavezujućeg obaveštenja;
3) ako je prvobitna odluka da dužnik
ne bude obavešten o carinskom dugu ili da bude obavešten o iznosu manjem od
iznosa dažbine koji treba platiti, doneta na osnovu propisa koji su naknadno
poništeni sudskom odlukom;
4) u slučajevima u kojima je
carinski organ, na osnovu carinskih propisa, oslobođen obaveze da obaveštava
dužnika o carinskom dugu.
Ako je iznos dažbine koji treba
platiti jednak iznosu unetom u deklaraciju, dužnik neće biti posebno obavešten
o iznosu duga, a smatraće se da je bio obavešten u trenutku puštanja robe od strane
carinskog organa. Ako se iznos naveden u deklaraciji ne podudara sa iznosom
koji je obračunao carinski organ, carinski organ na primeren način obaveštava
dužnika o iznosu duga.
Dužnik će, osim u slučaju iz stava
3. ovoga člana, biti obavešten o carinskom dugu u roku od 14 dana od dana kada
je carinski organ u mogućnosti da utvrdi iznos dažbine koji treba platiti.
Vlada propisuje slučajeve iz stava
2. tačke 4. ovoga člana.
Rokovi za obaveštavanje dužnika o dugu
Član 256
Dužnik se neće obaveštavati o dugu
nakon isteka roka od tri godine od dana kada je dug nastao.
Ako je carinski dug posledica radnje
koja je bila kažnjiva u trenutku kada je bila počinjena, rok od tri godine iz
stava 1. ovog člana produžava se na rok od deset godina.
U slučaju podnošenja žalbe u smislu
člana 12. ovog zakona, rokovi propisani u st. 1. i 2. ovog člana produžavaju se
za vreme trajanja žalbenog postupka.
Ako je obaveza za carinski dug
ponovo nastala u skladu sa članom 279. ovog zakona, rokovi iz st. 1. i 2. ovog
člana miruju od dana kada je podnet zahtev za vraćanje ili otpuštanje duga u
skladu sa članom 273. stav 4. ovog zakona, za vreme dok odluka o vraćanju ili
otpuštanju ne bude doneta.
Knjiženje
Član 257
Carinski organ iz člana 254. ovog
zakona proknjižiće, u skladu sa nacionalnim propisima, iznos dažbine koji treba
platiti utvrđen u skladu sa tim članom, osim u slučajevima iz člana 255. stav
2. ovog zakona.
Carinski organ ne mora da proknjiži
iznose dažbina o kojima, u skladu sa odredbama člana 256. ovog zakona, više ne
može da obavesti dužnika.
Ministar propisuje način knjiženja
iznosa dažbina. Knjiženja se mogu razlikovati u zavisnosti od toga da li je
carinski organ, na osnovu okolnosti u kojima je carinski dug nastao, uveren da
će ti iznosi biti plaćeni.
Rokovi knjiženja duga
Član 258
Ako je carinski dug nastao
prihvatanjem deklaracije za neki carinski postupak, osim za postupak
privremenog uvoza uz delimično oslobođenje od plaćanja dažbine ili izvršenjem
neke druge radnje sa istim dejstvom kao i prihvatanje deklaracije, iznos takvog
carinskog duga će se proknjižiti čim se završi obračun iznosa carinskog duga.
Ukupan iznos carinskog duga za svu
robu puštenu jednom istom licu u roku koji odredi carinski organ, a koji ne
može biti duži od 31 dana, može se proknjižiti jednim knjiženjem na kraju tog
perioda, pod uslovom da je plaćanje obezbeđeno. Knjiženje se mora izvršiti
najkasnije dva dana nakon isteka odobrenog perioda.
Kada je propisano da roba može biti
puštena pre nego su uslovi za određenje iznosa nastalog carinskog duga ili
obaveze za plaćanje carinskog duga ispunjeni, tada će se dug knjižiti
najkasnije dva dana nakon što iznos carinskog duga bude obračunat ili obaveza
njegovog plaćanja konačno utvrđena.
Ako je carinski dug nastao pod
uslovima drukčijim od onih iz st. 1. i 2. ovog člana, iznos duga se knjiži u
roku od dva dana od dana kad je carinski organ u mogućnosti da:
1) izračuna iznos dažbina, i
2) utvrdi identitet dužnika.
Carinski organ može da produži
rokove iz ovog člana, najduže za osam dana, ako posebne okolnosti onemogućavaju
carinski organ da knjiženje sprovede u propisanom roku.
Rokovi iz stava 5. ovog člana ne
primenjuju se u slučaju nepredviđenih okolnosti ili više sile.
Naknadno knjiženje
Član 259
Kad iznos dažbina proizišlih iz
carinskog duga nije proknjižen u skladu sa članom 258. ovog zakona ili je
proknjižen u nižem iznosu od onog koji se potražuje, iznos duga ili njegov
preostali deo proknjižiće se u roku od dva dana od dana kada carinski organ to
utvrdi i bude u mogućnosti da izračuna stvarni dug i utvrdi dužnika (naknadno
knjiženje). Ti rokovi mogu se produžiti u skladu s članom 258. ovog zakona.
Naknadno knjiženje se ne vrši, osim
u slučajevima iz člana 255. stav 2. tač. 2) i 3) ovog zakona, kada:
1) je prvobitna odluka da se dažbina
ne knjiži ili da se knjiži ali u umanjenom iznosu od iznosa dažbine koji se
zakonski potražuje doneta na osnovu propisa koji su naknadno poništeni sudskom
odlukom;
2) iznos dažbine koji se potražuje
nije bio knjižen zbog greške carinskog organa koju iz objektivnih razloga lice
koje je dužno da izvrši plaćanje nije moglo da otkrije, pod uslovom da je to
lice postupalo savesno i u skladu sa propisima u pogledu deklaracija.
Kada se preferencijalni status robe
utvrđuje u okviru sistema administrativne saradnje, u koji su uključeni organi
druge države, izdavanje uverenja od strane tih organa, ako se pokaže netačnim,
predstavlja grešku koja objektivno nije mogla da se otkrije.
Izdavanje netačnog uverenja ne
predstavlja grešku kada se uverenje zasniva na netačnom prikazivanju činjenica
od strane izvoznika, osim kada je očigledno da su organi koji su ga izdali
znali ili su trebali da znaju da roba nije ispunila zahteve propisane za
preferencijalni status.
Smatra se da je lice koje je dužno
da plati carinski dug postupalo savesno kada može da dokaže da je za vreme
trgovinskih radnji vodilo računa o tome da uslovi za preferencijalni status
budu ispunjeni.
Smatra se da lice koje je dužno da
plati carinski dug nije postupalo savesno ako je u službenom glasilu objavljeno
obaveštenje o postojanju sumnje u vezi sa pravilnom primenom preferencijala od
strane države odnosno teritorije korisnice preferencijala.
Vlada propisuje do kog iznosa
dažbina se ne vrši naknadno knjiženje carinskog duga.
Rokovi za plaćanje duga, obustava naplate
Član 260
Dužnik, koji je o iznosu duga
obavešten u skladu sa članom 255. ovog zakona, plaća carinski dug u sledećim
rokovima:
1) ako nema pravo ni na jednu od
olakšica propisanih u čl. 262. do 265. ovog zakona, plaćanje se vrši u
predviđenom roku, koji ne prelazi osam dana od dana obaveštavanja dužnika o
iznosu duga koji se potražuje, osim u slučaju iz člana 12. stav 2. ovog zakona.
U slučaju objedinjavanja knjiženja
pod uslovima propisanim u članu 258. stav 2. ovog zakona, utvrđuje se tako da
se dužniku ne dozvoljava duži rok za plaćanje od onog kojeg bi dobio da mu je
bilo odobreno odloženo plaćanje.
Carinski organ, na zahtev dužnika,
može da odobri produženje roka, kada je iznos dažbine koji treba da se plati
nastao kao posledica postupka naknadne naplate i to za period koji nije duži od
roka koji je dužniku potreban da preduzme odgovarajuće radnje radi izmirivanja
te obaveze;
2) ako ima pravo na neku od olakšica
propisanih u čl. 262. do 265. ovog zakona, plaćanje se vrši najkasnije do
isteka roka ili rokova utvrđenih u vezi sa tim olakšicama.
Rok za izvršenje obaveza dužnika za
plaćanje duga miruje, ako je:
1) podnet zahtev za otpis duga u
skladu sa čl. 273, 275. i 276. ovog zakona,
2) roba zaplenjena s namerom da se
oduzme u skladu s članom 271. stav 1. tačka 4) alineja 2 ili tačka 5) ovog
zakona, ili
3) carinski dug nastao u skladu sa
članom 239. ovog zakona i ima više dužnika.
Vlada može da propiše rokove iz
stava 2. ovog člana.
Načini plaćanja
Član 261
Plaćanje vrši se u gotovini ili na
drugi način, u skladu sa propisima kojima se uređuje način plaćanja. Ono može
da se izvrši i poravnanjem potraživanja kada je to propisano.
Pojam odloženog plaćanja
Član 262
Carinski organ, na zahtev
zainteresovanog lica, ako se iznos dažbina koji mora da se plati odnosi na robu
koja je prijavljena za neki carinski postupak kojim je predviđena obaveza
plaćanja takve dažbine, odobrava odloženo plaćanje tog iznosa, pod uslovima
predviđenim u čl. 263. i 264. ovog zakona.
Odobravanje odloženog plaćanja
Član 263
Odobravanje odloženog plaćanja
zavisi od polaganja obezbeđenja podnosioca zahteva.
Carinski organ odlučuje koji od
sledećih postupaka mora da se koristi prilikom odobravanja odloženog plaćanja:
1) pojedinačno za svaki iznos
dažbine proknjižen pod uslovima propisanim u članu 258. stav 1. ili u članu
259. stav 1. ovog zakona; ili
2) zbirno, za sve iznose dažbina
proknjižene pod uslovima propisanim u članu 258. stav 1. ovog zakona u roku
koji utvrdi carinski organ, a koji ne prelazi 31 dan; ili
3) zbirno, za sve iznose dažbina
koji čine jedno knjiženje u skladu sa članom 258. stav 2. ovog zakona.
Izračunavanje roka kod odloženog plaćanja
Član 264
Rok u kojem se plaćanje odlaže je 30
dana i koji se izračunava na sledeći način:
1) kada se plaćanje odlaže u skladu
sa članom 263. stav 2. tačka 1) ovog zakona, taj rok se računa od dana
knjiženja iznosa dažbine od strane carinskog organa. Kada se primenjuje član
258. ovog zakona, rok od 30 dana, skraćuje se za broj dana koji prelaze rok od
dva dana potrebna za knjiženje iznosa;
2) kada se plaćanje odlaže u skladu
sa članom 263. stav 2. tačka 2) ovog zakona, taj rok se računa od dana kada
ističe odobreni rok. Skraćuje se za onaj broj dana koji odgovara polovini broja
dana odobrenog roka;
3) kada se plaćanje odlaže u skladu
sa članom 263. stav 2. tačka 3) ovog zakona, taj rok se računa od dana isteka
roka u kojem se roba puštala. Skraćuje se za onaj broj dana koji odgovara
polovini broja dana roka odobrenog za knjiženje ukupnog duga.
Kada je broj dana rokova iz stava 1.
tač. 2) i 3) ovog člana neparan, broj dana koji treba da se oduzme od roka od
30 dana u skladu sa stavom 1. tač. 2) i 3) ovog člana jednak je polovini
sledećeg najnižeg parnog broja.
Neodobravanje odloženog plaćanja
Član 265
Carinski organ neće odobriti odloženo
plaćanje za iznos dažbina koji se, iako povezan sa robom koja je prijavljena za
carinski postupak koji za sobom povlači obavezu plaćanja takve dažbine, knjiži
u skladu sa propisima koji se odnose na prihvatanje nepotpunih deklaracija,
zbog toga što do isteka određenog roka deklarant nije dostavio potrebne podatke
za konačno utvrđivanje carinske vrednosti robe ili nije dostavio podatke ili
dokument koji je nedostajao prilikom prihvatanja nepotpune deklaracije.
Carinski organ može da odobri
odloženo plaćanje u slučajevima iz stava 1. ovog člana kada se iznos dažbine
koji treba da se naplati knjiži pre isteka roka od 30 dana od dana kada je bio
knjižen prvobitni iznos za naplatu ili, ako nije bio proknjižen, od dana
prihvatanja deklaracije koja se odnosi na tu robu. Dužina odlaganja plaćanja
odobrena u takvim okolnostima ne prelazi rok koji je, u skladu sa članom 264.
stav 2. ovog zakona, bio odobren u vezi sa iznosom dažbine koji je bio
prvobitno utvrđen ili koji bi bio odobren da je iznos dažbine utvrđen u skladu
sa zakonom bio knjižen prilikom prijavljivanja robe.
Plaćanje dažbina pre isteka roka
Član 266
Dužnik može platiti celokupan iznos
dažbine ili deo iznosa pre isteka roka koji mu je bio odobren za odloženo
plaćanje.
Treće lice
Član 267
Iznos dažbina može umesto dužnika
platiti treće lice u skladu sa propisima.
Prinudna naplata carinskog duga
Član 268
Ako iznos carinskog duga nije plaćen
u propisanom roku, carinski organ obračunava zateznu kamatu na iznos duga i
preduzima sve zakonom propisane mere za naplatu duga, uključujući i prinudnu
naplatu.
Vlada propisuje do kog iznosa duga,
odnosno kamate se ne vrši prinudna naplata.
Obračun kamate
Član 269
Ako iznos carinskog duga nije plaćen
u propisanom roku, carinski organ obračunava kamatu na iznos duga, počev od
dana dospelosti za plaćanje tog duga, po stopi jednakoj godišnjoj eskontnoj
stopi Narodne banke Srbije, uvećanoj za 10 procentnih poena, primenom prostog
interesnog računa od sto.
Zastarevanje carinskog duga
Član 270
Carinski dug se ne može naplatiti po
isteku roka od pet godina od dana njegovog nastanka.
Zastarevanje se prekida svakom
radnjom carinskog organa koja se preduzima radi naplate dažbina, u kom slučaju
rok počinje da teče od početka.
Izuzetno od stava 2. ovog člana,
pravo naplate zastareva po isteku 10 godina od dana nastanka carinskog duga.
Glava IV
GAŠENJE
CARINSKOG DUGA
Načini gašenja carinskog duga
Član 271
Carinski dug se gasi:
1) plaćanjem iznosa duga,
2) otpustom iznosa duga,
3) nastupanjem zastarelosti
potraživanja i u slučajevima pravno utvrđene nesposobnosti plaćanja dužnika,
4) ako je za robu deklarisanu za
carinski postupak za koji nastaje obaveza plaćanja uvoznih dažbina:
- deklaracija poništena,
- roba pre puštanja bila zadržana i
istovremeno ili naknadno oduzeta, uništena po nalogu carinskog organa, uništena
ili ustupljena u korist države u skladu sa odredbama člana 209. ovog zakona ili
uništena ili nepovratno izgubljena zbog njene vrste ili nepredviđenih okolnosti
ili zbog više sile;
5) ako je roba za koju je carinski
dug nastao prema članu 238. ovog zakona zadržana zbog nezakonitog unošenja i
istovremeno ili naknadno oduzeta.
U slučaju da je roba zadržana ili
oduzeta smatraće se da carinski dug nije ugašen ako je carinski dug osnov za
utvrđivanje prekršajne ili krivične kazne ili je postojanje carinskog duga
osnov za pokretanje krivičnog ili prekršajnog postupka.
Carinski dug nastao u skladu sa
odredbama člana 253. ovog zakona biće ugašen kad se ponište sve formalnosti
učinjene radi sticanja prava na povlašćeni carinski tretman kako je to navedeno
u članu 253. ovog zakona.
Glava V
POVRAĆAJ I
OTPUST CARINSKOG DUGA
Definicije
Član 272
Povraćaj duga je potpun ili
delimičan povraćaj naplaćenog carinskog duga.
Otpust duga je odluka o odustajanju
od naplate celog duga ili dela duga ili odluke kojima se utvrđuje neosnovanost
knjiženja celog duga koji nije plaćen ili njegovog dela.
Uslovi i način povraćaja i otpusta duga
Član 273
Ako se dokaže da u trenutku plaćanja
carinski dug nije bio utvrđen u skladu sa zakonom ili je uknjižen protivno
članu 259. stav 2. ovog zakona, carinski dug vraća se do tako utvrđenog iznosa.
Ako se dokaže da u trenutku
knjiženja carinski dug nije bio zakonski utemeljen ili je uknjižen protivno
članu 259. stav 2. ovog zakona, izvršiće se otpust carinskog duga do tako
utvrđenog iznosa.
Carinski organ neće odobriti
povraćaj ili otpust kad su činjenice koje su dovele do plaćanja ili knjiženja
iznosa koji nije zakonski utemeljen posledica postupanja određenog lica
suprotno propisima.
Carinski organ, na zahtev
zainteresovanog lica, odobrava povraćaj ili otpust u roku od tri godine od dana
kad je o iznosu duga obavešten dužnik. Carinski organ će produžiti ovaj rok ako
lice pruži dokaze da je bilo sprečeno da zahtev podnese u navedenom roku zbog
nepredviđenih okolnosti ili više sile.
Carinski organ odobrava povraćaj ili
otpust po službenoj dužnosti ako u roku od tri godine od dana kad je o iznosu
duga obavešten dužnik utvrdi nepravilnosti iz st. 1. i 2. ovog člana.
Povraćaj carinskog duga kod poništavanja deklaracije
Član 274
Carinski organ, na zahtev lica, koji
je podnet u rokovima propisanim za podnošenje zahteva za poništavanje
deklaracije, odobrava povraćaj carinskog duga, ako je deklaracija poništena, a
dažbine plaćene.
Povraćaj ili otpust carinskog duga za robu sa
nedostatkom
Član 275
Carinski organ odobrava povraćaj ili
otpust carinskog duga ako utvrdi da se iznos dažbina koji je proknjižen odnosi
na robu koja je stavljena u određeni carinski postupak, a koju uvoznik nije
prihvatio, jer je u trenutku prihvatanja deklaracije bila s nedostacima ili
nije ispunjavala uslove ugovora na osnovu kojeg je uvezena.
Robom s nedostacima smatra se i roba
koja je bila oštećena pre puštanja.
Carinski organ odobrava povraćaj ili
otpust uvoznog duga ako:
1) roba nije bila upotrebljavana,
osim ako je početna upotreba bila nužna da bi se utvrdili nedostaci robe ili
njena neusklađenost s odredbama ugovora,
2) je roba izvezena iz carinskoga
područja Republike Srbije.
Carinski organ, na zahtev
zainteresovanog lica, odobrava da roba bude uništena ili da radi ponovnog
izvoza bude stavljena u postupak tranzita, postupak skladištenja, u slobodnu
zonu ili slobodno skladište umesto da bude izvezena. U svrhu stavljanja robe u
jedan od navedenih carinskih postupaka ili upotreba smatraće se da roba ima
status strane robe.
Carinski organ neće odobriti
povraćaj ili otpust uvoznog duga za robu koja je pre nego što je stavljena u
slobodan promet bila privremeno uvezena radi ispitivanja, osim ako se ne utvrdi
da takvim ispitivanjem¸ nije bilo moguće ustanoviti činjenicu da roba ima
nedostatke ili da ne odgovara uslovima iz ugovora.
Carinski organ odobriće povraćaj ili
otpust uvoznog duga iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana ako stranka
podnese zahtev carinskom organu u roku od 12 meseci od dana kad je o iznosu
toga duga obavešten dužnik.
Izuzetno od stava 6. ovog člana,
carinski organ može produžiti rok iz opravdanih i blagovremeno istaknutih
razloga.
Drugi slučajevi povraćaja ili otpusta carinskog duga
Član 276
Izuzetno od slučajeva iz čl. 273,
274. i 275. ovog zakona, Vlada može propisati i druge slučajeve povraćaja ili
otpusta carinskog duga, koji nisu nastali kao posledica prevare ili grube
nepažnje od strane dužnika ili drugih učesnika u carinskom postupku, kao i
posebne uslove i postupak ostvarivanja povraćaja ili otpusta duga.
Povraćaj ili otpust duga iz razloga
navedenih u stavu 1. ovog člana odobriće se na zahtev deklaranta podnetog
carinskom organu u roku od 12 meseci od dana kad je dužnik obavešten o dugu. Carinski
organ može produžiti rok u opravdanim slučajevima.
Iznos za koji se neće odobriti povraćaj ili otpust
carinskog duga
Član 277
Carinski organ odobrava povraćaj ili
otpust carinskog duga samo ako je taj iznos veći od iznosa koji je utvrdila
Vlada.
Kamata kod povraćaja duga
Član 278
Ako carinski organ izvrši povraćaj
carinskog duga, uključujući i iznos kamate, odnosno zatezne kamate, koji je
zaračunat prilikom plaćanja tog duga, carinski organ ne plaća i kamatu.
Izuzetno od stava 1. ovog člana,
carinski organ će, u skladu sa odredbom člana 269. stav 1. ovog zakona, platiti
kamatu kada odluka kojom je odobren zahtev za povraćaj nije izvršena u roku od
tri meseca od dana njenog donošenja.
Vraćanje kamata i obaveza plaćanja prvobitno utvrđenog
duga
Član 279
Ako je greškom izvršen povraćaj ili
otpust carinskog duga, dužnik je obavezan da plati prvobitno utvrđeni dug.
Dužnik je obavezan, ako je plaćena kamata iz člana 278. ovog zakona, da je
vrati carinskom organu.
Deo osmi
MERE ZA ZAŠTITU PRAVA INTELEKTUALNE SVOJINE NA GRANICI
Uvoz, izvoz ili tranzit robe kojim se povređuju prava
intelektualne svojine
Član 280
Uvoz, izvoz ili tranzit robe kojim
se povređuju prava intelektualne svojine utvrđena propisima koji uređuju to
pitanje i međunarodnim ugovorima nije dozvoljen.
Postupanje carinskog organa na zahtev nosioca prava
intelektualne svojine
Član 281
Carinski organ, na zahtev nosioca
prava intelektualne svojine, prekinuće carinski postupak i zadržati robu u
slučaju postojanja sumnje da se uvozom, izvozom ili tranzitom robe koja je
predmet carinskog postupka povređuju prava intelektualne svojine.
Zahtev iz stava 1. ovog člana može
biti pojedinačan, ako se odnosi na jednu pošiljku, ili opšti. Nosilac prava
dostavlja carinskom organu detaljne podatke o originalnoj robi, proizvođačima i
distributerima takve robe, kao i sve ostale podatke koje carinskom organu mogu
pomoći da identifikuje pošiljke za koje postoji sumnja da povređuju prava
intelektualne svojine.
Protiv odluke carinskog organa kojom
se zahtev nosioca prava intelektualne svojine iz stava 1. ovog člana odbija ili
kojom se odbija produženje roka za preduzimanje mera potrebnih za otklanjanje
povrede prava intelektualne svojine podnosilac zahteva može izjaviti žalbu
ministarstvu.
Postupanje carinskog organa po službenoj dužnosti
Član 282
Carinski organ može, po službenoj
dužnosti, prekinuti carinski postupak i puštanje robe koja se uvozi, izvozi ili
je u tranzitu ako posumnja da je povređeno neko od prava intelektualne svojine.
Naknada štete
Član 283
Carinski organ ne odgovara uvozniku
ili vlasniku robe za naknadu štete koja nastane zbog zadržavanja robe u skladu
sa odredbama čl. 281. i 282. ovog zakona.
Lice iz člana 281. stav 1. ovog
zakona dužno je da uvozniku ili vlasniku robe plati naknadu za štetu nastalu
zbog zadržavanja robe, ako je do neosnovanog zadržavanja robe došlo na zahtev
tog lica.
Obaveštenje o prekidu carinskog postupka
Član 284
Kad carinski organ, u skladu sa
odredbom člana 282. ovog zakona, prekine carinski postupak, o tome bez odlaganja
obaveštava:
1) uvoznika;
2) nosioca prava intelektualne
svojine, ako je carinskom organu poznata njegova adresa;
3) organ nadležan za zaštitu prava
intelektualne svojine.
Ako u roku od 10 radnih dana od dana
kada su zainteresovane strane obaveštene o prekidu postupka carinski organ ne
bude obavešten da je pokrenut postupak koji vodi meritornoj odluci, ili da je
nadležni organ odredio privremenu meru na osnovu koje se odlaže puštanje robe,
roba će biti puštena ako su ispunjeni uslovi za uvoz, izvoz ili tranzit.
Carinski organ može, na zahtev
podnosioca, u opravdanim slučajevima, da produži rok iz stava 2. ovog člana za
još 10 radnih dana.
Pregled robe
Član 285
Nosilac prava intelektualne svojine,
uvoznik, izvoznik i vlasnik robe imaju pravo da identifikuju robu, uključujući
i pregled robe, pod uslovom da se pregled obavi pod carinskim nadzorom.
Kada se mere za zaštitu prava intelektualne svojine ne
primenjuju
Član 286
Mere za zaštitu prava intelektualne
svojine iz čl. 280. do 285. ovog zakona, ne primenjuju se na manje količine
nekomercijalne robe koja se nalazi u ličnom prtljagu putnika ili koja se šalje
u manjim pošiljkama.
Propisivanje uslova i načina za primenu mera
Član 287
Vlada propisuje uslove i način za
primenu mera iz čl. 280. do 286. ovog zakona.
Deo deveti
PRODAJA CARINSKE ROBE I RASPORED PRIHODA
Prodaja carinske robe, propisivanje uslova i načina
prodaje
Član 288
Prodaja carinske robe vrši se posle
ispunjenja uslova utvrđenih ovim zakonom, po pravilu, javnom prodajom.
Carinski organ može, bez javne
prodaje, odmah prodati lako kvarljivu robu i žive životinje, zadržane u skladu
sa odredbom člana 298. stav 6. ovog zakona.
Vlada propisuje bliže uslove i način
prodaje carinske robe.
Ustupanje robe bez naknade, uništenje robe
Član 289
Vlada može ustupiti bez naknade robu
od istorijske, arheološke, etnografske, kulturne, umetničke i naučne vrednosti,
kao i robu namenjenu za humanitarne svrhe, državnim organima, ustanovama
kulture koje su odgovorne za zaštitu kulturnih dobara, humanitarnim
organizacijama i drugim korisnicima humanitarne pomoći, kao i u druge opravdane
svrhe.
Roba koja se ne može prodati,
odnosno upotrebiti zbog zdravstvenih, veterinarskih, fitosanitarnih,
sigurnosnih ili drugih razloga propisanih zakonom uništava se pod carinskim
nadzorom, u skladu sa propisima.
Robom iz stava 2. ovog člana,
smatraju se i duvanske prerađevine koje nisu obeležene na propisan način.
Troškove uništenja snosi vlasnik ili
uvoznik robe, a ako su oni nepoznati ili nedostupni, troškove uništenja snosi
carinski organ.
Raspored prihoda
Član 290
Prihodi ostvareni po osnovu
naplaćenih kazni i prodaje carinske robe predstavljaju prihod budžeta
Republike.
Deo deseti
POVREDA CARINSKIH PROPISA
Glava I
CARINSKI
PREKRŠAJI
I Opšte odredbe
Pojam
Član 291
Radnje ili propusti koji su u
suprotnosti sa odredbama ovog zakona i podzakonskih akata donetih na osnovu
njega, smatraju se carinskim prekršajima kada je to određeno ovim zakonom i kao
takvi podležu kažnjavanju.
II Prekršaji i kazne
Član 292
Novčanom kaznom od jednostrukog do
četvorostrukog iznosa vrednosti robe koja je predmet prekršaja, kazniće se
lice, ako:
1) unosi ili iznosi robu van
graničnog prelaza ili u vreme kada granični prelaz nije otvoren za promet;
unosi ili iznosi sakrivenu robu preko graničnog prelaza (član 58);
2) izuzme robu ispod carinskog
nadzora, čime se izbegava carinska kontrola (čl. 62, 72, 108, 123, 131);
3) ne prijavi robu koju unosi preko
graničnog prelaza u carinsko područje Republike Srbije ili ne dopremi robu
carinskom organu (čl. 63. i 65);
4) u deklaraciji, ne prikaže svu
robu koja podleže carinskom postupku (član 84);
5) ne prijavi robu koju iz slobodne
zone ili slobodnog skladišta unosi u ostali deo carinskog područja Republike
Srbije (član 203).
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000
dinara do 25.000 dinara, kazniće se odgovorno lice u okviru pravnog lica za
prekršaj iz stava 1. ovog člana.
Član 293
Novčanom kaznom od jednostrukog do
četvorostrukog iznosa carinskih dažbina za robu koja je predmet prekršaja
kazniće se lice, ako:
1) iznošenjem netačnih ili
neistinitih podataka ili na bilo koji drugi način navođenjem carinskog organa
na pogrešan zaključak, stekne ili pokuša da stekne plaćanje dažbina u manjem
iznosu, preferencijalni tarifni tretman, oslobođenje od plaćanja uvoznih
dažbina, olakšicu u plaćanju uvoznih i drugih naknada, plaćanje smanjenog
iznosa, povraćaj ili otpust od plaćanja uvoznih dažbina ili bilo koju drugu
olakšicu (čl. 23, 30, 31, 84, 87, 104, 112, 113, 150, 152, 169, 172, 177. do
180, 249. do 252);
2) suprotno zakonskim odredbama,
izvrši prenos robe trećem licu, robu preda trećem licu na korišćenje, iznajmi
je ili je na neki drugi način koristi za druge svrhe osim onih za koje je ta
roba dobila olakšicu za plaćanje uvoznih i drugih dažbina, tj. robu za koju je
odobrena olakšica dâ kao zalog, u najam ili kao obezbeđenje od plaćanja dažbina
pre izmirenja uvoznih dažbina u punom iznosu (član 220).
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000
dinara do 25.000 dinara, kazniće se odgovorno lice u okviru pravnog lica za
prekršaj iz stava 1. ovog člana.
Član 294
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000
dinara do 1.500.000 dinara kazniće se lice, ako:
1) prilikom podnošenja zahteva za
odobrenje carinskog postupka, bilo direktno ili indirektno, podnese carinskom
organu dokumentaciju koja sadrži netačne podatke i pod uslovom da takvo
činjenje podrazumeva ili može podrazumevati oslobođenje od plaćanja uvoznih
dažbina, plaćanje smanjenog iznosa ili odobrenje neke carinske povlastice, ili
prava koja mu po zakonu ne pripadaju (čl. 11, 111, 112. i 113);
2) ne dostavi dokumentaciju, ili ne
prenese informaciju koja je neophodna carinskom organu, tj. ne pruži drugu
neophodnu pomoć u sprovođenju carinskog postupka (član 23, član 53. stav 1, čl.
94. i 201);
3) pripremi ili naloži pripremu
lažne evidencije o poreklu robe; pripremi ili naloži pripremu dokumenta koji
sadrži netačne podatke kako bi dovelo do nepropisnog odobrenja za postupak sa
ekonomskim dejstvom i utvrđivanja preferencijalnog porekla robe koja je
obuhvaćena tim dokumentom (čl. 32. i 37);
4) istovari ili pretovari bez
odobrenja carinskog organa, ili sprovede odobreni istovar ili pretovar robe na
mestima koja nisu namenjena niti odobrena za tu svrhu, ili propusti da na vreme
obavesti carinski organ u slučaju neposredne opasnosti koja iziskuje hitno
istovarivanje ili pretovar robe, ili bez ovlašćenja carinskog organa iznese
robu iz prostora gde je roba prvobitno bila smeštena (čl. 71. i 72);
5) ne unese u deklaraciju sve
podatke o robi, koji su odlučujući za utvrđivanje tarifnog svrstavanja prema
nomenklaturi ili u deklaraciju unese tarifnu oznaku koja je drugačija u odnosu
na podatke o prirodi te robe, a pri čemu takvo činjenje prouzrokuje, ili može
da prouzrokuje plaćanje uvoznih dažbina ili drugih naknada u umanjenom iznosu
ili podnese carinskom organu, u okviru izvoznog postupka, izvoznu deklaraciju u
koju su uneti podaci o većoj količini, većoj vrednosti, ili drugačijem poreklu
robe od onoga što je utvrdio carinski organ (član 87. stav 1);
6) podnese carinskom organu, bilo
direktno ili indirektno, u okviru izvoznog postupka, dokumenta koja sadrže
netačne podatke, pri čemu takvim činjenjem dobije, ili može dobiti odobrenje
povlašćenog postupka ili prava koja mu po zakonu ne pripadaju (član 87. stav
2);
7) propusti da propisno zaštiti carinsko
obeležje robe od uništenja ili oštećenja ili ga ukloni sa prevoznog sredstva
bez ovlašćenja carinskog organa, osim ako je usled nepredviđenih okolnosti ili
uslova više sile takvo uklanjanje ili uništenje obeležja neophodno da bi se
zaštitila roba ili prevozno sredstvo (član 97. stav 2);
8) deluje u suprotnosti sa članom
89. ili ne poštuje obaveze koje mora ispuniti u slučaju primene odobrenja za
pojednostavljeni postupak (član 101);
9) postupa kao da je roba stavljena
u slobodan promet pre obavljanja formalnosti za stavljanje u slobodan promet i
za plaćanje svih dažbina propisanih ovim zakonom, ili ne poštuje druge zakone
ili mere trgovinske politike ili druge propise koji se odnose na uvoz robe
(član 104);
10) ne poštuje obaveze koje
proističu iz odobrenja carinskog postupka sa ekonomskim dejstvom (član 113.
stav 1, član 144. stav 1. i član 159);
11) ne obavesti carinski organ o
postupcima preduzetim nakon odobrenja carinskog postupka sa ekonomskim dejstvom
i koji su od značaja za sadržaj i validnost takvog odobrenja (član 113. stav
2);
12) ne završi tranzitni postupak i
ne preda robu carinskom organu odredišta u neizmenjenom obliku ili ne preda
robu u za to propisanom roku, ili ne poštuje ostale mere koje preduzme carinski
organ da bi obezbedio identitet robe (čl. 119. i 121);
13) u postupku pasivnog
oplemenjivanja postupa sa robom u suprotnosti sa ovim zakonom (član 172. stav
1);
14) unese ili iznese robu iz
slobodne zone ili slobodnog skladišta van mesta ulaska i izlaska, ne dopremi
carinskom organu robu po ulasku u slobodnu zonu ili slobodno skladište, ne
preda kopiju transportnog dokumenta koji prati robu, ili ne preda robu na
zahtev carinskog organa (član 192. stav 1, član 193. stav 4, član 195. stav 2);
15) ne obavesti carinski organ o
izgradnji objekta u slobodnoj zoni i slobodnom skladištu, o sprovođenju
industrijske, komercijalne ili uslužne delatnosti u slobodnoj zoni ili
slobodnom skladištu ili sprovodi takvu delatnost bez obzira na zabranu ili
ograničenje koje je odredio carinski organ (član 197. stav 1);
16) ne vodi propisanu evidenciju o
robi koja uđe u slobodnu zonu ili slobodno skladište, kao i evidenciju o
kretanju i pretovaru robe (član 201);
17) postupa sa robom iz slobodne
carinske prodavnice u suprotnosti sa ovim zakonom (član 208);
18) ne obavesti carinski organ o
ponovnom izvozu ili uništenju robe (član 209. stav 4) i
19) obavesti carinski organ da
određena roba napušta carinsko područje Republike Srbije, a da pri tom nema
takvu robu, ili takve robe nema u prevoznom sredstvu (član 210).
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000
dinara do 25.000 dinara kazniće se odgovorno lice u okviru pravnog lica, za
prekršaj iz stava 1. ovog člana.
Član 295
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000
dinara do 500.000 dinara kazniće se lice, ako:
1) ne čuva dokumentaciju u
propisanom periodu (član 26);
2) propusti da u roku preveze robu
putem i na način kako je to odredio carinski organ (član 63);
3) ne podnese sažetu deklaraciju u
skladu sa članom 68. ovog zakona, ili podnese sažetu deklaraciju nakon
propisanog perioda (član 68);
4) za potrebe obavljanja pregleda
robe i prevoznih sredstava kojima se ona prenosi, ne istovari ili ne raspakuje
robu nakon što je to od njega zatražio carinski organ (član 71. stav 3);
5) ne podnese zahtev za dodelu nekog
od carinski dozvoljenih postupanja ili korišćenja robe ili propusti da obavi
takve formalnosti u propisanom roku (čl. 73. i 74);
6) čuva robu u privremenom smeštaju
na mestima i pod uslovima koji su u suprotnosti sa onima koje je odobrio
carinski organ, ili sprovodi postupke nad robom kojima se menja njen izgled ili
tehničke karakteristike (čl. 76. i 77);
7) ne dostavi dopunsku deklaraciju
ili je ne dostavi u propisno vreme (član 101);
8) nastavi sa radom u carinskom
skladištu iz člana 128. stav 1. i člana 138. ovog zakona, u suprotnosti sa
odobrenjem carinskog organa ili bez odobrenja carinskog organa (član 128. stav
1. i član 138);
9) ne poštuje obaveze i uslove koje
je preuzeo kao držalac carinskog skladišta (čl. 131, 139. i 140);
10) ne poštuje obaveze i uslove koje
je preuzeo kao korisnik carinskog skladišta (član 132);
11) propusti da vodi propisanu
evidenciju za robu koja je stavljena u carinski postupak na način koji je
odredio carinski organ ili je vodi neredovno (član 135);
12) ne izveze, tj. propusti da ponovo
izveze robu, u utvrđenom roku, u okviru postupka aktivnog oplemenjivanja, ili
propusti da u datom periodu zahteva drugačije carinski odobreno postupanje ili
korišćenje robe (član 146. stav 1);
13) ne izveze privremeno uvezenu ili
unetu robu u za to propisanom roku ili propusti da u propisanom roku podnese
zahtev za dobijanje odobrenja za sprovođenje drugog carinski odobrenog
postupanja ili korišćenja robe (čl. 167. i 181).
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000
dinara do 25.000 dinara kazniće se odgovorno lice u okviru pravnog lica, za
prekršaj iz stava 1. ovog člana.
Odgovornost drugog lica
Član 296
Lice koje kupuje, prodaje,
rasprodaje, prima kao poklon, sakriva, preuzima radi smeštaja u odgovarajući
smeštajni prostor ili prevozi, čuva, koristi ili po bilo kom osnovu stiče, robu
za koju zna ili za koju je imajući u vidu date okolnosti morao znati da su
predmet prekršaja prema čl. 292. do 295. ovog zakona, kazniće se istom kaznom
koja je predviđena za počinioca prekršaja.
Mandatna kazna
Član 297
Novčanom kaznom u iznosu od 20.000
dinara kazniće se na licu mesta, pravno lice, koje izvrši prekršaj iz čl. 294.
i 295. ovog zakona, pod uslovom da carinska vrednost te robe ne prelazi iznos
od 1.000 € preračunata u dinare u skladu sa članom 54. ovog zakona.
Novčanom kaznom od 5.000 dinara
kazniće se na licu mesta, odgovorno lice u okviru pravnog lica iz stava 1. ovog
člana.
Novčanom kaznom od 5.000 dinara
kazniće se na licu mesta, fizičko lice za prekršaj iz stava 1. ovog člana.
III Zaštitne mere
Oduzimanje robe
Član 298
Roba koja je predmet prekršaja iz
čl. 292. i 293. ovog zakona, oduzeće se. Pored robe koja je predmet prekršaja
oduzeće se prenosno sredstvo upotrebljeno za smeštaj robe koja je predmet
prekršaja (kontejner, pakovanje ili drugi predmeti).
Roba iz stava 1. ovog člana će se
oduzeti iako nije svojina učinioca prekršaja.
Ako roba koja je predmet carinskog
prekršaja ne bude pronađena ili se ne može oduzeti iz bilo kog razloga,
počinilac prekršaja je dužan da plati vrednost robe utvrđenu u skladu sa odredbama
ovog zakona uz pokretanje posebnog postupaka naplate uvoznih dažbina i naknada
koje se plaćaju prilikom uvoza.
Roba koja je predmet carinskog
prekršaja, za koju je propisana zaštitna mera iz stava 1. ovog člana, oduzeće
se i u slučaju ako je prekršajni postupak obustavljen zato što je učinilac u
vreme izvršenja prekršaja bio maloletan ili se protiv učinioca nije mogao
voditi postupak zato što je učinilac bio nedostupan ili nepoznat carinskom
organu ili zbog postojanja drugih zakonskih smetnji, osim u slučaju nastupanja
apsolutne zastarelosti.
Ako postoji više od jednog učinioca
prekršaja, isti će biti solidarno odgovorni za plaćanje vrednosti robe i
dažbina.
Roba koja je predmet carinskog
prekršaja za koju je propisana zaštitna mera oduzimanja robe, privremeno se
zadržava i ostaje pod carinskim nadzorom do okončanja prekršajnog postupka.
Oduzimanje prevoznog sredstva
Član 299
Prevozno sredstvo koje se koristi za
prevoz robe koja je predmet prekršaja iz člana 292. ovog zakona, oduzeće se,
ako vrednost pomenute robe prelazi 1/3 vrednosti prevoznog sredstva, kada je
vlasnik tog prevoznog sredstva znao ili mogao znati da će se ono koristiti za
prevoz robe koja je predmet izvršenja prekršaja.
Prevozno sredstvo iz stava 1. ovog
člana će se oduzeti bez obzira na vrednost robe i prevoznog sredstva, ako je
posebno konstruisano, adaptirano, izmenjeno ili na bilo koji drugi način
prilagođeno svrsi sakrivanja robe.
Oduzimanje prevoznog sredstva po
osnovu st. 1. i 2. ovog člana ne utiče na prava trećih lica da od počinioca
prekršaja zahtevaju nadoknadu štete.
Plaćanje novčane kazne u ratama
Član 300
Carinarnica koja je vodila
prekršajni postupak u prvom stepenu može odobriti da se novčana kazna plati u
ratama sa rokom otplate koji ne može biti duži od 12 meseci.
Plaćanje zatezne kamate
Član 301
Na kaznu koja nije plaćena u roku
naplaćivaće se i zatezna kamata. Carinski organ obračunava kamatu na iznos
kazne, počev od dana dospelosti za plaćanje te kazne, po stopi jednakoj
godišnjoj eskontnoj stopi Narodne banke Srbije, uvećanoj za 10 procentnih
poena, primenom prostog interesnog računa od sto.
IV Organi za vođenje
prekršajnog postupka
Nadležnost za vođenje prekršajnog postupka
Član 302
Prekršajni postupak u prvom stepenu
vodi i odluku o prekršaju donosi Komisija za prekršaje Carinarnice (u daljem
tekstu: Komisija). Komisije se obrazuju u svakoj carinarnici i čine je
predsednik i dva člana. Predsednik i članovi Komisije mogu imati zamenike.
Komisija može ovlastiti pojedinog
svog člana da preduzima pojedine radnje u prekršajnom postupku.
Direktor imenuje predsednika i
članove Komisije kao i njihove zamenike iz sastava službenika carinarnice.
Hitan prekršajni postupak
Član 303
Ako je prekršajni postupak pokrenut
protiv lica čije je boravište van carinskog područja, a ispunjeni su svi uslovi
za vođenje postupka i donošenje odluke prekršajni postupak se smatra hitnim i
odluka se mora doneti u roku od 48 sati od trenutka pokretanja prekršajnog
postupka.
Žalba
Član 304
Protiv prvostepenog rešenja o
prekršaju može se izjaviti žalba nadležnom prekršajnom sudu.
Žalba se podnosi u roku od osam dana
od dana saopštenja odluke odnosno dana prijema pismenog otpravka rešenja.
Zastarevanje
Član 305
Prekršajni postupak ne može se
pokrenuti ako protekne tri godine od dana kada je prekršaj učinjen.
Zastarevanje se prekida svakom
radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi gonjenja učinioca prekršaja.
Zastarevanje počinje ponovo da teče
svakim prekidom, ali zastarelost gonjenja nastaje u svakom slučaju po isteku
roka od šest godina od dana kada je prekršaj učinjen.
Primena odredaba Zakona o prekršajima
Član 306
Na postupak u carinskim prekršajima
primenjuju se odredbe Zakona o prekršajima.
Deo jedanaesti
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Carinske povlastice
Član 307
Prava iz pojedinačnih akata u vezi
sa oslobođenjem od plaćanja uvoznih dažbina ili drugim carinskim povlasticama
koje su doneli nadležni organi, a nisu u celini ili delimično iskorišćena do
dana početka primene ovog zakona mogu se iskoristiti u rokovima utvrđenim tim
aktima.
Obaveze iz pojedinačnih akata u vezi
sa oslobođenjem od plaćanja uvoznih dažbina ili drugim carinskim povlasticama
koje su doneli nadležni organi, moraju se izvršiti do isteka roka utvrđenog tim
aktima.
Carinski postupci
Član 308
Carinski postupci koji su započeti
pre dana početka primene ovog zakona biće okončani u skladu sa propisima koji
su važili do dana početka primene ovog zakona.
Promet robe sa Autonomnom pokrajinom Kosovo i Metohija
Član 309
Odredbe ovog zakona shodno se
primenjuju i na promet roba sa Autonomnom pokrajinom Kosovo i Metohija u
periodu važenja Rezolucije Saveta bezbednosti broj 1244.
U skladu sa odredbom člana 58. stav
2. ovog zakona, Vlada utvrđuje carinske kontrolne punktove na kojima se vrše
mere carinskog nadzora i carinske kontrole, odnosno vodi carinski postupak, u
vezi sa primenom stava 1. ovog člana.
Vlada može utvrditi posebne uslove
za vršenje prometa robe iz stava 1. ovog člana.
Propisi koji prestaju da važe
Član 310
Danom početka primene ovog zakona,
prestaje da važi Carinski zakon ("Službeni glasnik RS", br. 73/03,
61/05, 85/05 - dr. zakon i 62/06 - dr. zakon), osim čl. 252. do 329. tog
zakona.
Propisi za izvršavanje ovog zakona
doneće se najkasnije u roku od šest meseci od dana početka primene ovog zakona.
Do stupanja na snagu propisa iz
stava 2. ovog člana primenjivaće se propisi doneti na osnovu Carinskog zakona
("Službeni glasnik Republike Srbije", br. 73/03, 61/05, 85/05 - dr.
zakon i 62/06 - dr. zakon), ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Stupanje na snagu
Član 311
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana
od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a
primenjivaće se od tridesetog dana od dana stupanja na snagu.
Zakon o izmenama i dopunama Carinskog
zakona
"Sl. glasnik RS", br. 111/2012
Član 14
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana
od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", osim
odredaba čl. 8. i 12. koje se primenjuju od 1. januara 2013. godine.